Jedna od bajki Ekatarine Velike
Bojan, bas gitara, 1960, ovan
Dva balona
Ja ću najpre da ispričam priču o žutim i plavim balonima. Napisao sam je u trećem ili četvrtom razredu osnovne škole i mnogima se dopala. Posle sam ponovo pokušavao da napišem nešto slično, ali nikad nisam uspeo tako dobro i tako lepo da "iskažem" sebe. Dakle, jednom, vrlo davno u nekoj dalekoj zemlji, postojao je svet u kome su živeli plavi i žuti baloni. Bio je to prljav i zao svet. Ali u tom svetu jedanput godišnje održavao se jedan praznik na kojem bi se uvek našli jedan plavi i jedan žuti balon koji bi se vezali koncima i vinuli visoko i daleko u nebesko plavetnilo. Dva balona su dugo čekala taj dan. I on je došao, baloni su se upleli i otišli u nebo. Ali gore se žuti balon odjednom uplašio i poželeo da pobegne. Plavi ga je je vukao i smirivao, ali su se ipak razišli, jer se žuti vratio dole na zemlju, a plavi je odleteo suviše visoko da bi ga pratio nazad. Ja sam kao mali verovao da ću naći svoj balon plavi ili žuti i da ću njim odlepršati. Kada sam odrastao, shvatio sam da sam među crvenim i crnim balonima a mi u "Katarini" smo svi šareni baloni. Šareni smo spolja, a unutra smo jednobojni. I muzika nam je takva, šarena, a jednobojna unutra. Ali priča o plavom i žutom balonu uvek ostaje.