LJILJA MMM
Zaslužan član
- Poruka
- 104.541
dOBRO JUTRO >KAFA>.....UUUUF
SAD 'U DA ;ITAM.....SAMO POLAKO...SKUVAH KAFU
SAD 'U DA ;ITAM.....SAMO POLAKO...SKUVAH KAFU
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.


E sada za one ...... ma moze i za ove nove klince
Za sve koji su rođeni
1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!
Prvo, preživeli smo i rođeni smo "regularni", iako su naše majke kad ih je bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vreme upozorenja u stilu "čuvati daleko od domašaja dece" na bočicama sa lekovima, vratima i ormarima nisu se čitala svaki čas, a negde nisu ni postojala.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers. Piškili smo u krevet.
Kao deca, vozili smo se u automobilima bez pojasa i vazdušnih jastuka i nismo morali da imamo kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolšuama.
Pili smo vodu iz creva za zalivanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Delili smo Koktu i Kolu sa našim prijateljima i NIKO nije umro zbog toga.
Jeli smo mlečne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili sokove koji su i tada bili puni šećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se
STALNO IGRALI NAPOLJU, NA SVEŽEM VAZDUHU
Izlazili smo iz kuće ujutro i nismo prestajali ceo dan da se igramo - žmurke, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, nemaca i partizana, fantoma i svega ostalog što je samo dečja mašta bila u stanju da smisli, sve dok se nije upalila ulična rasveta koje ionako nije bilo previše.
Neretko, nas niko nije mogao naći po čitav dan, pa je i roditeljska pljuska bila deo vaspitanja, a bez pomisli na zlostavljanje u porodici.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cele dane spuštajući se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako da rešimo problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo svaki čas slati kod školskog psihologa i pedagoga, pa smo ipak završavali nekakve škole.
Nama nisu prodavali drogu u školskom dvorištu...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobilne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO ZNALI BEZ IKAKVOG DŽEPARCA DA SE DRUŽIMO
Padali smo s drveća, znali da se posečemo na staklo, da slomimo zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga.
Igrali smo se s lukom i strelom, gradili utvrđenja od snega, bacali petarde za Novu godinu, čitali hrpe stripova i kaubojskih romana i sve smo to preživeli bez posledica!
Vozili smo se biciklom ili peške dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji čovečanstva !
Naše generacije su dale najbolje pronalazače
i naučnike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspeh i odgovornost.
I naučili smo živeti s tim !
I ti pripadaš toj generaciji?
ČESTITAM!
MOŽDA ĆES ŽELETI DA PODELIŠ OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE DA ODRASTU KAO PRAVA DECA, PRE NEGO ŠTO SU ADVOKATI, DRŽAVE I VLADE POČELE DA ODREĐUJU KAKO TREBA ŽIVETI !
Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj deci da vide kako su njihovi roditelji odrastali.
Da biste lakše čitali, ovaj mail je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!
Pozdrav generacijo.
ŽIVELI !

ja, na svu srecu, pripadam tim generacijama![]()


A vako su me ispracali na Aerodromu Phladephije, Ovo je u Autobusu....i bome Traze lovu od mene....a ja imam gene od pirocanaca......
Pa , ni oni nisu mutavi, znaju kako da izvuku sitnis, Sviraju, kazu samo za mene i da biram, kazem ja njima Mars a oni e moze " i zasviraju Mars na Drinu i ... i sta cu dadoh ..........

