Etničko porijeklo Albanaca

Slažem se da neki elementi njegovih tvrdnji zalaze u okvire pseudoistorije. Ali porediti sa megalomanskim budalaštinama Deretića, koji u baroknom stilu posrbljava pola planete, u najmanju ruku je nekorektno. Pa i neukusno. Bez obzira na to što Resulbegović nesumnjivo ima određene netrpeljivosti prema Albancima.

Pa niko ne rece da je on isti Deretic ili blizu tog nivoa....ali je neka slicna pojava...sto njega Srbi maliciozno koriste kao neki ,,naucni izvor" o Albancima
 
@guslar1389 da je Burović bio baš skroz tolika pošast za Albance, ne bi njihovi mediji preneli kad je preminuo s čak jednim prilogom (a u Srbiji njegova smrt prošla gotovo pa neprimetno).


@Blues Brothers može prevod? Šta se kaže u prilogu?

Ako se ne varam, Burović je čak i priznati pisac u okviru albanske savremene književnosti.

Pa jes, Burovic je bio uspjesan u Albaniji. I Albanija je vjerovalo ili ne dosta liberalno drustvo i mnogi su anti-Hodza pa su postovali Burovica.
 
Samo bih na ovo želeo da se osvrnem: mislim da je ovo potpuno pogrešna slika. To, ovako, deluje samo iz vizure kada gledamo kako posmatramo stvari u Srbiji, ali uopšte nije reprezentativna slika naučnih kruga na zapadu. O Albancima se sa više ili manje preciznosti i tačnosti piše već vekovima i u svih ovih pet vekova praktično svaki autor koji se trudio da proba odgonetnuti kakvo je poreklo Albanaca, od npr. dubrovačkog istoriografa Ludovika Tuberona Crijevića koji je krajem XV veka polemisao o tome kako su oni ostaci antičkih Makedonaca, do pomenutog Kžištofa Vitčaka ― doslovno svi, bukvalno na stotine autora ― Albance su posmatrali kao paleobalkansku populaciju. Kroz vekove sve, uključujući i patrijarha Vasilija Jovanovića Brkića, koji je sastavio u XVIII st. kao ruski obaveštajac za rusku obaveštajnu službu etnografsku sliku Balkanskog poluostrva i koji ih opisuje kao ostatke antičkih Makedonaca.
Па сад?
То што је тренутно прихваћена нека интерпретација историјских процеса или поријекла неких народа, не значи да тако мора остати за вијек вијекова. Много што шта што је било прихваћено у неком времену знало би бити доведено под сумњу, некад у мањој или већој мјери одбачено, шта ти ја знам рецимо теорија о уралско-алтајској породици народа или концепт великих сеоба народа почетком раног средњег вијека. И сами Енглези који могу по изучавању националне историје бити и узором, су поприлично "продрмали" раније прихваћена схватања о тим процесима у раном срењем вијеку током миграција на острво.
Како си и написао, веза данашње арбанашке нације са палеобалканском популацијом темељи се на лингвистици. Но и у лингвистици се знало показати да је некад подложна селективном приступу и веома клизавим тереном.
P. S. Greška koju mislim da često ljudi prave, pa i generalno na ovom forumu kada govorimo o percepciji, jeste o značaju koji naučnici (govorim o društvenjacima) pridaju genetici. On je vrlo malen i bukvalno tek prodire u neke sfere. Njih uglavnom zabole za haplogrupe tj. ne trude se ni da prihvate te stvari, a mnogi smatraju i pseudonaukom. U prevodu, masovno se ni ne obraća pažnja na te stvari (bez obzira na to što deluje u zadnje vreme da se stvari u izvesnom smislu menjaju po tom pitanju) i nema nikakav uticaj na teorije o poreklu Albanaca.
Могуће то тако јесте тренутнои и генетичка истраживања немају посебну важност. Но то ће се вјерујем промијенити, уосталом новији документарци који се баве историјом и који истина јесу са сврхом прије свега популаризације историје, итекако обилују прилозима о генетичким тестирањима. Уоопште вјерујем да ће нам генетика у будућности дати неке одговоре, то вријеме неће доћи тако брзо јер је то још у самом зачетку, али ће доћи.
 
