EKV

  • Začetnik teme Začetnik teme Karadjole De Mirel
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Milane,srecan ti rodjendan.Hvala ti za sve one stihove i melodije koje nas uce zivotu.Hvala ti sto si nakratko bio ssa nama,svi bismo voleli da je to potrajalo ali mozda mi nismo ni zasluzili ljude kao sto si ti.Takvi ljudi se jednom radjaju,dodju na kratko ali urade ono sto niko ne bi mogao ni za milion godina.Hvala ti za sve,a narocito sto si stvorio najbolju grupu svih vremena
 
EKV je bend koji smo svi slusali , pa makar to bilo i nekada davno ali smo ga slusali - sa zadovoljstvom !
Ja sam sad fan uglavnom elektro muzike i retko kad slusam nesto drugo , ali kad cujem neku pesmu od EKV uvek se pozitivno iznenadim - onda preslusam njihove pesme po milioniti put...

Sta reci EKV je bend o kome ne treba raspravljati - oni su vecini bili i sad su ucitelji osnovnog znanja o muzici ... toliko su bili dobri ...
 
oni su stwarno bili weliki umetnici i ostace takwi...uwek ce se spominjati kao jedna od najboljih grupa...i uwek cemo se slushajuci njihowe pesme iznowa i iznowa diwiti njihowim stwaralachkim sposobnostima...odlichni su i meni pored depeche mode-a jedna od najboljih grupa...a poster iz hupera je zakon...na zidu je...u stwari...chek,chek...aaaaaaaaaaaaaa...pa josh je na stolu...podhitno odlazim po makaze i selotejp...c,c,c...
 
Danas je 12 godina ...
Image:EKV.LIVE86.JPG
 
Ljudi sutra sutra je dvanestogodisnjica od smrti naseg najveceg rok muzičara Milana Mladenovića.
Sa njim je umrlo jedno vreme.
Bio je i ostao dobri duh Beograda i cele Jugoslavije.Sad je negde gore "Iznad Grada"



EKV ce zauvek ostati u mom srcu.
 
gligi86:
Ljudi sutra sutra je dvanestogodisnjica od smrti naseg najveceg rok muzičara Milana Mladenovića.
Sa njim je umrlo jedno vreme.
Bio je i ostao dobri duh Beograda i cele Jugoslavije.Sad je negde gore "Iznad Grada"



EKV ce zauvek ostati u mom srcu.

S obzirom na to da je TO o njemu sutra. Liza ce se tim povodom sutra zvanicno i excluzivno obratiti svima VAMA, kojima je MM u srcu i na dusi! 8-)
 
e ljudi treba mi vasa pomoc;eo ovako partibrejkersi su obradili jednu pesmu od EKV-a al sam zaboravio kako se tacno zove (ona kad se dernja dolazi dan, dolazi dan..)jer nisam bas neki obozavalac EKV-a, jel zna neko mozda koja je i sa kog sajta mogu da je skinem
 
mm_portret.jpg


Pre 12 godina ovaj svet je napustio moj najbolji prijatelj. Ne znam sta bih vam rekla. Tuzna sam. Ali, hrabri cinjenica da je otisao mozda u bolji svet, verovatno i medju bolje ljude. Vidim da ste jako potreseni svi. I ja sam isto. Mama mi je puno pricala o njemu. Kaze da je bio dasa i po. Generacija su. I mama se kao Milan selila iz Zagreba u Sarajevo da bi stigla u Beograd. Samo sto moje mame tata nije bio vojno lice, nego je vuk'o neko kamenje, tamo negde na moru. Milan se bavio muzikom, mama flmom. Milan je uspeo, mama nije. Nisu se poznavali, ali ona je bila njegov veliki fan. Isla je na sve koncerte koji su se tih godina odrzavali od Triglava do Djevdjelije. Ima super slike. Kada se treci put razvela od drugog muza ili ti mog ocuha, cesto me vodila na koncerte EKV-a i Bajage bez instruktora. Tada je i Corba bio faca, gurao se Cola, Neda je vec rodila cerku, Dinastija je pocela da se emituje na drzavnoj TV, a ja sam sa mamom redovno picila u KST. Imala sam prilicno godina za dete (PET I PO) AKADEMIJU, SKC, LONDON, sedela sam sa njom po najelitnijim kafanama POD LIPOM, GRMEC, SUMATOVAC... i sl. Slusala sam Milana Mladenovica, a palila se na Zorana Modlija, cuvenog dics dzokeja sa Radija 202 koji je vodio cuveni "Ventilator"... ma to su bile godine. Steta sto EKV mozete da gledate samo na posterima, ja sam ih gledala LIVE, bre!

