Etničko porijeklo Albanaca

Nevezano za to ali ispada da su Grci koristili franačku reč za stranca "albani" misleći na Normane a sami Franci ih možda tako uopšte nisu zvali. Malo je nelogično.

To je jedno teoretsko obrazloženje, kako je mogla ta reć možda doći do Grka.

U ovom radu što je ove godine izašao imaš jedno drugačije: Michael Attaleiates’ Ἀλβανοὶ and Λατῖνοι: the southern Italian rebels and the changing perception of the Normans in Byzantium.

https://www.academia.edu/117073487/...anging_perception_of_the_Normans_in_Byzantium

Ovaj autor je ponudio nešto drugačije tumačenje. Po njemu, Latini i Albani su tipični primeri arhaizacije, kojom se primenjuju antička imena za moderno stanovništvo. RImske starije Dionisija Halikarnašanina iz I st. pre naše ere su bile dobro poznate u vizantijskim krugovima, pa tako i Atalejatu. U Starinama, Dionisije kaže sledeće u 2. gl. II knjige o antičkom narodu Albana na Apeninskom poluostrvu:

Γένος δὲ τὸ τῶν Ἀλβανῶν μικτὸν ἦν ἔκ τε Πελασγῶν καὶ Ἀρκάδων καὶἘπειῶν τῶν ἐξ Ἤλιδος ἐλθόντων, τελευταίων δὲ τῶν μετὰ τὴν Ἰλίουἅλωσιν ἀφικομένων εἰς Ἰταλίαν Τρώων, οὓς ἦγεν Αἰνείας ὁ Ἀγχίσου καὶἈφροδίτης. εἰκὸς δέ τι καὶ βαρβαρικὸν ἐκ τῶν προσοίκων ἢ παλαιῶνοἰκητόρων ὑπολιπὲς τῷ Ἑλληνικῷ συγκαταμιγῆναι. Ὄνομα δὲ κοινὸνοἱ σύμπαντες οὗτοι Λατῖνοι ἐκλήθησαν ἐπ´ ἀνδρὸς δυναστεύσαντος τῶντόπων Λατίνου τὰς κατὰ τὸ ἔθνος ὀνομασίας ἀφαιρεθέντες.
Albani su bili izmešani narod, sastavljen od Pelazga, Arkađana, Epejanaca koji su došli iz Elide i, na kraju, Trojanaca koji su došli u Italiju sa Ajnejom, sinom Anhisa i Afrodite. Verovatno je da je takođe varvarski element među susednim narodima, ili neki ostatak drevnih stanovnika tog mesta, bio pomšan sa Grcima. Ali svi ovi narodi, izgubivši svoje plemenske odrednice, na kraju su prozvani jednim zajedničkim imenom: Latinima, po Latinu, koji je bio vladar ove zemlje.

Po Dionisiju sa Halikarnasa, italijanski Albani su bili mešavina raznih naroda; Trojanaca koje poveo Enea, Pelazga, Arkađana i stanovnika poreklom iz Elide.

Moguće je da su to ti Albani Mihaila Atalejata.
 
Da se vratimo natrag na Albance. Šta je suština? Sve do 1970-ih godina nije bilo ozbiljne kritičke analize ovih redova iz Atalejatrve knjige. Tada je buknula izuzetno oštra debata (tamo-vamo) između dva vizantologa; grčkog filologa i vizantologa po imenu Era Vranusi, s jedne, i francuskog Vizantologa Alena Duseljea sa druge strane. Sve do njihove debate, nije se u ovaj citat uopšte ozbiljnije ulazilo i samo se prihvatalo da je to najstariji pomen Albanaca u istoriji.

Vranusi je postavila temelje gledištu da Atalejatovi Albani odnose na Normane, koje je u naučnim krugovima zadnjih pedesetak godina dominantno zastupljeno. To viđenje usvojio je i, primera radi, između mnogobrojnih ostalih i Entoni Kaldelis.

O ovome će verovatno u istoriografskim krugovima niti još dosta debate i ispitivanja, ali ono što je Vranusi suštinski učinila jeste da je ukazala na ozbiljne probleme povezivanja Albana sa Arvanitima.