Па сад?
То што је тренутно прихваћена нека интерпретација историјских процеса или поријекла неких народа, не значи да тако мора остати за вијек вијекова. Много што шта што је било прихваћено у неком времену знало би бити доведено под сумњу, некад у мањој или већој мјери одбачено, шта ти ја знам рецимо теорија о уралско-алтајској породици народа или концепт великих сеоба народа почетком раног средњег вијека. И сами Енглези који могу по изучавању националне историје бити и узором, су поприлично "продрмали" раније прихваћена схватања о тим процесима у раном срењем вијеку током миграција на острво.
Како си и написао, веза данашње арбанашке нације са палеобалканском популацијом темељи се на лингвистици. Но и у лингвистици се знало показати да је некад подложна селективном приступу и веома клизавим тереном.

Ja nigde nisam ni insinuirao da će nešto što je danas prihvaćeno ostati tako zauvek. Bilo bi budalasto da tako nešto izjavim, naučna saznanja se konstantno menjaju. Uvek dolazi do novih otkrića, novih metoda i novih zaključaka i to je nešto najnormalnije.

Moja objava uopšte nije insinuirala da će i narednih 500 godina preovladavati isti zaključci nužno. Naprotiv, govorio sam u kontekstu sadašnjosti i napora tj. da se neko nešto posebno upire da danas dokazuje paleobalkansko poreklo, pa zato sada traži po genetici argumente za to, a ti si insinuirao da je možda čak bilo i friziranja rezultata. Ja sam na to mislio; na odsustvo motiva za tako nešto. Tako nešto bi bilo jedino smisleno da postoji neko otvoreno pitanje, da je nešto diskutabilno i da stoga postoji određeni interes da se nešto potvrdi. A toga nema, uopšte.
 
@guslar1389 da je Burović bio baš skroz tolika pošast za Albance, ne bi njihovi mediji preneli kad je preminuo s čak jednim prilogom (a u Srbiji njegova smrt prošla gotovo pa neprimetno).


@Blues Brothers može prevod? Šta se kaže u prilogu?

Ako se ne varam, Burović je čak i priznati pisac u okviru albanske savremene književnosti.
Pa ovako, umro u 88 g. Pisac proza, bio zatvaran u Yu i Albaniji , rodom iz Ulcinja itd… Priznat nije tj. dosta anoniman
 
Pa niko ne rece da je on isti Deretic ili blizu tog nivoa....ali je neka slicna pojava...sto njega Srbi maliciozno koriste kao neki ,,naucni izvor" o Albancima

Ja upravo pitam zašto ga ne koriste kada se raspravlja o poreklu Albanaca i problema njihovih veza sa Ilirima (pa čak i uopšteno teorija o autohtonom poreklu) već se svi hvataju kao pijani plota Deretića (čak i kada se lažno predstavljaju da ne prepričavaju Deretića) tj. jedne sto puta gore opcije između dve, a ti pričaš da koriste?!?
 
Ja upravo pitam zašto ga ne koriste kada se raspravlja o poreklu Albanaca i problema njihovih veza sa Ilirima (pa čak i uopšteno teorija o autohtonom poreklu) već se svi hvataju kao pijani plota Deretića (čak i kada se lažno predstavljaju da ne prepričavaju Deretića) tj. jedne sto puta gore opcije između dve, a ti pričaš da koriste?!?

A zašto pitaš? Kako ti već ženi i deci ne dosadi, kamoli tebi? Daj, odrasti malo.
 
A zašto pitaš? Kako ti već ženi i deci ne dosadi, kamoli tebi? Daj, odrasti malo.

Bukvalno se u samom tom citatu nalazi odgovor na pitanje koje si postavio.

Burovićeva teorija, iako vrlo kontroverzna i ne bez sijaset problema, stoji kao Mont Everest nad Mrtvim morem u poređenju sa Deretićevom fantazmagorijom. Zapravo, za razliku od basne o putešestvijma sa Kavkaza, iz Azije u Afriku, pa na Siciliju, pa Italiju, pa u dračku temu, a koja je svojim najvećim delom u potpunosti samo plod Deretićeve mašte, zaslužuje bar donekle da se legitimno nazove i teorijom.
 
Poslednja izmena:
Противник сам тежње прихватања неке теорије, у овом случају Каплана Буровића, гдје је основни мотив што нарушава задати образац о палеобалканском поријеклу Арбанаса. Без обзира колико била мањкава. А јесте мањкава.

