Faze odrastanja

Poslednji put sam pisala pre 10 meseci. Ne zvuci nesto kao puno vremena,ali malo sam se promenila. Ne znam da li je ovo faza,ali zaista sam pocela da cenim tudje misljenje,mnooogo sam iskrenija,malo vise imam zelju da drugima pomazem...Mnogo vise volim sebe.
 
uh... put je bio dugačak i šarenolik i još nije okončan (niti se okončava do kraja života, bar bi trebalo)... išao je od ne preterano društvenog-u svom svetu-mimo standardnih klinačkih priča tipa, preko depresivca, doticanja dna, isplivavanja na površinu, neviđenog optimiste, buntovnika, kulera, alkosa, boli me uvo za sve-zivim 200 na sat-uzivam u zivotu-iskusavam sve do krajnjih granica tipa do neke relatvno uravnotežene normale.. hmmm... :whistling:
 
Jao, ja se ni ne secam kad sam odrasla. Mozda nisam josh. Verovatno nisam josh uvek... I ne treba. Valjda nikad necu odrasti. Please, give God.
Al se svakako menjam. Razumnija sam, ako nishta drugo. Necu da kazem zrelija i sl. Al npr, jednu jedinu stvar koju mogu da izdvojim jeste shto sam sada neizmerno mnogo strpljivija. I to ne mogu da shvatim, kako sam postala toliko strpljivija!!!!
Al ja zaista mislim da cu ja biti budala do kraja svog zivota...
 

moje sazrevanje (koje nije zavrseno) je poplocano prezivljavanjem,
borbom za sebe,
branjenjem od kako onih ljudi "koji ti jedini zele dobro u zivotu, tvoja jedna jedina porodica" tako od sire okoline,
raznim problemima kako svojim i tudjim, vadjenjem iz istih, lizanjem rana
i postavljanjem novih bodlji i zidova....

dakle,
pocelo je sa mojim rodjenjem

stagniralo je circa cetiri godine, od cega su tri bile na lijecenju

sada ucim da postoje i dobre stvari u zivotu.... i da se i iz njih moze nesto nauciti,
i da nije lose primiti nesto dobro samo zato sto zaraditi isto nije ostavilo oziljak,
i da postoje ljudi koji su tu iako ne zele da te iskoriste

i tako.... mislim, sve ja to znam.... tj moj mozak zna, ali samo mozak, iz knjiga i tako....

i dalje instinktivno podizem ruku u odbranu kada neko samo zeli da mi pomiluje kosu
 
Dobra tema :)

pa,prve najranije faze....

1. do 6 godina- ionako kazu da se do 6te godine formira tvoj pravi karakter so,da pisem iz starta...Vrlo,vrlo bucna,samouerena,jako uporna jednom sam satima pravila neke vestacke pare i odnela ih ocuhu da se menjamo,kad je rekao da to nisu prave pare vratila sam se i nacrtala na svima dolare i pitala ga ''a jel moze sad'' ,onda, bila harambasa i mali bully,tukla sam se s onima koji su mi dirali drugove,secam se da sam jednu pretukla pa sam saznala da sam tukla pogresnu osobu pa sam je vijala po zabavistu { ona plakala i bezala od mene} i izvinjavala joj se,htela sam staaalno paznja na meni, ako bi pitali ko hoce da igra ''jaaaa'' i bila sam u stanju plesati oko sebe samo da me gledaju,jao,onda prvi dodir sa glumom:heart::heart::heart::heart: ,prvi put sam ''glumila'' neshto pred ljudima,tj. pocela male decje stvari, nisam se nikog plasila,jednom sam se parku borila sa dobermanom jer mi uzeo lutku...on vuce jednu stranu ja drugu i derem se ''to je moje ne dam!!!!'' E da,i nisam volela da slusam.....nisam htela da poljubim ruku popu jer sam rekla da on nije kralj da mu se klanjam pa su me isterali iz crkve :roll:
E,da....I pisanje....Najvaznija stvar u mom zivotu pored glume...Pocinjem da pishem koristeci neke svoje znakove posto nisam znala slova josh...

