Fenomen "velikosrpske zavere"

Velikosrpska ideologija je?

  • Viševekovni zločinački projekat

  • Legalna težnja srpskog naroda za jednom državom

  • Samo jedna u nizu velikodržavnih ideologija


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
Bihać jeste uvjek bio dio Hrvatske ali nije to više ni bitno, nijedan ozbiljan istoricar ne tvrdi sa su Bosanci Srbi ili Hrvati samo ovi naši podobni. U periodu kada je Srbija veća navode da su Srbi a u periodu kada je Hrvatska veća onda su Hrvati. Bosna postoji više od 1000 godina i da su bili ovi ili oni odavno nisu.

Ja ne tvrdim da je više bitno. Bošnjaci su razvili svoj nacionalni identitet i nema više povratka, niti se danas može znati čiji su preci u današnjih Bošnjaka bili nekoć Hrvati, Srbi, Turci, Boštjani, Sasi itd. To je završena priča.
 
Konstantin Porfirogenet: Njihova je zemlja bila podijeljena u 11 županija a to su: Hlebiana, Tzenzena, Emota, Pleba, Pesenta, Parathalassia, Brebere, Nona, Tnena, Sidraga, Nina, a njihov ban (boanos) ima (u vlasti) Kribasan, Litzan, Goutzeska.

Četiri hrvatske županije nalazile su se, čitave ili dijelom, na području današnje Bosne i Hercegovine: Hlebiana = Livno, Emota = Imota, Pleba = Pliva i Pesenta = Pset. Bihać je neko vrijeme bio stolni grad hrvatskog hercega, hrvatskog bana i sjedište Hrvatskog sabora. Cazinsku krajinu, odnosno čitavu zapadnu BiH njemački kartografi nazivali su Turskom Hrvatskom, odnosno nekadašnjim dijelom Hrvatske, koji je pao pod Osmanlije. Na donjoj karti jasno se vidi njemački naziv Turkich Kroatien, za prostor današnje zapadne BiH.

Map_of_Croatia_in_1791_by_Reilly_002.jpg

Браво...

како ли се на Црватском акаже Будала ?

Ти си спојио реч из 9 века са мапом из 18ога ... Какав миленијумски франкештајн
 
Da, ali to nema sa bosanskim "Vlasima" - sinonim za pravoslavce. Nema veze ni sa srednjevekovnim vlasima Srbije - socijalni stalež slobodnih stočara.
Termin "Vlah" je kroz istoriju imao više različitih značenja. Danas se to odnosi na etničku manjinu sa istoka Srbije ali takođe i zajednički naziv za svo romanizovano stanovništvo Balkana.

Nisu Vlasi bili nikakav socijalni sloj, već posebna etnička grupa u srednjovjekovnoj Srbiji. Srpski zakoni su zabranjivali čak i brak između Srba i Vlaha. To sigurno nije bilo zato što bi netko branio brak između ratara i stočara. To su glupe tvrdnje.
 
Nisu Vlasi bili nikakav socijalni sloj, već posebna etnička grupa u srednjovjekovnoj Srbiji. Srpski zakoni su zabranjivali čak i brak između Srba i Vlaha. To sigurno nije bilo zato što bi netko branio brak između ratara i stočara. To su glupe tvrdnje.

Паметан закон... закон ниј ебранио венчање Срба и ВљахиЊА .... СрбикиЊА и Влаха ....

само ј ебранио истополне бракове СрБА и ВлаХА.
 
Evo što je, između ostalog (tekst je predugačak pa sam donio samo dio) o Vlasima pisao srpski povjesničar Sima Ćirković:

"Iz dokumenata od 13. do 15. stoljeća vidljivo je da Srbi Vlahe, potomke starosjedilaca, doživljaju kao „druge“, različite od sebe. Dokumentacija je veoma oskudna, pa se ne može vidjeti kako su percipirane razlike. Sigurno je da se položaj i režim za njih određuju posebnim propisima, koji se nazivaju „Zakon Vlahom“, nasuprot kojemu stoji „Zakon Srbljem“. Isto tako je sigurno da državna vlast nameće segregaciju, najrječitije iskazanu propisom „Srbin da se ne ženi u Vlahe...“ (1330). Smisao tih izričitih podataka nisu, međutim, shvaćali tumači izvora iz 19. i 20. stoljeća (osim rijetkih iznimaka), a još manje čitatelji povijesnih knjiga. Činjenica da u državi srpskih vladara postoji, i to masovno, drugi etnički element, teško se dala pomiriti s „genealoškom“ hipotezom, prema kojoj su stanovnici srpske države bili potomci Srba doseljenih na Balkanski poluotok. Unaprijed se zaključivalo da nazivom Vlasi nije opisivan etnos nego status; točno se zapažalo da su Vlasi stočari, a Srbi zemljoradnici, ali iz toga nije slijedilo da su Vlasi Srbi koji se bave stočarstvom.

Kada je dokumentacija iz primorskih gradova, a zatim iz popisnih teftera osmanskih vlasti pokazala razmjere vlaške prisutnosti, kada je postalo jasno i da je široko rasprostranjena plemenska organizacija jedno od preostalih obilježja njihove individualnosti, nakon što su se u velikoj mjeri asimilirali u slavenskoj sredini, problem je dobio na važnosti, ali se stajalište u srpskoj historiografiji nije promijenilo.

