Faze odrastanja

Ja sam bila dosta stidjiva... Imala sam samo jednu drugaricu. Uopste se nisam druzila... Mislim da je tako bilo do 6 razreda... Onda sam upoznala jednu devojku sa kojom sam se super slagala...bile smo..i ostale-nerazdvojne...:) Znaci imala sam cak DVE najbolje drugarice...:P zez. Preselila sam se kod caleta 1.1.2007. od tad mi je krenulo na bolje. Opustenija sam,otvorenija,mogu da normalno razgovaram sa ljudima i da sticem nova prijateljstva,Put do ovde je bio tezak i trnovit i mislim da jos uvek nisam potpuno svoja...ali na dobrom sam putu...:)
 
Moja prva faza bi se mogla nazvati kao ''faza razlicitosti''ili kontriranja celom svetu.
Bila sam cutljiva i povucena,zaludjena sama sobom,citala sam drugacije knjige nego moji vrsnjaci,zanimala se za drugacije teme,slusala muziku koju oni eto sticajem okolnosti nisu tada slusali...sve sam cinila da se razlikujem i polazilo mi je za rukom.
To je pocelo(ludilo,ludilo kako moja mama kaze:D)negde u sedmom razredu osnovne i trajalo je do kraja prvog razreda gimnazije.
Onda sam se zaljubila i pocela sa da se menjam,naravno sve u zelji da se dopadnem tom decku.A morala sam munjevito da se promenim jer je on bio naravno potpuno drugaciji od mene i malo vise stariji:roll:
To bi mozda bila neka faza''indetifikacije sa okolinom'' ili prilagodjavanja.
U toj fazi sam odrasla i malo pre no sto je trebalo sazrela,ali za to su neke druge stvari krive.
Nego,bas me interesuje koje su bile vase faze?kako je izgledalo to odrastanje.

ja sam sa kontriranjem pocela isto tako otprilike u sedmom razredu... i to traje i danas, a sada sam treca god...
nece se to uskoro menjati...
 
ja sam sa kontriranjem pocela isto tako otprilike u sedmom razredu... i to traje i danas, a sada sam treca god...
nece se to uskoro menjati...
nema ni potrebe da se menja.Nije nista lose biti razlicit ili biti kontras,samo naravno nikada ne treba to ciniti,tj. kontrirati samo da bi bio razlicit.Ako stvarno mislis da je tvoj fazon ispravan,da su tvoji stavovi pravi onda je to ok,koliko se god razlikovala od okoline.Ali ako to cinis samo da bi bila drugacija,onda ces se pre ili kasnije izgubiti u svemu tome i neces znati sta si.ja ne znam zasto sam kontrirala.Jednim delom jer sam verovala da je taj moj nacin zivota najbolji,a jednim delom jer mi je u tim godinama bilo interesantno da budem drugacija.
 
Ne.Kada sam odabrala taj nick mislila sam na mitsku Lilith koja je po jevrejskom predanju bila prva Adamova zena.Lilith je inace udaljeni zemljin satelit,zovu ga takodje i ''Crni mesec",a njegovo postajanje je jos pod znakom pitanja.Mada kada se pravi nekom natalna karta,uvek se obraca paznja u kakvim aspektima se ova zvezda nalazi.U astrologiji je veoma znacajna jer predstavlja ono skriveno i podsvesno u nama.Neki kazu da podseca na Skorpiju,nalazi se na njenom petom stepenu,koja je vladar smrti,seksa i magije.
Carobnica,zavodnica,zudi da bude slobodna i ljuta je na ceo svet zato sto su je bacili tako da daleko u mrak...sveti se svima kroz njihovu podsvest,iz senke....tako neki kazu o Lilith....
 
Jao, tachno :lol: mene blam i da otvorim svoje... neki dan mi je drugarica chitale njene od pre samo dve-tri godine, to je strashno... :lol:

Ja sam bila mala dobra pogubljena shkolarka, pa onda mala pogubljena shkolarka u starkama, pa mala shkolarka u starkama, pa mala shkolarka s bogatim drushtvenim zhivotom (kakvo otkrovenje je to bilo), pa mala studentkinja sa zhivotom kojim je zadovoljna u potpunosti.

Uvek sam bila mala :mrgreen:

slichno, samo bez starki...
a i josh uvek sam blago pogubljena :D
 
marina, što se uzrujavaš?:roll: koju god sam tvoju poruku pročitala, ti ili se ''dereš''(pišeš velikim slovima što je, čini mi se, zabranjeno) ili ti poruka ima više uzvičnika nego slova... samo opušteno, tebra..8-)
 
E,ovako.

