FDU

But...But... But WHYYYYY?!?!?!??!?!?!!!!!!

U kom smislu tup udarac?
Ćuti, možda je to i dobar znak, ja osetim tamo neverovatan polet i onda izađem na prijemni i padnem XD Znači, vi što osetite "tup", vi prolazite garant XD
 
Hahahah,interesantna teorija,ali verujem i isto toliko netačna.:P

Hoću reći,bila sam sa jednom drugaricom koja je isto kao klinka htela i sad što je starija sve je svesnija koliko je teško uspeti bez obzira na talenat...nešto kao ja.

Tup udarac u smislu - kao da nema tog poleta više,kao da mi nije stalo.:(
 
Stalo ti je, ali ne želiš da priznaš sebi da ne bi bila suviše sjebana ako padneš prijemni.
Pazi, činjenica je da je užasno teško upasti, užasno teško baviti se tim, ali naše je da se pojavimo, da damo sve od sebe, da probamo da se zabavimo i da taj prijemni, uprkos stresu koji nosi, iznesemo sa maximalnim uživanjem... A posle šta nam Bog da, šta nam je sudbina zacrtala, i šta komisija odredi ;)
 
( šteta što ja samoj sebi ne delujem tako pozitivno :lol: )

Inače, dobila sam kao zadatak na časovima glume da spremam Irinu iz Tri sestre... Ako bude valjalo ( a iskreno se nadam da hoće, jer mi se lik zaista dopada ) možda to i uzmem kao monolog za prijemni...
 
Eeee, toooo :D Ja sam prvo imala da spremam Olju, međutim ona mi ne leži apsolutno, pa mi je promenio i dao mi Irinu...
Izgleda da će valjati :D Hope so, stvarno mi se sviđa monolog :D
 
Paaaa... Ne prazan. Jednostavno, mnogo je stegnuta, uzdržana... Zapravo, toliko je nespecifična da je prilično teška za igranje. Ne znam, možda bi mi bolje išlo da sam starija... Ovako, nekako nisam mogla da se pronađem u njoj i nu u sebi.
 
I ja se nadam da će Vampir upisati, ali nisam toliki baxuz pa da postavljam kao uslov da bude posle mene XD

Ammmy, primaju do 12... Ove godine je primljano 10.
 
Dragi moji umetnici, evo me nakon, pa, može se reći par meseci... Kad nisam prošla na prijemnom (iz moje grupe niko nije ni prošao), nije mi bilo baš nešto teško, biće da je zbog mentalne pripremljenosti. Međutim, imala sam dosta nedoumica što se tiče samog nastupa videvši da su ljudi dolazili sa gitarama i sa još nekim rekvizitima... Pročitala sam sve postove u temi od perioda od kad nisam bila ovde i primetim da možeš da iskažeš sve svoje umetničke talente još u samom širem krugu. Konstatovala sam da se kajem zbog toga. Igram od pelena, samouko. Tata mi je u prvim plesnim koracima pomagao, jer je sam svojevremeno bio plesač i učestvovao je na raznim takmičenjima. Dalji moj razvoj ovog talenta je bio fantastičan iako nigde nisam profesionalno igrala, jer u tom periodu sam veće afinitete imala prema slikarstvu i dizajnu. U srednjoškolskom periodu života u potpunosti sam zapostavila ples, pa, ne mogu kriviti baš svoje glomazne porodične probleme za to, ali sigurno da su imali uticaja, najviše zbog moje nesposobnosti razdvajanja problema od obaveza i razvijanja mojih talenata... I zato me najviše boli što sam zapostavila ples i što bar ono što je ostalo od njega u meni nisam pokazala na prijemnom... I dalje boli, ali me je zato taj bol pokrenuo da se vratim svojim korenima.... :super:

Ponovo igram, slikam bolje nego ikada, pevam bolje nego ranije :zcepanje: , a imam i jednu novost: učim se za tattoo majstora :zper: ...

Pa to bi bilo nešto ukratko... Imala sam veliku potrebu da to podelim sa vama kao sa najbližim prijateljem i eto :heart: ....

Evo nešto i od mog pisanija, nadam se da će ostaviti utisak, ljubim vas punoooo:

VELIKI PLAN

Ponekad se slike vrte satima,slike snova i nadanja,nečeg pređašnjeg...Satima,satima,satima...
Malo zaplačeš,čisto da ti ta prokleta knedla ne stoji konstantno u grlu.Nije baš prijatno,zar ne?
Poželiš da si još uvek ono nevino,naivno dete koje konstantno uživa u čarima,dvorovima i magičnim ljudima svog sveta.Ono dete koje uči da vozi bicikl i ma koliko puta palo,izderalo svoja majušna,mršava kolena,laktove,dlanove i dalje gura taj ’’bezobrazni bicikl’’,jer će ga kad-tad osvojiti i voziti pravo.
Međutim,kad otvoriš oči, ponovo ugledaš lica tužnih,usamljenih,srećnih,voljenih,zaljubljenih,izgubljenih,nakaza,propalica,beskućnika,siročića,invalida,prosto-sve duše sa malo zrna tuge i malo zrna radosti...
Bio si uzorno,neverovatno,’’posebno’’ dete,postojali su veliki planovi za tebe,od tebe se očekivalo mnogo,jer si umeo mnogo...
Od tebe se sve očekivalo samo ne da kući dolaziš u 6:00h ujutru,da se zaljubiš u ’’ne-znam-ti-ni-ja-šta-ti-je-to’’,da izlaziš kojekuda,da s..beš školu i bog zna šta još...
A ti?Ti ne znaš šta si,sva osećanja,sećanja,snovi,želje i nadanja ti se toliko izmešaju u venama i cela smeša ti samo naglo jurne u srce i logično,trebalo bi doći do eksplozije,a ti samo zakucaš,tvoj sistem
pada i konstantno izbacuje sliku na kojoj piše ’’ERROR LOADING OPERATING SYSTEM’’....
I nadaš se da postoji taj operater koji bi popravio sve ’’greške’’ tvog sistema,izlečio sve ’’viruse’’ i zaštitio,iako si svestan da nije tako...
Nekad je malo drugačije,ne baš onako kako bismo hteli.Nije važno da li je to sudbina,loša karma;da li smo pogrešni,grešni;da li je ova borba uzaludna ili postoji neka nagrada za nas...

Jednostavno,to smo mi i to je tako...


:heart::heart::heart::heart::heart::heart::heart:
 
....

Jednostavno nemam dovoljan fond reči da ti na pravi način zahvalim što si sve ovo podelila sa nama. Od srca ti hvala :heart:

I mnogo mi se dopada ovo tvoje pisanije :D :D :D

I drago mi je što pad na prijemnom nisi teško podnela i što ti je pomogao da se vratiš nekim stvarima koje si ostavila iza sebe... Zapravo, mislim da je duboko ispod svega postojao neki razlog zbog kog smo svi mi popadali... Princ je upisao žurnalistiku i ko zna kakve ga sve velike stvari tamo čekaju, ja sam završila neku knjigu koju sam pisala i ko zna šta me sve čeka sa njom, ti si se vratila plesu, slikanju... Zapravo, da smo upisali ove godine, to ne bi bili potpuni i celi mi. Ova godina biće nam svima dragocena jer čovek, očigledno, tek kad padne uspe na patosu da pronađe neke delove sebe koje je tražio među krošnjama. A tek onda možeš da kreneš opet da se penješ.

Još jednom ti hvala :heart:
 

Back
Top