Zasto sam joj onog popodneva otela sve svoje duplikate svilenih japanskih salveta koje sam joj tog jutra velikodusno poklonila?
Zasto sam je mucila i kinjila znajuci da se nikada nece nikom pozaliti, u strahu da se ne pojavi opet onaj zlatni kais?
Zasto joj ni za njen rodjendan nisam dala da se sa nekim drugim poljubi?Jesam li slutila da ce mi tako malo pripadati?Htela sam da bude samo moja, a prisvojio ju je citav svet...
Zasto sam uzivala u tome da mi se divi, kao da sam ja zvezda, a ne ona? Mojoj kosi, nogama, glumi, pisanju...Mome ocu, muzu. detetu, psu...Mozda zato sto je to umela da radi kao niko drugi...
Zasto sam kupila samo jednu njenu plocu?Zasto sam bila na samo jednom njenom velikom koncertu? Da li zato sto to nikad nije ocekivala od mene, sto nije tome pridavala znacaj?
Zasto ne znam nista o njenom putu po Indiji?Zar samo zato sto sam bila kivna na nju sto me je pri povratku zvala usred noci sa atinskog aerodroma na kome je provela par dana, moleci da je pomocu neke stjuardese izbavim odatle, jer joj je momak sa kojim je otputovala uzeo sve pare, kartu i pasos i nestao!?!
Zasto tvrdim da mi nije rekla za svoju bolest, kad mi je rekla? Jedne noci, u dva sata, telefonom, krajem 1996., tvrdeci kako ju je na to naterao njen tadasnji decko!Nikada vise to nije spomenula, ja nista nisam pitala...Bilo mi je lakse da verujem da to nije istina, da je to bio samo neki njihov obracun.
Zasto je, kad je ostala bez sva tri stana, nisam primila kod sebe dok se ne snadje, nego sam pustila da spava u hotelu stotinak metara od moje kuce... I jos me je povredilo njeno ogorcenje:,,Mogla si ti da zaradis ove pare koje sam dala u Toplicama!!!"
Zasto nikada nisam otisla u Borcu da vidim gde zivi?Da li zato sto je mnogo daleko, ili sto je koristila svaku priliku koja joj se ukazala da zivi kod neokog drugog, samo ne tamo...
Zasto nikada nisam otisla u crkvu na Vracaru da cujem kako peva, u horu kojim je dirigovao Lambra Dimitrijevic, a toliko puta me je zvala?Zar mi je bilo bas toliko tesko da ustanem rano?
Zasto nisam otisla da vidim i cujem njen i Markov projekat? Jesam li bila stvarno toliko bolesna da nisam mogla da stignem do SKC-a?A oni su mi, i pored toga, na pozivnici koju su doneli dan kasnije za mene i Anu, napisali:Lidiji, koja nije dosla, ali...Tupeeee.Voli Vas Vasa...
Zasto sam, kada se rastala s Markom i ostala na ulici s Mackom, koga je od mene uzela, na pitanje ,,Sta da radim s psom?" odgovorila ,,Ne znam sta da radis..."
Zasto mi je glava pucala od bolova svaki put kada dodje poslednjih par godina?
Zasto sam se jezila na neocekivani zvuk zvona na vratima?Zasto sam odahnula kada sam shvatila da vise nikada necu cuti preko interfona ono, za mene na kraju zastasujuce:"Stefanovic!"