Egoizam kao izvor društvenog zla

Steinadler

Poznat
Moderator
Poruka
8.752
Društvo, sastavljeno od više jedinki, da bi bilo u odredjenoj harmoniji koja ide u korist svima, u tom slučaju mora da se pridržava, poštuje, definiše i redefiniše odredjena pravila, zakone na osnovu moralnih i etičkih normi, uzimajući u obzir tumačenja donekle relativnih pojmova dobra i zla koje bi trebalo da su filter kroz koji se iste provlače, pre nego što se usvoje.
Ako smo mi odredjeni elementi i šrafovi neke strukture, ti dijelovi da bi čvrsto držali cjelokupnu strukturu moraju biti kvalitetni i zategnuti.
Šrafovi koji rade samo u svoji korist, biće dobro zategnuti, izglancani, ugledni itd. ali ako ih nije briga za ostale elemente strukture, te ako rade na pak tudju štetu radi lične koristi, oni ipak ne rade u korist cjelokupne strukture koja postaje klimava, a na kraju ni u svoju, jer su deo iste. Potpirivanje ovog problema često ćemo naći u elementima egoizma, odnosno u prioritetu ličnog interesa uz zanemarivanje interesa okoline i cjelokupnog interesa odredjenog društva. Egoizam je plodno tlo za pohlepu i manjak empatije, pohlepa olako prihvata odbacivanje etike, moralnih normi, što ćemo često vezati za sklonost ka nepravednosti i ka zlu. Dakle, korijen egoizma kasnije stvara u društvenom sistemu korupciju, odnosno kriminal u svim svojim oblicima. Egoizam je nešto što nalikuje kancerogenim supstancama koje ponekad prevladaju i osvoje ceo sistem, samim tim unište ga u osnovnoj ideji i idealu harmonije i blagostanja. Kancerogene supstance su prisutne u svakom ljudskom organizmu, tako isto sa društvenog aspekta gledajući, one se nalaze više manje svim zemljama, odnosno u društvenim zajednicama, nažalost po toj logičkoj dijagnozi, možemo vidjeti to i da je Srbija, uz okolne i ostale mnogobrojne zemlje, već decenijama pod uticajem kancerogenog djelovanja nad kojim nema kontrolu, te se nalazi u tom globalnom rangu na dnu piramide.
Čovječanstvo i ljudi koji u većini imaju dubinsku nagonsku potrebu, a koje možda nisu ni svjesni, je to da pripadaju odredjenoj društvenoj skupini ili da imaju pozitivne odnose sa društvom, upravo se truju u velikoj mjeri tom kancerogenom supstancom egoizma te se odaljavaju jedni od drugih, čineći društvenu atmosferu nefunkcionalnom, depresivnom i anksioznom, a nerjetko se i sami osjećaju tako.
Elem, egoizmu, je opozit altruizam, odnosno briga i empatija kako pored sopstvene, tako i za druge jedinke.

Pitanje bi bilo zašto i dalje imamo toliko mnogo egoizma danas, šta ga i zašto u tolikoj mjeri generiše, naspram altruizma, koji su to glavni i vodeći faktori koji doprinose tome, da li je egoizam u ekspanziji danas ili opada, gde je rješenje u koracima, ima li ga?
 
Poslednja izmena:
Društvo, sastavljeno od više jedinki, da bi bilo u odredjenoj harmoniji koja ide u korist svima, u tom slučaju mora da se pridržava, poštuje, definiše i redefiniše odredjena pravila, zakone na osnovu moralnih i etičkih normi, uzimajući u obzir tumačenja donekle relativnih pojmova dobra i zla koje bi trebalo da su filter kroz koji se iste provlače, pre nego što se usvoje.
Ako smo mi odredjeni elementi i šrafovi neke strukture, ti dijelovi da bi čvrsto držali cjelokupnu strukturu moraju biti kvalitetni i zategnuti.
Šrafovi koji rade samo u svoji korist, biće dobro zategnuti, izglancani, ugledni itd. ali ako ih nije briga za ostale elemente strukture, te ako rade na pak tudju štetu radi lične koristi, oni ipak ne rade u korist cjelokupne strukture koja postaje klimava, a na kraju ni u svoju, jer su deo iste. Potpirivanje ovog problema često ćemo naći u elementima egoizma, odnosno u prioritetu ličnog interesa uz zanemarivanje interesa okoline i cjelokupnog interesa odredjenog društva. Egoizam je plodno tlo za pohlepu i manjak empatije, pohlepa olako prihvata odbacivanje etike, moralnih normi, što ćemo često vezati za sklonost ka nepravednosti i ka zlu. Dakle, korijen egoizma kasnije stvara u društvenom sistemu korupciju, odnosno kriminal u svim svojim oblicima. Egoizam je nešto što nalikuje kancerogenim supstancama koje ponekad prevladaju i osvoje ceo sistem, samim tim unište ga u osnovnoj ideji i idealu harmonije i blagostanja. Kancerogene supstance su prisutne u svakom ljudskom organizmu, tako isto sa društvenog aspekta gledajući, one se nalaze više manje svim zemljama, odnosno u društvenim zajednicama, nažalost po toj logičkoj dijagnozi, možemo vidjeti to i da je Srbija, uz okolne i ostale mnogobrojne zemlje, već decenijama pod uticajem kancerogenog djelovanja nad kojim nema kontrolu, te se nalazi u tom globalnom rangu na dnu piramide.
Čovječanstvo i ljudi koji u većini imaju dubinsku nagonsku potrebu, a koje možda nisu ni svjesni, je to da pripadaju odredjenoj društvenoj skupini ili da imaju pozitivne odnose sa društvom, upravo se truju u velikoj mjeri tom kancerogenom supstancom egoizma te se odaljavaju jedni od drugih, čineći društvenu atmosferu nefunkcionalnom, depresivnom i anksioznom, a nerjetko se i sami osjećaju tako.
Elem, egoizmu, je opozit altruizam, odnosno briga i empatija kako pored sopstvene, tako i za druge jedinke.