2. Od 6-11- ''Doba preduzetnishtva'' ...Stalno sam se necim bavila da zaradim pare,male,nasla sam bila na tavanu neke nalepnice raznih velicina koje se lepe na majice pa sam uzela brdo i donela ih u skolu,na odmoru spojila dve klupe i stavila sve tamo, i cekala da masa dpdje...I do kraja svake nedelje zaradljivala sam 500-600 dinara:mrgreen: I to je trajalo dugo,donosila sam novu robu,povecavala cene, ni sama ne znam kako je spajala sve dok me jednom nije jedna uciteljica provalila jer joj je bilo sumnjivo da deca iz ostalih razreda idu svaki dan stalno u isti kabinet za vreme velikom odmora u tako velikom broju pa su mi zabranili :( Pa sam josh neshto preprodavala...E da,i prvi stvarni dodir s glumom,prvi put stala na pravoj pozornici :)
Krenula sam na glumu,u muzicku i atletika....
Opet,pisanje i dalje intenzivno,price,bajke,koje sam stampala u izdanjima i citala pred razredom i uciteljicom,jedan moj pismeni je bio devet strana,jer se toliko zanesem,mislim da je imao i drugi deo,to sam nastavila u drugom polugodishtu.... Prvi put se upoznajem sa manekenima, moja mama i ocuh se bavili takvim poslovima pa me oni uce da hodam,idem na njihove revije,backstage sam...

3. 12,13,14- The Silent Period....Dobijam nargade za moPrestala krajem sestog pocetkom sedmog da se bavim glumom,jako sam plakala zbog toga,postala sam dosta tisha,jaaako ambiciozna, druzeljubiva sam uvek bila,ali sam se nekako povukla iz svega tog vezano za nastupe...i slicno...Cini me samo atletiku nastavila....I muzicku posle opet..Uglavnom,ne neshto bitan za moj razvitak....Kasnije ponovo nastupala, jako su me voleli svi,nisam imala neprijatelje,bila sam poznata kao zajebant razreda,nema gde nismo sve bili zajedno,jednostavno,najbolji period,najbolji ljudi- 7 i 8. razred idealan shto se tice drustva..I josh i dalje jesu

4. 15. Nagjori period:roll: Dolazak u gimnaziju,postala skooooz povucena,tiha,jer su me dosta mucili....Jako mi je nedostajala osnovna,drustvo, mama,s kojom sam zivela sve do tad...Uzasan period...I josh i danas osecam amle posledice jer me je nazalost bash iz korena promenilo potpuno kao osobu....Prestala sam da se guram na priredbe,moj glas se nije cuo,postala sam manja od misha....jedino shto sam isla na hor...Jako mnogo plakala,bial depresivna,tuzna,jednostavno.....Potonula. U 16toj je vec bilo malo bolje,pocela sam da se otvaram ponovo,jako stidljivo, oblacila se u nekom R'n'B fazonu,sa sve tim sesirima,kad se setim da sam izazila u clubove sam rukavicama,tim Alicia Keys sesirom i crnom kravatom...Krenula flamenco da treniram,kasnije ostavila uglavnom i dalje jako cutljiva,nisam uopste bila od onih glasnih u razredu,zajebanata,kakva sam pre bila...I to me bolelo...ta promena :roll:

