Enciklopedija tinejdžerskih mudrosti

  • Začetnik teme Začetnik teme 1DaL
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Pa upravo to joj i ja govorim svo vreme. Meni je onako najjadnije kad na TV-u vidim emisije sa onim ljudima što žive u brvnari bez kupatila i pijaće vode, a oko njih desetoro dece. I onda kukaju u kameru da im neko da pare. Pa čekaj, što ste pravili toliko dece ako ste beda? Ovo se isto odnosi i na neke ljude za koje znam, a koji su nagurali po petoro dece, a muž je nastavnik u školi, žena domaćica. I sad ona njemu ***** jer nema para za ekskurziju.
A jbt ti si se uhvatio za tih sedmoro dece i sad se izvlačiš na to. A i sad ovaj post je čisto materijalistički, kao ŠTO SU PRAVILI DECU KAD NE MOGU DA IH IZDRŽAVAJU, a pazi mi ni ne pričamo o tome zapravo nego o tome da "žena te ne bi prevarila niti ti zvocala u stanju nemaštine" ne pije vodu ako ti brate ne digneš dupe i ne radiš nešto.
 
Pa brate očigledno je zašto, žena ima problem sa nečim, da li je atenšn kurveštija ili e u pitanju odnos sa taticom u to ne ulazim, al ne možeš iskreno da mi kažeš da si uveren da je žena koja dozvoljava to mentalno potpuno zdrava.

Ja odgovorno tvrdim da si u pravu, u najboljem slučaju, u 50% slučajeva.

- - - - - - - - - -

Pa nije stvar u tome da prosto nema para, već da imaš neodgovornog životnog saputnika koji će da ti sedi na grbači ceo život. Što i nije toliko strašna stvar, ako ne ugrožava tvoju ličnu egzistenciju.

- - - - - - - - - -

Zapravo jeste, jer nervira.

Stvar je u tome što ona jeste mentalno zdrava, ali ona razume strasti i uspone i padove života sa nekim ko je poput Bukovskog. Zato sam te i pitao namerno kako to objašnjavaš, jer sam znao da nećeš imati odgovor, zato što posmatraš stvari kroz okvir koji dozvoljava samo stabilne ljubavne odnose. Bukovski je naprotiv bio čovek koji je u svemu tražio uzbudjenje, adrenalin, zabavu, pa je tako i krojio svoje ljubavne odnose. Za njega je bilo nezamislivo da neko ceo život provede stičući za kuću i decu, iza zatvorenih vrata u miru i skladu. Takve ljude je nazivao 'mrtvima'. Otud i Lindino razumevanje za takav njegov gest, jer to nije znak da on nju ne poštuje, nego ona zna da oni žive lud život, nepredvidim, da je sve nesigurno i samim tim sve zanimljivo. Zato se i Bukovski oduševljavao recimo jednom svojom prethodom devojkom, koja je umela u pola noći da mu upadne u stan i porazbija sve po stanu, gadja ga stvarima, komšiluk se uzbudi, zove policiju, malogradjani se zgražavaju, ali njima je to nebitno, jer sve je igra, ništa se ozbiljno ne shvata, bitan je samo thrill, uzbudjenje, samo da je zabavno i uzbudljivo. Devedeset posto ljudi su malogradjani koji žele sve suprotno tome, i to nije problem. Problem je kad seru nekome što želi lud i uzbudljiv život, veze, medjuljudske odnose, jer ih nervira da neko živi drugačije od njih, jer vole da misle da su ispravni samo zato što su u većini.

Pedeset posto slučajeva je sasvim dovoljno da bih imao poentu.

Upravo je stvar u tim terminima: neodgovoran životni saputnik, lična egzistencija i slična terminologija. Poenta je u nedostatku bilo kakve odgovornosti, u izdizanju iznad toga, iznad sigurnosti i neke linearnosti. Treba uroniti u haos da bi se živelo. Sve ispod toga je malogradjanština koja pripada većini koja kritikuje ikakvu ideju avanturizma.
 
