Etničko porijeklo Albanaca

Mislim da nije stvar u tome već od koga su Slaveni, odnosno u ovom slučaju Srbi, saznali za ta imena u unutrašnjosti di nije bilo toliko šarolikog stanovništva kao na obali koje bi im na to ukazalo(pogotovo te neke manje rijeke ili neke manje planine/brda koje nisu "nadaleko" poznate).

U članku se spominje još i ovo s tim da ne kažem kako je u pravu, al kad čitaš ima rezona to šta govori i kako postvlja stvari(ako on sam nešto ne mulja s čime nisam upoznat):

"Mnoga albanska imena poput Leke, Pala, Pjetera i Gona slavenizirana su u Lekić, Palić, Petrić i Gonovski. Nitko ne može tvrditi da je srpska vlast na Kosovu trajala dulje od tri stoljeća. Osim toga, sada imamo zbirku izvora koji potvrđuju da su tijekom tih stoljeća Albanci bili prisutni na povijesnom Kosovu i da je pritisak koji su na njih vršile srpska država i crkva u velikoj mjeri bio odgovoran za slavenske toponime i imena stanovnika. Postoji veliki broj slučajeva u kojima su albanska imena slavenizirana (npr. Lek-ich, Pal-ich, Petr-ich, Gonovski, Gin-ovski itd. - ur.)."
Имаш турске пописе на којима се види тачно колило је Албанаца било на Косову.
 
Имаш турске пописе на којима се види тачно колило је Албанаца било на Косову.
Pa jel se možeš osvrnit na ona dva upisa u vezi toponima bez da okrećeš priču na turske popise. Jel njegova priča drži vodu ili priča gluposti? Ako je ovo drugo jel možeš ti ili neko drugi dat svoje viđenje zašto smatrate da nije u pravu?
 
Mislim da nije stvar u tome već od koga su Slaveni, odnosno u ovom slučaju Srbi, saznali za ta imena u unutrašnjosti di nije bilo toliko šarolikog stanovništva kao na obali koje bi im na to ukazalo(pogotovo te neke manje rijeke ili neke manje planine/brda koje nisu "nadaleko" poznate).

U članku se spominje još i ovo s tim da ne kažem kako je u pravu, al kad čitaš ima rezona to šta govori i kako postvlja stvari(ako on sam nešto ne mulja s čime nisam upoznat):

"Mnoga albanska imena poput Leke, Pala, Pjetera i Gona slavenizirana su u Lekić, Palić, Petrić i Gonovski. Nitko ne može tvrditi da je srpska vlast na Kosovu trajala dulje od tri stoljeća. Osim toga, sada imamo zbirku izvora koji potvrđuju da su tijekom tih stoljeća Albanci bili prisutni na povijesnom Kosovu i da je pritisak koji su na njih vršile srpska država i crkva u velikoj mjeri bio odgovoran za slavenske toponime i imena stanovnika. Postoji veliki broj slučajeva u kojima su albanska imena slavenizirana (npr. Lek-ich, Pal-ich, Petr-ich, Gonovski, Gin-ovski itd. - ur.)."
Pa pazi, Lekić i Petrić ti odmah ispadaju. Leka je od Aleksandar nadimak a Petrić, pa ne zezaj, zna se za Petra , to je ime preko hrišćanstva došlo u celu Evropu. Ne kažem da nema prezimena koja su možda nastala pd albanskih nekih imena, ali Gonovski!? Ja iskreno ne znam da se neki Srbin tako preziva, ali ajde, ko će ga znati.
 
Imam ja popis za kosovski vilajet iz sredine XV veka, sad ko je tu Albanac i koliko ih ima ne znam kako da zaključimo?!

"Naime, otomanski defter (odnosno opšti katastarski poreski popis) iz 1455. godine koji je skupljen u zemlji Brankovića (drugim rečima, otprilike isto što je danas teritorija Kosova i Metohije) zabeležio je neverovatnu stvar: situacija tada je bila obrnuta u odnosu na današnju, i to drastično.

Osmanlijski popisivač je zabeležio da na KiM postoji 480 naseobina u kojima živi 13.696 odraslih muškaraca, 12.985 kuća, i još 14.087 nosioca domaćinstava (pošto je postojalo i 480 udovica). Neki odrasli muškarci nisu imali svoje kuće, pa su tako zabeleženi kao siromasi. Neke kuće su deljene na više domaćinstava.

Pažljivim proučavanjem onoga što je zabeležio osmanlijski popisivač na KiM ustanovljena je frapantna etnička struktura stanovništa.


Sredinom 15. veka postojalo je skoro 13.000 srpskih kuća u svih 480 sela i varoši na Kosovu i Metohiji. Pored naših, tu je bilo i 75 vlaških domaćinstava u 34 sela, 46 albanskih u 23 sela, 17 bugarskih u 10 sela, pet grčkih u Lauši i Vučitrnu, jedno jevrejsko u Vučitrnu i jedno hrvatsko.

Od svih imena i prezimena koja se pominju u popisu, 95,88 odsto su bila srpskog porekla, 1,90 odsto romanskog, 1,56 neutvrđenog, 0,26 albanskog, 0,25 grčkog, i tako dalje.

Dakle, pre 500 godina, postojalo je na Kosovu samo 46 albanskih domaćinstava u 23 sela (u proseku dve kuće po selu, nijedno jedino čisto albansko), dok je srpskih bilo skoro 13.000 u svih 480 naseobina. Slovima: trinaest hiljada u četiri stotine i osamdeset mesta naspram četrdeset i šest u dvadeset i tri. I ne samo to nego ne postoji zabeležen čak ni jedan jedini toponim albanskog porekla (uostalom, i danas Albanci na KiM uglavnom koriste srpske toponime, počev od imena samoproklamovane države Kosovo koje na albanskom jeziku ne znači ništa, odnosno, imena koje je srpskog porekla, pa sve do naziva prestonice - Prištine).