5. 17-18- najbolji period...I to sve zbog hip hopa....Ja onako plasljiva,bojazljiva dosla na prvi trening...I od kad sam to krenula da treniram...Meni je taj ples promenio zivot...i o tome bih mogla do sutra....:D.Kad stavis nekog ko je bojazljiv, neodlucan,postao potpuno nesiguran,depresivan u ples gde je najvazniji stav,stav i samo stav,....Da imas svoju licnost koju mozes da izrazis.....Inace ce te zgaziti...Gradi te...Da nisam imala trenera kakvog jesam,koja nas je naucila da gledamo na to kao posao, kao deo nas gde moramo da radimo 2000 puta jache nego bilo gde drugde,ako nisi bio u skoli jer si bolestan morash ici na trening,praznici,Nove Godine,dolazis i taj dan na trening,nema izgovora,naucila nas je ako neshto hocesh isteraj to do kraja,nije bilo zabusavanja,morao si da naucis kako da se zauzmesh za sebe da te ne bi drugi u grupi zgazili i plesom a i verbalno...Postao je mnogo vishe od plesa,od hobija,od neceg gde idesh samo da se iskljucis pa zaboravish....Taj attitude,attitude,attitude stav je postao tvoja filozofija...of life :) I postala sam mnogo otvorenija, pocela da se oblacim sva u tom fazonu,shiroki hip hop graffiti duksevi,takve jakne...I moj glas se ponovo cuo.....I ples mi je postao mnogo vishe od toga...Kasnije tek kad krecem trbusni i hip hop istovremeno,to mi je bilo blagostanje.......Kao da zivis u studiju svako veche,imas zanimanje,posao.....:heart::heart::heart:
 
Bio sam sve od fensera,normalnog coveka,metalca,pankera,nazija,rockera,tripovao sam se kao klinja i na rep i hip hop,slusao sam i tehno i zakljucio sam da je sve to glupost! Cisto lozenje i idiotizam!
Bio sam prosecan do 7 razreda osnovne,tada sam poceo da slusam metal do 1 godine srednje,e tada sam malo poceo da ludim! Poceo sam da slusam najvece sataniste u muzici,da se oblacim u crno,neka posebnost,teranje svima inata (zbog kojeg sam bio par puta i bijen):D,bio sam povucen i nisam se bas uklopio u sredinu u kojoj sam bio!
druga godina srednje totala propast srozao sam se u drustvu,raskinuo sam dva prijateljstva iz detinjstva,pocela me je jako drmati depresija,hteo sam se ubiti,zbog lose situacije okrivio sam boga za sve i vise nisam hteo da budem vernik ali sam bio uzdrzan i nisam vise dao da me bilo ko zajebava!
treca godina srednje furanje skins i punk fazona,pun mi je vise bio svega jednostavno sam eksplodirao potukao sam se sa svojim bivsim naj ortacima zbog gluposti,bukvalno sam poludeo! Imao sam tada i devojku (sto pre nije bio slucaj)! Postao sam druzeljubiviji,nisam vise dao na sebe niti bilo ko da me zeza niti da zbija sale na moj racun,izgradio sam svoj status i potpuno sam jednak sa svima u odeljenju,sve postujem i svi me postuju,stekao sam jake prijatelje koji su spremni da se biju za mene (o cemu sam samo pre mogao da mastam)! Izuzetno cenim sebe i malo sam i narcisoidan,skapirao sam da je sve glupost sto sam do sada furao i da je to klinacko lozenje koje te kad tad prodje! I dalje slusam istu muziku kao i pre,volim jako military fazon da furam (magnumke,maskirne pantalone,uniforme,beretke itd),sa svima se trudim da budem dobar i ponasam se onako kako se neko ponasa prema meni!
 
Nisam ja josh odrasla, mada sam do sada proshla kroz mnogobrojne faze odrastanja, za veoma kratko vreme...

Ljudi oko mene primetjuju da se mnogo menjam, iz godine u godinu sam neko drugi, ne mogu vishe ni da prepoznam sebe..... Polako pochinjem da otkrivam neku moju prirodu...

Karakter mi nije formiran, a i netje uskoro...
 