Stvar je u tome što ona jeste mentalno zdrava, ali ona razume strasti i uspone i padove života sa nekim ko je poput Bukovskog. Zato sam te i pitao namerno kako to objašnjavaš, jer sam znao da nećeš imati odgovor, zato što posmatraš stvari kroz okvir koji dozvoljava samo stabilne ljubavne odnose. Bukovski je naprotiv bio čovek koji je u svemu tražio uzbudjenje, adrenalin, zabavu, pa je tako i krojio svoje ljubavne odnose. Za njega je bilo nezamislivo da neko ceo život provede stičući za kuću i decu, iza zatvorenih vrata u miru i skladu. Takve ljude je nazivao 'mrtvima'. Otud i Lindino razumevanje za takav njegov gest, jer to nije znak da on nju ne poštuje, nego ona zna da oni žive lud život, nepredvidim, da je sve nesigurno i samim tim sve zanimljivo. Zato se i Bukovski oduševljavao recimo jednom svojom prethodom devojkom, koja je umela u pola noći da mu upadne u stan i porazbija sve po stanu, gadja ga stvarima, komšiluk se uzbudi, zove policiju, malogradjani se zgražavaju, ali njima je to nebitno, jer sve je igra, ništa se ozbiljno ne shvata, bitan je samo thrill, uzbudjenje, samo da je zabavno i uzbudljivo. Devedeset posto ljudi su malogradjani koji žele sve suprotno tome, i to nije problem. Problem je kad seru nekome što želi lud i uzbudljiv život, veze, medjuljudske odnose, jer ih nervira da neko živi drugačije od njih, jer vole da misle da su ispravni samo zato što su u većini.

Pedeset posto slučajeva je sasvim dovoljno da bih imao poentu.

Upravo je stvar u tim terminima: neodgovoran životni saputnik, lična egzistencija i slična terminologija. Poenta je u nedostatku bilo kakve odgovornosti, u izdizanju iznad toga, iznad sigurnosti i neke linearnosti. Treba uroniti u haos da bi se živelo. Sve ispod toga je malogradjanština koja pripada većini koja kritikuje ikakvu ideju avanturizma.

Ja sam upravo izgubila interesovanje za ovu raspravu jer sam shvatila da pričam sa čovekom koji je postupak fizičkog maltretiranja osobe pred kamerama opisao kao "ona zna da oni žive lud život, nepredvidim, da je sve nesigurno i samim tim sve zanimljivo".
 
Preterana opterećenost radom i sticanjem je upravo odlika malogradjanštine, kako je ja shvatam. Oni što samo rade, štede, ulažu i sakupljaju su najveći malogradjanski primitivizam ikad.


Nije, to je odlika bede koja je svesna da nema akumuliran kapital za kritične situacije, pa pokušava da ga stekne.
Malograđanština bi u tom modusu bila preterana sklonost ka trošenju uprkos bedi :lol:
 
Ja sam upravo izgubila interesovanje za ovu raspravu jer sam shvatila da pričam sa čovekom koji je postupak fizičkog maltretiranja osobe pred kamerama opisao kao "ona zna da oni žive lud život, nepredvidim, da je sve nesigurno i samim tim sve zanimljivo".

Ti ne razumeš šta sam želeo da kažem, jer si ograničena svojim pogledom na stvar. Poenta je u tome da je i ona njega mogla da udari, to uopšte nije bitno, jer je to očekivano, jer je SVE očekivano i moguće. To je bila egzistencija lišena nekog plana, linearnosti, planiranja budućnosti. Oni su prosto živeli divlje i moglo je bilo šta da se desi, upravo u tome je čar toga. To je kao razlika izmedju turizma i lutanja. Čovek koji je turista igra na sigurno: on uplati kartu, sa turističkim vodičem ode nekud, prati ucrtanu rutu vodiča, obilazi neka poznata mesta. Lutalica živi nesigurno, uzbudljivo, na ivici, on ne zna šta će se sledeće desiti, šta će ga iza kog ugla sačekati. Upravo zato ti ne možeš da pojmiš da to pred kamerama nije nikakvo maltretiranje, on nju nije maltretirao, nego se to desilo jer je bilo šta moglo da se desi. Ne postoje pravila, ograničenja, živi se bez plana, u brzini. Ti to ne možeš shvatiti jer imaš ograničenje koje se vezuje uz pojmove. Neko ti pomene vezu - ti odmah misliš na vezu medjusobnog poštovanja, stabilnosti, koja se kruniše brakom ili traje pa se završi. Druženje sa drugovima i slične gluposti. Neko ti pomene posao - ti odmah misliš na naporan rad, štednju, sticanje, decu i ekskurzije. Ovi ljudi nisu razmišljali o tome, oni nisu ni pravili decu, samo su živeli brzo i nepredvidivo. A malogradjanština to teško podnosi jer zna da je zanimljivo, ali nema hraborsti za takav život pa se teši nekom ličnom moralnom ispravnošću, zrelošću, odgovornošću. Kao "svi moraju tako pre ili kasnije, to je tako uvek bilo" i slične gluposti. A ne znaju da se u mnogim etapama čovečanstva nije uopšte živelo tako.

