Falis mi...


Tesko je biti zaljubljen
jos teze biti ostavljen
a ja sam moja tugo
bio i jedno i drugo

Kad se neko rastaje
bol u dusi ostaje
posle svake ljubavi
srce nekog zaboli

Tesko je biti ostavljen
jos teze biti zaboravljen
a ja sam moja tugo
bio i jedno i drugo

Kad se neko rastaje
bol u dusi ostaje
posle svake ljubavi
srce nekog zaboli
R. Rođa
 
..."Sve moje nežnosti i gluposti još uvek na tvom pragu spavaju
kao mala kudrava štenad
na mokrim,
nabreklim,
crnim sisama gospođe kučke.
Sasvim sam zakopčan: od sluzokože - do duše.
Ova 32 zuba još uvek ljubav
samo za tebe jecaju i pevuše...."Epilog - Mika Antic

electronic-cigarette-man-smoking.jpg
 
Kad mi opet dodješ, ti mi pridji tada,
Ali ne ko žena što čezne i voli,
Nego kao sestra bratu koji strada.
Tražeć mekom rukom mesto gde ga boli.
Puna nostalgije beznadežne, duge,
Ne sećaj me nikad da bi mogla doći
Zadocnela radost iz dubine tuge,
Ko ponoćno sunce iz dubine noći.
Jer ti ne znaš, bedna kroz sve dane duge
Da te voljah mesto ko zna koje žene
U tvom čaru ljubljah sav čar neke druge...
I ti beše samo sen nečije sene...

J. Dučić
 
Newsletter_oct11_clip_image002.jpg

Bez i jedne izgovorene riječi,
gledamo se i kao da sve znamo,
osluškujemo što nam kažu misli,
i šutimo u dvoje.
Smijemo se ne pomaknuvši usta,
plačemo bez i jedne suze,
a kad nas pitaju čemu takva šutnja,
puštamo ih i šutimo u dvoje.
Oni se čude, smiju se i viču,
nama je pogled važniji od riječi,
šutnjom ispreplićemo vlastite sudbine,
u razgovoru šuteći u dvoje.
Šutnjom, šuteći u dvoje,
šuteći šutimo o svemu,
tad šutnjom, kad se misli spoje,
šutnjom pronađemo temu.
Šutimo, šuteći u dvoje,
gutljaj šutnje iz šalice tišine,
šutnjom kradem šutne misli tvoje,
ispreplićući vlastite sudbine.
U šutnji razdvajamo misli,
šutnjom kažemo si zbogom,
šuteć koračamo tišinom,
bez i jedne izgovorene riječi.

Krešimir Butković - Dok Sutimo u dvoje
 


"...On mi došapnu: “Draga, podigni oči svoje.”
Ja ga surovo prekorjeh i rekoh: “Odlazi!”, ali on se i ne pomače s mjesta.Stajao je preda mnom držeći obje ruke moje. Rekoh mu: “Ostavi me!”, ali on ne ode.Priljubio je svoje lice uz moje uho. Pogledah ga i rekoh mu: “Neka te je sram!”, ali on ne hajaše za to.Njegove mi usne dodirnuše obraz. Uzdrhtah i rekoh mu: “Drznuo si se isuviše!”, ali on nije znao za stid.Udjenu u moju kosu jedan cvijet. A ja mu rekoh: “Ne pomaže ti ništa!”, ali on stajaše tu nepomično.Skide vijenac sa moga vrata i ode. A ja plačem i pitam svoje srce:'Zašto se ne vraća?'"- Tagore


young_couple_in_love_with_teardrop_stain_effect_mousepad-p144215427439745104envq7_400.jpg
 
VISE SE NE VRACAS

Znam da ti msilis da sam mnogo srecna
znam,ti to mislis, ali ti to ne znas
tugu u srecu jednim potezom presvucem
kada preko face lazan osmeh ja navucem
zavaram sve redom cesto i sebe samu
i tako ja poverujem u sopstvenu farsu
i gusi me ta maska,veruj tesko pod njom disem
jer sve sto imam dala bih samo da si blize
znam da sam pogresila IZVINI OPROSTI
preklinjem te vrati se jer ja te stvarno volim
i sa drugim ja sam bila samo da te zaboravim
al bez tebe ja ne zivim, ja samo postojim
i najboljeg da nadjem ti od njega bolji si
al na tebe mislim i kad tudje usne poljubim
a kada ostanem sama ja tvoje ime vrisnem
jer trako mi nedostajes makar da viknes,ali


Vise se ne vracas,vise se ne vracas nikada
ti se ne vracas,meni se ne vracas nikada!