Ah... Do petog razreda (posto sam se pre toga slabo menjala) bila sam mala borbena osoba,jako tvrdoglava osoba koja je zelela sve sama da radi.. Bila narcosoidna... Obozavala sam sebe,Boga,i tatu. Jedino...
Zivela da idem u skolu i da nerviram brata... To je do petog razreda...
E sad.. Peti razred...
Pocela sam pod uticajem brata da slusam metal tj. neko sranjce... Bila sam sva puna sebe iako sam bila govneto... Udaljila sam se od porodice,zakljucavala u sobicu i zivela da bih prezivela dan.Isto i sesti.
Sedmi:
Krenula kod homeopate zbog nervoze tj. zbog nekih stvari koje su se desavale u proslosti,to je proslo. Mislim nervoza... Hvala Bogu. Opet sam sa svojima. Zivim da bi se zajebavala,pevala,zivim za brata,muziku,i roditelje i Boga naravno. Muzicki ukus se promenio... Tj. Slusam malo vise metal,malo vise kvalitetnije muzike... Nisam toliko tvrdoglava,koliko sam pocela da se inatim. Urednija sam. Isti sam djak kao sto sam i citavog zivota bila. Vise cenim tudje misljenje i druge ljude. Vidim srecu u svemu. Postala sam poprlicno happy osoba. Ne dozvoljavam drugim osobama da me ugnjetavaju i da mi seru. Pocela sam da budem malo surovo iskrena i ne podnosim kada ljudi lazu,pa imam potrebu da ih veoma isprozivam...
Mislim da sam ostala klinka koja jos skoro nije nista prozivela. Zivim za novi dan i novu promenu, Zivim da vidim kakvo je sutra. Zelim da se menjam i da nikada ne budem prokleta govnarka koja sam bila. I dalje mrzim emose.
Sto se tice muzike,menjace se to jos dosta.. Sta bude bice... Jedva cekam da porastem,al' da ostanem klinka..

p.s. zivim da ga volim. Boze... xD
 
Bio sam sve od fensera,normalnog coveka,metalca,pankera,nazija,rockera,tripovao sam se kao klinja i na rep i hip hop,slusao sam i tehno i zakljucio sam da je sve to glupost! Cisto lozenje i idiotizam!
Bio sam prosecan do 7 razreda osnovne,tada sam poceo da slusam metal do 1 godine srednje,e tada sam malo poceo da ludim! Poceo sam da slusam najvece sataniste u muzici,da se oblacim u crno,neka posebnost,teranje svima inata (zbog kojeg sam bio par puta i bijen):D,bio sam povucen i nisam se bas uklopio u sredinu u kojoj sam bio!
druga godina srednje totala propast srozao sam se u drustvu,raskinuo sam dva prijateljstva iz detinjstva,pocela me je jako drmati depresija,hteo sam se ubiti,zbog lose situacije okrivio sam boga za sve i vise nisam hteo da budem vernik ali sam bio uzdrzan i nisam vise dao da me bilo ko zajebava!
treca godina srednje furanje skins i punk fazona,pun mi je vise bio svega jednostavno sam eksplodirao potukao sam se sa svojim bivsim naj ortacima zbog gluposti,bukvalno sam poludeo! Imao sam tada i devojku (sto pre nije bio slucaj)! Postao sam druzeljubiviji,nisam vise dao na sebe niti bilo ko da me zeza niti da zbija sale na moj racun,izgradio sam svoj status i potpuno sam jednak sa svima u odeljenju,sve postujem i svi me postuju,stekao sam jake prijatelje koji su spremni da se biju za mene (o cemu sam samo pre mogao da mastam)! Izuzetno cenim sebe i malo sam i narcisoidan,skapirao sam da je sve glupost sto sam do sada furao i da je to klinacko lozenje koje te kad tad prodje! I dalje slusam istu muziku kao i pre,volim jako military fazon da furam (magnumke,maskirne pantalone,uniforme,beretke itd),sa svima se trudim da budem dobar i ponasam se onako kako se neko ponasa prema meni!