- - - - - - - - - -

Nije, to je odlika bede koja je svesna da nema akumuliran kapital za kritične situacije, pa pokušava da ga stekne.
Malograđanština bi u tom modusu bila preterana sklonost ka trošenju uprkos bedi :lol:

Ja malogradjanstvo ne tumačim kao knjiški moljac, kroz udžbeničke termine (niti me to interesuje) nego freelance, kao uvredu. To je moja uvreda onima koji vole rutinu i stabilan život sticanja i napornog rada i stabilnosti, i nameću ga drugima kao apsolut. Mogu da ih nazovem i majmunima ili ljudskom niskošću, ista je stvar, termini su nebitni.
 
Poslednja izmena:
Ti ne razumeš šta sam želeo da kažem, jer si ograničena svojim pogledom na stvar. Poenta je u tome da je i ona njega mogla da udari, to uopšte nije bitno, jer je to očekivano, jer je SVE očekivano i moguće. To je bila egzistencija lišena nekog plana, linearnosti, planiranja budućnosti. Oni su prosto živeli divlje i moglo je bilo šta da se desi, upravo u tome je čar toga. To je kao razlika izmedju turizma i lutanja. Čovek koji je turista igra na sigurno: on uplati kartu, sa turističkim vodičem ode nekud, prati ucrtanu rutu vodiča, obilazi neka poznata mesta. Lutalica živi nesigurno, uzbudljivo, na ivici, on ne zna šta će se sledeće desiti, šta će ga iza kog ugla sačekati. Upravo zato ti ne možeš da pojmiš da to pred kamerama nije nikakvo maltretiranje, on nju nije maltretirao, nego se to desilo jer je bilo šta moglo da se desi. Ne postoje pravila, ograničenja, živi se bez plana, u brzini. Ti to ne možeš shvatiti jer imaš ograničenje koje se vezuje uz pojmove. Neko ti pomene vezu - ti odmah misliš na vezu medjusobnog poštovanja, stabilnosti, koja se kruniše brakom ili traje pa se završi. Druženje sa drugovima i slične gluposti. Neko ti pomene posao - ti odmah misliš na naporan rad, štednju, sticanje, decu i ekskurzije. Ovi ljudi nisu razmišljali o tome, oni nisu ni pravili decu, samo su živeli brzo i nepredvidivo. A malogradjanština to teško podnosi jer zna da je zanimljivo, ali nema hraborsti za takav život pa se teši nekom ličnom moralnom ispravnošću, zrelošću, odgovornošću. Kao "svi moraju tako pre ili kasnije, to je tako uvek bilo" i slične gluposti. A ne znaju da se u mnogim etapama čovečanstva nije uopšte živelo tako.

Snobe.
 
Pa i neću jer je rasprava besmislena. To je kao da se svađate jel lepša plava ili crvena boja :lol:

Pa ja to ne procenjujem tako. Meni su smislene samo one rasprave koje su mi zanimljive, a nezanimljive mi nemaju smisla sve i da su napunjene argumentima od dna do vrha. U tom smislu ne bi valjalo da se ti priključiš ovoj raspravi iz ugla moje aksiologije, jer bi udavio sve žive i mrtve i one izmedju svojim egipatskim izrazima i raščlanjivanjem svake reči i pojedinosti do u sitna crevca.
 
Ja malogradjanstvo ne tumačim kao knjiški moljac, kroz udžbeničke termine (niti me to interesuje) nego freelance, kao uvredu. To je moja uvreda onima koji vole rutinu i stabilan život sticanja i napornog rada i stabilnosti, i nameću ga drugima kao apsolut. Mogu da ih nazovem i majmunima ili ljudskom niskošću, ista je stvar, termini su nebitni.

