EKV

Zbog jako dobrog zvuka i melodije a njihove ideje su, pretpostavljam, poput hipija.
A ponekad su to tripovi narkomanski i razna izmešana osećanja. Verovatno grešim.
Ne slušam ih ja dosta dobro nego samo neke njihove. Odgovaram za nedelju dana. Pozdrav.

tripovi narkomanski, znaci covek mora da bude narkoman da bi to razumeo i slusao? Ja mislim da su to predrasude, i da nemas pravo da osudjujes ljude sto slusaju EKV i Karleusu, to je njihov izbor ma koliko glup bio.
 
dakle, moram da počnem da se drogiram :(
dajte mi špric! odma! šta sam čekala do sad..:roll:

e da kažem: DA Ekatarini i NE droZama! :D

Potpuno se slažem! Već imam preteranu mučninu od povezivanja EKV-a kao i velikog broja njihovih fanova sa drogama, ali niju umetnost nastala zbog droge već zbog neizmernog talenta. Koliko ima narkomana pa niko od njih nije EKV? Halo, stop budalaštinama!
 
mislim da bi trebalo da ode covek na testiranje, pa da se prikazu
rezultati na nacionalnoj televiziji ili mozda na rozle kanalu,
kako bi se izaslo u susret zainteresovanom gledalistu.
 
Nesto listam staru temu i nadjem nesto sto sam pisala a skoro da sam zaboravila na to :rumenko:

NIKO,NIKO KAO ON


Niko neće poznati bolji trenutak,niko neće biti siguran kao on niti sastaviti krajeve iscepane poruke.Niko neće biti na putu i praviti put.Niko neće zabraniti sve one zamke podlosti i da dodir zavisti i bolesti bude kraj.Niko se neće osvrnuti mirno na godine prošle.Niko neće tako pričati o sebi,pričati šta misli,pričati o ljubavi.On nije tu da opet čita naše misli.Neće doći na jesen kada opada lišće,neće doći u zimu kada je sneg.Nije imao razlog,nije imao kada da ostane.Dečak iz vode je uvek isti,uvek on,čovek stalnih navika.Niko kao on.Dobro se sakrio u noći bez meseca,sa dahom u ušima i srcem u petama.Ne možemo ga pronaći,ne možemo ga dotaći,ne možemo ga doseći.Možemo samo da vratimo unatrag modro i zeleno.
I svaki put kad krenem u neki novi opasan grad,nailazim na njega,to je on,to je on,to je on.On koji misli nogama,koji misli rukama i traži ušima i čeka grudima.I’ll always love him.
U zemlji je video svoj spas.A sad dok senke prave pokrov za njega čuje vrati se,čuje ostani.Znam da zna sve o nevažnim stvarima i da vreme nam prolazi brzo i da su i dani i noći slonovi na indijskom crtežu.
Ovaj put dok tražim i zovem neću pustiti da voda nosi u zaborav njega koji je mislio na korak koji je najteži kada je najlakši.
Pridji bliže i pogledaj kuda vode ovi tragovi.Vode u sobu gde umire dan,gde je on rodjen sasvim sam.Tu je on prošao prve dane čudjenja,prve dane gledanja,a sada nije tamo ni tu.
Neko nas posmatra,neko nas stalno gleda.To je on,on kao mašina svemu tamni sjaj,ljudima je stran.On kaže ne,ne je sve što kaže on i ostaje sam u ovom gradu strahom zatrpan,a dobro zna svaku reč,svaki znak.On je oduvek bio u pravu.Kad kaže on:Život je surov,svako piše svoja pravila.I kad kaže:Zemlja nam je prestala da radja,ptice su nam pobegle na jug.Ovde je hladno,ovde je zima,ovde je mrak.Ovde ga trebamo.Ovde ga čekamo.Ali treba da shvatimo da svako ima svoj put,a njegov je iznad grada.
Ovaj krug je smislio,ovaj krug je stvorio.Niko neće znati kao on da promeni svet do kraja pesme.
Gledam tamnu vodu jezera,pesak na dnu,mislim da znam da je ostalo još samo par godina za nas.Da li znam šta treba da znam?
On ja kao nada,kao more,kao govor,kao pokret,kao zora,kao dete i ako je negde stigao bilo je iznutra.U sebe.Tu je početak,tu je i kraj.
Njega nema.Nikada nije bio.Nije bio stvaran.Trebao mu je svet otvoren za poglede,otvoren za trčanje.U prolazu ga je dotakao miris noći i rekao murobudi se,pokreni se.
Kao da je bilo nekad.Kao da je bilo tu kada je rekao:Odmori me,zatvori me.zamotaj me,umotaj me,poklopi me,odloži me,udahni me,izdahni me.
Uvek je želeo da oseti kristalna sećanja,Sarajevo od blata i snega.
Bio je potpuno svestan da prolazi vreme kao padanje peska,kao mreškanje vode i da je to stvaran svet oko njega.I samo je čekao da prodje taj stvaran svet u praznoj sobi i reči dosade i reči porozne.
Da li još uvek negde postoji znak gde je on išao licem ka vetru,sa vetrom uz lice?Ko zna.Pobegli su svi u grad,to je ono što se zove aut.A on nas je naučio kako da uredimo vrt,mi moramo da imamo sopstveni vrt,i kako da pobegnemo u sebe.
On oseća se dobro jer je radostan dan i Crnci pevaju aleluja i ptice pevaju aleluja!
Mi volimo njegov Weltschmertz i to što je rodjen tačno u čas d vidi da treba da se radi fabrikama,da treba da se hoda ulicama,da treba da se čisti.On zna da dolazi jesen.Da je gore u nama bujica reči,a dole u nama jesenji strah.
Možda ćeš verovati,možda ćeš shvatiti,možda nećeš sumnjati,pokušaj ga videti!



MAGI

Dugo se pitam kao u snu da li tvoje oči gledaju u moj dlan.Šta ti znače reči te:Idemo?Neću te buditi.Ti budna spavaš u noći koja miriše na istinu.Sklopi te umorne oči i pričaj mi.Želim da znam da li padaš u jednom letu.Da li tvoje oči boje meda još uvek posmatraju iznutra i da li si tamo gde je lako reći dobro je.Ti sigurno hodaš biranim ulicama u hodniku vremena.Tvoje vreme do sada,tvoje vreme od sada,uvek isto vreme,uvek isto tvoje.Vreme od sreće,vreme od bola.I kad je gotovo,za tebe,znam,tek tad je počelo.Sjaj u tvojim očima je dubok i nestvaran i kada želiš da kažeš skloni se od sebe ti kažeš osloni se na sebe.Ti znaš voda nosi sve sem onog pravog,jedinog,istinitog.Zar je to prevara?
Mi smo snažni,mi smo jaki da lutkama sašijemo male haljine i lovcima zategnemo lukove.Dani beže,i puze,i lebde a ti si sama na ulici,gledaš obećani grad.Prolaze brodovi,trube u čast,zvone na uzbunu.Umor je duboko u tebi,kao planinska reka.Ti nemaš svoj strah od sebe.Kada kreneš ka...prelazeći kamen po kamen i korak po korak videćeš se sa...i tada će te prepoznati.Tebe koja koliko god tražila nećeš naći u sebi truo hrast,samo kuću svog tela,koja zvoni i diše cela.
Da li smo isti ko pre?Ako lišće što pada nije dovoljan znak,ako vetar što zviždi nije dovoljan znak,da odlaze ljudi a mi ne znamo gde onda je to sećanje na nešto što bilo je a nije.Ti znaš da ne postoji kraj

Ovo je bas lepo.
 

Back
Top