Faze odrastanja

Svi smo prosli kroz to.Zanima me,sta ste sve zeleli i pokusavali da budete dok niste pronasli sebe!?Kako je izgledao taj vas put sazrevanja,pronalazenja tog nekog svoj ''ja'' ili kako bi neki rekli svog fazona?
Ovo se odnosi na sve one koji sebe smatraju odraslima ili su to vec postali.
I jos nesto:Koliko ste zaista zeleli da odrastete?Da li ste se pomalo plasili toga ili ste zeljno icekivali da to postanete i za sebe i za druge.....

Ja sam `92 pa sam josh u toj fazi... Ali...
Niti se plashim niti sada nemam neku zelju da odrastem..
Neka sve ide svojim tokom!
Menjala sam se puno puta do sada.
.Prvo sam bila dosta zla (nije bash pogodna rech )da bi se sada skroz promenila..
Moji drugovi kazu da ne mogu da me prepoznaju.
Ali ko zna kroz koje cu faze josh da prodjem za 3-4 godine.. Javicu se tada! :smile:
 
Cesto ne volim da se secam vremena kad sam bila mladja, jer vidim da sam u nekim stvarima dosta gresila, ponasala se krajnje klinacki...Bila sam uobrazena, druzila se sa takvim istim osobama, ali i ne puna samopouzdanja, stidljiva, nekomunikativna. Slusala muziku koju je vecina slusala, znaci nisam se razlikovala od drugih.
Takva sam bila do sedmog-osmog razreda, dok nisam usla u pubertet.Pocela sam da razmisljam o svojim postupcima, o onome sta je ispravno, a sta ne. Cesto sam sebe znala uhvatiti da razmisljam o nekim detinjastim stvarima koje su drugi ucinili, i onda sam se uplasila da samnom nesto nije u redu, nisam zelela da postanem preozbiljna.Shvatila sam da vise uzivam u drustvu mog starijeg brata i sestre,nego sa svojim vrsnjacima. Oduvek sam bila samostalna,dok su se ostale devojcice smejale i stidele stvari kao sto su seks, menstruacija itd.ja sam sa svojim roditeljima pricala potpuno normalno i zrelo i oni su to cenili. Nasla sam nove prijatelje slicne meni.Cenila kvalitetnu muziku.Sve vise razmisljala o momcima.Imala zanimljiv smisao za humor.Mnogo vise vodila racuna o svom zdravlju, izgledu, i trudila se da pomazem drugima...I sto je najvaznije stekla puno samopouzdanja i postala neverovatno komunikativna.
Nisam se plasila da odrastem.
 
E i ja da dodam...Kao klinja sam slusao kao i svi onog Zeljka Joksimovica...U 8.razredu naglo menjam kurs i pocinjem da slusam Balasevica,cime sam se na polju muzike odcepio od ostalih...Svidele su mi se i pojedine pesme od Bregovica i u 3.godini sam zavoleo Kubansku muziku,i madjarske cardase...Daklem od 8.sam poceo da cenim kvalitetnu muziku.Jedino sto se nije promenilo kod mene je to da su me oduvek privlacile pametne,pomalo cutljive tj.tajanstvene i zgodne devojke...
 
Kad predjete 20-tu , tada cete pozeleti da spalite svoje dnevnike , i bilo kakav dokaz vasheg dotadashnjeg stanja mozga...:lol:
Jao, tachno :lol: mene blam i da otvorim svoje... neki dan mi je drugarica chitale njene od pre samo dve-tri godine, to je strashno... :lol:

Ja sam bila mala dobra pogubljena shkolarka, pa onda mala pogubljena shkolarka u starkama, pa mala shkolarka u starkama, pa mala shkolarka s bogatim drushtvenim zhivotom (kakvo otkrovenje je to bilo), pa mala studentkinja sa zhivotom kojim je zadovoljna u potpunosti.

Uvek sam bila mala :mrgreen:
 
Well...nedavno sam citala svoj stari dnevnik i shvatila sam da sam bila debil oduvek :p A sto se tice mog sazrevanja...pa mogu reci da sam se dosta promenila u smislu da sam prosirila vidike,a ovako sam se oduvek razlikovala od drustva iz mog okruzenja,mada ne puno.Pod uticajem starije brace pocela sam da igram igrice,onako ozbiljnije,ne one koje vecina zenske populacije igra(mada i te),i sada sam gamerka uveliko po cemu se najvise odvajam od svojih drugarica.Slusam muziku koju opet vecina mog drustva ne slusa,takodje pod uticajem brace...Upisala srednju muzicku,odsek solo pevanje,pa odustala od toga,bila clan kulturno-umetnickog drustva pa i od toga odustala,trenirala razne sportove,odustala i od toga. Oduvek volela jezike,i to je jedino od cega nisam odustala.Mrzim sto mi se priblizava prijemni za fax,i sto zavrsavam srednju.A da sam odrasla u potpunosti...nisam.
 