Pa ako ćeš tako da gledaš, onda je bilo kakvo nametanje određenog načina života kao apsoluta malograđanština, uključujući ovo tvoje "uzmi sve što ti život pruža". Jer upravo je na jedinki da sama odabere put sopstvene samoafirmacije, mada je prirodno da ljudi, potvrđujući sebi samima validnost, šire propoved svoga načina života, kao što i ti sam osiguravaš svoje mišljenje, njegovu snagu, dopuštajući da ga drugi napadaju. E sad, što se tiče samog stabilnog načina života, ja ne vidim zašto bi isti morao biti okarakterisan kao loš, jer je upravo u prirodi čoveka da sređuje i suzbija entropiju(na kreativan način), dakle, sama težnja ka (nedostižnoj)stabilnosti predstavlja jednu dovoljno intenzivnu borbu. Upravo zbog toga i imamo društvo i napredak. E sada, pošto smo krenuli u vode vrednosnih sudova, što uopšte ne mora biti loše, jer od politike(prakse) se leba pravi i svijet oblikuje ne od plivanja u teoriji, tvoje mišljenje jeste dekadentno, kao i ono u vezi ratova. Poenta jeste da se samoafirmišeš, to jest izgradiš svoju individualnost, a to se postiže radom, shvatao ga ti kao nešto obavezno ili kao "rađenje onoga u čemu se uživa", hobi itd. I najveći pisci su upravo to postali jer su bili istrajni u pisanju, iako ne verujem da su prijanjali na posao "da bi radili". E sad, problem kod prosečnih ljudi jeste u tome što najčešće neće moći da se ekstra istaknu u nečemu, toliko da ih društvo dovjeka pamti, kao ni da se grade stvaranjem i usvajanjem nekih kompleksnih koncepata i paradigmi, te usvajaju one koji već postoje, one pojednostavljene(ili barem kao takve). Otud imaš te priče o stabilnosti, radu, štednji itd... Mislim, meni je to mnogo realnije od neke džudže kakvih ovde imamo na pretek i koje zbog toga što nemaju šta da izgube, gledaju da drugima nanesu štetu bar jednaku onoj koju će naneti sebi jer bože moj tako su i njima radili. Srbija je takvih puna. Zato i Srbija jeste banana država i ostaće takva, pa da nam je vodi i Napoleon, no to je već druga tema... Ta priča o življenju u trenutku jeste priča za slabiće zamaskirana u svoju suprotnost kao odbrambeni mehanizam(eno onog Direktovog o iracionalnosti sveta i racionalnosti čoveka LOL(doduše zavisi kako definišeš te pojmove)). Da su dekadenti u većini desilo bi se upravo ono čemu oni i teže, ****** bismo se po pećinama kako bi ostavili što više čeljadi, jer ćemo ionako verovatno umreti za koji mesec/godinu od neke upale, verovatno ne pretpostavljajući ni neko božanstvo koje će nas "prokleti" istom, a kamoli nešto više. Sve u svemu, Direkt i ti ste dekadenti, samo što se ovaj prvi povukao i mica je :mrgreen:
 
Suhoji, vidi ovo.

To je zato što si dekadent i tražiš praznu zabavu, što i objašnjava tvoj stav na temi :mrgreen:

