ODLAZAK BESMRTNOG
Otisao je jos jedan od velikih. na nebu jugoslovenskog rokenrola zauvek se ugasila jedna zvezda i preselila u legendu. Nema vise Milana Mladenovica. Petog novembra, od teske bolesti u tridesetsestoj godini preminuo je pevac i gitarista Ekatarine Velike. Medju istaknutim, tiraznim i voljenim grupama, Ekatarina Velika se izdvaja po mnogo cemu.
Zbog popularnosti ili sireg uspeha nisu se odrekli muzike koja pre njih ovde nije svirana, slusana ni medijski potvrdjena. Zivotna staza kojom je Milan Mladenovic koracao kao da je stvarana po obrascima holivudske industrije snova: put od potpune anonimnosti do kult - statusa, do opste prihvacenosti i trenutka velikog trijunfa bio je dug i mukotrpan. Svoj zivot kroz muziku milan je prozivljavao jos od ranog djetinjstva provedenog u Sarajevu, gdje je rodjen i gdje je uzimao casove gitare kod tada cuvenog Garija Garince. Posto se preselio u Beograd vreme je provodio u sviranju sa prijateljima i pisanju pesama, upoznaje Gagija sa kojim osniva grupu "Limunovo drvo". Ploca, mada pripremljena, nikada nije izasla jer se grupa u medjuvremenu raspala. Onda je dosao "Sarlo akrobata", glavna atrakcija novog talasa beogradske lternativne scene,
pocetkom prosle decenije (uz Elektricni Orgazam, Idole...) koja je razbila sve dotadasnje sablone i svoju kratkotrajnu karijeru provela na samoj ostrici zileta. Iza Sarla je ostao jedan, ali antologijski album, "Bistri ili tuplji covek biva kad...", album koji je za
dolazecu generaciju, uz generacijski manifest "Paket aranzman", posluzio kao vodic kroz novu rokenrol galaksiju. Milan, Koja i VD (Ivica Vidovic), krecu sopstvenim putevima u buducnost. Tako nastaje "Ekatarina Velika", tada pod imenom "Katarina II", koju pored Milana i Gagija sacinjavaju jos Dule i Svaba. Uskoro se grupi prikljucuju Bojan i Magi, a iz grupe odlaze Svaba i Dule, koga zamjenjuje VD. Istoimeni debi album izlazi 1984. godine u produkciji RTV Ljubljane, i u to vreme Firci zamenjuje VD-a na bubnjarskoj stolici. Ploca "Katarina II" u anketama muzicara i kriticara proglasena je za jednu od najboljih pet ploca objavljenih te godine, mada kvalitet ploce nije propratio i adekvatan odziv publike. Uprkos obilju dobrih pesama ("Aut", "Jesen"...), ploca je neazurnoscu i odsustvom podrske maticne kuce prodata u malom tirazu.
Gagi je po povratku iz vojske izbacen iz benda, ali sa sobom odnosi i ime grupe. Milan, Magi, Bojan i Firci nastavljaju dalje pod imenom Ekatarina Velika, a nova ploca, kao novi pocetak, simbolicno nosi ime grupe. Po recima somoga Milana to je bila kljucna ploca za EKV, sa kojom se grupa najvise promjenila, narocito u tekstovima. Pored tezih pesama ("Olovne godine", "I always loved you"), na ploci se nalaze i pesme koje lako nalaze put do publike ("Modro i zeleno", "Tattoo") i to predstavlja pocetak sire afirmacije grupe. Ekatarina Velika se tada pojavljuje u filmu Gorana Markovica, "Tajvanska kanasta", u kome pored izvodjenja svoje pesme "Tattoo" imaju i male uloge. Godina 1986. sa sobom nosi novi album Ekatarine Velike "Svetrom uz lice" i novi zvuk grupe, dosta oslonjen na tada veoma popularni Simpi Majdns, kao i veoma dobre pesme - "Ti si sav moj bol", "Budi sam"... i "Sarajevo" (tako prprocanski). Iste godine, Milan uz Cavketa iz "Orgazma" glumi u filmu "Crna Marija", a u oktobru EKV dobija nagradu "7 sekretara SKOJ-a" za postignute rezultate u oblasti muzike. Istog meseca u zagrebackom "Kulusicu" grupa odrzava pet uspesnih koncerata, od kojih su dva ovekovecena na ploci "EKV live", koja izlazi naredne godine kao kompilacija najuspesnijih koncertnih trenutaka. Ona potvrdjuje status grupe kao jedne od najubedljivijih domacih koncertnih atrakcija i predstavlja neku vrstu "Best of" preseka dotadasnje karijere. Posle tri godine vernosti i cetiri ploce objavljene za njih, Ekaterina Velika 1987. konacno napusta RTV Ljubljanu i prelazi u PGP RTB. Tu snimaju sledeci album pod naslovom "Ljubav" i sa cetiri znaka na omotu Vuka Velickovica koji predstavljaju clanove grupe. Milan, Magi i Bojan i novopridosli bubnjar Srdjan - Zika Todorovic", potpomognuti ozbiljnim medijskim angazovanjem izdavaca,