Sijaset tu problema ima, u takvom tumačenju.
* Zašto Atalejat koristi 2 različita etnonima? On drugde ove naše balkanske Albance, naziva Arvanitima. Zašto i ove u Italiji ne naziva standardnim grčkim nazivom za njih, nego Albanima?
* Otkud Albanci u Italiji? Atalejatovi Albani nisu nekakva šačica koja živi u Italiji, oni se pominju rame uz rame uz Latine. A docnije su i jedina vojna sila tu uz romejsku vojsku. Dakle, bili su izuzetno ozbiljan faktor u Italiji, demografski, vojno i politički. S obzirom na to da istorije ranije za njih ne zna, to ni značilo da su postali sila u Italiji relativno skoro. Kako je moguće da tako nešto nije uopšte zabeleženo, ako su nedugo pre 1040-ih godina došli sa Balkana u Italiju i postali tamo toliko značajni?
* Kako to da Normana, odjednom, nema? Zašto je Italija podeljena na Latine i Albane samo? Zašto se među vojnim jedinicama pominju samo romejske i albanske? Gde su Normani u celoj toj priči, odnosno, zašto Mihailo Atalejat Normane uopšte ni ne pominje?

Starije tumačenje koje je u ovome videlo Arbanase, nema suštinskih i jasnih odgovora na sva ova (pa i druga) pitanja.

Zbog toga tumačenje da se radi tu negde o Normanima ostaje, okvirno govoreći, najuverljivije.
 
* Kako to da Normana, odjednom, nema? Zašto je Italija podeljena na Latine i Albane samo? Zašto se među vojnim jedinicama pominju samo romejske i albanske? Gde su Normani u celoj toj priči, odnosno, zašto Mihailo Atalejat Normane uopšte ni ne pominje?
Pa ne mora da znači da Normana nema nego ako su Normani došli na jug Italije oni su osvojili ali ne i pobili celo zatečeno stanovništvo. Normana može biti i dalje ali u Italiji a ovi Albani su neki drugi, italijanski Grci na primer.
 
Nevezano za to ali ispada da su Grci koristili franačku reč za stranca "albani" misleći na Normane a sami Franci ih možda tako uopšte nisu zvali. Malo je nelogično.
While the Suda suggests an unusual linkage of "Albanoi" with the Galatians, no other ancient sources corroborate this association in the context of France. This discrepancy highlights the need to treat such claims with caution, as they might stem from misunderstandings or differing historical nomenclatures.
 
While the Suda suggests an unusual linkage of "Albanoi" with the Galatians, no other ancient sources corroborate this association in the context of France. This discrepancy highlights the need to treat such claims with caution, as they might stem from misunderstandings or differing historical nomenclatures.

Opet ti sa ChatGPT-jem, iako se toliko puta do sada pokazalo pogrešnim. :lol:
 
ChatGPT


You said:​

Koja teorija o poreklu Albanaca deluje najuverljivije?

ChatGPT said:​


Poreklo Albanaca je tema koja je dugo privlačila pažnju istoričara, lingvista i arheologa. Postoje tri glavne teorije o poreklu Albanaca, svaka sa sopstvenim argumentima. Koja deluje najuverljivije zavisi od interpretacije dokaza, ali evo pregleda glavnih teorija:

1. Ilirska teorija

  • Osnova teorije: Albanci su potomci Ilira, drevnog indoevropskog naroda koji je naseljavao zapadni Balkan.
  • Argumenti za:
    • Kontinuitet naseljenosti na teritoriji današnje Albanije.
    • Jezičke sličnosti između albanskog jezika i rekonstruisanog ilirskog.
    • Toponimi na Balkanu koji se dovode u vezu sa ilirskim jezikom.
  • Kritike:
    • Nedovoljno pouzdani lingvistički dokazi zbog oskudnih zapisa o ilirskom jeziku.
    • Moguće migracije i etnička mešanja koja otežavaju praćenje direktnog kontinuiteta.

2. Tračanska teorija

  • Osnova teorije: Albanci su potomci Tračana, naroda koji je naseljavao istočni Balkan.
  • Argumenti za:
    • Neke lingvističke sličnosti između albanskog jezika i tračanskog (iako su zapisi o tračanskom oskudni).
    • Pretpostavka da su Tračani, kao brojčano značajan narod, mogli opstati u zabačenim predelima Balkana i kasnije evoluirati u Albance.
  • Kritike:
    • Albanski jezik ima više elemenata koji se povezuju sa zapadnim (ilirskim), a ne istočnim Balkanskim narodima.