E sada za one ...... ma moze i za ove nove klince
Za sve koji su rođeni
1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!
Prvo, preživeli smo i rođeni smo "regularni", iako su naše majke kad ih je bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vreme upozorenja u stilu "čuvati daleko od domašaja dece" na bočicama sa lekovima, vratima i ormarima nisu se čitala svaki čas, a negde nisu ni postojala.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers. Piškili smo u krevet.
Kao deca, vozili smo se u automobilima bez pojasa i vazdušnih jastuka i nismo morali da imamo kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolšuama.
Pili smo vodu iz creva za zalivanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Delili smo Koktu i Kolu sa našim prijateljima i NIKO nije umro zbog toga.
Jeli smo mlečne sladolede, beli hleb i pravi puter, pili sokove koji su i tada bili puni šećera, ali nismo bili debeli zato što smo smo se
STALNO IGRALI NAPOLJU, NA SVEŽEM VAZDUHU
Izlazili smo iz kuće ujutro i nismo prestajali ceo dan da se igramo - žmurke, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, nemaca i partizana, fantoma i svega ostalog što je samo dečja mašta bila u stanju da smisli, sve dok se nije upalila ulična rasveta koje ionako nije bilo previše.
Neretko, nas niko nije mogao naći po čitav dan, pa je i roditeljska pljuska bila deo vaspitanja, a bez pomisli na zlostavljanje u porodici.
I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cele dane spuštajući se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako da rešimo problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo svaki čas slati kod školskog psihologa i pedagoga, pa smo ipak završavali nekakve škole.
Nama nisu prodavali drogu u školskom dvorištu...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobilne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO ZNALI BEZ IKAKVOG DŽEPARCA DA SE DRUŽIMO
Padali smo s drveća, znali da se posečemo na staklo, da slomimo zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga.
Igrali smo se s lukom i strelom, gradili utvrđenja od snega, bacali petarde za Novu godinu, čitali hrpe stripova i kaubojskih romana i sve smo to preživeli bez posledica!
Vozili smo se biciklom ili peške dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji čovečanstva !
Naše generacije su dale najbolje pronalazače
i naučnike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspeh i odgovornost.
I naučili smo živeti s tim !
I ti pripadaš toj generaciji?
ČESTITAM!
MOŽDA ĆES ŽELETI DA PODELIŠ OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE DA ODRASTU KAO PRAVA DECA, PRE NEGO ŠTO SU ADVOKATI, DRŽAVE I VLADE POČELE DA ODREĐUJU KAKO TREBA ŽIVETI !
Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj deci da vide kako su njihovi roditelji odrastali.
Da biste lakše čitali, ovaj mail je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!
Pozdrav generacijo.
ŽIVELI !
Bravo pometeni za ovaj tekst. Podsetio si me na štošta iz mog detinjstva.
I zaista beše tako, - nisu me manje radovali pokloni za rodjendan, - natrgani jorgovani u komšijskim
baštama, gumena lopta sa potpisom celog odeljenja s kojom sam i spavala sanjajući svoju rukometašku
karijeru, Medveščak.Nisam imala dve hiljade fb prijatelja kao moja unuka i bila sasvim zadovoljna
podgrejanom projom i mlekom što ga mlekarica svakog jutra donosila na vrata
Dobro jutro![]()







au bre.....pretekosmo, moja ćera i ja....kakav dan
Gordanoooooooooooooooooooooooooooooooooo vidi kolko je Profa brižan![]()


hahaha samo protrči pored ambasade.....plašim se, ako ideš lagano, ima da navataš mnogo fonoće![]()
Mlogo sam fin.....
Nema da brigas, ima da gi delim i sakom i kapom......Mlogo sam fin.....
![]()



DOBILA SAM PRVU DESETKU 
DOBILA SAM PRVU DESETKU
![]()


Nema finoće, sve bagra i ološ![]()



pa na leganje.....zora je blizu 
Nema finoće, sve bagra i ološ![]()




- - - - - - - - - -
to možda drugi......Profa je mLogo fin......stalno prolazi pored finske ambasade![]()

Kaže Lilja da bolje zvučim , inače sam isto besna kao juče![]()

DOBILA SAM PRVU DESETKU
![]()



Pa izgleda oni koji su bili fini da su i otisli a i izgleda da su odneli finocu.......
More teraj te( bagru i olos ) , da cesce idu do Finske Ambasade, nek malo i postoje, da se ona Finoca malko oko njih obMota.........
More da te pitam ,onako fino, kako si , kako su ti ruke, jel da od mahanja sa teskom tucanom Tavom, ostavlja i bol, .........![]()



Jocika, čestike za uspeh
Inače, jedno lepe veče na Igricama, Goca to maestralno vodi
Moja Ada je preslatka, zna gde spava, gde jede, ne dira mačke,
danas sam joj pokazala Titiriti a ona kao jastreb iz onog kaveza. A žao mi,
što reče meni nadasve izvrstan čovek, hakim bej,- ni jedan kavez
nije napravljen za dobrobit ptice. Ali mora tako, moja Titiriti je od onih ptica
koje nikada ne polete, ebg