Опет код, ајд да кажем, више прихваћенен интерпретације о палеобалканском поријеклу Арбанаса, постоји неколико проблема. Ту се истрајава на палеобалканском поријеклу Арбанаса али се даје и преширок оквир код претпоставки из којег народа су проистекли. Од неких племена Илира, Трачана, Дарданаца, Дачана који су мигрирали према југу и нашли уточисте у албанским планинама, Беса или кога већ? И само најчешће "тумачење" тих процеса како се домицијална популација повлачила пред Словенима и нашла уточиште у брдима нема потврде у неким изворима. Гдје се такође прелази преко још једног питања. Колико је та популација која се наводно повлачила пред Склавенима (Словенима) била захваћена процесом романизације? Испада да није никако ако су задржали језик у XIV вијеку потпуно неразумљив латинском становништву. Па како је уопште текао тај процес романизације у античким временима?

Даље, Илири и Трачани нестају са историјске сцене (помени трачког имена код грчких аутора почетком раног средњег вијека више имају смисао демонима него етнонима) почетком првог миленијума. Проћи ће превелика временска дистанца, вијекови, безмало миленијум, до појаве у списима у XI вијеку народа који би могли бити прецима каснијих Арбанаса. Па гдје дођавола нестаде тај народ свих тих вијекова? Гдје су се скрајнули да немамо никаквог помена народа који би био кариком између Илира или Трачана и каснијих Арбанаса? У врлетима Проклетија? Или гдје већ бејаху прикривени?

И када је у питању арбанашки језик он се помиње у једном спису из 1285.године, но занимљиво како већ написах, почетком XIV вијека, у два списа из 1308. и 1322.године се наводи да је језик Арбанаса био толико различит у односу на своје грчке и словенске комшије до мјере потпуне немогућности међусобног споразумијевања. Што може имати само два објашњења. Или су битисали изоловано од својих словенских и хеленских комшија без било каквог додира што је имајући у виду конфигурацију терена заиста могуће. Или су на том простору битисали кратко вријеме.

Подоста питања без, по мом мишљењу, ваљаног одговора.
 
Poslednja izmena:
Опет код, ајд да кажем, више прихваћенен интерпретације о палеобалканском поријеклу Арбанаса, постоји неколико проблема. Ту се истрајава на палеобалканском поријеклу Арбанаса али се даје и преширок оквир код претпоставки из којег народа су проистекли. Од неких племена Илира, Трачана, Дарданаца, Дачана који су мигрирали према југу и нашли уточисте у албанским планинама, Беса или кога већ? И само најчешће "тумачење" тих процеса како се домицијална популација повлачила пред Словенима и нашла уточиште у брдима нема потврде у неким изворима. Гдје се такође прелази преко још једног питања. Колико је та популација која се наводно повлачила пред Склавенима (Словенима) била захваћена процесом романизације? Испада да није никако ако су задржали језик у XIV вијеку потпуно неразумљив латинском становништву. Па како је уопште текао тај процес романизације у античким временима?

Pa osim ukoliko se ne varam i ako govorimo baš o tračkim teorijama (ostavljajući ilirske po strani), ne mislim da je reč o povlačenjima pred Slovenima, već pred Bugarima.

Albanci bi se penjali na društvenoj lestvici svakom političkom promenom tj. dolaskom novog osvajača, a što je uključivalo i migracije. Prvo, Bugari ključni u njihovoj početnoj etnogenezi. Potom, Romeji, odnosno krize XI st. i potreba za upotrebom njih kao ljutih ratnika i najamnika. Potom, Anžujci koji uspostavljaju i kraljevstvo u Albaniji, tj. državnost (regnum). I onda u izvesnom smislu i zlatno doba pod Srbima, specifično pod carem Dušanom, kada se i šire dalje po Tesaliji i Eiru, pored izvesnog društvenog procvata.

Tako da, svakim sledećim osvajačem društvena grupa koja je bila u pređašnjem periodu u nepovoljnom položaju, da ne kažem marginalizovana, napredovala bi, a novi društveni poredak bi od nove elite tražio i nove i pouzdanije saveznike, koji bi bili za novu elitu vezani upravo rečenim socijalnim (i političkim) unapređenjem.
 
Poslednja izmena:
Albanci bi se penjali na društvenoj lestvici svakom političkom promenom tj. dolaskom novog osvajača, a što je uključivalo i migracije. Prvo, Bugari ključni u njihovoj početnoj etnogenezi. Potom, Romeji, odnosno krize XI st. i potreba za upotrebom njih kao ljutih ratnika i najamnika. Potom, Anžujci koji uspostavljaju i kraljevstvo u Albaniji, tj. državnost (regnum). I onda u izvesnom smislu i zlatno doba pod Srbima, specifično pod carem Dušanom, kada se i šire dalje po Tesaliji i Eiru, pored izvesnog društvenog procvata.

