EKV

  • Začetnik teme Začetnik teme Karadjole De Mirel
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Pa eto vidis,nama srednjoskolcima su te EKV veceri i tributi jedina sansa da slusamo EKV,a da to nije ''samostalno'',kod kuce...:cry:

Slazem se sa ovim poslednjim sto si rekao.
 
GETO



vidi kakva predivna zgrada
balkon,zid sa divljim ruzama
Atlas nosi kuglu iznad glave
Grci,mit i legenda


magla ceslja pramen na ulici
hladan dah sa zapada
gar se crni svuda po snegu
plava bluza i kifla pred cas


rodjen sam u getu
tako nesto zadaje strah
rodjen sam u getu
tacno u cas da vidim...
 
Šta bi sa onim EKV okupljanjem na Kališu? Idu praznici, a vreme lepo. :)

Ja vala dolazim u SKC. Moja tri omiljena benda sa ovih prostora... ne slažem se da ih treba slušati odvojeni, meni baš leži kada se izmešaju. Jedino što bih još dodao je Oktobar 1864.
 
Milan Mladenovic + Darko Rundek + Vlatko Stefanovski + Dzoni Stulic.....ako nekog zanima moja zelja!
ali, ljudi, toga vise nema...barem ne zajedno...i uzivo...
ok je poslusati tribute to ekv, ali mene to jos vise ubedaci....zato se lepse provedem kada puste originalnu muziku...mada, kad cujem Siguran...ali ok....
 
Šta bi sa onim EKV okupljanjem na Kališu? Idu praznici, a vreme lepo. :)

Ja vala dolazim u SKC. Moja tri omiljena benda sa ovih prostora... ne slažem se da ih treba slušati odvojeni, meni baš leži kada se izmešaju. Jedino što bih još dodao je Oktobar 1864.

Pa stvarno,bio bi red da se dogovorimo vec jednom!:D

Znate li da je Rundek ,kad je u martu 2007.god.svirao u BG-U,pevao i Kao da je bilo nekad?:)

I meni je zelja da vidim sve njih na bini,ali najvise Milana.Mislim da bih posle mogla i da umrem...Toliko...:-(

A ni Dzoni se nece vracati,sigurno.
 
Juce sam uhvatila samo kraj intervjua sa Firchiem...Nisam uhvatila deo gde je govorio bas o Ekatarini,ali pricao je o danasnjoj sceni...
Pricao je kako je poceo da svira bubnjeve.Uciteljica(ili profesorica) mu je dala zadatak da za novogodisnju priredbu formira grupu i da odsviraju par pesama.On je naravno,kao i vecina zeleo da svira gitaru,''ali posto su svi bili bolji od njega'' on se odlucio za bubnjeve...i tako je sve pocelo:)
 
Stvar je u tome da je isto vece EKV,Azre i Haustora bilo i u martu,28,to je stari plakat;).



veceras sam prosla pored SKC-a,i videla goomilu ljudi,i sad ocu da se ubijem sto se nisam nista dogovorila...:-|
 
Stvar je u tome da je isto vece EKV,Azre i Haustora bilo i u martu,28,to je stari plakat;).

veceras sam prosla pored SKC-a,i videla goomilu ljudi,i sad ocu da se ubijem sto se nisam nista dogovorila...:-|
Jesi li ti sigurna da je bilo baš to veče? Gledao sam svuda i nigde nisam našao informaciju da je bilo ičega osim koncerta bendova Tussilago i Petrol u okviru projekta "Zdravo, zdravo, zdravo".

Ako je na kraju ipak bilo tačno ću da se upucam...
 
Divan tekst...

