Pa ako ćeš tako da gledaš, onda je bilo kakvo nametanje određenog načina života kao apsoluta malograđanština, uključujući ovo tvoje "uzmi sve što ti život pruža".
Nisam ja nikome ništa nametao, štaviše mislim da sam u jednom trenutku napomenuo da to što ti i kreptoman smatrate dekadencijom nije nešto što mene pokreće (može na neke kraće staze, ali daleko od toga da bih voleo da mi odredi život). Takodje sam u odgovoru User Friendly-ju jasno napisao da ja sa Bukovskim kog sam dao kao primer blizak Useru nemam nikakve veze, odnosno da nisam wannabe Bukowski. Prosto sam ga dao kao primer kako bih objasnio da je ono što User priča o tome kako je taj put koji on propoveda kao "univerzalan" jer eto u svojoj familiji i okolini ima primerke toga nije i jedini ispravan put. Veoma je opasno nekome ko to tvrdi pridavati ispravnost takvog jednog stava, jer takvi ljudi upravo to i žele. Ma koliko nekom zvučalo glupo i maštalački, "raditi posao koji ti se možda i ne svidja, imati decu i pakovati ih za ekskurziju i namiriti ženu kućom i autom da ne zvoca nije jedini životni put". Da je to jedini životni put, ostali bismo uskraćeni za mnogo šta zanimljivo (ne samo u smislu sintagme uzmi 'sve što ti život pruža' nego i u mnogim drugim vidovima). Takodje sam to dao kao primer jer nema ničeg smešnijeg od onih mladih osoba koje se lože da su mudrije od ostalih, jer eto otkrili su toplu vodu - privredjivanje, sticanje i porodičan život su jedini pravi život, mi smo eto odgovorni i radni, a svima ostalima guraju prst u oko. Nemam zaista ništa konkretno protiv toga, ali kad čovek to vidi u stvarnosti, ne može a da se makar u sebi ne nasmeje. Pritom su ti ljudi često dobroćudni, kao i User (on to svakako jeste), ali ovako kad se to gleda uživo, deluje preterano naloženo i nekako smešno. Što naravno može biti zabavna stvar samo po sebi, ja sam uvek govorio da je meni User jedan od omiljenih članova baš zato što u sebi sadrži više tih uticaja kojima nas zabavlja.
Jer upravo je na jedinki da sama odabere put sopstvene samoafirmacije, mada je prirodno da ljudi, potvrđujući sebi samima validnost, šire propoved svoga načina života, kao što i ti sam osiguravaš svoje mišljenje, njegovu snagu, dopuštajući da ga drugi napadaju.
Pa upravo, ja dakle nikad nisam negirao Useru da odabere šta hoće. Samo sam se konkretnim primerima i logikom suprostavio njegovoj tezi da je taj put "jedini pravi i univerzalan" jer eto on samo to vidi u svojoj okolini, pa je tako zaključio. A moje mišljenje to nije, i ne mora da bude. Ja sam branio tudje pravo na mišljenje, u ovom slučaju Direktovo, a čak i ako ne samo Direktovo - onda svakako nekoga ko bi napisao ono što sam ja napisao da je bio tu i tako razmišljao (a ja lično poznajem masu ljudi koji tako razmišljaju). Ovde je dakle stvar u tome što User nipodaštava Direkta iz pozicije neke odjednom pronadjene zrelosti i mudrosti, i ložački ga naziva mladim i zelenim baticom kao da je on prošao ne znam šta, prosto jer ne može da se pomiri sa tim da nekog nije briga za to što on posmatra kao jedino takmičenje takmičenja vredno u životu.
E sad, što se tiče samog stabilnog načina života, ja ne vidim zašto bi isti morao biti okarakterisan kao loš, jer je upravo u prirodi čoveka da sređuje i suzbija entropiju(na kreativan način), dakle, sama težnja ka (nedostižnoj)stabilnosti predstavlja jednu dovoljno intenzivnu borbu.Upravo zbog toga i imamo društvo i napredak. E sada, pošto smo krenuli u vode vrednosnih sudova, što uopšte ne mora biti loše, jer od politike(prakse) se leba pravi i svijet oblikuje ne od plivanja u teoriji, tvoje mišljenje jeste dekadentno, kao i ono u vezi ratova. Poenta jeste da se samoafirmišeš, to jest izgradiš svoju individualnost, a to se postiže radom, shvatao ga ti kao nešto obavezno ili kao "rađenje onoga u čemu se uživa", hobi itd. I najveći pisci su upravo to postali jer su bili istrajni u pisanju, iako ne verujem da su prijanjali na posao "da bi radili".
Teško da se potraga za stabilnošću u životu može nazvati intezivnom borbom, a još manje borbom koja pomaže evoluciji čoveka kao takvog, pošto svaka stabilnost i izvesnost znače zakržljavanje jer nema izazova, nema sledećeg testa. A što se tiče same stabilnosti, nisam siguran kako je zamišljaš, ali ja generalno ne volim komplikovanje priče u kom se stabilnost životna svodi na neki apsolutni indeks stabilnosti koji ne nedostižan. Ja stabilnost shvatam kao ono što su uradili masa roditelja mojih drugova i čemu i oni sami teže - jedna egzistencija rutine, koja pomaže da čovek napreduje u poslu za bolju platu, obezbedi dobru egzistenciju ženi i deci i izvede ih na put. Mnogi ljudi teže upravo tome jer je to neki indeks najlakšeg rešenja, a opet i najmirnijeg jer ugadja okolini koja ne uzurpira takve osobe. Moje je mišljenje upravo suprotno - da čovek mora da se okrene od toga i teži haosu, odnosno nestabilnosti i nesigurnosti, kako bi doživeo što veću samoafirmaciju. Pritom to ne isključuje unutarnju snagu i samodisciplinu, koju je čak i Bukovski imao, nego isključuje zavaravanje sebe i duhovnu i umnu lenjost. Ono u vezi ratova što sam rekao je u tom smislu takodje dobro u mojim očima, jer kako kaže slavna francuska legionarska molitva:
I call out to you, my God, because you give
What we cannot get ourselves
Give me, my God, what remains
Give me what no one ever asks of you.