3. Dako-Mezijska teorija

  • Osnova teorije: Albanci potiču od Dačana ili Mezijaca, naroda koji su živeli severno od Dunava (na teritoriji današnje Rumunije i Srbije).
  • Argumenti za:
    • Lingvisti ukazuju na moguću vezu između albanskog jezika i dakomezijskih jezika.
    • Prema ovoj teoriji, Albanci su se migracijama spustili južno na teritorije današnje Albanije.
  • Kritike:
    • Nedostatak arheoloških i istorijskih dokaza o migracijama ovog tipa.
    • Kontinuitet stanovništva u današnjoj Albaniji često se koristi kao argument protiv migracione hipoteze.

Koja deluje najuverljivije?​

Ilirska teorija je najpopularnija i široko prihvaćena, posebno među albanskim istoričarima, zbog geografske i lingvističke bliskosti. Međutim, lingvistički dokazi su često diskutabilni jer ilirski jezik nije sačuvan u opširnom obliku.
Neki savremeni istraživači zagovaraju kombinaciju teorija, ističući da Albanci mogu biti rezultat mešanja više balkanskih naroda (Ilira, Tračana i Dačana). Bez dodatnih arheoloških i lingvističkih dokaza, nijedna teorija se ne može smatrati apsolutno sigurnom.



You said:​

Koje su jezičke sličnosti između albanskog i ilirskog jezika?

ChatGPT said:​


Odnos između albanskog jezika i ilirskog jezika temelji se na rekonstrukcijama i pretpostavkama, jer je ilirski jezik gotovo u potpunosti izgubljen. Postoje samo fragmentarni zapisi ilirskog jezika, kao što su imena ljudi, mesta, reka, plemena i nekoliko kratkih natpisa. Uprkos tome, lingvisti su identifikovali nekoliko mogućih sličnosti:

1. Toponimi i hidronimi

  • Mnogi nazivi reka, planina i mesta u Albaniji (i širem balkanskom području) smatraju se ilirskog porekla i prepoznaju se kao potencijalno srodni albanskom jeziku. Na primer:
    • Reka Drin i albanska reč drinë (naziv za reku).
    • Reka Vjosë i albanska reč vjosa (brza voda).
    • Nazivi planina kao što su Tomor i Sharr, koji imaju moguću vezu sa albanskim jezikom.
  • Ovi toponimi ukazuju na mogućnost kontinuiteta jezičkog uticaja u regionu.

2. Reči koje se povezuju sa ilirskim poreklom

  • Neke albanske reči se smatraju potencijalno srodnima ilirskom jeziku na osnovu značenja i rekonstrukcije. Na primer:
    • Albanska reč vajzë (devojka) dovodi se u vezu sa ilirskom reči vaz, koja je prema nekim pretpostavkama označavala mladu ženu.
    • Reč mal (planina) često se povezuje sa ilirskim nazivima za brda i planinske oblasti.

3. Fonetske osobine

  • Albanski jezik pokazuje konzervativne fonetske osobine koje bi mogle biti nasledstvo ilirskog jezika. Na primer:
    • Očuvanje određenih arhaičnih glasova koji su možda bili prisutni u ilirskom.
    • Transformacije određenih glasova koje su slične rekonstrukcijama kako bi ilirski mogao zvučati.

4. Struktura i reči sa neindoevropskim korenima

  • Albanski jezik ima veliki broj reči koje nisu jasno povezane sa drugim indoevropskim jezicima, što je često tumačeno kao nasledstvo ilirskog supstrata.

Ograničenja i neizvesnosti​

  • Nedostatak pisanih zapisa: Ilirski jezik nije dokumentovan osim kroz nekoliko kratkih natpisa i ličnih imena, što ograničava mogućnosti za detaljnu lingvističku analizu.
  • Regionalni uticaji: Albanski jezik je bio pod jakim uticajem latinskog, slovenskog, turskog i grčkog, što otežava identifikaciju ilirskog nasleđa.
  • Nejasne etimologije: Mnogi predloženi primeri sličnosti između albanskog i ilirskog ostaju spekulativni.