Tako da, svakim sledećim osvajačem društvena grupa koja je bila u pređašnjem periodu u nepovoljnom položaju, da ne kažem marginalizovana, napredovala bi, a novi društveni poredak bi od nove elite tražio i nove i pouzdanije saveznike, koji bi bili za novu elitu vezani upravo rečenim socijalnim (i političkim) unapređenjem.
То су процеси у развијеном средњем вијеку, гдје се Арбанаси помињу и у српским рукописима, ту имамо изворе на основу којих можемо реконструисати неку слику. У посту сам се осврнуо на процесе у раном средњем вијеку.
Pa osim ukoliko se ne varam i ako govorimo baš o tračkim teorijama (ostavljajući ilirske po strani), ne mislim da je reč o povlačenjima pred Slovenima, već pred Bugarima.
Па сад?
Колико из прве руке могу провући а када је у питању претпоставка о трачком поријеклу постоји неколико теорија. По једној да су из области Мезије мигрирали између III (значи предсловенски и предбугарски период, епоха провале Гота и касније Хуна) и VI вијека на југ.
По другој да су се помјерали са простора некадашње Дарданије (оквирно простор између данашњег Ниша, Скопља и Софије), по трећој да су били настањени између Родопа и горја Хем те су доласком Словена потиснути на простор данашње Албаније.
Или пак по једној теорији, да су у питању Беси које су са простора Родопа Бугари у IX вијеку потиснули на запад, према простору данашње Албаније.
 
Dominantna većina slovenskih toponima po Albaniji sprečava me da prihvatim ideju da je stanovništvo koje se ponaša ekspanzivno, agresivno i asimilacijski kao albansko, na prostoru Albanije starije u odnosu na Slovene.

Ovaj zaključak za menje je mnogo jači od bilo kakvog rekla-kazala istorijskog izvora koji bi mogao da se pojavi i kaže "Sloveni su došli u Albaniju posle Gega i Toski".
 
Dominantna većina slovenskih toponima po Albaniji sprečava me da prihvatim ideju da je stanovništvo koje se ponaša ekspanzivno, agresivno i asimilacijski kao albansko, na prostoru Albanije starije u odnosu na Slovene.

Ovaj zaključak za menje je mnogo jači od bilo kakvog rekla-kazala istorijskog izvora koji bi mogao da se pojavi i kaže "Sloveni su došli u Albaniju posle Gega i Toski".

Pa ako su došli sa područja severoistočno npr. pod naletom Bugara, svakako bi trebalo da su zatekli autohtono slovensko stanovništvo na današnjem albanskom etničkom prostoru.

Takođe, pogrešno je graditi sliku o nekoj populaciji u hiljadugodišnjem periodu i na širem regionalnom nivou, samo zbog nekih elemenata. Istorijske okolnosti, stereotipi, neke mentalitetske osobine, sve se kroz istoriju menja i nemoguće je govoriti o tako nekim stvarima u hiljadugodišnjim razmerama. U prevodu, pogrešno je tumačiti ponašanje arnautskih plemena u Metohiji u XVIII i XIX stoleću i od toga napraviti jednu totalističku generalizaciju, koja obuhvata i Skenderbegove Arbanasa i bukvalno sve.
 
Dominantna većina slovenskih toponima po Albaniji sprečava me da prihvatim ideju da je stanovništvo koje se ponaša ekspanzivno, agresivno i asimilacijski kao albansko, na prostoru Albanije starije u odnosu na Slovene.

Ovaj zaključak za menje je mnogo jači od bilo kakvog rekla-kazala istorijskog izvora koji bi mogao da se pojavi i kaže "Sloveni su došli u Albaniju posle Gega i Toski".
Takav izvor ne postoji
 
Pa ako su došli sa područja severoistočno npr. pod naletom Bugara, svakako bi trebalo da su zatekli autohtono slovensko stanovništvo na današnjem albanskom etničkom prostoru.

