Davno je to Vjekoslav Klaić razglobio...
Vuka Karadžića i S. Tekelije pisma v. g. Platonu Atanackoviću, 
pravoslavnom vladici budimskom .., Budim 1845
..Pjesne su ove sve tako napečatane..., da sam napečatao 
Hercegovački..onda bi rekli Sremci (a osobito varošani i varoške): ta šta 
ovaj nama sad nameće Horvatski jezik'.
«Srpske narodne pjesme», 1815, pon. izdanje 1841. Predgovor, XIV.-XV., V.K.
Kao što kaže Vjekoslav Klaić, prijetisak iz 1930 (Hrvatska i Hrvati):
http://www.scribd.com/doc/79634033/Vjekoslav-Klaić-Hrvati-i-Hrvatska
To znamenito mjesto iz Vukova predgovora jasnije od sunca pokazuje, da su 
pravi historički Srbi, naime Srijemci ekavci još god. 1815. mimo sve nastojanje Dositijevo i 
Vukovo smatrali i perhorescirali ijekavski hercegovački
dijalekt kao tuđi, kao hrvatski, pa zato bijedili Vuka, da im nameće hrvatski jezik, 
kad je štampao narodne pjesme hercegovačkim dijalektom. Kad su dakle ti 
isti suvremenici Vukovi prevodili Kačića i Gundulića na srpski jezik,
činili su to najviše zato, što su jezik Gundulićev, a kud i kamo još jezik Kačićev
(ikavštinu) smatrali za tuđi, hrvatski jezik.
a i kasniji auktori:
http://forum.krstarica.com/showthread.php/251784-Čiji-je-naš-jezik/page65