Liza je potresena. Imajte razumevanja za mene. Voli Vas Liza vasa!
 
Konacno i nesto cool na ovom forumu! Super Lizo! Blago tebi! Ja bih volela da me je mama vodila na koncert Ekv umesto u obdaniste i babysitterke... Ja sam sama morala da otkrijem EKV... Ma ovde se ionako ne radi o meni vec o najtuznijem i NAJBOLJEM bendu na svetu. Najtuznijem, ne toliko zbog gudre koliko zbog cinjenice da su bili ispred svog vremena. Toliko ispred, da i sada jos uvek stoje negde napred... Ova zemlja je tuzna. Muzika je tuzna i niko nista ne preduzima. Drago mi je da postoje ljudi kojima je jos stalo. Cinjenica je da u ovoj zemlji kvalitetni ljudi propadaju!
Zato sam ja i otisla! Mogli su i oni ! Ali nisu....nisu stigli....ja sam se izvukla!
 
I ja sam nazalost sama morala da otkrivam lepotu njihove muzike i to onda kad su oni prestali da postoje,ma nisu oni prestali da postoje!Ali ima jos vise cari kad sam otkrivas sve to i kad se muzis da pronadjes neku njihovu pesmu,ili poster,intervju,bilo sta.Mnogo vise vredi nego da dobijes na gotovo.A evo sa zakasnjenjem mog teksta o Milanu,ali to je njihov tekst jer videcete to su sve njihove reci
 