Takođe, pogrešno je graditi sliku o nekoj populaciji u hiljadugodišnjem periodu i na širem regionalnom nivou, samo zbog nekih elemenata. Istorijske okolnosti, stereotipi, neke mentalitetske osobine, sve se kroz istoriju menja i nemoguće je govoriti o tako nekim stvarima u hiljadugodišnjim razmerama. U prevodu, pogrešno je tumačiti ponašanje arnautskih plemena u Metohiji u XVIII i XIX stoleću i od toga napraviti jednu totalističku generalizaciju, koja obuhvata i Skenderbegove Arbanasa i bukvalno sve.
Kad je u pitanju agresivnost kao mentalitetska osobina, presudan značaj je u biološkoj osnovi. Rađaš se pitom ili agresivan.

Deo mentaliteta može biti nasleđen, bihejvioralan, kad je u pitanju njihova unutrašnja organizovanost i složnost, ali opet presudnu ulugu igra unutrašnja disciplina, poslušnost i poštovanje autoriteta za koje nisam baš siguran da uopšte nema biološku osnovu.

Ali dobro, ovo je sve na nivou ličnog utiska i ne može se koristiti kao dokaz na sudu.
 
Kad je u pitanju agresivnost kao mentalitetska osobina, presudan značaj je u biološkoj osnovi. Rađaš se pitom ili agresivan.

Deo mentaliteta može biti nasleđen, bihejvioralan, kad je u pitanju njihova unutrašnja organizovanost i složnost, ali opet presudnu ulugu igra unutrašnja disciplina, poslušnost i poštovanje autoriteta za koje nisam baš siguran da uopšte nema biološku osnovu.

Ali dobro, ovo je sve na nivou ličnog utiska i ne može se koristiti kao dokaz na sudu.

To što si sad napisao nema uticaja na razgovor o milionima ljudi u vremenskom rasponu koji obuhvata čitave milenijume.
 
Pa i da jesu Albanci paleobalkanskog porekla, odnosno potomci antičkih Ilira, mada za to skoro da ne postoje dokazi (najveći dokaz je ilirsko pleme Albanoi iako naziv Albanci služi za internacionalnu upotrebu, njihovo originalno ime je Šćipetari), Sloveni, između ostalog Srbi i Hrvati, se nisu naselili na ilirsku teritoriju već na teritoriju Romejskog carstva. Sloveni su na toj teritoriji zatekli romanizovane stanovnike Balkana.

Da izvedemo paralelu sa Keltima, to bi bilo isto kao da danas Škoti ili Irci zahtevaju povratak svojih istorijskih teritorija od Engleza ili Francuza, pošto su Britanija i Francuska originalno bile naseljene keltskim plemenima. Narodi koji se su naselili na tu teritoriju organizovali svoje države (Anglosaksonci i Franci) nisu se naselili na keltsku teritoriju već na teritoriju ili bivšu teritoriju Rimskog carstva i tamo su takođe zatekli romanizovano stanovništvo. Jednostavno rečeno takvi su bili istorijski procesi.

Ako bi i zahtevali povratak istorijskih teritorija, Kelti i Albanci (pod pretpostavkom da su paleobalkanskog porekla) bi trebali prvo da se žale Rimu i Italijanima (pošto su Italijani naslednici Rimljana), ali svakome je jasno da bi to u startu bio jedan besmislen zahtev.
 