Ovo je tema na kojoj dugo nije postovano,ali podigla sam je jer mi se cini da je ovom pdf.u moru bezveznih tema,potrebno osvezenje.

Mislim da ova tema moze biti jako zanimljiva,bez nepotrebnog spamovanja,i prepirki.


Prosto je zaboravljena ,jer se stalno otvaraju krajnje glupave teme,koje nemaju smisao.

Znaci,pisite o svom sazrevanju,o onome sto je na vas,kao licnost, ostavilo utisakj(bio on pozitivan,ili ne),i sta zapravo smatrate pod pojmom sazrevanja,koliko ste se u odnosu na neki raniji period promenili,i u kom smislu.;)

I koliko sebe smatrate zrelim?
 
Kao prvo,Sibil,bravo za vađenje teme iz naftalina.

Prošao sam kroz par faza.
Sa fazom u kojoj sam trebao po svaku cenu da se uklopim,i da budem poput drugih,završio sam u nekom 6,7.razredu osnovne,kada sam shvatio šta je individualnost i da opšta prihvaćenost nije baš najbolja stvar.Pubertet nas je,onako žestoko prodrmao i neki su to isto shvatili pre,a neki kasnije.
Bilo je i kompeksa i sujete i gordosti.Zavisti.Problem je što je,za neke,sad već malo kasno.
Prevršili su meru zajebancije i skrenuli negde gde nisu trebali.Ranije sam mislio da su to i zaslužili,
a sada,kad bezuspešno pokušavaju da naprave nešto od sebe,žao mi ih je.I nisu toliko loši,samo im je trebalo vremena.Radujem se kad ih vidim.I oni kad mene vide.A nije nam padalo napamet tako nešto poslednjeg dana osmog razreda.Malo potisnem ono negativno,što bode oči i dan danas,sa novim društvom,iako u daleko manjim razmerama - i setim se - osam godina zajedno!Nije malo.Setim se svega - prvih devojaka,zaljubljivanja,bežanja sa časova,bezazlenih gluposti.Tada me je bio blam kada sam dobio ljubavno pismo od devojke kojoj sam se sviđao.Pre neki dan sam slučajno našao to pismo.
I činilo mi se nekako slatko - dečije i nevino.I kada nju sretnem,nekako mi je drago.Izrasla je u prelepu devojku.
Što se tiče mojeg odnosa prema obavezama,nikada nisam dao 100%.Jesam uporan,mogu da uradim više od ostalih,ali uvek uradim manje od onoga koliko mogu.Ma koliko god drugi mislili da sam pažnje posvetio radu i vežbi,ma koliko god briljantno izgledalo - znam da sam mogao još.Napredujem.Svaki put uradim sve više.
Nikada nisam vukao roditelje u školu da mi rešavaju probleme.Jednostavno,navikao sam da svoje obaveze i probleme sam rešavam.Pravo da vam kažem,do sad i nisu bilo preterano teški,ni nerešivi.
Došavši u srednju školu upoznao sam dosta ljudi sa sličnim interesovanjima,ali za razliku od prethodnog perioda,shvatio sam da,ma koliko drugi bili različiti,to ne znači da su manje vredni.
Naprotiv,treba se zbližiti sa nekim ko ima potpuno drugačije poglede.
Kao i većina ostalih,umem da se iznerviram.I to je normalno,ako je u normalnim količinama.
Sve je to sastavni deo života.A dok smo mladi,treba da uživamo u ovom periodu - a ne da se zamaramo preranim sazrevanjem.Sve u svoje vreme.
Verovatno sam i ja,ma koliko god se nekima činio zreo,potpuno nezreo po nekim pitanjima.
Ali važno je da svakog dana,u svakom pogledu sve više napredujem. : )
 
Poslednja izmena:
Ja sam 94...Za neke sam sigurno mala,ali i u mom zivotu se dosta toga promenilo...
Dok sam bila manja bila sam povucena i umisljena...Kasnije sam se oslobodila strahova i pocela sam da komuniciram sa ljudima oko sebe.Tada sam stekla mnostvo prijatelja,koji su mi tada mnogo znacili.Ali se sve je palo u vodu kada se odselila moja najbolja drugarica.Tada sam se opet zatvorila u sebe.Nisam zelela ni sa kim da se druzim.Bila sam jako tuzna jer vise kraj mene nije bila osoba koja mi je uvek pruzala podrsku i koja je uvek bila kraj mene,koja me je prihvatala takvu kakvu jesam i nikada me nije lagala i ogovarala.Volela bih da se nije odselila,ali ja nemogu da promenim zivot.