Iako su zbog nedostatka izvora uvjeti za istraživanje veoma teški, neke osnovne činjenice su se mogle utvrditi. Specijalističke studije i dokumenti svjedoče o trajnoj i nezadrživoj slavenizaciji, dok je tragova suprotnog procesa ostalo na mjestima gdje su potomci starosjedilaca bili stalno nastanjeni, što je bio slučaj s njihovim albanskim ogrankom. Vlasi nisu imali kontinuiran prostor naseljavanja, niti su poznate njihove političke organizacije iznad katuna i plemena. Postupno slaveniziranje manjih ili većih zajednica odražava se u prihvaćanju slavenskih titula, zatim u slaveniziranju naziva samih skupina i sve češćim slavenskim osobnim imenima Vlaha. Na golemom prostoru od Istre do Tesalije, taj je proces trajao veoma dugo, a provodio se nejednakom brzinom i u različitim uvjetima. Vlasi su se najčešće utapali u slavenske teritorije, čije su planinske rubove njihove skupine koristile za ljetnu ispašu, a dijelovi su se useljavali u distrikte primorskih gradova. Isti se proces događao i na područjima koja su kontinuirano naseljavali Grci i Albanci, kod kojih su se srednjovjekovni suvremenici kolebali da li pojedine skupine uvrstiti u Vlahe ili Albance. Tamo gdje je asimilacija bila najviše izražena, Vlasi su se od Srba razlikovali vlastitim privređivanjem i organizacijom (katuni, plemena) te materijalnom kulturom. Nestankom vlastelinstava i tijela koja su u ime države podupirala segregaciju, razlike nisu nestale, nego su dobile na značenju. U osmanskom sustavu prava i obveza, poseban status vlaške zajednice bio je legaliziran u obliku daća i rabota drugačijih od zemljoradničke raje. Pokretljivi zbog svojega načina života i privređivanja, Vlasi su bili pogodni za kolonizacijske akcije. Zato su često prepoznati i 5 imenovani u dokumentima o seobama 15. i 16. stoljeća.

Vlasi nisu podvrsta srpskih stočara, kao što su podrazumijevali i još uvijek podrazumijevaju brojni srpski pisci.
 
Ja ti kažem da su u Tvrtkovo vrijeme najmanje trećinu države naseljavali Hrvati. On sam je bio Hrvat, barem, po majci.
srp[4]ske, zato jer ti moji praroditelji, u zemalj- skom carstvu carstvovavši, i na nebesko carstvo preselili se biše. Ja, pak, vidjevši zemlju svojih pre- daka ostavljenu nakon njih i da nema svojeg [5] pastira, idoh u srpsku zemlju, želeći i htijući osna- žiti prijestol roditelja mojih. I tamo išavši okru- njen bjeh od Boga darovanom mi krunom na kra- ljevstvo praroditelja mojih, [6] da budem u Hristu Isusu pobožan i od Boga postavljeni Stefan, kralj Srbima i Bosni i Pomorju i Zapadnim stranama. I potom počeh s Bogom kraljevati i praviti [7] prije- stol srpske zemlje, želeći što je palo uzdignuti i što se razorilo osnažiti.

Далимил каже да је и Хрватска српска земља, ја му верујем.
 
Da, ali to nema sa bosanskim "Vlasima" - sinonim za pravoslavce. Nema veze ni sa srednjevekovnim vlasima Srbije - socijalni stalež slobodnih stočara.
Termin "Vlah" je kroz istoriju imao više različitih značenja. Danas se to odnosi na etničku manjinu sa istoka Srbije ali takođe i zajednički naziv za svo romanizovano stanovništvo Balkana.
У Босни не живе Власи, то знамо из повеља Дубровчанима, где се одређује
ко суди икако у спору између Влаха(Дубровчанина) и Србина(Босанца).
 
Ja ne tvrdim da je više bitno. Bošnjaci su razvili svoj nacionalni identitet i nema više povratka, niti se danas može znati čiji su preci u današnjih Bošnjaka bili nekoć Hrvati, Srbi, Turci, Boštjani, Sasi itd. To je završena priča.
Mislim da to nigdje u svijetu nije bitno to hoću da kažem samo kod nas ide sve do 1000 godina unaz
У 21 веку капитализма .. надничарке и надничари треба да се држе идеја 23'век а.. идеје комунизма
Može li neka druga forma Kapitalizma nemoj komunizma.
 
Nisu Vlasi bili nikakav socijalni sloj, već posebna etnička grupa u srednjovjekovnoj Srbiji. Srpski zakoni su zabranjivali čak i brak između Srba i Vlaha. To sigurno nije bilo zato što bi netko branio brak između ratara i stočara. To su glupe tvrdnje.

Ne, tada nisu postojale etničke grupe, nego su se ljudi delili po socijalnim staležima. Vlasi su bili sebri, dakle niži socijalni stalež, bavali su se nomadskim stočarstvom, a kasnije su osnivali stalna naselja (tzv. vlaški katuni). Njih način života bio je lakši od zemljoradnika (meropsi) pa su često meropsi tražili od vlastele da im dodeli vlaški status. Zbrka nastaje zbog imenovanja romanofonog stanovništva na istoku Srbije Vlasima, jer su se takođe bavili stočarstvom. Da su se recimo bavili zemljoradnjom možda bismo ih danas zvali Meropsima.
 

Back
Top