HONEY

 
259801472224836628_Kk4tjxz2_f.jpg


"Moja duša je devica koja je rodila moje telo. I moj glas u njemu. Taj glas umivam svakog jutra kao što se umivam svakog jutra kao što se umiva hleb i lice. Taj glas, kao hleb, ima svoje telo na nebu, a ja, kao svako lice , imam svoj nebeski pralik. Moju reč neko je već izgovorio negde gore pre mene, moja reč samo sledi svoj nedostižni uzor. I ja žudim da se pesmom približim tom Nepoznatom. Jer svaka poznata stvar ovoga sveta samo je polovina stvari i uči o svojoj drugoj, nevidljivoj božanskoj polovini, onoj koja nam je nedostupna i nespoznatljiva. Zato je moja reč i moj glas samo polovina Reči i polovina Pesme i uči me o svojoj drugoj polovini kad god imam njenu naklonost. Jer, Duh diše kad hoće i na koga hoće. Inače, zašto bi moja pesma i pamet imala dane potpune tupavosti i dane velikih pronicavosti i nadahnuća. Zašto je čovek sredom glup i za utornik, a petkom mudar i za sredu?
Ali, moja veza sa tom nebeskom stranom moje prirode prekinula se. Posle pada u greh meni više nije čitljiva nebeska polovina mog glasa, onostrana knjiga moje sudbine. Ta knjiga za mene je sad sklopljena i nema zauvek. A od jedine ljubavi mog života ostadoše samo brkovi o koje možeš da očistiš zube.
Zato ja trazim Onog ko će mi umesto mene pročitati i tumačiti knjigu moje sudbine. Ko će mi opet otvoriti put do druge polovine mog glasa, do nebeskog uzora moje pesme. On mora da postoji kao što nad svakim stoletnim hladom mora stajati isto tako stoletna lipa.
Ali, ako ja na nebu imam svog nebeskog brata prema kojem je oblikovana moja dusa, onda neminovno postoji i ona Druga strana medalje, donja strana odjeka; ako svaka stvar na zemlji ima svoje uzore u idejama neba, onda tamna strana njihove prirode (jer ovde su sve takva bića što imaju i tamnu stranu, i sama ja imam tamnu stranu svoje prirode i svog glasa) onda ta tamna strana moje pesme nema i ne može imati prototip na nebu, nego u podzemlju; tamo u Paklu, postoji moj drugi, moj crni ljubavnik, tamo se iz parnog ogledala moja desna ruka pretvara opet u levu, kao što oči gledaju zajedno, a svako je slepo za svoj račun. Dakle, ako ja, i moja pesma (kao i sve drugo što ovde postoji i može se spoznati na ovom svetu) učim o nevidljivim nebeskim stvarima jednim delom svoje naravi, onda drugim delom svoje prirode ja predstavljam takođe simbol i učim o nevidljivim stvarima pakla, o podzemnom odjeku moje duše. Moj nebeski ljubavnik meri: šta su drugi nama nažao učinili, a tamni ljubavnik moje pesme meri: šta smo mi drugima nažao učinili. Ako me ka nebu vuče moj nebeski ljubavnik kojeg naslućujem nad sobom dok pevam i od kojeg zavisi moj život, onda mora postojati i onaj drugi, crni ljubavnik moje duše, knez oblasti noćne, ubica mog glasa, koji će se neminovno jednom pojaviti da me odvuče u podzemlje, u ćutanje i smrt. Zato sam želela da nađem onog prvog pre no što me nađe drugi.” Predeo slikan cajem - M.Pavic
 
33706697181945267_9g5mfYXi_f.jpg

O zasto smo se, zasto smo se sreli
Na mrtvoj stazi opora venjenja,
Nad mutnim nebom madjijskog jesenja?
O, zasto smo se pogledali, je li?

O zasto se nismo mimoisli, draga,
Ko dve ladje na sred okeana,
Sto crnih jedara, a s dva mrtva kana,
Plove i minu u magli bez traga...-Veljko Petrovic
 


ona vuče moje niti
ona čini moje sne
dok ja listam stare novine
ona bježi od dosade
uspjela je da se smiri
odlazi nekud nasamo
a ja maštam zatvorenih očiju
u mislima je pratim

ona vuče moje niti
ona je hladna i daleka
kao godpodar samoće
igra se sa osjećajima
ona zna da je gledam
odlazi nekud nasamo
a ja maštam zatvorenih očiju
u mislima je pratim.

Azra - Gospodar samoce
 
Ovo je čežnja: sred talasa biti
i nemati u vremenu svoj stan.
I to su želje: pritajene niti
koje za večnost vezuju naš dan.

I to je život. Dok ne dođe jedan
čas drevni, najsamotniji od svih,
drukčiji od svih ostalih, i čedan
presretne večnost uz osmejak tih.

(Rajner Marija Rilke)
,,,
466826317594101309_TZZyP7fE_b.jpg
 
Nešto u meni
još tebi se nada.
A posrću dani
tumaraju noći
i prvi snijeg pada.

Nešto u meni
još na tebe čeka.
A promiču sjene
curi sivilo neba
i lijeno teče zelena rijeka.

Nešto u meni
Sve je što imam.


Jovica Letić

draft_lens1532427module124831251photo_1286566832candle_of_hope.jpg
 




Pobjegla je ljubav sa usana
ostala je želja, u grudima

Pobjegla je ljubav iz našeg sna
sve je bilo tiho bez pitanja

Otišla je žena mog života
ljubav moja i ljepota
otišla je žena mog života
srećo moja i ljepota


Vlado Kalember - Otišla je žena
 

Back
Top