Pa ako ćeš tako da gledaš, onda je bilo kakvo nametanje određenog načina života kao apsoluta malograđanština, uključujući ovo tvoje "uzmi sve što ti život pruža". Jer upravo je na jedinki da sama odabere put sopstvene samoafirmacije, mada je prirodno da ljudi, potvrđujući sebi samima validnost, šire propoved svoga načina života, kao što i ti sam osiguravaš svoje mišljenje, njegovu snagu, dopuštajući da ga drugi napadaju. E sad, što se tiče samog stabilnog načina života, ja ne vidim zašto bi isti morao biti okarakterisan kao loš, jer je upravo u prirodi čoveka da sređuje i suzbija entropiju(na kreativan način), dakle, sama težnja ka (nedostižnoj)stabilnosti predstavlja jednu dovoljno intenzivnu borbu. Upravo zbog toga i imamo društvo i napredak. E sada, pošto smo krenuli u vode vrednosnih sudova, što uopšte ne mora biti loše, jer od politike(prakse) se leba pravi i svijet oblikuje ne od plivanja u teoriji, tvoje mišljenje jeste dekadentno, kao i ono u vezi ratova. Poenta jeste da se samoafirmišeš, to jest izgradiš svoju individualnost, a to se postiže radom, shvatao ga ti kao nešto obavezno ili kao "rađenje onoga u čemu se uživa", hobi itd. I najveći pisci su upravo to postali jer su bili istrajni u pisanju, iako ne verujem da su prijanjali na posao "da bi radili". E sad, problem kod prosečnih ljudi jeste u tome što najčešće neće moći da se ekstra istaknu u nečemu, toliko da ih društvo dovjeka pamti, kao ni da se grade stvaranjem i usvajanjem nekih kompleksnih koncepata i paradigmi, te usvajaju one koji već postoje, one pojednostavljene(ili barem kao takve). Otud imaš te priče o stabilnosti, radu, štednji itd... Mislim, meni je to mnogo realnije od neke džudže kakvih ovde imamo na pretek i koje zbog toga što nemaju šta da izgube, gledaju da drugima nanesu štetu bar jednaku onoj koju će naneti sebi jer bože moj tako su i njima radili. Srbija je takvih puna. Zato i Srbija jeste banana država i ostaće takva, pa da nam je vodi i Napoleon, no to je već druga tema... Ta priča o življenju u trenutku jeste priča za slabiće zamaskirana u svoju suprotnost kao odbrambeni mehanizam(eno onog Direktovog o iracionalnosti sveta i racionalnosti čoveka LOL(doduše zavisi kako definišeš te pojmove)). Da su dekadenti u većini desilo bi se upravo ono čemu oni i teže, ****** bismo se po pećinama kako bi ostavili što više čeljadi, jer ćemo ionako verovatno umreti za koji mesec/godinu od neke upale, verovatno ne pretpostavljajući ni neko božanstvo koje će nas "prokleti" istom, a kamoli nešto više. Sve u svemu, Direkt i ti ste dekadenti, samo što se ovaj prvi povukao i mica je :mrgreen:


Dekadentu jedan.

Kakav ***** Hegel, Šeling, to su najgori dekadenti alo :malav:


Ljudi koji veličaju nerad govore o malograđanštini.HIT!:lol:

:hahaha: :ztongue:
 
Pa ako ćeš tako da gledaš, onda je bilo kakvo nametanje određenog načina života kao apsoluta malograđanština, uključujući ovo tvoje "uzmi sve što ti život pruža". Jer upravo je na jedinki da sama odabere put sopstvene samoafirmacije, mada je prirodno da ljudi, potvrđujući sebi samima validnost, šire propoved svoga načina života, kao što i ti sam osiguravaš svoje mišljenje, njegovu snagu, dopuštajući da ga drugi napadaju.

E sad, što se tiče samog stabilnog načina života, ja ne vidim zašto bi isti morao biti okarakterisan kao loš, jer je upravo u prirodi čoveka da sređuje i suzbija entropiju(na kreativan način), dakle, sama težnja ka (nedostižnoj)stabilnosti predstavlja jednu dovoljno intenzivnu borbu. Upravo zbog toga i imamo društvo i napredak.

E sada, pošto smo krenuli u vode vrednosnih sudova, što uopšte ne mora biti loše, jer od politike(prakse) se leba pravi i svijet oblikuje ne od plivanja u teoriji, tvoje mišljenje jeste dekadentno, kao i ono u vezi ratova. Poenta jeste da se samoafirmišeš, to jest izgradiš svoju individualnost, a to se postiže radom, shvatao ga ti kao nešto obavezno ili kao "rađenje onoga u čemu se uživa", hobi itd. I najveći pisci su upravo to postali jer su bili istrajni u pisanju, iako ne verujem da su prijanjali na posao "da bi radili".

