Iz knjige ,,Mesto u mećavi'' Aleksandra Žikića...
" Prvi moji susreti sa Milanom ", prica Koja, " bili su kad je 'Limunovo drvo' sviralo u SKC-u, gde je nastupala jedna odredjena vrsta bendova. Svi su se druzili i to je bila jedna odredjena grupa ljudi koja se uglavnom posle nalazila na Zelenom vencu. To su pravi poceci. Vidis ljude koji isto izgledaju kao ti, spojite se i pricate. Svako je nesto svirao, neko je imao bend, neko nije. Kompletno Limunovo drvo - Maksa , basista, Mikica Stefanovic, koji je bio gitarista i pevac, pa onda Dule ( Dusan Dejanovic), bubnjar Gagi (Dragomir Mihailovic) i Milan izaslo je odatle. Takodjer se tu pojavljivao i Svaba (Zoran Radomirovic, kasnije jedan od cetvorice iz originalne postave Katarine II, a danas basista Elektricnog orgazma) i Branko Potkonjak, koga su zvali Branko Hendriks. Isli smo na sve koncerte, svi su gledali gitare jedni drugima. Ja nisam nigde svirao, ali sam se sve vreme muvao. Onda sam napravio svoj bend , gde su mi pomagali Gagi, Dule i Dejan Kostic, otprilike za dve probe, pa sam onda svirao sa ljudima na kucnim sesnima. Postoji jos uvek traka koju smo snimili Dule, Milan i ja, Dule je citao tekstove iz "Cika" ili 'Zabavnika', a Milan i ja smo dzemovali: bluz, rokenrol, pa jednu temu kao 'Time' i tako ukrug. Odatle je, tacno se secam posto mi je to veoma vazno, onaj deo sa trece ploce Discipline kicme gde je ' Humoreska' sa violinom i onim basom. To je tog dana snimljeno, godina je bila ''77 ili ''78, leto. Dolazio je i Manza (Goran Bulatovic, originalni bubnjar Pertibrejkersa), takodjer i Zoran Janic (pevac Bezobrazno Zelenog, na zalost pokojni) to je bilo jedno muvanje, ekipa, mnogo ljudi se pojavljivalo. I tako smo mi svirali, i nista se nije desvalo, kao sto se obicno nista ne desavai onda da se vratim na Limunovo drvo, Dule je vec morao da izadje iz benda, isto i Maksa i u principu bend se raspao, i kao Milan ce da nastavi. Tu smo uskocili Vd i ja sa Gagijem, koji je jedini ostao i to je bio pokusaj da se neke njihove stvari premeste u pank. Napravili smo taj bend, ali su i dalje postojale dve struje. Gagi uopste nije bio u tom fazonu, tako da je posle tog jednog koncerta ispred Pankrata, na kojem je doziveo da ga klinci pankeri pljuju, odlucio da ode.'
"Nismo se mnogo druzili posle raspada Sarla", seca se Koja, "ali smo imali odnos koji nas nije sprecavao da se salimo. Tako je doslo konacno do one pesme gde se kaze "nije dobra Katarina". Milan je sasvim lepo reagovao. Sem toga, uvek je dolazio na koncerte Discipline Kicme, sto je najbitnije i mislim da je imao jako dobar odnos prema tome. Nikada nije rekao.... nijedanput.... on je uvek govorio da je to dobro, bar koliko ja znam. A opet, VD je recimo, gostovao na nekim koncertima i na ploci, a Milan nije. Ali bio je taj momenat kada se on pojavio u emisiji "Zeleni zub vam predstavlja" na Studiju B. Najavio je neki spot."
Zaista, u intervjuu za bjelovarski enigmatski casopis prigodnog naziva "Pop skandi", Milan je na provokativno pitanje o tome kako im popularnost raste ali "nikada nije bilo moderno slusati Ekatarinu Veliku, kao sto se sada (u vreme neposredno pre izlaska njihovog cetvrtog live albuma) desava sa Disciplinom Kicme" odgovorio karakteristicno uctivim spustanjem.
"Prvo, Disciplina Kicme je strasna grupa, a drugo bili smo strasno moderni u Beogradu prosle godine. Primetio sam, na primer, nekoliko grupa na ovogodisnjem subotickom festivalu koje su nas direktno imitirale. Mislim da smo usli u nekakav 'jezik koji se prepoznaje'. Ljudi zele da prepoznaju nesto, zato i dolaze na koncerte, da prepoznaju ono sto su culi kod kuce. U Beogradu i svim velikim gradovima postoji krug mladih intelektualaca koje ja zovem 'ekipa' , kaja kad nesto novo 'provali' to kao moderno, namece i ostalima. Cudni su ti putevi, stvarno. Vecina ljudi nije sposobna da sama otkrije nesto i donese svoj sud, vec sve preuzima od ostalih, od drugih kojima se veruje, koji su popularni, koji... ne znam, imaju neku snagu da to prenesu na ostale. Devedeset posto ljudi preuzima od drugih nacin oblacenja, razmisljanja, cesljanja, namestanja sobe...."
Dušan Kojić - Koja o Milanu
list "RITAM", Novembar. 1994.
Ovo je zaista previše. Tugujemo i bolujemo. Milan i ja smo prvu zajedničku svirku imali zime 78 u "Tesli", bila je to grupa Izvan vremena, sastavljena od svirača koji su se, inače, svako veče nalazili na Zelenom vencu, čekajući zadnje novobeogradske autobuse.
Strašno sam želeo da budem deo te ekipe oko Limunovog drveta, znao sam Milana, iz grada, i gledao sam ga par puta na sešnovima u SKC-u, gde je pevao i svirao Nil Janga. Milan mi je dao stereo Trubadur gramofon (moj prvi stereo), neke Hendriksove ploče, i on je bio najpozitivnija snaga Limunovog drveta, spreman na sve radikalne poteze, kojima smo zajednički VD, Milan i ja pretvorili Limunovo drvo u Šarla akrobatu.
Život Šarla je bio kratak, prepun doživljaja i svaki korak benda je bio budno praćen u javnosti. Sećam se na Subotičkom festivalu da nam je Milan prijavio, posle izvodenja "Ona se budi" , kako je odjednom, usred pesme primetio neku bubu kako gamiže preko vrata gitare ka njegovim prstima i da uopšte nije znao kako da reaguje. Na turneji po Poljskoj smo uživali internacionalni istočno-evropski uspeh, VD-a su, posle koncerata nosili na leđima, zatim smo uleteli na džem-sešn Varšavskog jazz-festivala i potpuno poremetili odnose među nemačkim, mađarskim i engleskim školovanim džezerima. U nekom mestu jednog jutra smo pokupovali sve iz pekare, obradovali pekara, a ne sećam se šta je posle bilo sa. tim pecivom...
Posle raspada Šarla, sve je ostalo isto, jer je to i dalje bila ista ekipa čekača zadnjeg prevoza za Novi Beograd. Postoje Ijudi koji su konstantni deo nečijeg života, ne iščeznu nikad, bez obzira na vreme ih mesto gde se, ustvari, nalaze.
Milan je čovek iz mog života, kao i VD, Zoran Janić... A niko me ne može ubediti da ovo što se desilo nema veze sa vremenom u kome se desilo...
http://hjem.get2net.dk/milan_mladenovic/
http://solair.eunet.yu/~gabriel/glavna.htm