Videh sad na twitteru...Evo odakle je pocelo, Sale Ignjatovic i Deki Katalina pisu kolumnu za Informer, pa im je palo na pamet da se malo nasale
DEKI
Poput mnogih žena u Srbiji, i moja majka je zaljubljena u Ezela. Imala je ona mnogo televizijskih ljubavi, ali ovaj put stvar deluje ozbiljno. Opsesivna vezanost ovdašnjih žena za markantnog Turčina s TV nagnala me je da se malo našalim s njima.
„Šta misliš da pustimo u Apsolutno (ne)provereno da je Ezel gej?", upitao sam jedan dan Saleta, s čime se on odmah složio. Tako je nastala novinarska "patka" na koju je naselo na stotine internet sajtova u regionu, nekoliko dnevnih novina i milioni čitalaca. Pomogle su nam, nehotice, kolege sa S-media portala, koje su vest prenele kao prvorazredan trač (ne navodeći izvor vesti), pritom ga garniravši s video-klipom iz Ezelovog filma u kojem se ovaj ljubi s drugim tipom. Nakon toga smo s osmehom, u neverici, brojali medije koji su, svako na svoj način, prenosili ovu vest uz Ezelovu izjavu, koju sam mu stavio u usta: „Ja kad se rvem s muškarcem, mi se volimo". Krug blama zatvorio je „Blic" prenevši vest s pet dana zakašnjenja.
Kolege, stvarno vam se izvinjavamo zbog ove „patke", nije bilo namerno. Samo smo se zezali. Priznajemo, i mi smo mogli da se zaj*** na istu foru. Zato je lažni gej Ezel opomena za sve nas da budemo pažljiviji kad ljudima prenosimo informacije. Jer nije sve što miriše na ekskluzivu stvarno ekskluziva. Nit je Turčin *****. Ili jeste?
SALE Slučaj "Ezel". Ukratko. Informer je u rubrici "Apsolutno neprovereno" objavio priču o tome kako je glumac Kenan Imirzalioglu (u daljem tekstu Ezel) gej. Možda smo se šalili, možda i nismo. Apsolutno je neprovereno. Tekst je sutradan osvanuo na nekoliko uglednih sajtova, bez navođenja izvora, i plasiran kao apsolutno proveren. U roku od 48 sati čitav Balkan je zabrujao, raspomamile su se dnevne i nedeljne novine, rasplamsali forumi i blogovi, zagušili se Tviter i Fejsbuk, i sada tome nema kraja.
Ovaj slučaj otvorio je dva veoma važna pitanja. Oba užasno zabrinjavajuća. Prvo, kolika je brzina kojom vest, tačna ili netačna, može da se proširi zahvaljujući virtuelnom okruženju, internetu i društvenim mrežama. Ali to nije ništa novo. Drugo pitanje je mnogo važnije. Treba li, posle svega, verovati novinama i medijima uopšte? Jednostavan odgovor ne postoji. Da li mediji govore istinu? Da, govore istinu. Da li mediji lažu? Da, lažu. Kako znati razliku? Prosto, ništa ne uzimajte zdravo za gotovo. Čak ni kurs NBS, ni vremensku prognozu. Možda samo rezultate jučerašnjih utakmica. I čitajte pažljivo (ovo važi i za kolege). Uopšte nije teško prepoznati istinu. Teže je poverovati u nju.
Ovo mi je stiglo na mejl. Ako izmišljaju ovakve stvari, pitam se kako tim istim novinarima verovati za bilo šta drugo?
Sad se smeju i vade, a pitam se kako bi im bilo da je neko izvalio istu glupost za njih? Ili još bolje ukoliko bi im stigla tužba...
Ja sam čula da je Ignjatović gej, pa mi ne pada na pamet da verujem i širim to, uostalom koga briga za Ignjatovića?