malo narcisoidan??? malo...aham
 
malo narcisoidan??? malo...aham

sta ima lose u tome? Jok treba da mislim kako sam najvece ***** na svetu i da mrzim sebe i zivot sto sam ovakav? Sta mi fali? Imam nedostataka (malu devijaciju nosa jer sam ga kao klinja slomio(ali to moze da se sredi lako),malo sam mrskast i dvojke nisam izvadio na vreme pa su malo krive ali nije strasno i malo sam zivcan)! Izgledam normalno i ponasam se normalno,a sad sto ti trazis na nekom da lecis svoje zivce i komplekse to nije moj problem!:)
 
Bio sam sve od fensera,normalnog coveka,metalca,pankera,nazija,rockera,tripovao sam se kao klinja i na rep i hip hop,slusao sam i tehno i zakljucio sam da je sve to glupost! Cisto lozenje i idiotizam!
Bio sam prosecan do 7 razreda osnovne,tada sam poceo da slusam metal do 1 godine srednje,e tada sam malo poceo da ludim! Poceo sam da slusam najvece sataniste u muzici,da se oblacim u crno,neka posebnost,teranje svima inata (zbog kojeg sam bio par puta i bijen):D,bio sam povucen i nisam se bas uklopio u sredinu u kojoj sam bio!
druga godina srednje totala propast srozao sam se u drustvu,raskinuo sam dva prijateljstva iz detinjstva,pocela me je jako drmati depresija,hteo sam se ubiti,zbog lose situacije okrivio sam boga za sve i vise nisam hteo da budem vernik ali sam bio uzdrzan i nisam vise dao da me bilo ko zajebava!
treca godina srednje furanje skins i punk fazona,pun mi je vise bio svega jednostavno sam eksplodirao potukao sam se sa svojim bivsim naj ortacima zbog gluposti,bukvalno sam poludeo! Imao sam tada i devojku (sto pre nije bio slucaj)! Postao sam druzeljubiviji,nisam vise dao na sebe niti bilo ko da me zeza niti da zbija sale na moj racun,izgradio sam svoj status i potpuno sam jednak sa svima u odeljenju,sve postujem i svi me postuju,stekao sam jake prijatelje koji su spremni da se biju za mene (o cemu sam samo pre mogao da mastam)! Izuzetno cenim sebe i malo sam i narcisoidan,skapirao sam da je sve glupost sto sam do sada furao i da je to klinacko lozenje koje te kad tad prodje! I dalje slusam istu muziku kao i pre,volim jako military fazon da furam (magnumke,maskirne pantalone,uniforme,beretke itd),sa svima se trudim da budem dobar i ponasam se onako kako se neko ponasa prema meni!

Za military fazon smo isti!:D
 
Secam se da sam prolazila kroz razne faze...rock,pop,rep,folk..i ostala sam opet na tim nekim zicama....
Nikada nisam znala sta cu..i provaljujem da se za samo godinu dana,ili cak pola godine covek moze toliko promeniti kao ja..inace,mislila sam da sve znam da je sve to ok dok nesto ne osetis na svojoj kozi i skapiras da je totalno drugacije,...drustvo,momci,sveee...skroz.
Mislila sam super drugarica zauvek,decko s kojim bi trebalo da se smuvam da ne bih trebala da imam bilo kakve komplikacije..sve dok sve to ne upoznas u dubini(za koju mislim da je nisam upoznala)..a kao bas klinka prosla sam kroz razne faze oblacenja...drustva..uvek sam bila ja,ja pa ja..dok kasnije u 7,8 razredu polako krecem da se povlacim..naravno nikada se nisam totalno povukla ali razocarana u drustvo htela sam da me ne upoznaju u potpunosti i na sve njihove komentare naucila sam normalno da reagujem..napokon sam shvatila sa kim se ne smem petljati,tj sta utice na mene...(i bice toga jos)..a sada sam u fazi smora,kompa,kad mi je sve ,,bleja,,...kad ni sama ne znam sta cu dalje,jednostavno trudim se da smislim ali ne mogu..i polako pustam da sve ide svojim tokom..vise ne planem lako kao pre,malo sam strpljivija ,ali sam naucila najbolje ..a to je da znam sta meni odgovara i da ne idem dalje od sebe..
 

Back
Top