Zaključak​

Dokazi o jezičkoj sličnosti između albanskog i ilirskog jezika su indikativni, ali ne i konačni. Većina pretpostavki temelji se na toponimima, hidronimima i lingvističkoj rekonstrukciji. Ilirska teorija porekla albanskog jezika ostaje atraktivna, ali nedovoljno potkrepljena zbog oskudnih zapisa o ilirskom jeziku.
 
While the Suda suggests an unusual linkage of "Albanoi" with the Galatians, no other ancient sources corroborate this association in the context of France. This discrepancy highlights the need to treat such claims with caution, as they might stem from misunderstandings or differing historical nomenclatures.

Rečnik srednjovekovnog i vulgarnog latinskog jezika Šarla di Kanža iz 1678. godine:

Alanus1.png


Qui alias advenæ, alienigenæ, adventitii, qui videlicet ex dominorum suorum prædiis, vel dominiis, in aliorum dominorum prædia vel dominia veniunt, et in iis sedes suas figunt.

Oni koji su inače stranci, tuđini, novopridošlice, koji su očigledno došli sa poseda ili domena svojih gospodara na posede ili domene drugih gospodara, i tu uspostavili svoje domove.

Ovo je po Di Kanžu osnovno značenje srednjovekovne latinske reči alban.
 
Poslednja izmena:
Pa ne mora da znači da Normana nema nego ako su Normani došli na jug Italije oni su osvojili ali ne i pobili celo zatečeno stanovništvo. Normana može biti i dalje ali u Italiji a ovi Albani su neki drugi, italijanski Grci na primer.

Ne samo što ih ima, nego su vrlo važan faktor u južnoj Italiji.

Oni su, inače, u vreme pohoda na muslimane Sicilije bili pod komandom Georgija Manijaka. Zajedno su se borili, tada, za cara Mihaila VI Paflagonca (1034-1041).

P. S. Inače, tu su bili i skandinavski avanturisti, uključujući i glavom i bradom budući proslavljeni norveški kralj Harald Hardrada. Ti su događaji opevani u nordijskim epskim sagama; Georgija Manijaka zovu Girgirom.
 
Poslednja izmena:
Darovnica iz kartulara u opatiji Molem (bivša dijeceza Longr) u istočnoj Francuskoj, nastao između 1123. i 1141. godine:

Fixum atque in perpetuo ratum cuncti sancte ecclesie filii presentes et successuri teneant quod Bernardus de Monte Barro pro anima Andree filii sui dedit Deo et Sancte Marie et ecclesie Molismensi ecclesiam et atrium totum de Monticulo qui nunc mutato nomine Villa Dei dicitur et omnem terram quam ibidem in suo dominicatu propriam tenebat presbiteratum quoque Sancti Germani et omnem terram ad ecclesiam pertinentem duos etiam servos id est [] et duos jornales in Lannis et decimam de Condis Omnibus autem extraneis hominibus undecunque advenientibus quos albanos vocamus amore sancti illic manere cupientibus dedit totum usuarium in aqua scilicet et in silva et in communi pascua ut haberent ad utendum sicut sui proprii homines Terram quandam quam nobis calumpniabatur illi loco similiter liberam concessit et aliam terram ad quatuor boves cum ipsis bubus se daturum cum aliis beneficiis promisit Item dimidium herbannum de Maiserias dedit nobis nam aliam medietatem habebamus Concessit et hoc ut si quis de suis casatis aliquid de suo casamento tam in terra quam in hominibus eidem loco concedere vel dare voluerit hoc ut fiat libentissime annuit et laudavit Hujus donationis et concessionis sunt testes isti Hugo de Malliaco Rollandus de Rupe Godefridus filius Gersendis Garinus de Poilleo Odo Raphel Lambertus prepositus et Richerius De terra autem Sancti Nazarii que obedientie subdita est elemosinarii hoc sciendum quia domnus Rainardus de Glana concessit eam Sancte Marie ad elemosinam pauperum rogatu domni Hugonis qui tunc elemosinarius erat ita tamen si sui casati qui eam tenebant concederent Quod et ipsi fecerunt Giraldus scilicet de Rubro Monte et Pontius unde et predictus Hugo unicuique eorum triginta solidos pro karitate dedit Huic concessioni interfuerunt testes isti ex parte Rainardi Rainerius de Castellione Wido de Argentolio et Rainaldus cognatus ejus ex parte Giraldi et Pontii Bernardus filius Roscelini et Rainaldus filius ejus Pontius filius Osmundi Wido et Rainaldus Salvaticus Similiter concessit suam partem etiam Theodericus Infernus accipiens et ipse viginti solidos a domno Hugone Testes sunt ex hoc Gislebertus de Frasneoio Hilerannus filius Odonis Pagani Hugo de Aseio et frater ejus Item Rainaldus filius Gualonis non minus suam partem laudavit Olricus autem vicecomes qui eandem terram calumpniabatur similiter eam liberam Sancte Marie pro Dei amore concessit habuit et ipse viginti solidos inde Hujus rei testes sunt Hubertus de Barro Richardus frater ejus Bartolomeus Ancellus et Wido frater ejus