Govoris kao da imas dvadeset i kusur godina i da si sve na polju detinjstva odnosno adolescencije prosla,a ustvari si `92 godiste :confused:


jesam prosla svakakve stvari i svakakve faze.
ali ne mislim da sam sve prosla.
nisam imala nameru da steknes takav utisak.
mislis li da preterujem?


Pa i ti nisi nista konkretno u wezi teme napisala.....Ko bre zgadjava temu,ti?:roll: da

jeste sanja, ja sam zagadila temu...:lol:8-)
 
Svi smo prosli kroz to.Zanima me,sta ste sve zeleli i pokusavali da budete dok niste pronasli sebe!?Kako je izgledao taj vas put sazrevanja,pronalazenja tog nekog svoj ''ja'' ili kako bi neki rekli svog fazona?
Ovo se odnosi na sve one koji sebe smatraju odraslima ili su to vec postali.
I jos nesto:Koliko ste zaista zeleli da odrastete?Da li ste se pomalo plasili toga ili ste zeljno icekivali da to postanete i za sebe i za druge.....?
Evo da ja probijem led:
Moja prva faza bi se mogla nazvati kao ''faza razlicitosti''ili kontriranja celom svetu.
Bila sam cutljiva i povucena,zaludjena sama sobom,citala sam drugacije knjige nego moji vrsnjaci,zanimala se za drugacije teme,slusala muziku koju oni eto sticajem okolnosti nisu tada slusali...sve sam cinila da se razlikujem i polazilo mi je za rukom.
To je pocelo(ludilo,ludilo kako moja mama kaze:D)negde u sedmom razredu osnovne i trajalo je do kraja prvog razreda gimnazije.
Onda sam se zaljubila i pocela sa da se menjam,naravno sve u zelji da se dopadnem tom decku.A morala sam munjevito da se promenim jer je on bio naravno potpuno drugaciji od mene i malo vise stariji:roll:
To bi mozda bila neka faza''indetifikacije sa okolinom'' ili prilagodjavanja.
U toj fazi sam odrasla i malo pre no sto je trebalo sazrela,ali za to su neke druge stvari krive.
Nego,bas me interesuje koje su bile vase faze?kako je izgledalo to odrastanje.

Ne znam bas,meni kazu da sam jako cudna,zbog muzike koju slusam i nacina oblacenja,i stavova...Mislim da jos treba da sazrim,odrastem,ali ne zelim da da se prilagodjavam sredini,iako svi misle da bi trebalo.Ne zelim bas da se identifikujem sa ljudima koji me okruzuju,i da menjam svoju licnost...:???::| Volim i da se izolujem od ljudi...Mislim da je jako bitno biti svoj,imati svoje misljenje ,ne uklapati se posto-poto...I sazreti tako sto ces nauciti da cenis i volis sebe,radis na sebi,budes otvoren za sve .Ranije sam bila jaaako zatvorena ,tiha,bez nekih vecih interesovanja,i dosta sam za poslednje 2 godine sazrela,otvorila se...:)
 
Ne znam bas,meni kazu da sam jako cudna,zbog muzike koju slusam i nacina oblacenja,i stavova...Mislim da jos treba da sazrim,odrastem,ali ne zelim da da se prilagodjavam sredini,iako svi misle da bi trebalo.Ne zelim bas da se identifikujem sa ljudima koji me okruzuju,i da menjam svoju licnost...:???::| Volim i da se izolujem od ljudi...Mislim da je jako bitno biti svoj,imati svoje misljenje ,ne uklapati se posto-poto...I sazreti tako sto ces nauciti da cenis i volis sebe,radis na sebi,budes otvoren za sve .Ranije sam bila jaaako zatvorena ,tiha,bez nekih vecih interesovanja,i dosta sam za poslednje 2 godine sazrela,otvorila se...:)

Pametno...Takve osobe cenim...One koje su nezavisne...I ja sam im bio cudan kad sam odjednom poceo da slusam Balasevica koji je po njima bio ludi matori dedac,umesto da slusam njihov turbofolk i deciji domaci pop...
 
jmarina, jmarina, jmarina, jmarina, jmarina,jmarina, jmarina, jmarina, jmarina, jmarina,jmarina, jmarina, jmarina, jmarina, jmarina,jmarina, jmarina, jmarina, jmarina, jmarina,jmarina, jmarina, jmarina, jmarina, jmarina,jmarina, jmarina, jmarina, jmarina, jmarina,jmarina, jmarina, jmarina, jmarina, jmarina,jmarina, jmarina, jmarina, jmarina, jmarina,jmarina, jmarina, jmarina, jmarina, jmarina,jmarina, jmarina, jmarina, jmarina, jmarina, Srecen rodjendan.

