Kažem, gotovo sam sigurna da je to sve samo prevod odnekud...
A eto ima zemalja gde to nije samo san, gde se zaista tako radi. I ako se nađeš u korupciji da debelo odgovaraš.
Mali primer je bio kada sam kod bake u Stralsundu (severna Nemačka) doživela kako me ljud opominju na semaforu kada sam počela skroz zamišljena da prelazim na crveno, a nigde auta...
Par njih mi je viknulo da se vratim, i to ne kao savet da ću poginuti, već da kršim pravilo crvenog svetla. To je ono što pobedonoscev pisa o kulturi i o društvu.. Naša svest je upravo ta da javni interes ne postoji, da postoje samo lični interesi..
Pa ja ne znam ni da li mi kao zemlja imamo neki plan za naredne godine, da li imamo išta ozbiljno? Naravno da nemamo. Ne postoji strategija, ne postoji ništa sem... da dođem i d aostvarim lični interes. Tako da ovaj kao seminar dođe kao dobar i interesantnan prevod nečega što se u nekoj drugoj zemlji primenjuje