U 14. stoleću etnička struktura je bila još dramatičnija; naime, Dečanska hrisovulja iz 1330. godine sadrži detaljan spisak domaćinstava koja su popisana u Metohiji i današnjoj severnoj Albaniji, na metohu manastira Visoki Dečani, pa tako znamo da su od 89 sela samo tri bila albanska, te da su od 2.166 zemljoradničkih gazdinstava i 2.666 stočarskih samo 44 bila albanska, drugim rečima 1,8 odsto.

Ne-srpsko stanovništo na teritoriji Kosova i Metohije do kraja tog veka nije prelazilo 2 odsto.

Najpopularnija muška imena na KiM 1455. godine su bila Radislav, Bogdan, Radica, Stepan i Nikola, dok su ženska bila Olivera, Radislava, Stojislava, Jelena, Stanislava, Vladislava i Vlkosava (odnosno Vukosava, jer je "l" vremenom prešlo u "u"; isto se desilo i sa imenicom "vlk" koja je postala "vuk"). Vek ranije, najpopularnija muška imena na istom tlu su bila Rajko, Miloš, Radoslav, Bogoje, Doroslav, Bogdan, Priboje i Milovan.


Inače, zvanični naziv ovog za nas važnog osmanskog dokumenta je bio "Defter za Vukovu oblast". Veličine je 30 x 12 centimetara, uvezan je u kožni povez i predstavlja jednu celinu bez ikakvih interpolacija. Obuhvata 240 folija, odnosno 480 stranica. Pisan je na belom papiru crnim mastilom, i to veoma lepim rukopisom."
 
Imam ja popis za kosovski vilajet iz sredine XV veka, sad ko je tu Albanac i koliko ih ima ne znam kako da zaključimo?!

Po malenoj frekventnosti arbanaških imena i, s druge strane, prisutnosti arbanaškog etnonima uz ime.

Etnonimi se dodaju kao deskriptivni antroponimi u sredinama u kojima je etnicitet pojedinca, odnosno njegove familije (ili naselja, zaseoka) izuzetak, okružen sredinom koja je drugačija. Tako postane nešto po čemu se pred drugima prepoznaje. Npr. „kovač”, „Arbanas” i sl.
 
Inače, zvanični naziv ovog za nas važnog osmanskog dokumenta je bio "Defter za Vukovu oblast". Veličine je 30 x 12 centimetara, uvezan je u kožni povez i predstavlja jednu celinu bez ikakvih interpolacija. Obuhvata 240 folija, odnosno 480 stranica. Pisan je na belom papiru crnim mastilom, i to veoma lepim rukopisom."
Evo , ja ovaj imam iz 2007..
IMG_20250823_214528.jpg
 
Ne znam, @Ovi jedan valjda zna.
Evo cili članak koji je u originalu na engl., al zbilja tako piše osim ako se ovo "historic Kosovo" ne prevodi u nekom drugom kontekstu:


"Besides that, we now have a collection of sources that confirm that during these centuries the Albanians were present in historic Kosovo and that the pressure put on them by the Serbian state and church, to a large extent, were responsible for the Slav toponyms and names of the residents."

PS možda se zaheba i zapravo je tribalo pisat "hysteric Kosovo" :D
 
Албански чувари манастира
Породица Sali Rustë (Гаши) "манастирски војвода"

У последњој четвртини 19. века, Салих Руста, из братства Гаши, служио је као манастирски војвода, односно чувар Високих Дечана. Овај положај је наследан, и он га није напустио “због материјалне накнаде”, већ из части: без икакве материјалне надокнаде, јер “наш предак је дао честну реч , бесу, да ће чувати свето место, и та реч се мора поштовати” .

Његова породица је током оба светска рата била на удару, а Салих Руста је био одликован у Краљевини Југославији због заслуга у очувању манастира .
У породичном наративу, забележено је и да је његов брат, војвода Биљали Руста, интерниран током Првог светског рата и касније мистериозно убијен док је заступао манастир у политичким процесима .

Турски извори сведоче да су манастирске управа, у кризним временима, пристали да плаћају албанским војводама, заштитницима, отвореним средствима:

Сали Русти је примао плату у износу од 1 440,20 турских гроша, док је његовом брату Османи исплаћено 10 гроша, за период од септембра 1890. до августа 1891.
Код Манастира Пећке патријаршије, војвода Жује Никчи је примао 1 914 гроша, а затим током 1915–1930. године 48 талира месечно .

Поред тога, наведено је да су им манастири обезбеђивали и додатне погодности, раскошну опрему, слуге, чак и станове у гостопримници, као и финансијску моћ која је, у неким случајевима, прелазила саму манастирску администрацију. Неки војводе су чак позајмљивали манастиру новац уз камату од 15 % месечно .

У доступним изворима нема директно потврде да су ове породице, чувари манастира добијале пензије од државе након 1918. године. Постоје сведочанства о материјалним наградама или платама које су добијали у периоду краја 19.и почетком 20 века, али специфичне државне пензије након уједињења у Краљевину СХС нису документацијски потврђене у доступним текстовима.
Важно је имати на уму да су државни архијев или Митрополија могли да наставе са финансијским обавезама према тим породицама као признање за дугогодишњу заштиту,.
 

Back
Top