E sad, problem kod prosečnih ljudi jeste u tome što najčešće neće moći da se ekstra istaknu u nečemu, toliko da ih društvo dovjeka pamti, kao ni da se grade stvaranjem i usvajanjem nekih kompleksnih koncepata i paradigmi, te usvajaju one koji već postoje, one pojednostavljene(ili barem kao takve). Otud imaš te priče o stabilnosti, radu, štednji itd... Mislim, meni je to mnogo realnije od neke džudže kakvih ovde imamo na pretek i koje zbog toga što nemaju šta da izgube, gledaju da drugima nanesu štetu bar jednaku onoj koju će naneti sebi jer bože moj tako su i njima radili. Srbija je takvih puna. Zato i Srbija jeste banana država i ostaće takva, pa da nam je vodi i Napoleon, no to je već druga tema... Ta priča o življenju u trenutku jeste priča za slabiće zamaskirana u svoju suprotnost kao odbrambeni mehanizam(eno onog Direktovog o iracionalnosti sveta i racionalnosti čoveka LOL(doduše zavisi kako definišeš te pojmove)). Da su dekadenti u većini desilo bi se upravo ono čemu oni i teže, ****** bismo se po pećinama kako bi ostavili što više čeljadi, jer ćemo ionako verovatno umreti za koji mesec/godinu od neke upale, verovatno ne pretpostavljajući ni neko božanstvo koje će nas "prokleti" istom, a kamoli nešto više.

Sve u svemu, Direkt i ti ste dekadenti, samo što se ovaj prvi povukao i mica je :mrgreen:

Pasusi, čoveče. :mrgreen:
 
Pa ako ćeš tako da gledaš, onda je bilo kakvo nametanje određenog načina života kao apsoluta malograđanština, uključujući ovo tvoje "uzmi sve što ti život pruža".
Nisam ja nikome ništa nametao, štaviše mislim da sam u jednom trenutku napomenuo da to što ti i kreptoman smatrate dekadencijom nije nešto što mene pokreće (može na neke kraće staze, ali daleko od toga da bih voleo da mi odredi život). Takodje sam u odgovoru User Friendly-ju jasno napisao da ja sa Bukovskim kog sam dao kao primer blizak Useru nemam nikakve veze, odnosno da nisam wannabe Bukowski. Prosto sam ga dao kao primer kako bih objasnio da je ono što User priča o tome kako je taj put koji on propoveda kao "univerzalan" jer eto u svojoj familiji i okolini ima primerke toga nije i jedini ispravan put. Veoma je opasno nekome ko to tvrdi pridavati ispravnost takvog jednog stava, jer takvi ljudi upravo to i žele. Ma koliko nekom zvučalo glupo i maštalački, "raditi posao koji ti se možda i ne svidja, imati decu i pakovati ih za ekskurziju i namiriti ženu kućom i autom da ne zvoca nije jedini životni put". Da je to jedini životni put, ostali bismo uskraćeni za mnogo šta zanimljivo (ne samo u smislu sintagme uzmi 'sve što ti život pruža' nego i u mnogim drugim vidovima). Takodje sam to dao kao primer jer nema ničeg smešnijeg od onih mladih osoba koje se lože da su mudrije od ostalih, jer eto otkrili su toplu vodu - privredjivanje, sticanje i porodičan život su jedini pravi život, mi smo eto odgovorni i radni, a svima ostalima guraju prst u oko. Nemam zaista ništa konkretno protiv toga, ali kad čovek to vidi u stvarnosti, ne može a da se makar u sebi ne nasmeje. Pritom su ti ljudi često dobroćudni, kao i User (on to svakako jeste), ali ovako kad se to gleda uživo, deluje preterano naloženo i nekako smešno. Što naravno može biti zabavna stvar samo po sebi, ja sam uvek govorio da je meni User jedan od omiljenih članova baš zato što u sebi sadrži više tih uticaja kojima nas zabavlja.

Jer upravo je na jedinki da sama odabere put sopstvene samoafirmacije, mada je prirodno da ljudi, potvrđujući sebi samima validnost, šire propoved svoga načina života, kao što i ti sam osiguravaš svoje mišljenje, njegovu snagu, dopuštajući da ga drugi napadaju.

Pa upravo, ja dakle nikad nisam negirao Useru da odabere šta hoće. Samo sam se konkretnim primerima i logikom suprostavio njegovoj tezi da je taj put "jedini pravi i univerzalan" jer eto on samo to vidi u svojoj okolini, pa je tako zaključio. A moje mišljenje to nije, i ne mora da bude. Ja sam branio tudje pravo na mišljenje, u ovom slučaju Direktovo, a čak i ako ne samo Direktovo - onda svakako nekoga ko bi napisao ono što sam ja napisao da je bio tu i tako razmišljao (a ja lično poznajem masu ljudi koji tako razmišljaju). Ovde je dakle stvar u tome što User nipodaštava Direkta iz pozicije neke odjednom pronadjene zrelosti i mudrosti, i ložački ga naziva mladim i zelenim baticom kao da je on prošao ne znam šta, prosto jer ne može da se pomiri sa tim da nekog nije briga za to što on posmatra kao jedino takmičenje takmičenja vredno u životu.