I do not ask for rest
Nor tranquility
Whether that of the soul or the body.
I ask not for wealth,
Or success, or even health.
All that, my God, you are asked so much for
That you no longer have them.
Give me, my God, what remains
Give me what others refuse.
I want insecurity and anxiety.
I want turmoil and brawl.
And that you give them to me, my God, forever
So that I am always sure to have them.
For I will not always have the courage to ask.
Give me, my God, what you have.
Give me what others do not want.
But also give me courage
And strength and faith.
Because only you alone can give, my God,
What I cannot expect only from myself.
Pritom je ovo samo jedna od mogućih varijanti poželjne samoaktuelizacije, naravno u drugim varijantama to može biti i uspeh, ali konkretno u ovoj molitvi legionar traži nešto drugo.
E sad, problem kod prosečnih ljudi jeste u tome što najčešće neće moći da se ekstra istaknu u nečemu, toliko da ih društvo dovjeka pamti, kao ni da se grade stvaranjem i usvajanjem nekih kompleksnih koncepata i paradigmi, te usvajaju one koji već postoje, one pojednostavljene(ili barem kao takve). Otud imaš te priče o stabilnosti, radu, štednji itd... Mislim, meni je to mnogo realnije od neke džudže kakvih ovde imamo na pretek i koje zbog toga što nemaju šta da izgube, gledaju da drugima nanesu štetu bar jednaku onoj koju će naneti sebi jer bože moj tako su i njima radili. Srbija je takvih puna. Zato i Srbija jeste banana država i ostaće takva, pa da nam je vodi i Napoleon, no to je već druga tema...
Nisam baš siguran da razumem ovaj deo tvog odgovora. Što se tiče prvog dela - oni bi zapravo voleli da se ekstra istaknu u nečemu, a možda to i mogu, ali to je uvek zarad dokazivanja nečega drugima, zarad okoline koja će ih tapšati po ramenu. Njihov odnos prema tome je takav. Ovo o džudži koja nanosi štetu, Napoleonu i Srbiji nisam baš najbolje razumeo niti kakve veze ima sa temom. Pa neka to ostane druga tema...
Ta priča o življenju u trenutku jeste priča za slabiće zamaskirana u svoju suprotnost kao odbrambeni mehanizam(eno onog Direktovog o iracionalnosti sveta i racionalnosti čoveka LOL(doduše zavisi kako definišeš te pojmove)). Da su dekadenti u većini desilo bi se upravo ono čemu oni i teže, ****** bismo se po pećinama kako bi ostavili što više čeljadi, jer ćemo ionako verovatno umreti za koji mesec/godinu od neke upale, verovatno ne pretpostavljajući ni neko božanstvo koje će nas "prokleti" istom, a kamoli nešto više. Sve u svemu, Direkt i ti ste dekadenti, samo što se ovaj prvi povukao i mica je
Teško da bi se ono što Direkt propoveda, a kad bi to neko stvarno radio danas, moglo opisati kao delovanje slabića. Zašto? Pa upravo zato što je potrebno ogromno samopouzdanje i tvrdoglavost da bi čovek tako prkosio onima oko njega, makar i nesvesno. Prosto sam taj stil života u kom se on oslanja na puku snalažljivost i improvizaciju, gde živi tako što se oslanja samo na te neke veštine i to primenjuje, gde nema dugoročnog plana nego je i plan samo deo igre, predstavlja jedan vrlo zanimljiv vid samoaktelizacije, jednu veliku hrabrost. Pa čak i da je to odbrambeni mehanizam (mada se ne bih složio), opet je daleko rizičniji od odbrambenog mehanizma nekoga poput Usera ko oseća da mora da se revanšira drugima tako što će imati lepa kola i dete. A sam taj prizor gde on podrazumeva da svako kad vidi svog vršnjaka sa detetom ili kolima poludi od zavisti i oseti se kao niže biće, i njegov strah od toga koji prenosi na neki univerzalni nivo, govori da se ova Direktova šema može teško opisati kao šema nekog slabića.
- - - - - - - - - -
Suhoji, vidi ovo.
Pa vidim ali ne znam na šta misliš, to što se oni ne slažu sa mnom nije ništa specijalno, imaju slične argumente kao i ti. Odgovorio sam na sva ova pitanja.
Nije valjda da misliš da je nešto dobro jer većina to potvrdjuje (mada ovo nije ni većina, ovo je četiri pet ljudi sa foruma). Po toj logici ako oni kažu da sutra odeš da se baciš sa zgrade, ti uradi to, jbg to što je to reklo nekoliko ljudi znači nešto. A ovaj stav Usera upravo i potvrdjuje to neko moje mišljenje o njemu, jbg čovek misli da je u pravu jer eto ima još petoro ljudi koji diskutuju protiv njegovog sagovornika.