Jos ne mogu da pisem o njoj
kos me sve tako boli
pa onda odjednom ne osecam nista
ali bas nista
kao mrtva sam
a opet
zelim da napisem nesto
DOna je do pre desetak dana bila kao stene
u savrsenoj kondiciji, lepo jela, setala i po 8 km bez problema
vesela, raydragana kao da nema 12 godina
i onda odjednom
ali bas odjedom
desna zadnja noga se oduzela
do uvece i leva
vet odmah dosao, pogledao
dao terapiju
DOna je bila vesela i lepo raspolozena salo sto nije mogla na noge
vec ujutru se pridigla
narednih par dana bivalo je sve bolje, trcala je na tri noge, skakakla na jadnog potara da ga izede
uygred on je sve vreme pitao za nju i kad sam mu rekla da je nam bas mu je bilo zao...bez obzira na onoliko lajanje...
ali
kako se noge oporavljale, pa cak i ta zadnja desna pocela da se oslanja na nju i mislili smo da je pitanje dana kada ce da bude kao pre
javili su se problemi sa unutrasnjim organima
postala je nevesela
nije htela da jede vrlo nevoljno pa povrati
prekinuli smo sa lekovima za kicmu poceli sa infuzijama, ranisanima, aminokiseninama, vitaminima
i cinilo se da to daje rezultate
pocela je pomalo da jede
bez povracanja
da na nesrecnog postara cim oseti da dolazi laje onako lezeci
pocela je i da se sama iz lezeceg polozaja mislim bocno lezeceg nekako prebaci u polulezeci polusedeci
mislili smo da ide na bolje pogotovu sto je bila potpuno normalnog ponasanja, gurala glavu da je mazimo, bistro na sgledala radila i rayumela sve sto joj kazemo
ali
od cetvrtka je pocela da se nekako gasi
noga u kojoj je ranije imala kanilu *istina izvadjenu par dana ranije, pocela je da otice i biva meka
ona je sva postala mlitava
pocela je i da povraca vodu koju je htela da pije jer nije htela da jede i to je bilo onako bje kafe sto ukazuje na krvarenje u zelucu
jednostavno se gasila
i shvatili smo da je to ona tacka posle koje nema nade da ce biti bolje
nismo hteli da je uspava vetrinar
ona je bila nasa
i to smo uradili mi
ne kao sto rade veterinari
nego prvo flormidal da se uspava, morfijum da je nista ne boli i onda inekcija
bili smo sve vreme uz nju
mazili je naizmenicno i pricali joj
onda je uvili njen roze za devojcice carsaf
i najgori deo
kao zadnji kriminalci krenuli da je sahranimo
ponizavajuce je to sto nema gde da na miru sahranis necu da kazem ljubimca jer Dona to nije
ona je bila nasa, ona je bila Dona MItic
nego tako Rade i ja sa asovima i lopatama kopamo za moju DOnu....
sahranili smo je tamo gde cesto idemo pa cemo da i dlaje na neki nacin budemo uz nju
i tako
tesi me sto nakon nesrecnog detinjstva i mladosti koju je imala
ljubavi koju nikad nije osetila
ipak je dospela kod nas
iako su nam priali da to nije pas za pocetnike, ni slucajno za decu
da je agresivna i da ne mogu da izadju na kraj sa njom osim drskom od lopate
ona je postala nas pas
moja devojcica
kod nas je prvi put neko pomazio
ona se toga plasila kad god bi posli rukom
kad vidi metlu, lopati i sl blezala
na prvom izlasku na ulicu bila ubunjena jer kola nije nikada videla
ali
posle takvog pocetka i tako istraumatizovanog psa ona je postala nas
vezana za nas za decu
neko u koga sam imala neograniceno poverenje
i tako punih 11 godina
nikad gladna, nikad zedna, nikad udarena nikad bez nege i paznje....
setana, mazena i pazena....
moja Dona, moja ljubav, moja devojcica
jedna i jedina