FDU

Ovako, prvo za pocetak.
Uvod:
sve ovo sto cu napisati je moje misljenje, moja zapazanja, i moji dozivljaj.
Mozda ja gresim, mozda nisam u pravu.
Stvari su onakve kakve smo ih mi doziveli, a ne onakve kakve su u stvari.
pa da pocnem>
dosli smo, usli, dve gospodjice koje su dosta putovale provele su jedva tri minuta na konsultacijama, nedovoljno po mom misljenju (sad sam saznao da je jedna bila Nenemusha) samo im je pogledala predloge i otpustila ih, bila je jos jedna damica koja je takodje pokazala svoje predloge i zatim otisla(ali je ona iz BG-a)

Sto se tice Borove Audicije, mislim da nije napadala knjigu. Htela je samo da nam skrene paznju (na svoj sopstveni nacin, veoma sarmatno) na to da dosta ljudi misli da bez imalo truda i rada postane/glumac.
To je iritira, ona je nacitana, inteligentna, zauzeta i vredna.
NJeno vreme je dragoceno (kao i svacije) ne zeli da je niko vuce za nos

Ljudi bez muke nema nauke!

Obljasnila da biografija ne izgleda kao obicna, vec neka (zaboravih stucni naziv) "pred pocetnicka" tipa,
par uvodnih redova o nama samima, ko smo, sta smo. Zatim pricamo cime smo se bavili (posle sedmog razreda) sport, muzika, gluma, recitacija....to je veliki +
zanimanja...

Zatim slika, (valjda shvatate zasto) ali na slici sebe iskazati, prikazati u ono svetlu u kojem zelimo da nas vidi komisija....

Imitacija, najbolje bi bilo neka licnost iz nase okoline.

DOMACI KOMEDIOGRAF! Molim vas, ako koga imamo onda su to komediografi, da ne nabrajam, valjda znate.
(KOmentiJA)

Drugi monolog ne sme biti govor pisca vec lika, to je najcesca greska.

Pesma, mole se zenske da ne uzimaju muske pesme, takodje postoji mali milion zenskih pesama...
Muski ornuto (: , da ne pomisle svasta na prijemnom.
I da nas pesma takodje opisuje,iznutra, da je "osecamo"

Najveci moment u monologu (pozeljno) stavljati pri pocetku, monolog treba de je zaokruzena celina.
Ako vas nege prekinu nastaviti kao da trcite 100 metara sprint, okrenete li se pascete!

NA prijemnom ce cuvati "pijavica"!
To je mislim to, ako sam nesto zaboravio, pitajte mozda se setim

Inace zena je zmaj!
Puno srece, a ko upadne kod nje postace genije!

GARANT!

MOderatori izvinite na dugackom postu
 
Poslednja izmena:
Slažem se da je žena zmaj :D Jedino, stvarno mi je bilo glupo što sam tri sata provela truckajući se u busu da bi me otkačila za tri minuta :( Mislim, ok, al ne može čovek a da se ne oseti malo namagarčeno XD
 
Carol, slazem se sa tobom, ali naravno, pa iza Vlade su mnoge godine iskustva, iza Bilje nisu toliko.Bilja Masic je ok zena, ali naravno to sto je ok kao osoba, ne znaci da je dobar profesor, i obrnuto. Najvise bi volela da budem kod Vlade na klasi, ali boze, moj, ko ne bi... Ja kad bi pravila top listu najboljih profesora glume kod nas, ona bi izlgedala 1. Vlada Jevtovic 2. Pele 3.Nebojisa Dugalic( iako sam imala ranije predrasude o Bk, kada sam videla njegovu klasu, koliko je fenomenalne glumce od njih napravio, potpuno sam se odusevila, jako talentovani mladi ljudi. odlican profesor. hehe, vladina skola)...
 
Nađoh ovo iz 2004. možda će vas interesovati.
Unapred se izvinjavam zbog dužine:

Prvo se iza ćoška hodnika Fakulteta dramskih umetnosti čuo ujka Vanjin monolog, a onda se posle nekoliko minuta pojavio, sa knjigom u jednoj i mobilnim telefonom u drugoj ruci, i njegov interpretator.