Sada se redovno cujem sa drugaricom i cesto idemo jedna kod druge da spavamo.Vise nemam toliko prijatelja kao ranije ali trudim se da to promenim.Takodje sam pre bila u "popularnom drustvu" , a sada sazaljevam te kokoske koje samo brinu o tome da budu u centru paznje i da nikada iz kuce ne izlaze bez sminke.Popularnost nije naj vaznija,mada sam ja pre smatrala da jeste.Zao mi je zbog mnogih mojih nepromisljenih postupaka i gluposti koje sam radila,ali trudicu se da budem bolja osoba.
 
Dosadasnje 'faze':

1. 5-6 razred - on se ne racuna al aj sad; mirna, uzorna :D
2. 7 razred - psihicko razvijanje, shvatam ozbiljnije neke stvari, vise iznosim svoje stavove, bucnija sam;
3. 8 razred - predsednik odeljenja :D toliko o oslobodjenju uma i duha;
4 sada - potpuno samouverena, prividno me boli uvo za sve, zapravo jako emotivno podnosim sve, naucila da je cutanje zlato neki put xD
 
Svi smo prosli kroz to.Zanima me,sta ste sve zeleli i pokusavali da budete dok niste pronasli sebe!?Kako je izgledao taj vas put sazrevanja,pronalazenja tog nekog svoj ''ja'' ili kako bi neki rekli svog fazona?
Ovo se odnosi na sve one koji sebe smatraju odraslima ili su to vec postali.
I jos nesto:Koliko ste zaista zeleli da odrastete?Da li ste se pomalo plasili toga ili ste zeljno icekivali da to postanete i za sebe i za druge.....?
Evo da ja probijem led:
Moja prva faza bi se mogla nazvati kao ''faza razlicitosti''ili kontriranja celom svetu.
Bila sam cutljiva i povucena,zaludjena sama sobom,citala sam drugacije knjige nego moji vrsnjaci,zanimala se za drugacije teme,slusala muziku koju oni eto sticajem okolnosti nisu tada slusali...sve sam cinila da se razlikujem i polazilo mi je za rukom.
To je pocelo(ludilo,ludilo kako moja mama kaze:D)negde u sedmom razredu osnovne i trajalo je do kraja prvog razreda gimnazije.
Onda sam se zaljubila i pocela sa da se menjam,naravno sve u zelji da se dopadnem tom decku.A morala sam munjevito da se promenim jer je on bio naravno potpuno drugaciji od mene i malo vise stariji:roll:
To bi mozda bila neka faza''indetifikacije sa okolinom'' ili prilagodjavanja.
U toj fazi sam odrasla i malo pre no sto je trebalo sazrela,ali za to su neke druge stvari krive.
Nego,bas me interesuje koje su bile vase faze?kako je izgledalo to odrastanje.



Pa evo ovako! Ja sam psihicki mnooogo przo sazrela sa svojih nepunih trinaest godina! Imala sa probleme u porodici za koje sam znala da postoje,ali moji su to vesto perkrivali kako ja i moja mladja sestra e bismo patile!Ali naravno sve se sazna pre ili kasnije! Ja sam se isticala po tome sto sam bila jako duhovita....bila sam da kazem i fizicki zrelija od nekih mojih vrsnjakinja tako da nisam htela da se razlikujem od njih u muzici...niti u stilu oblacenja!Moji atributi su davali dovoljno efekta da u svakom odelu izgledam lepo. Pa mi je to naravno pricinjavalo zadovoljstvo i laskalo mi je jer sam izgledala starije,a naravno i htela sam sto brze da odrastem misleci da cu tako da pobegnem od porodicnih problema! Ujedno me i bilo strah da odrastem jer znam koje ce obaveze da me cekaju,a te probleme sam i zaobisla kad sam sa svojih nepunih sedamnaest godina zapalila za inostranstvo,ali ih nisam i zaboravila! Tada sam bila uplasena ...sve te okolnosti doprinele su da razmisljam zrelije i shvatim zivot onakav kakav jeste! Surov i pun istine,ali sa neke strane lep i ugodan! Zato sam odlucila da zavrsim psihologiju(posle sam vanredno krenula i ginekologiju)! U sustini detinjstvo mi i nije biloo tako lose,bila sam zasticena,mama i tata su uvek bili pored mene,na mojoj strani kada je to bilo potrebno,a sada je to drugacije....sada je njihovu ulogu preuzeo moj stariji decko uz koga se osecam sigurno,kao kod svoje kuce!
 

Back
Top