Ako ti detetu u osnovnoj skoli ne ponudis vise opcija i ukazes mu da postoji i pozoriste i opera i muzej, i sta je to interesantno u svemu tome, i da postoji muzika koja je kvalitetna iz tog i tog razloga, objasnis sta je umetnicki vredno i bacis ga na vise razlicitih strana, dok se samo ne pronadje u necemu, ono ce retko na sopstvenu inicijativu kopati po drugim opcijama...
Sa ovim boldovanim se ne bih složila.
U nekoj deci prosto postoji crv radoznalosti, u nekoj ne.
U ljudima uopšte. Svi smo različitih potreba, želja, aspiracija, interesovanja...
Da nije tako, svi bismo bili doktori nauka vrhunskog ukusa i smisla za kvalitet i umetnost.
Neki klinci/mladi idu na koncerte da bi se malo "prognječili" i "išutali" u gomili
, neki jer ih stvarno interesuje konkretan izvođač. Neki klinac ili mlad čovek celu godinu čeka da određeni izvođač dođe u njegov grad, i štedi pare za to, a neki drugi ide na sve live svirke i koncerte redom, jer mu je važno
s kim je, a ne
gde je.
Danas je sve generalno drugačije no nekad. Na planetarnom nivou.
Od toga da je pismo zamenio e-mail, pa nadalje... Nekadašnja muzika se prosto više nikad neće proizvesti. Više
ne znamo to da proizvedemo. Tempo života je drugačiji, navike, stil, ciljevi... I u skladu sa tim, većina mladih i ljudi uopšte, ima pre potrebu da se uz nešto "opusti", da se negde "provede", "proveseli"... Prilično je iskorenjena potreba za udubljivanjem u nešto, i uopšte, za bavljenjem (duboko)umnim stvarima, umetnošću... Danas na prste možeš da izbrojiš ljude koje još uvek emotivno uzbuđuje traganje za vinilom, npr. Muzika se danas skida na
kilo. Sa
premium accountom. Izražava u
kilobajtima. Čuva na
hardu.
Izrezuje.
Narezuje.
Dok sam bila kod učiteljice npr., ona nas je svaki čas vodila na lutkarske predstave, u muzeje i na slična mesta. Većine dece je, ipak, zevala, kikotala se i gađala papirićima.
Na isti način su se ponašala i u VIII razredu. I većina te nekadašnje dece danas, ipak, sluša muziku koja je aktuelno najpopularnija. I pored svog pozitivnog uticaja. A vidiš, za razliku od tih "zevača", tebi i meni je to pozorište već tad bilo zanimljivo.
jer meni da nije bilo pozorista, hora, silnih sekcija u skoli u kojim sam se oprobavala, mozda bih i ja sad izlazila po fensi klubovima i prijavljivala se za Zvezde Granda...
Sumnjam.
Budimo realni, niko se nije naucen rodio i sa izgradjenim muzickim ukusom, svi smo uz nekoga poceli, od nekoga culi za neki bend ili pravac, pa tragali dalje...
Naravno. Niko se nije naučen rodio.
I naravno, nije
sve do individue. Ali, veliki deo, jeste.
Evo npr., pade mi na pamet Bree Hodge iz Očajnih domaćica. Ako je iko vaspitavao svoju decu - ona je. Ako je iko nastojao da svoju decu formira najbolje moguće - ona je. Ako je iko nastojao da svojoj deci ukaže na prave vrednosti - ona je. A njena deca na kraju ispadoše najveći tirani i najgora od sve dece.
Sve dok nisu sazreli, pa sami shvatili neke stvari. Više na to hoću da ukažem. Da pozitivan uticaj kao takav, neće doprineti ničemu, ako ne postoji
sluh za taj uticaj. Ako ne postoji
potreba za dobrim. Ako dobro ne
ispunjava. Danas, planetarno, ne postoji omasovljen sluh za dobre stvari. Ni u inostranstvu generalno, muzika više nije kakvom je nekad bila. Ne samo u nas. Nekad je muzičar mogao da izda ploču i napravi bum i odmah po izlasku te ploče, bar 5 koncerata. Danas ne može. Nema mesta za tako nešto. Danas je i muzika i umetnost uopšte, šou biz. Ali, prosto, tako je. Ne možemo kontra vetrenjača. Niti možemo nazad u 80e.
Ja recimo, imam prijatelja koji slušaju kvalitetnu muziku, ali nisu zainteresovani da otkrivaju nove izvođače, tj. one za koje nisu do sad čuli. Prosto ih mrzi. Znam i ljudi koji slušaju muziku koju ja ne mogu ni da nazovem tako, i ne interesuje ih jednostavno da se tu "zamlaćuju" sa nekim dubokomislenim tekstovima, jazz tonovima, magijom klavijatura... To je bit. Ko hoće - naći će i otkriti. Ko neće - neće. Mora postojati potreba i radoznalost u pojedincu.
Najmanje sto svako od nas moze da ucini, jeste da utice na svoju okolinu
Bog te, mini sekta.
Šalim se.