Neno
Buduća legenda
- Poruka
- 25.106
Sedim pijem jutarnju kafu,spreman za posao
Dozivaš me iz kupatila:"Dušo,da li bi mi pomogao?"
Ulazim obučen,kažem"Kasnim draga,šta sam ti trebao!?
Ti mi sunđer guraš u ruku,pitaš:"Da li bi me nasapunjao?"
Gledam te tako mokru,kapljice koje ti klize niz telo
Ne razmišljam nu sekund jedan,kidam sa sebe odelo.
Uzimam sunđer,natapam kupkom i uskačem pod tuš
Ti onako mazno,pomalo kvarno"Dušo,zar nećeš da zakasniš?"
Utrljavam lagano penu na tvoje divne,bujne grudi
Spuštam se niz telo,zadržavam kod bedara,tvoja se strast budi.
Okrećeš se naslanjaš na zid,sunđerom leđa ti penim
Preko plećki,pa niz kičmu,do stražnjice čvrste i bedrima uspaljenim.
U ritmu ujednačenom trljam te između butina,gde skrivaš slatki med
A ti dišeš sve brže...brže i brže,kidaš pločica gornji red.
Bacam sunđer i prsti moji preuzeše ovu igru strasti
a ti se pomamno uvijaš pod njima,još jedan red pločica upropasti.
Diže se sasvim snaga moja,osećam na njemu nabubrele ti usnice
Igram se na njihovom obodu,ona se otvara poput usta zlatne ribice.
Spuštaš se još niže i isprekidanim glasom vičeš:"Uzmi me,uzmi me srce!!!"
Prodirem u tebe,počinjem laganim pokretima,opet padaju pločice.
Ubrzavam ritam,ti me pratiš,padaš na kolena,spuštaš glavu na ruke
Pokreti su nam sve skladniji,sve brži,dok ispuštamo divlje zvuke.
Istovremeno svršavamo ovu igru,gledaš zidove,pitaš:"Šta se dogodilo?"
"Ah,ništa mila moja,rekoh,ionako treba da renoviramo kupatilo"
Dozivaš me iz kupatila:"Dušo,da li bi mi pomogao?"
Ulazim obučen,kažem"Kasnim draga,šta sam ti trebao!?
Ti mi sunđer guraš u ruku,pitaš:"Da li bi me nasapunjao?"
Gledam te tako mokru,kapljice koje ti klize niz telo
Ne razmišljam nu sekund jedan,kidam sa sebe odelo.
Uzimam sunđer,natapam kupkom i uskačem pod tuš
Ti onako mazno,pomalo kvarno"Dušo,zar nećeš da zakasniš?"
Utrljavam lagano penu na tvoje divne,bujne grudi
Spuštam se niz telo,zadržavam kod bedara,tvoja se strast budi.
Okrećeš se naslanjaš na zid,sunđerom leđa ti penim
Preko plećki,pa niz kičmu,do stražnjice čvrste i bedrima uspaljenim.
U ritmu ujednačenom trljam te između butina,gde skrivaš slatki med
A ti dišeš sve brže...brže i brže,kidaš pločica gornji red.
Bacam sunđer i prsti moji preuzeše ovu igru strasti
a ti se pomamno uvijaš pod njima,još jedan red pločica upropasti.
Diže se sasvim snaga moja,osećam na njemu nabubrele ti usnice
Igram se na njihovom obodu,ona se otvara poput usta zlatne ribice.
Spuštaš se još niže i isprekidanim glasom vičeš:"Uzmi me,uzmi me srce!!!"
Prodirem u tebe,počinjem laganim pokretima,opet padaju pločice.
Ubrzavam ritam,ti me pratiš,padaš na kolena,spuštaš glavu na ruke
Pokreti su nam sve skladniji,sve brži,dok ispuštamo divlje zvuke.
Istovremeno svršavamo ovu igru,gledaš zidove,pitaš:"Šta se dogodilo?"
"Ah,ništa mila moja,rekoh,ionako treba da renoviramo kupatilo"