E sad, što se tiče samog stabilnog načina života, ja ne vidim zašto bi isti morao biti okarakterisan kao loš, jer je upravo u prirodi čoveka da sređuje i suzbija entropiju(na kreativan način), dakle, sama težnja ka (nedostižnoj)stabilnosti predstavlja jednu dovoljno intenzivnu borbu.Upravo zbog toga i imamo društvo i napredak. E sada, pošto smo krenuli u vode vrednosnih sudova, što uopšte ne mora biti loše, jer od politike(prakse) se leba pravi i svijet oblikuje ne od plivanja u teoriji, tvoje mišljenje jeste dekadentno, kao i ono u vezi ratova. Poenta jeste da se samoafirmišeš, to jest izgradiš svoju individualnost, a to se postiže radom, shvatao ga ti kao nešto obavezno ili kao "rađenje onoga u čemu se uživa", hobi itd. I najveći pisci su upravo to postali jer su bili istrajni u pisanju, iako ne verujem da su prijanjali na posao "da bi radili".

Teško da se potraga za stabilnošću u životu može nazvati intezivnom borbom, a još manje borbom koja pomaže evoluciji čoveka kao takvog, pošto svaka stabilnost i izvesnost znače zakržljavanje jer nema izazova, nema sledećeg testa. A što se tiče same stabilnosti, nisam siguran kako je zamišljaš, ali ja generalno ne volim komplikovanje priče u kom se stabilnost životna svodi na neki apsolutni indeks stabilnosti koji ne nedostižan. Ja stabilnost shvatam kao ono što su uradili masa roditelja mojih drugova i čemu i oni sami teže - jedna egzistencija rutine, koja pomaže da čovek napreduje u poslu za bolju platu, obezbedi dobru egzistenciju ženi i deci i izvede ih na put. Mnogi ljudi teže upravo tome jer je to neki indeks najlakšeg rešenja, a opet i najmirnijeg jer ugadja okolini koja ne uzurpira takve osobe. Moje je mišljenje upravo suprotno - da čovek mora da se okrene od toga i teži haosu, odnosno nestabilnosti i nesigurnosti, kako bi doživeo što veću samoafirmaciju. Pritom to ne isključuje unutarnju snagu i samodisciplinu, koju je čak i Bukovski imao, nego isključuje zavaravanje sebe i duhovnu i umnu lenjost. Ono u vezi ratova što sam rekao je u tom smislu takodje dobro u mojim očima, jer kako kaže slavna francuska legionarska molitva:


I call out to you, my God, because you give
What we cannot get ourselves
Give me, my God, what remains
Give me what no one ever asks of you.


I do not ask for rest
Nor tranquility
Whether that of the soul or the body.
I ask not for wealth,
Or success, or even health.


All that, my God, you are asked so much for
That you no longer have them.
Give me, my God, what remains
Give me what others refuse.


I want insecurity and anxiety.
I want turmoil and brawl.
And that you give them to me, my God, forever
So that I am always sure to have them.
For I will not always have the courage to ask.


Give me, my God, what you have.
Give me what others do not want.
But also give me courage
And strength and faith.
Because only you alone can give, my God,
What I cannot expect only from myself.

Pritom je ovo samo jedna od mogućih varijanti poželjne samoaktuelizacije, naravno u drugim varijantama to može biti i uspeh, ali konkretno u ovoj molitvi legionar traži nešto drugo.

E sad, problem kod prosečnih ljudi jeste u tome što najčešće neće moći da se ekstra istaknu u nečemu, toliko da ih društvo dovjeka pamti, kao ni da se grade stvaranjem i usvajanjem nekih kompleksnih koncepata i paradigmi, te usvajaju one koji već postoje, one pojednostavljene(ili barem kao takve). Otud imaš te priče o stabilnosti, radu, štednji itd... Mislim, meni je to mnogo realnije od neke džudže kakvih ovde imamo na pretek i koje zbog toga što nemaju šta da izgube, gledaju da drugima nanesu štetu bar jednaku onoj koju će naneti sebi jer bože moj tako su i njima radili. Srbija je takvih puna. Zato i Srbija jeste banana država i ostaće takva, pa da nam je vodi i Napoleon, no to je već druga tema...