postizu znacajniji tirazni ekvivalent svom muzickom kvalitetu. Pesme sa ove ploce postaju hitovi - "Ljubav", "Ljudi iz gradova", "Zemlja" i dovode grupu u zizu jugoslovenske rok scene. Turneja koja sledi bila je rasprodata i krunisana prepunom halom Pionir u Beogradu. Milan je tadasnju fazu grupe objasnjavao kao vreme u kome je Ekaterina postala prava grupa, vreme u kome je imala koheziju koju kasnije nije imala, vreme u kome je prvi put svirala velike koncerte, po velikim halama, na velikoj turneji,
pred mnogo publike, kao ostvarenje decackog sna. Godine 1989. izlazi album "Samo par godina za nas" koji Ekaterini Velikoj donosi slavu istinski velike grupe, ali i postovanje svih koji su znali da ocene sacuvani umetnicki integritet pred komercijalnim pritiscima kojima se grupe u takvim trenucima izlazu. Kao i u slucaju prethodne ploce, identicna slika je propratila i izlazak "Samo par godina za nas". Spotovi su se nizali jedan za drugim, rasprodate hale sirom Jugoslavije, odusevljeni prijem fanaticno odane publike... i sve to u samo praskozorje rata, koji je kucao na vrata. EKV je bila jedna od poslednjih svejugoslovenskih grupa koja je uoci rata svirala u Sloveniji, i bila docekana euforicno, kao i bilo gde drugde u zemlji. Dane ratne drame grupa provodi tiho, a Milan, kao retko ko tih dana, javno iskazuje zaljenje za nekim dragim ljudima "preko", radi dve pesme za antiratnu predstavu "Majka Hrabrost", i sprema pesme za novu plocu. Album simbolicnog naziva "Dum Dum" pojavljuje se 1992. donoseci, pored novih clanova (Marko za bubnjevima i Cimu na basu), tesku i mracnu atmosferu. Koncerti koji slede nabijeni su ogromnom kolicinom agresije i teski emocijama koju grupa upucije publici, zeleci da bar malo utice na nju. Maja 1992. Milan sa svojim prijateljima Canetom, Antonom, Giletom, Jovicom ucestvuje u snimanju singla "Slusaj vamo", kao delu projekta "Rimtuti tuki", koji predstavlja antiratnu kampanju, a pored objavljenog singla za B 92 obuhvata i stampanje bedzeva, majica i poruka za mir. "Neko nas posmatra" izlazi 1993. godine i predstavlja Ekaterinu Veliku ogoljenu do srzi, okrenutu teskom vremenu, hrabru i angazovanu, bez uvijanja i metafora u tekstovima pesama, spremnu da sve kaze u lice. Posle ove ploce grupa se povlaci iz javnosti, a njeni clanovi se okrecu sopstvenim projektima i preokupacijama: Magi sa prijateljima formira klupski bend "Kurajberi" koji izvodi strane obrade, Milan odlazi u Brazil, odakle se ove godine vraca, gostuje na novoj
ploci Partibrejkersa, suska se o ponovnom okupljanju grupe i o novoj ploci... Ali, nazalost, vise nikada nece biti Ekatarine Velike. Otisao je jos jedan od Velikih. Zauvek. Nema vise velikog pevaca jedinstvenog stila, pesnika i autora nekih od najlepsih pesama koje su ikada nastale pod ovim nasim parcetom neba, zvezde vodilje generacije mladih
koji su slusajuci njegov glas pronalazile neke svoje istine. Otisao je lider kome su ponos i hrabrost bile odlike, koji je pevao o istini i veri, i koji nece docekati onaj dan promena koji je toliko prizeljkivao. Govoriti posle svega o Milanu i Ekaterini imalo bi smisla samo u slucaju ako bi se nabrojalo apsolutno sve ono sto su nam pruzili, a toga je zaista mnogo. I uvek ostaje ono vecno pitanje - zasto dobri odlaze tako rano? Mozda i zbog toga sto jos za zivota postaju besmrtni, ko zna.