F ODELJENJCE

E sada za one ...... ma moze i za ove nove klince


Za sve koji su rođeni ;)

1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!


Prvo, preživeli smo i rođeni smo "regularni", iako su naše majke kad ih je bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes.

U to vreme upozorenja u stilu "čuvati daleko od domašaja dece" na bočicama sa lekovima, vratima i ormarima nisu se čitala svaki čas, a negde nisu ni postojala.

Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers. Piškili smo u krevet.



Kao deca, vozili smo se u automobilima bez pojasa i vazdušnih jastuka i nismo morali da imamo kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolšuama.



Pili smo vodu iz creva za zalivanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Delili smo Koktu i Kolu sa našim prijateljima i NIKO nije umro zbog toga.




Jeli smo mlečne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili sokove koji su i tada bili puni šećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se

STALNO IGRALI NAPOLJU, NA SVEŽEM VAZDUHU




Izlazili smo iz kuće ujutro i nismo prestajali ceo dan da se igramo - žmurke, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, nemaca i partizana, fantoma i svega ostalog što je samo dečja mašta bila u stanju da smisli, sve dok se nije upalila ulična rasveta koje ionako nije bilo previše.




Neretko, nas niko nije mogao naći po čitav dan, pa je i roditeljska pljuska bila deo vaspitanja, a bez pomisli na zlostavljanje u porodici.





I nikad nije bilo problema...




Provodili smo cele dane spuštajući se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.

Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako da rešimo problem.




Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo svaki čas slati kod školskog psihologa i pedagoga, pa smo ipak završavali nekakve škole.




Nama nisu prodavali drogu u školskom dvorištu...



Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobilne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO ZNALI BEZ IKAKVOG DŽEPARCA DA SE DRUŽIMO
Padali smo s drveća, znali da se posečemo na staklo, da slomimo zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga.
Igrali smo se s lukom i strelom, gradili utvrđenja od snega, bacali petarde za Novu godinu, čitali hrpe stripova i kaubojskih romana i sve smo to preživeli bez posledica!


Vozili smo se biciklom ili peške dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!



Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji čovečanstva !

Naše generacije su dale najbolje pronalazače
i naučnike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greške, uspeh i odgovornost.
I naučili smo živeti s tim !

I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!

MOŽDA ĆES ŽELETI DA PODELIŠ OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE DA ODRASTU KAO PRAVA DECA, PRE NEGO ŠTO SU ADVOKATI, DRŽAVE I VLADE POČELE DA ODREĐUJU KAKO TREBA ŽIVETI !

Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj deci da vide kako su njihovi roditelji odrastali.


Da biste lakše čitali, ovaj mail je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!

Pozdrav generacijo.
ŽIVELI !

ja, na svu srecu, pripadam tim generacijama :zskace:
 
mislim da ni moja sestra nije imala takvo detinjstvo
mada su se druzili ali opet, nije to to
mislim cak i da je moja generacija medju poslednjima koje su ucene bar necemu
al dobro
sve valjda ima svoje prednosti
 
A vako su me ispracali na Aerodromu Phladephije, Ovo je u Autobusu....i bome Traze lovu od mene....a ja imam gene od pirocanaca......:rotf:

Pa , ni oni nisu mutavi, znaju kako da izvuku sitnis, Sviraju, kazu samo za mene i da biram, kazem ja njima Mars a oni e moze " i zasviraju Mars na Drinu i ... i sta cu dadoh ..........:roll::lol:



Uploaded with ImageShack.us


Uploaded with ImageShack.us

Dobri Filiji! :klap:

E sada za one ...... ma moze i za ove nove klince


Za sve koji su rođeni ;)

1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!


Prvo, preživeli smo i rođeni smo "regularni", iako su naše majke kad ih je bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes.

U to vreme upozorenja u stilu "čuvati daleko od domašaja dece" na bočicama sa lekovima, vratima i ormarima nisu se čitala svaki čas, a negde nisu ni postojala.

Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers. Piškili smo u krevet.



Kao deca, vozili smo se u automobilima bez pojasa i vazdušnih jastuka i nismo morali da imamo kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolšuama.



Pili smo vodu iz creva za zalivanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Delili smo Koktu i Kolu sa našim prijateljima i NIKO nije umro zbog toga.




Jeli smo mlečne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili sokove koji su i tada bili puni šećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se

STALNO IGRALI NAPOLJU, NA SVEŽEM VAZDUHU




Izlazili smo iz kuće ujutro i nismo prestajali ceo dan da se igramo - žmurke, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, nemaca i partizana, fantoma i svega ostalog što je samo dečja mašta bila u stanju da smisli, sve dok se nije upalila ulična rasveta koje ionako nije bilo previše.




Neretko, nas niko nije mogao naći po čitav dan, pa je i roditeljska pljuska bila deo vaspitanja, a bez pomisli na zlostavljanje u porodici.





I nikad nije bilo problema...




Provodili smo cele dane spuštajući se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.

Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako da rešimo problem.




Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo svaki čas slati kod školskog psihologa i pedagoga, pa smo ipak završavali nekakve škole.




Nama nisu prodavali drogu u školskom dvorištu...



Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobilne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO ZNALI BEZ IKAKVOG DŽEPARCA DA SE DRUŽIMO
Padali smo s drveća, znali da se posečemo na staklo, da slomimo zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga.
Igrali smo se s lukom i strelom, gradili utvrđenja od snega, bacali petarde za Novu godinu, čitali hrpe stripova i kaubojskih romana i sve smo to preživeli bez posledica!