Nisam baš siguran da razumem ovaj deo tvog odgovora. Što se tiče prvog dela - oni bi zapravo voleli da se ekstra istaknu u nečemu, a možda to i mogu, ali to je uvek zarad dokazivanja nečega drugima, zarad okoline koja će ih tapšati po ramenu. Njihov odnos prema tome je takav. Ovo o džudži koja nanosi štetu, Napoleonu i Srbiji nisam baš najbolje razumeo niti kakve veze ima sa temom. Pa neka to ostane druga tema...

Ta priča o življenju u trenutku jeste priča za slabiće zamaskirana u svoju suprotnost kao odbrambeni mehanizam(eno onog Direktovog o iracionalnosti sveta i racionalnosti čoveka LOL(doduše zavisi kako definišeš te pojmove)). Da su dekadenti u većini desilo bi se upravo ono čemu oni i teže, ****** bismo se po pećinama kako bi ostavili što više čeljadi, jer ćemo ionako verovatno umreti za koji mesec/godinu od neke upale, verovatno ne pretpostavljajući ni neko božanstvo koje će nas "prokleti" istom, a kamoli nešto više. Sve u svemu, Direkt i ti ste dekadenti, samo što se ovaj prvi povukao i mica je :mrgreen:

Teško da bi se ono što Direkt propoveda, a kad bi to neko stvarno radio danas, moglo opisati kao delovanje slabića. Zašto? Pa upravo zato što je potrebno ogromno samopouzdanje i tvrdoglavost da bi čovek tako prkosio onima oko njega, makar i nesvesno. Prosto sam taj stil života u kom se on oslanja na puku snalažljivost i improvizaciju, gde živi tako što se oslanja samo na te neke veštine i to primenjuje, gde nema dugoročnog plana nego je i plan samo deo igre, predstavlja jedan vrlo zanimljiv vid samoaktelizacije, jednu veliku hrabrost. Pa čak i da je to odbrambeni mehanizam (mada se ne bih složio), opet je daleko rizičniji od odbrambenog mehanizma nekoga poput Usera ko oseća da mora da se revanšira drugima tako što će imati lepa kola i dete. A sam taj prizor gde on podrazumeva da svako kad vidi svog vršnjaka sa detetom ili kolima poludi od zavisti i oseti se kao niže biće, i njegov strah od toga koji prenosi na neki univerzalni nivo, govori da se ova Direktova šema može teško opisati kao šema nekog slabića.

- - - - - - - - - -

Suhoji, vidi ovo.















:hahaha: :ztongue:

Pa vidim ali ne znam na šta misliš, to što se oni ne slažu sa mnom nije ništa specijalno, imaju slične argumente kao i ti. Odgovorio sam na sva ova pitanja.

Nije valjda da misliš da je nešto dobro jer većina to potvrdjuje (mada ovo nije ni većina, ovo je četiri pet ljudi sa foruma). Po toj logici ako oni kažu da sutra odeš da se baciš sa zgrade, ti uradi to, jbg to što je to reklo nekoliko ljudi znači nešto. A ovaj stav Usera upravo i potvrdjuje to neko moje mišljenje o njemu, jbg čovek misli da je u pravu jer eto ima još petoro ljudi koji diskutuju protiv njegovog sagovornika.
 
Poslednja izmena:
Inače ovo poslednje je jako zanimljivo jer upravo i oslikava tog nekog čoveka koji misli da je mudar, zreo, odgovoran, i da ga je neko pobedio ako mu je vršnjak i voda dete, vozi lepa kola i ima fin posao. Prosto ta želja za dokazivanjem pred drugima, za potvrdom od drugih, to se jasno vidi i na ovom forumu, gde on samo priželjkuje da mu neko potvrdi stav, da mu kaže kako eto to jeste tako, i on se oseća bolje i uljuljkano. Nije nikakva snobovština sa moje strane, ali to je jako bitna stvar. A ja pritom svo vreme pričam protiv toga, i on opet prostodušno učini istu stvar, uzme tih nekoliko forumaša koji su nezavisno od njega diskutovali protiv nekih mojih argumenata i uljuljkava se time, smiruje se time. Jedna od bitnijih odlika takvih ljudi je i da sve shvataju lično.
 

Back
Top