https://deeds.library.utoronto.ca/charters/06330228

..Štaviše, dajemo punu upotrebu voda, šume i javnih pašnjaka svim stranim ljudima koji dolaze bilo od kuda, a koje nazivamo „albanima“, koji žele da ostanu tamo iz ljubavi prema Svecu, tako da mogu da koriste kao da su njihove...
 
Darovnica iz kartulara u opatiji Molem (bivša dijeceza Longr) u istočnoj Francuskoj, nastao između 1123. i 1141. godine:

Fixum atque in perpetuo ratum cuncti sancte ecclesie filii presentes et successuri teneant quod Bernardus de Monte Barro pro anima Andree filii sui dedit Deo et Sancte Marie et ecclesie Molismensi ecclesiam et atrium totum de Monticulo qui nunc mutato nomine Villa Dei dicitur et omnem terram quam ibidem in suo dominicatu propriam tenebat presbiteratum quoque Sancti Germani et omnem terram ad ecclesiam pertinentem duos etiam servos id est [] et duos jornales in Lannis et decimam de Condis Omnibus autem extraneis hominibus undecunque advenientibus quos albanos vocamus amore sancti illic manere cupientibus dedit totum usuarium in aqua scilicet et in silva et in communi pascua ut haberent ad utendum sicut sui proprii homines Terram quandam quam nobis calumpniabatur illi loco similiter liberam concessit et aliam terram ad quatuor boves cum ipsis bubus se daturum cum aliis beneficiis promisit Item dimidium herbannum de Maiserias dedit nobis nam aliam medietatem habebamus Concessit et hoc ut si quis de suis casatis aliquid de suo casamento tam in terra quam in hominibus eidem loco concedere vel dare voluerit hoc ut fiat libentissime annuit et laudavit Hujus donationis et concessionis sunt testes isti Hugo de Malliaco Rollandus de Rupe Godefridus filius Gersendis Garinus de Poilleo Odo Raphel Lambertus prepositus et Richerius De terra autem Sancti Nazarii que obedientie subdita est elemosinarii hoc sciendum quia domnus Rainardus de Glana concessit eam Sancte Marie ad elemosinam pauperum rogatu domni Hugonis qui tunc elemosinarius erat ita tamen si sui casati qui eam tenebant concederent Quod et ipsi fecerunt Giraldus scilicet de Rubro Monte et Pontius unde et predictus Hugo unicuique eorum triginta solidos pro karitate dedit Huic concessioni interfuerunt testes isti ex parte Rainardi Rainerius de Castellione Wido de Argentolio et Rainaldus cognatus ejus ex parte Giraldi et Pontii Bernardus filius Roscelini et Rainaldus filius ejus Pontius filius Osmundi Wido et Rainaldus Salvaticus Similiter concessit suam partem etiam Theodericus Infernus accipiens et ipse viginti solidos a domno Hugone Testes sunt ex hoc Gislebertus de Frasneoio Hilerannus filius Odonis Pagani Hugo de Aseio et frater ejus Item Rainaldus filius Gualonis non minus suam partem laudavit Olricus autem vicecomes qui eandem terram calumpniabatur similiter eam liberam Sancte Marie pro Dei amore concessit habuit et ipse viginti solidos inde Hujus rei testes sunt Hubertus de Barro Richardus frater ejus Bartolomeus Ancellus et Wido frater ejus


https://deeds.library.utoronto.ca/charters/06330228

..Štaviše, dajemo punu upotrebu voda, šume i javnih pašnjaka svim stranim ljudima koji dolaze bilo od kuda, a koje nazivamo „albanima“, koji žele da ostanu tamo iz ljubavi prema Svecu, tako da mogu da koriste kao da su njihove...
Da li je toliko bila zastupljena u srednjem veku razmena pisanih dokumenata između na primer Grka i Francuza pa je reč "albani" koja se koristila kao sinonim za strance u francuskom jeziku postala pozajmljenica u grčkom jeziku? Zašto bi grci koristili pozajmljenicu kada su imali svoju reč za termin "stranac"?
 