U hamletovskoj dilemi da li da preslišavanje nastavi u holu ili bi možda bolje bilo da se izmesti ispred zgrade, (ali šta ako ga baš tada prozovu, a on recituje na parkingu), čelično koncentrisan i u deklamovanju zagledan isključivo u tavanicu, naletao je što na stubove u foajeu, što na "konkurenciju"od koje su neki već tipovali da nadahnutog momka usmere ka stepeništu. Isključivo ka spratu ispod.

- Da je Čehov mogao ovog da čuje, bio bi Ujka Vanja bar za tri čina kraći, aludirala je ekipa pred vratima jedne od sala "kompleksnost" i dužinu monologa.

Polagao se to prijemni ispit na odseku glume u klasi profesorke Gordane Marić. Nervoza na delu. Tridesetak kandidata, u čekanju od ranog jutra da fakultetski službenik ozbiljnim glasom prozove baš njihovo prezime, napunili prvo pepeljare, a potom prešli na one improvizovane od limenih kutija za filmske trake. Pušilo se na ponos duvanskoj industriji.

- Postao mi je hobi da konkurišem na glumi. Ovo mi je peti put. Išla sam i u Novi Sad, tri puta polagala ovde, htela sam da probam i na Cetinju. Tamo mi rekli: "Što bi dolazila u Crnu Goru kad i u Beogradu postoji akademija". "Pa i u Podgorici postoje fabrike, ali svaki Crnogorac je direktor baš u Srbiji", rekla sam im. Džabe.

Ubeđena sam da sam rođena glumica, da bih samo to znala da radim, ali ako sad "puknem" čisto sumnjam da ću dolaziti dogodine. Prvi put kada sam pala rekli su mi da imam debele noge, da je tehnički sve u redu, al' da smršam koju kilu. Drugi, da sam previše emotivna. Sledeći put rešim da "kontrolišem" nastup. Zamerili da sam hladna.

Profesori primetili da ličim na Natašu Ninković. Ne samo da ličim, već su mi i dikcija i nastup isti. Sad ne znam je l' to dobro ili loše. Nikad ne znaš kako da se postaviš - pričala je sa koleginicama dvadestdvogodišnja studentkinja prava Marija Blagojević. Doputovala iz Zaječara. Kad je pitaju, voli da kaže da joj je Zoran Radmilović deda, ali to ćete čuti od svakog drugog Zaječarca, koji je bar jednom u životu bio u pozorištu.

Sedamnaestogodišnja Kristina skupljala hrabrost mesecima da se posle amaterskih nastupa u "Dadovu" premijerno popne i na pozornicu FDU-a. Toliko se od straha stresirala da joj "sve neke kraste po obrazima poiskakale".

- Ne mogu više da slušam kada počnu da me odgovaraju od akademije. Te nemoj sine, to je mukotrpan posao, vidiš kako si sitna. Jednom sam vodila rođaku na prestavu u "Dadov". Glumila sam nekog ludaka, muškarca koji je svima smeštao zvrčke, kad čujem sestru iz publike "Joj, Kristina, obruka nam familiju". Posle te predstave odem u kafe, popnem se na barsku stolicu, kad eto ti Sergeja Trifunovića.

Kaže "Ustaj, to je moja stolica", a kafić prazan. Oter'o me, a ja tad rešim - biću glumica njemu uz inat. Imam ja još školu da "gulindžam", al' što da ne probam, objašnjavala je Kristina svoje motive za premijerno probijanje leda pred profesorima glume u petočlanoj komisiji.


Iz sale u koju je, po tradiciji fakulteta, ulazak dozvoljen samo kandidatima i nikome više, jer po rečima profesorke Marić, iako je posao glumca javan, prijemni ispit za njega je stvar intime (nešto kao odlazak kod psihijatra ili ginekologa), kandidati su posle svega nekoliko minuta u kojima su predstavili dramski, komedijski i improvizovani deo nastupa, izlazili crveni u licu da bi spram njih i švedski navijači, izgoreli na portugalskom suncu, izgledali krajnje anemično.

- Nisam bio smušen, no sam gaće napunio - plastično je opisivao jedan od potencionalnih glumaca, pošto ga je, kaže, komisija "presekla, a taman načeo Desanku Maksimović".

