Falis mi...

i_miss_you-1398.jpg
 
Tuzno sam ptice sto mehkim kljunom
kljuca o kamen trazeci vodu
bas k'o i ljudi tako i ptice
najdraze traze onda kad odu

Slika, ritam, osjecaj i rijec
zar je tako brzo proslo vec
znam ja dobro gdje si, kad i s' kim
znam da dusa sama bira tim
al' ne mogu
Nedostajes, tako mi nedostajes
za sve sto proslo je, nedostajes
nedostajes, tako mi nedostajes
za sve sto dolazi, nedostajes
Tuzno sam ptice slomljenih krila
za posmatrace, tako sam cudan
u snu se moze, svemoguci Boze
sve osim jedno, ostati budan
 
Sanjao sam starog u ovom jutru, sa razlogom, dosao mi je u san, posle placljive noci.
Pricali smo , zezali se... govorio mi je nesto o Pesmama.
Kao da mi je rekao "drz se.! ne daj se. ..nisi sam. Vidis da sam tu."
I gledajuci ovo plavo nebo, u ovom zutom jutru. kao da ga vidim gore, kako sedi i peca pored reke (koliko je samo voleo reku)a sa njom , i njenom tisinom....i ja onda opet potecem.
I placem…
I osjecam, tu je. bodri me, recima, da u ovom zivotu takmicarskom, ucestvujem kao lik sa bornejskih ostrva...ma kako usamljen bio.
I da Smrt, necu moci nikad pobediti.
 
"Hej, trebaš mi noćas,
da se požalimo na svoje živote,
zbog kojih nemamo zajednički,
ili, tek onako, da budeš kraj mene,
kao da sedimo na gajbi ispred marketa
i čekamo da se život dogodi i nama.

Noćas bismo mogli biti drugari.
Ugasimo svetlo, igramo “Kaladont”
i smejemo se, jer sam MAGARA,
a ti samo MA.
Zamoliš: “Hajde da zamenimo jastuke?”
“Šta fali tvom?”, pitam.
“Tvoj pamti lepše snove.”, kažeš,
a ja se postidim što znaš za njih
i kažem: “Pusti to, bilo, pa prošlo”.
“Dođi na moje rame?”
“Neka, lepo mi ovako da te gledam”...
“Nema šta da vidiš”.
“Stvarno sam ti još uvek lepa?”

Hej, trebaš mi noćas,
da lenčarimo, da pričamo koješta,
da ne slušamo muziku,
ne gledamo filmove,
u ponoć da kokamo kokice,
da se njima gađamo,
da pravimo palačinke oko tri,
u četiri da me pitaš kako ću ustati za posao,
a ja da kažem: “Baš me briga, daću otkaz”...



300390_281139105252316_188889384477289_926766_1759481911_n.jpg
 
"Gubiti je strasno samo tako dugo
dok se ne izgubi sve,
jer izgubiti malo donosi zalost i suze
i dok god mozemo na preostalom
mjeriti velicinu izgubljenog,tesko nam je.

Ali kada jednom izgubimo sve onda
osjetimo lakocu koja nema imena
jer to je lakoca prevelikog bola."

Ivo Andric


 

Back
Top