Da li je toliko bila zastupljena u srednjem veku razmena pisanih dokumenata između na primer Grka i Francuza pa je reč "albani" koja se koristila kao sinonim za strance u francuskom jeziku postala pozajmljenica u grčkom jeziku? Zašto bi grci koristili pozajmljenicu kada su imali svoju reč za termin "stranac"?

Zastupljena je bila, ali samo kod (zapadnih) Franaka, tj. kod Francuza.

Grci su upravljali južnom Italijom. Postojali su kontakti između Grka i Normana i mogla je ta reč itekako dospeti u grčki jezik, kao pojam koji su Romeji čuli od Normana. Međutim, pošto nisu znali šta ta reč znači, oni su je percipirali kao nekakav etnonim. Moguće baš pod uticajem grčko-rimske tradicije, odnosno gorepomenutog Dionisija Halikarnašanina, koji je pominjao antički narod Albana u Italiji.
 
Zastupljena je bila, ali samo kod (zapadnih) Franaka, tj. kod Francuza.

Grci su upravljali južnom Italijom. Postojali su kontakti između Grka i Normana i mogla je ta reč itekako dospeti u grčki jezik, kao pojam koji su Romeji čuli od Normana. Međutim, pošto nisu znali šta ta reč znači, oni su je percipirali kao nekakav etnonim. Moguće baš pod uticajem grčko-rimske tradicije, odnosno gorepomenutog Dionisija Halikarnašanina, koji je pominjao antički narod Albana u Italiji.
Zašto bi Normani sami za sebe koristili francusku reč koja znači "stranac" sve i da nisu znali njeno značenje a i to je malo verovatno?
 
Zašto bi Normani sami za sebe koristili francusku reč koja znači "stranac" sve i da nisu znali njeno značenje a i to je malo verovatno?

Nešto nisi dobro pročitao. Nisam nigde napisao da nisu Normani znali šta znači.

Kako zašto, pa zato što i jesu stranci. :D Oni su albani u vizantijskoj Italiji. Imaju zasebne pravne norme koje njih regulišu, kao novopridošle strance (tuđine u južnoj Italiji).
 
Nešto nisi dobro pročitao. Nisam nigde napisao da nisu Normani znali šta znači.

Kako zašto, pa zato što i jesu stranci. :D Oni su albani u vizantijskoj Italiji. Imaju zasebne pravne norme koje njih regulišu, kao novopridošle strance (tuđine u južnoj Italiji).
Jesu stranci ali zašto bi Normani sami za sebe rekli da su stranci (albani) a ne Normani? Normanima su ih prozvali Francuzi, oni su prihvatili taj novi naziv za sebe i zašto bi sebe drugačije predstavljali?
 
Jesu stranci ali zašto bi Normani sami za sebe rekli da su stranci (albani) a ne Normani? Normanima su ih prozvali Francuzi, oni su prihvatili taj novi naziv za sebe i zašto bi sebe drugačije predstavljali?

Razmišljaš u pogrešnom smeru kada kažeš albani, a ne Normani. Ne radi se tu o (specifičnom) etnonimu.

Ovo je popis naziva koji se u grčkim izvorima koriste za italijanske Normane: albanoi (pod uslovom da prihvatimo takvo tumačenje Atalejatovih redova), symmachoi, symmachikon, ethnikoi, misthophoroi, mistophorikon.

Od ovih, ethnikoi ima već značenje „stranci“.
 
Poslednja izmena:
Ne, nego pokušavam logički da zaključim zašto grčki pisac za jedan ceo narod koristi pozajmljenicu kada ih može nazvati steancima na svom jeziku ili Normanima kako se već za njih ustalio taj naziv.

Tako što je možda ta reč dospela do njega, kao termin koji su sami Normani koristili.

Južna Italija bila je u sastavu Romejskog carstva. Ta je reč, tim putem, svakako mogla dopeti u grčku terminologiju.
 

Back
Top