Čovjeku ispunjenom vrlinom dopada se da opšti sa samim sobom, jer odatle mu dolazi čisto zadovoljstvo; prijatno mu je, naime, sjećanje na sve što je uradio, a izgledi za budućnost su samo dobri, pa mu i to pričinjava radost.
Kelis je definitivno na odmoru...
Ne brini K, napraviću back-up, za slučaj da te (između ostalih) inspirišem za rutinski moderatoski cunami, pa neću kukumavčiti okolo da li je možda neko snimio moj post. :wink:
Jedna od šaškastijih tekovina civilizacijskog trenutka koji konzumiramo na dragom nam p®d_neblju, Forum Krstarice, ovom temom blista prestižnim obilježjima komunikacije. Da, tema je čekala na moje pojavljivanje za metamorfozu u alegorični karakter visoke samosvijesti, imanentne, ta kome drugo do elitnim živim bićima s artikulisanim govorom. 8)
Ahm, namjerno, naizgled neprimjereno mistifikovanje i kontempliranje, jer autor teme, makar i da je u procesu „od pileta kokoš via žutokljunac”,
dobio bi od mene, da sam kakav imperator (a malo ko je poput njih, je li, bio „svemoguć” :? ) jedno pe'-šes' noći saturnalija s izabranicama od kojih bi mu pošla voda na usta (od Foruma do antičke Grčke, sve s mitologiju, nema problema). Cijenim da je Misanthropos konvencionalan po pitanju seksualnosti. Mada, s druge strane, preporučio bih mu i izlet do Svaštare, Bundeva (nas) tamo voza pouzdano, onako usput. Putovanja su okrepljujuća. Održavaju i čikaju visprenost uma raznolikošću pejzaža, neponovljivošću prizora. Sklapanjem očiju peduhitriti nestajanje četinara iz vizure, iščekivati civilizaciju mûkom radio prijemnika... nešto je što bi bilo deplasirano mjeriti kao užitak, ali je svakako makar uporedivo s ovdje razigranim raspoloženjem.
Elem, ne znam koliko ima tome, ali sam vrlo zadovoljan zbog jedne svoje pp upućene Misanthroposu, kojom mu odajem svoje nedvosmisleno (al' avaj, tek „svaštaričanstveno”) priznanje za preciznost i studioznost misli, te rječnika kojim ih prezentuje. Sudeći po nick name-u, ne čudi njegovo apstiniranje od odgovora. Ovdje se izjasnio da uzvraća, kako shvatih, svima. I onima koje (svakako) pristojnim, ali za mene suviše teatralnim obraćanjem „ispoštuje” na početku posta, više nego napojen ehom izreke
Similis simili gaudet i onima koji zaista ostrašćeno i najčešće više nego neosnovano kopaju po „najsveopštijoj logici koju i vrapci cvrkuću” da su imali pravo u svom a priori protivljenju jednom (pleonazmatičnom) nezrelom klincu. I vidim da to poštuje, hladnokrvno održavajući prisebnost kojom strpljenje bogom danih neistomišljenika, uf, smijem li napisati neistomišljenica, :shock: cijedi kroz
zonu sumraka.
Mislim da je, i ne želeći, apdejtovao vježbe sopstvene intelektualne i retoričke gimnastike, „čistih ruku” u dosljednosti traganja za svrhom postavljene teme, oslonjen na stečenu erudiciju, zdravo halapljiv za predstojećom. Međutim, suština ovih (dosadašnjih) 7 stranica je u replikama i digresijama, nečemu što, nije nikakva novost, postaje zaštitni znak svake komunikacije grupe ovdašnjih učesnika, osobito onih koji imaju kredibilitet polemičara. A on opet „samo” parlamentaran, uredno, čak i korektorski bezgrešno sistematičan u izdvajanju replika. OK, nagazi katkad đonom, beskrupulozno se odnoseći prema kudravoj, svilenoj ženskoj senzibilnosti i natjera pripadnice nježnijeg pola da se prćakaju i bacakaju boldovanim ili na ovaj ili onaj način vrištećim izjavama. Nerijetko poželim mogućnost zvučnog zapisa na Forumu. Ralozi naslutivi... 8) No, biće i toga. Opštenje ove vrste je u povojima.
Volio bih da Misanthropos nepovjerljive u njegovu mladost, da ne kažem nešto pežorativnije, razuvjeri nepristrasnim činjenicama u prilog istinitosti tih :shock: frapantnih :shock: navoda i tako založenom inteligencijom potvrdi superiornost u svojim stavovima. Uostalom, teško da će ova sitnosatna želja biti uslišena, jer stepen sujete u svima nama neće dozvoliti upliv tuđih skripti u sopstveni scenario odluka i ponašanja, samim tim i u zadati forumski imidž.
Kako bilo, nije mi žao zbog utroška vremena na jednu ovakvu pisaniju. Ljudi koji su rasterećeni ili ovlaš upućeni u net relacije i ne znaju ništa o bezbroj sidaraca kojima se virtuelne važnosti poput ove zariju pod kožu, mogli bi me etiketirati kao ekscentrika, zaluđenika... šta sve ne iz tog domena, ali dobro znam da se ovim putem čovjek ne ustremljuje ka alijenaciji od sebe samog, već dijametralno suprotno: u (nimalo deklarativni) altruizam. Eto, ovim benignim glorifikovanjem čovjekoljublja, zagrijavam vosak za pečati®anje još jedne ostvarene mogućnosti neodoljivo jednostavnog ispucavanja u datom trenutku patetično značajnih misli i...
pečatiram! 8)
ops: )