Svetozar Cvetković o Margiti:
Skloni smo zaboravu, događaja a najviše ljudi. Dragih ljudi... San koji je nosio njeno ime upoznao sam ’78 godine prošlog veka na rođendanu mog školskog druga. Imala je 19. Osmeh, svima kasnije znan, a zauvek tajnovit. Na moj dvadeseti mi je donela Berlin Lou Reeda upakovan u paus ispunjen njenim crtežima i natpisima, slovima autentičnog dizajna. Pod njima se nazirala slika sa omota kasnije omiljenog albuma i muzike čitave jedne generacije.
U prevreloj hotelskoj sobi Atinskog hotela zaboravljenog imena sam joj otvorio kutiju svojih tajni, a ona poželela da mi spakuje stvari za povratak sa ekskurzije.
Onda se uplailo svetlo, bio je jedan moj ispit, izašli smo zajedno, ona sela za pianino, ja govorio Brehta. Pevao songove Weill-a i Eisler-a...Virtuozno me vodila kroz zamršenu melodiju songa koji su već otpevali Jim Morisson i David Bowie – O moon of Alabama, we now must say good bye...
Dobro sam prošao na ispitu...
Odlično smo prošli...
Putovali smo, igrali, van Akademije, u SKC-u, na Festivalima, u provinciji...
Išla je ispred vetra.
Nije išla tuđim tragovima, a njene nisu uspevali da prate.
Govorila je svojim jezikom koji sam pokušavao da naučim, mislila samo svojim mislima čiji se sistem kretao moždanim vijugama brzinom koja se samo budućnošću mogla pratiti.
Pisala je znacima, ne slovima, pa i kad bi bila slova, to su bili samo njeni znaci...
Da kaže, ne i pokaže, koliko je boli...
Godinama tako.
Gledala je tamnom dubinom i osmehom koji nije nikad nagoveštavao sreću. Pa ipak volela je one kojima je nedostajala pomoć a istu nije umela da primi.
Živela je u sobi sa svojim klavirom, u susednoj spavao otac, malo dalje i još dalje majka.
Jedne noći zazvonio je telefon – slušaj ovo...- reče
Iza treptaja membrane na telefoskoj slušalici, razlivao se ton orgulja koje dubinom u tom trenu podsećaju na zvuk nekad čuvenog tria Emerson Lake & Palmer, a potom glas, i stihovi rođeni njenim mislima...
Kako da ih shvatim?
Kako će ih shvatiti?
- Šta kažeš? – upita, a tonovi se i dalje razlivaju u daljini
Ah, kako sam bio nespretan:
- Iseci, iseci, iseci...- želeo sam da dam neku primedbu.
A bilo je genijalno.
I ostalo tako.
Nema primedbi.
Jedne noći u Japanu je dobila nagradu na nekom važnom arhitektonskom konkursu za rad na projektu koji je ležao na pokrovu crnog klavira u njenoj sobi. Radovala se, ali manje od mene...
Jedne noći smo se razdvojili pred ulazom u Smiljanićevoj ulici, popela se gore, a ipak nije otišla kući...
Tražio sam je, završio noć pod prozorom na istoj adresi i zabijenim automobliom u banderu preko puta ulice, kad sam je napokon našao.
- Nisam mogao da te pronađem, vidi šta sam uradio zbog tebe!!!
- Ne zbog mene, nego zbog sebe – dobroćudno se nasmejala mojoj šteti.
Krila je od mene, ali ne i sebe...
Pa opet, naučio sam toliko mnogo od nje.
Zapravo sve.
Oblike, misli, reči, prošlost...
Budućnost je nije htela.
Ostavljala je drugima.
Na ispraćaju njene majke, njen plemeniti otac mi je došanuo – čuvaj je, sama je...
Na ispraćaju njenog oca, koračala je sama za kovčegom u nevelikoj pratnji, sa jednom belom ružom u ruci.
Ruža je završila na tamnoj hrastovini u trenu kad se okrenula i naredbodavno izgovorila – Vodi me nekud!!!
Vozio sam nekud pod mostovima, tamo je izašla i dugo se nije javila...
Hodala je gradom sa toliko ljudi oko sebe, a bila neizmerno sama.
Javljala se ponekad, došla u ludilu poslova koji me okružuju, sela i tiho posmatrala šta smo ostavili za sobom...
Bila je kasna noć, nakon predstave u garderobi Sava Centra, jesen 2002.
Skidajući belinu šminke sa lica, neko je pokucao na vrata. Na njima poznato lice jednog od zaposlenih.
- Bila je jedna devojka, ostavila neku poruku za tebe – dao mi je presavijeni papirić istrgnut iz nekog bloka išpartanog bledim linijama na kocke.
Otvorio sam.
Nesigurnom rukom ispisano:
Cvele, danas je umrla Magi...
Pred zamućenim ogledalom očima namašćenim kremom za skidanje tena, život se premotao u nekoliko sekundi.
Na bežanijskom groblju Košava je brisala tragove ka udaljenoj parceli nepoznatog broja. U pratnji nešto prijatelja, muzičara, bez rođaka...
Nema ih.
I moja ”reč„ na kraju.
Nedostaje mi.
Dobri duh ovog grada.
Njenu muziku ne pevušim – plačem je.
a pamtim, Magi...
 
Au taj me Cveletov tekst uvijek rastuzi :-(:-(:-(

A sta se ovo desava sa nasom temom? Na drugoj smo strani opet!!! ccc ne valja nam tako. Izgleda doslo proljece, i svi se probudili i izasli napolje, a tema ostade napustena :shock:
evo nesto da nas razmrda

Kakav radostan dan!
Crnci pevaju aleluja!
Kakav radostan dan,
Ptice pevaju aleluja!

Ti imas svoj strah,
Ti imas svoj strah od sebe
Ti imas svoj struk
On je vol vehr mour...

Ti si volela moj Weltschmertz...
Ti si volela moj Weltschmertz...

Kakav radostan dan!
Crnci pevaju aleluja!
Kakav radostan dan,
Ptice pevaju aleluja!

Ti si volela moj Weltschmertz...
Ti si volela moj Weltschmertz...

Kakav radostan dan!
Crnci pevaju aleluja!
Kakav radostan dan,
Ptice pevaju aleluja!

Ti imas svoj strah,
Ti imas svoj strah od sebe
Ti imas svoj struk
On je vol vehr mour...

Ti si volela moj Weltschmertz...
Ti si volela moj Weltschmertz...

I zaista danas je bas divan Radostan Dan:heart:
 
pa, pravo da ti kazem, i bolje je da vise napolju, a ne da se zatucaju ovde....
uostalom, o ekv-u je sve nedovrseno receno....i nikada nece biti dovrseno, a uvek ce biti dovoljno...
 

Back
Top