NIKO,NIKO KAO ON


Niko neće poznati bolji trenutak,niko neće biti siguran kao on niti sastaviti krajeve iscepane poruke.Niko neće biti na putu i praviti put.Niko neće zabraniti sve one zamke podlosti i da dodir zavisti i bolesti bude kraj.Niko se neće osvrnuti mirno na godine prošle.Niko neće tako pričati o sebi,pričati šta misli,pričati o ljubavi.On nije tu da opet čita naše misli.Neće doći na jesen kada opada lišće,neće doći u zimu kada je sneg.Nije imao razlog,nije imao kada da ostane.Dečak iz vode je uvek isti,uvek on,čovek stalnih navika.Niko kao on.Dobro se sakrio u noći bez meseca,sa dahom u ušima i srcem u petama.Ne možemo ga pronaći,ne možemo ga dotaći,ne možemo ga doseći.Možemo samo da vratimo unatrag modro i zeleno.
I svaki put kad krenem u neki novi opasan grad,nailazim na njega,to je on,to je on,to je on.On koji misli nogama,koji misli rukama i traži ušima i čeka grudima.I’ll always love him.
U zemlji je video svoj spas.A sad dok senke prave pokrov za njega čuje vrati se,čuje ostani.Znam da zna sve o nevažnim stvarima i da vreme nam prolazi brzo i da su i dani i noći slonovi na indijskom crtežu.
Ovaj put dok tražim i zovem neću pustiti da voda nosi u zaborav njega koji je mislio na korak koji je najteži kada je najlakši.
Pridji bliže i pogledaj kuda vode ovi tragovi.Vode u sobu gde umire dan,gde je on rodjen sasvim sam.Tu je on prošao prve dane čudjenja,prve dane gledanja,a sada nije tamo ni tu.
Neko nas posmatra,neko nas stalno gleda.To je on,on kao mašina svemu tamni sjaj,ljudima je stran.On kaže ne,ne je sve što kaže on i ostaje sam u ovom gradu strahom zatrpan,a dobro zna svaku reč,svaki znak.On je oduvek bio u pravu.Kad kaže on:Život je surov,svako piše svoja pravila.I kad kaže:Zemlja nam je prestala da radja,ptice su nam pobegle na jug.Ovde je hladno,ovde je zima,ovde je mrak.Ovde ga trebamo.Ovde ga čekamo.Ali treba da shvatimo da svako ima svoj put,a njegov je iznad grada.
Ovaj krug je smislio,ovaj krug je stvorio.Niko neće znati kao on da promeni svet do kraja pesme.
Gledam tamnu vodu jezera,pesak na dnu,mislim da znam da je ostalo još samo par godina za nas.Da li znam šta treba da znam?
On ja kao nada,kao more,kao govor,kao pokret,kao zora,kao dete i ako je negde stigao bilo je iznutra.U sebe.Tu je početak,tu je i kraj.
Njega nema.Nikada nije bio.Nije bio stvaran.Trebao mu je svet otvoren za poglede,otvoren za trčanje.U prolazu ga je dotakao miris noći i rekao mu:Probudi se,pokreni se.
Kao da je bilo nekad.Kao da je bilo tu kada je rekao:Odmori me,zatvori me.zamotaj me,umotaj me,poklopi me,odloži me,udahni me,izdahni me.
Uvek je želeo da oseti kristalna sećanja,Sarajevo od blata i snega.
Bio je potpuno svestan da prolazi vreme kao padanje peska,kao mreškanje vode i da je to stvaran svet oko njega.I samo je čekao da prodje taj stvaran svet u praznoj sobi i reči dosade i reči porozne.
Da li još uvek negde postoji znak gde je on išao licem ka vetru,sa vetrom uz lice?Ko zna.Pobegli su svi u grad,to je ono što se zove aut.A on nas je naučio kako da uredimo vrt,mi moramo da imamo sopstveni vrt,i kako da pobegnemo u sebe.
On oseća se dobro jer je radostan dan i Crnci pevaju aleluja i ptice pevaju aleluja!
Mi volimo njegov Weltschmertz i to što je rodjen tačno u čas d vidi da treba da se radi fabrikama,da treba da se hoda ulicama,da treba da se čisti.On zna da dolazi jesen.Da je gore u nama bujica reči,a dole u nama jesenji strah.
Možda ćeš verovati,možda ćeš shvatiti,možda nećeš sumnjati,pokušaj ga videti!
 
Sta slusam?! Svirao sam ih sa bendom celo leto! To su pesme koje odsviras nebrojeno puta i na kraju dana se opet zapitas: kako je neko ovo osmislio i aranzirao? Jedno od razloga zasto i dalje traju je i taj sto skoro niko ne zna odgovor na ovo pitanje... Moje su 7dana i Tonemo. Poz od Dusana iz "Obeliska"!
 
Đenka:
Eh, EKV... :cry:
Kad sam '89. čuo "Par godina za nas" znao sam da neće još dugo...

Omiljene pesme:
-Par godina za nas
-Kao da je bilo nekad
-Anestezija
-Glad
-Ti si sav moj bol
-Zemlja
-Krug
-Dum Dum ....

Po mom mišljenju, EKV je bila grupa sa definitivno najiskrenijim tekstovima. U odnosu na njih, Balaševićevi stihovi izgledaju kao "ćisto i nepatvoreno" emocionalno prenemaganje.
Stvarno smesno poredjenje,Balasevic je nesto sasvim drugo,mnogo emocionalno i iskreno,on uglavnom ima neprevazidjene balade....mada slusam i EKV,ali mi je Balasevic srodniji
 
Ne znam koga vise volim,stvarno mozda Djoleta,alito je verovatno sto njega slusam ceo zivot a Ekv krace.Ali Djole i EKV su ubedljivo najbolji i ne treba ih uporedjivati.Ne verujem da oni nisu cenili Djoletove tekstove,kao sto ne verujem da on ne ceni njihove
 

Back
Top