- Nisam imao tremu, samo su mi se pantalone tresle. Od adrenalina mi se okretalo pred očima. Reflektori te zaslepe, čuo sam neki samo ženski glas ispred sebe, osećao sam se kao da sam na Evroviziji. Imitirao sam Tošeta Proeskog, onog Bosanca Dina, i "razbio" sam Duška Kovačevića - sumirali su se utisci sa polaganja.

- Zaboravila sam strofu koju sam najbolje znala. Profesorka digla obrve, a ja ućutala - žalila se Olivija nekome sa druge strane mobilne veze.
- Joj, kako su me samo gledali. Ako prođem odmah ću se slikati za bilbord. Jer, kada je, kaže, mogao Toma Nikolić, što ne bi i ona, Ljubica Bogdanović.


Otvaranje duše


Profesorka Gordana Marić kaže da su se motivi za studije glume promenili otkad je ona 70-tih godina primljena na akademiju i da današnji mladi profesiju glumca izjednačavaju isključivo sa filmom, televizijom ili, pak, estradom.
- Starije generacije su mnogo više nego ove danas volele pozorište i zato se studirala gluma. Odziv za akademiju je svake godine veliki, jer je talenat za glumu prilično rasprostranjen i svi misle da će baš oni biti taj popularni čovek. Neki se spreme nedovoljno, neki po tradiciji dolaze na prijemni, izmišljaju uloge koje samo njima odgovaraju, neko se pojavi da nam preko monologa otvori dušu i ispriča svoje probleme. Ali taj deo "ispita" nije za širu javnost - kaže profesorka.
 
OmgOmgOmgOmgOmgOmgOmgOmgOmg..................................
.................................................................................................
.................................................................................................
.................................................................................................
.................................................................................................
..............................................................OmgOmgOmgOmgOmg...
 
eeee...da,ovo pitanje ce zvucati verovatno veoma idiotski al' sta da radim:)dakle,mene su upozoravali prosle godine da obavezno obucem haljinu bla bla...zenstvenije je i tako to ...pa me zanima vase misljenje o odeci na prijemnom? :D:D:D
 
Ja kupila dugačku, lepršavu suknju :D Jeftina je bila, tako da ako se i predomislim do tada, nisam na gubitku XD A mLogo je lepa :) Tamno crvena :)
A mislila sam da je uklopim uz neku crnu košuljicu... I crne helanke ispod, čisto komotnosti radi... I starke :) Crvene :)
Ja lično smatram da bi žene trebale da dolaze u suknjama. Mislim, ne znam, ali nekako je... Pa, ženstvenije XD
 
Što se starki tiče, jako mudro ;) Stvarno, starke su najbolja obuća. Starke su devojčini najbolji prijatelji! :D XD

A za pantalone, nemam pojma. Pretpostavljam da je najbitnije da tebi bude udobno, ko šiša ostalo ;)
 
Vidim ja, kad se Carol bude udavala biće divna, balska haljina i samo spuštate pogled, kad na nožicama- crvene se starke ;)
Zezam :D
Joj, počela sam ( ako da Bog da mi zatreba :lol: ) i malo da se pripremam za diferencijalne :lol: Imam brdo posla, a još samo mesec dana....
 
Danas je moj drug izvalio kad nas je nast. fizike pitala
šta ćemo da upišemo,
meni je svejedno ja ću posle prve godine da upišem glumu.
Ne da pokušam.već da upišem.
I to u 15 godina.
Trebalo je vremena da mu izdeklamujem štošta o ispitu.:D
Sad 'oće da upisuje posle druge i ne veruje da postoji mogućnost za neuspeh.
 
Jooooj, isti sam ja šok imala u septembru kad je jedna devojka izvalila na logici da će da upiše glumu posle treće. Nakon mog razgovora s njom, mislim da je odustala od upisivanja uopšte :lol:

A najbolja mi drugarica reče:" Nisi mi ti za glumu, ti si mi više za nešto pametnije, glumu može da završi svaka budala". Mislim da ljudi mnooooogo potcenjuju taj posao...
 

Back
Top