Vozili smo se biciklom ili peške dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!



Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji čovečanstva !

Naše generacije su dale najbolje pronalazače
i naučnike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greške, uspeh i odgovornost.
I naučili smo živeti s tim !

I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!

MOŽDA ĆES ŽELETI DA PODELIŠ OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE DA ODRASTU KAO PRAVA DECA, PRE NEGO ŠTO SU ADVOKATI, DRŽAVE I VLADE POČELE DA ODREĐUJU KAKO TREBA ŽIVETI !

Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj deci da vide kako su njihovi roditelji odrastali.


Da biste lakše čitali, ovaj mail je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!

Pozdrav generacijo.
ŽIVELI !

Ziva istina. Mada, tad su sokovi imali manje secera, sad u vecinu kola ubacuju sredstvo protiv povracanja, koliko su prezasladjene. A pilule protiv ADHD, mislim da se suvise olako daju. Milica ima druga iz predskolskog sa tom dijagnozom, decak je divna jedna dusica, samo mu treba malo vise strpljenja i paznje od strane prosvetnih radnika.

I dobar dan svima. Imam jos 11 dana do slave i vec vise tesko mogu na nesto drugo da se skoncentrisem.
 
Bravo pometeni za ovaj tekst. Podsetio si me na štošta iz mog detinjstva.
I zaista beše tako, - nisu me manje radovali pokloni za rodjendan, - natrgani jorgovani u komšijskim
baštama, gumena lopta sa potpisom celog odeljenja s kojom sam i spavala sanjajući svoju rukometašku
karijeru, Medveščak.Nisam imala dve hiljade fb prijatelja kao moja unuka i bila sasvim zadovoljna
podgrejanom projom i mlekom što ga mlekarica svakog jutra donosila na vrata :D

Dobro jutro :kafa:

Dobro jutro. :)

Bas mi je drago da LEPA secanja su navrla , pozitivna razmisljanja su krenula......:lol:

Eh lopte, futbal......:cool:
 
Hmmm, kako bese ona Pesma" Generacijo Moja.........:super:

Dakle da ponovim, ne moj neko da nam danas Na Sekira Gordanu..........;)

Ona je nezna, more ne moze da barata sas sekirom i da cepa drva za zimu.....:whistling:
 
au bre.....pretekosmo, moja ćera i ja....kakav dan :eek:

Gordanoooooooooooooooooooooooooooooooooo vidi kolko je Profa brižan :zcepanje:

E kako ne bih bio brizan, pa ja sam ti iz one generacije koji su bili fini prema damama, eto jos te finoce se tu i tamo zadrzalo......hmmm, more moram da trknem za Begis, da jos malko prodjem pored Finske ambasade....da nakupim jos malko finoce......:whistling:
 
:uja:
Nema finoće, sve bagra i ološ :aha:

Pa izgleda oni koji su bili fini da su i otisli a i izgleda da su odneli finocu.......:hahaha:

More teraj te( bagru i olos ) , da cesce idu do Finske Ambasade, nek malo i postoje, da se ona Finoca malko oko njih obMota.........:ok:

More da te pitam ,onako fino, kako si , kako su ti ruke, jel da od mahanja sa teskom tucanom Tavom, ostavlja i bol, .........:whistling:
 
Jocika, čestike za uspeh:super:
Inače, jedno lepe veče na Igricama, Goca to maestralno vodi:D
Moja Ada je preslatka, zna gde spava, gde jede, ne dira mačke,
danas sam joj pokazala Titiriti a ona kao jastreb iz onog kaveza. A žao mi,
što reče meni nadasve izvrstan čovek, hakim bej,- ni jedan kavez
nije napravljen za dobrobit ptice. Ali mora tako, moja Titiriti je od onih ptica
koje nikada ne polete, ebg
 
Pa izgleda oni koji su bili fini da su i otisli a i izgleda da su odneli finocu.......:hahaha:

More teraj te( bagru i olos ) , da cesce idu do Finske Ambasade, nek malo i postoje, da se ona Finoca malko oko njih obMota.........:ok:

More da te pitam ,onako fino, kako si , kako su ti ruke, jel da od mahanja sa teskom tucanom Tavom, ostavlja i bol, .........:whistling:

oNA BRE bila kod Mitu, oja;ala u ruke, ne ;a;kaj je jer ne'e[ ynati koe te sna[lo kad yamane s tu;ani tiganj:zcepanje:
\e bude[ ki stican :rotf:

ina;e dobro jutro ...kafica pa u dan.....a lepo jutro......malo ludo od ku;ica al na[i su pa gi volimo :rotf:

- - - - - - - - - -

Jocika, čestike za uspeh:super:
Inače, jedno lepe veče na Igricama, Goca to maestralno vodi:D
Moja Ada je preslatka, zna gde spava, gde jede, ne dira mačke,
danas sam joj pokazala Titiriti a ona kao jastreb iz onog kaveza. A žao mi,
što reče meni nadasve izvrstan čovek, hakim bej,- ni jedan kavez
nije napravljen za dobrobit ptice. Ali mora tako, moja Titiriti je od onih ptica
koje nikada ne polete, ebg

jaooooooooooooo du[ica mala, kako je slatka, poslu[na i debela :heart:
 

Back
Top