1.- Jezik Albana Kavkaza je bio KENTUM grupe, dok je albanski jezik SATEM grupe. Jedan narod sa satem karakteristikom jezika ne može da bude ni brat, kamoli sin jednog naroda sa kentum karakteristikom, ako prethodno nije pretrpeo promenu substrata svog jezika. Svi albanolozi sveta, pa i sami albanski, tvrde da ovaj jezik nije pretrpeo nikakvu promenu substrata. Sledstveno, Albanci nemaju nikakve genealoške veze sa Albanima Kavkaza.
Ако је тако, онда све ово треба применити и на илирски за који се каже да је био језик кентум групе и ту је требало завршити читаву причу.
С друге стране, бесмислено је говорити о кавкаско-албанском језику у овом контексту, јер он није био индоевропски, па није ни могао бити језик кентум групе.
Ovo je dovoljno za svakog nauĉnika, ali, za obiĉne ljude, dodajemo i ovo:
2.- Albanski jezik ima tako mnogo baltičko-slovenskih (u prvom redu litvanskih!) reči, da je svetski poznati austrijski albanolog, akademik, prof. dr Gustav Majer (Meyer, 1850-1900) izjavio da je albanski jezik brat litvanskog jezika. Sa njime su se sloţili ne samo mnogi poznati svetski albanolozi, već i albanski, pa i najveći albanolog Albanije svih vremena, akademik, prof. dr Ećrem Ĉabej (Eqrem Çabej, 1908-1980).
Nema sumnje da su se Albanci (koji se tada sigurno nisu zvali ovako!), možda u prvom veku stare ere, stavili u pokret iz kolevke ĉoveĉanstva, Indije, zajedno sa slovenskim plemenima, moguće baš sa Litvancima, pa – prelazeći preko Kavkaza – moguće i pored tamošnjih Albana, stigli su na obale Baltiĉkog mora, gde su dugo živeli u simbiozi sa Litvancima i spasili se asimiliranja njihovim novim pokretom prema srednjoj Evropi i obalama Dunava, kuda su išla i mnoga druga slovenska plemena, ali ne i Litvanci.
Има много балтичко-словенских, јер су и словенске "балтичко-словенске", него да видимо где су те литванске речи у албанском?
3.- Albanski jezik ima tako mnogo rumunskih reči i drugih rumunskih karakteristika, u gramatici i folkloru, da se zamalo rumunizirao. Pomenuti akademik Ĉabej, izjavljuje i dokazuje da se albanski jezik formirao u VI veku nove ere upravo u Rumuniji, na padinama planina Karpati i Beskidi. Po njemu i ova dva toponima su albanske reĉi.
Da ih mongolski Bugari khana Asparuha nisu prebacili 679. godine naše ere preko Dunava, u današnjoj Bugarskoj, u Trakiji, danas Albanci ne bi postojali.
Нису то румунске, већ романске речи. Није се ни могао румунизовати (није се чак ни цинцарски румунизовао), већ је највећи део лексике албанског - романски (није ли онда основа албанског романска?) или што рече неки научник "албански је брат цинцарског".
4.- Albanski jezik nema mnogo tračkih reči, ali ih ima. Povodeći se za njima, austrijski akademik, prof. dr Gustav Vajgand (Weigand, 1860-1930), poznat kao najveći albanolog svog vremena, pomislio je da su ovi Albanci traĉkog porekla. Ja sam mu se suprotstavio i dokazao da traĉke reĉi albanskog jezika ne dokazuju njihovo traĉko poreklo, već njihov itinerar kuda su prošli na putu od Indije do današnje Albanije.
Živeći sa svojim kozama po planinama Trakije preko jednog veka, oni ne samo što su se spasili asimilacije od slovenskih Bugara, već su i sami asimilirali porodice Traĉana, koje su našli po tim vrletima, a koje su tim planinskim životom izbegli ne samo romaniziranje, već i prelaz sa Balkana u današnju Rumuniju, što se desilo sa pradedovima današnjih Rumuna i Vlaha u III veku naše ere. Preko ovih asimiliranih porodica Albanci su bezsumnje asimilirali, usvojili, i koju traĉku reĉ, kao što su neke od onih, koje nam spominje pomenuti akademik Vajgand.
Ни трачки језик нема много трачких речи, јер се није очувао.
5.- Albanski jezik ima i bugarskih reči, pa i gramatičkih karakteristika, što nam dokazuje da su ovi Albanci dugo živeli pod bugarskom vlašću. Naime, oni su živeli pod bugarskom vlašću ne samo u Bugarskoj, već i u Albaniji.
Kako se zna, bugarski Car Boris (852-889), na ĉelu svoje vojske krenuo je u pohod prema srednjem Balkanu, pa i prema obalama mora Jonskog i Jadranskog. Stigao je i do današnje Crne Gore. On je poveo sa sobom ove Albance kao komoru te vojske i smestio ih u Mat, pokrajina današnje srednje Albanije, iznad Tirane, odakle su ga snabdeli ne samo mesom, sirom i drugim mleĉnim proizvodima, već i tadanjom strateškom sirovinom – kožom, jako potrebna za vojsku.
To se desilo negde sredinom IX veka naše ere. Jezik ovih Albanaca nam svedoĉi ovaj itinerar. Da su došli morskim putem, sa Sicilije, kako nam to pretendira Doktor Deretić, sve što spomenusmo u taĉkama 2, 3, 4, 5 ne bi postojalo u jeziku ovih Albanaca. Njihovo postojanje je znaĉajna ĉinjenica, koja se ne može poreći. Naprotiv, ona poriĉe da su ovi Albanci stigli u Albaniju bilo kojim drugim putem.
Под бугарским се овде не подразумева изворни бугарски језик, већ словенски, тако да се ту ништа не мења. Овде само имамо тезу да је претке Албанаца на Балкан довео бугарски цар.
 

Back
Top