Pitaj moderatora da ti promeni ime u marina (ako te nervira jmarina, jmarina, jmarina, jmarina, jmarina,jmarina, jmarina, jmarina, jmarina, jmarina,jmarina, jmarina, jmarina, jmarina, jmarina,)
 
Hmmm...evo,ovako.


I ja sam imala svakakvih faza u zivotu...i smatram da sam se sada nashla.ali ni to nije nishta sigurno.
uglavnom,u ranom periodu zivota bila sam tatina curica,miljenica,princezica za koju je bilo dovoljno da zamisli i tata stvori.
kasnije sam se pretvorila u malu damicu (k'o iz choline pjesme),koja je takodje imala sve shto pozeli,imala svog trenera za tenis,imala fine manire i slichno.
naravno,i tada sam slushala rock,pjevushila uz gitaru i bilo mi je super.
takva sam bila do neke 12. godine.
tad sam se prvi put kao,ono,zaljubila. uhhhhh...to je bilo smijeshno,kad se sad sjetim.
2004. godina je bila neka prekretnica.
tada sam ostala bez mog najvecjeg oslonca - bez tate. odjednom sam naglo odrasla.
tad sam se u potpunosti promijenila. u isto vrijeme sam dozivjela prvo pravo ljubavno razocharenje.
jedan period sam bila jako depresivna i nepristupachna.
onda sam se nekako otkravila,prihvatila stvari oko sebe,promijenila CD u glavi.
pochela sam izlaziti,vishe se druziti sa ljudima,vratila neke prijatelje koje sam zapostavila tokom te neke depresije,iako je vecjina bila uz mene dok mi se sve deshavalo.
onda sam 2005. zavrshila osnovnu,poshla u srednju. odlichno sam se snashla medju novim ljudima,nashla novo drushtvo,momka s kojim sam dugo bila (u jbte,kako se sad sve chini daleko),formirala novu lichnost,na neki nachin sam utekla od proshlosti.
od tada pa ka ovamo me znate. (:

u sushtini,dosta sam se promijenila u zivotu.

sada sam zadovoljna sa sobom.
imam odlichne prijatelje,dosta poznanika,formirana sam kao lichnost,jedino me malo ljubav ne ide,to josh nisam usavrshila (nisam nimalo racionalna,samo srcem razmishljam)...ali ima vremena za sve,dug je zivot.
 
Ja idem naopacke. Kod mene ide po fazama, bila sam kao odrasla, i sad idem u suprotnom smeru, opusteno, ako se pod odraslom osobom podrazumeva samostalna, ozbiljna, odgovorna osoba. Sad sam se prepustila, kao dete, drugi brinu o meni.Pustila sam mozak na otavu.
 
pa bio sam mnogo povuceniji i emotivniji nego sad...mnogo sam verovao mnogo prastao...a za uzvrat sam malo dobijao...nekako kad sam dosao u srednju sam postao drugaciji....mnogo ozbiljniji i opusteniji nego ranije....i svoj neki stil i oblacenja i ponsanja sam promenio...bukvalno sam nekako drugi covek....zavrsetak osnovne i sad sa pocetkom srednje nema veze s vezom....ziveo sam bukvalno receno od danas do sutra....nisam imao neke ozbiljnije ambicije....danas je to potpuno drugacije....bavio sam se sportom cesto i trenirao sam sad me to zanima samo rekreativno a nasao sam se u muzici....previse sam bio nekako ne spretan....uvek sam zeleo da se iskazem da sam neki naj...faca....ali sam vremenom shvatio da to ipak nije najvaznije....jednostavno budi to sto jesi radi to sto znas....to bi bilo odprilike to...valjda sam ubo temu kako treba...
 
I ja sam imala neke fazice.... Prvo sam bila popularna i kad sam shvatila kakve su te, pocela sam da se druzim sa nekoliko normalnih devojcica i tad sam bila moze se reci malo povucena. I sad u sestom sam prosirila svoj krug prijateljstva i imam drugarice svih godista! :D
 

Back
Top