Pitanje bi bilo zašto i dalje imamo toliko mnogo egoizma danas, šta ga i zašto u tolikoj mjeri generiše, naspram altruizma, koji su to glavni i vodeći faktori koji doprinose tome, da li je egoizam u ekspanziji danas ili opada, gde je rješenje u koracima, ima li ga?
Zato što svet nije savršen, pre samo sto godina junak je bio onaj najjači ili bar najcenjeniji po moći tipa " idi žiko rokni onog junaka..." 100 godina kasnije snaga se ceni ako se koristi u pozitivne svrhe, kao recimo kroz pozitivne nediskriminišuće zakone koji priznaju samo silu suda zajednice, a osudjuju svaku drugu silu....Pošto je to na svetskom nivou znači da je civilizacija usvojila nenasilne metode pravde, a to znači da je svaka sila ničim izazvana kriminalna sila...to Srbiju stavlja u vodeće države civilizacije....kao osnivača i postavljača tih normi....
 
Zato što svet nije savršen, pre samo sto godina junak je bio onaj najjači ili bar najcenjeniji po moći tipa " idi žiko rokni onog junaka..." 100 godina kasnije snaga se ceni ako se koristi u pozitivne svrhe, kao recimo kroz pozitivne nediskriminišuće zakone koji priznaju samo silu suda zajednice, a osudjuju svaku drugu silu....Pošto je to na svetskom nivou znači da je civilizacija usvojila nenasilne metode pravde, a to znači da je svaka sila ničim izazvana kriminalna sila
👍
 
to pitanje me muči...da li je egoizam uzrok zla ili samo njegov čest saputnik....zlo dolazi iz mržnje dok egoizam stvara prezir prema onima koji se procene kao biće niže vrednosti...a mržnja i prezir iako su slični nisu isto...za zlo je neophodna mržnja a za mržnju da drugog opažamo kao zlo koje nas napada...tu je u pitanju projekcija potisnutog dela sebe koje ne prihvatamo na onog konas ugrožava...egoizam je kad god opažamo druge i sebe kroz filter više i niže vrednosti kao bića van svakog konteksta poređenja..dva su različita mehanizma mada često idu zajedno jer egoista nema kočnice u vidu empatije i altruizma
 
Zato što svet nije savršen, pre samo sto godina junak je bio onaj najjači ili bar najcenjeniji po moći tipa " idi žiko rokni onog junaka..." 100 godina kasnije snaga se ceni ako se koristi u pozitivne svrhe, kao recimo kroz pozitivne nediskriminišuće zakone koji priznaju samo silu suda zajednice, a osudjuju svaku drugu silu....Pošto je to na svetskom nivou znači da je civilizacija usvojila nenasilne metode pravde, a to znači da je svaka sila ničim izazvana kriminalna sila...to Srbiju stavlja u vodeće države civilizacije....kao osnivača i postavljača tih normi....
Jasno je da svijet nije savršen, odnosno niti jedan društveni sistem.
Ali mi znamo šta je savršeno i šta je moguće, a šta ne.
Savršeno je npr. za neki društveni sistem, da ne postoji ni u jednom čovjeku egoizam iz kojeg će proizaći neko zlo, nepravda itd. koje će se nekome drugom obiti o glavu, i to znamo da je nemoguće.
Stvar je u procentima, približavanje odredjenom utopijskom idealu može biti rješenje, jer to je realno i moguće, dakle smanjiti stopu onog negativnog po sistem.
A što se tiče Srbije i procenata, onih koji vuku konce, i na koji način, tu do egoizma i oportunizma drugog slabo šta ima.
 
to pitanje me muči...da li je egoizam uzrok zla ili samo njegov čest saputnik....zlo dolazi iz mržnje dok egoizam stvara prezir prema onima koji se procene kao biće niže vrednosti...a mržnja i prezir iako su slični nisu isto...za zlo je neophodna mržnja a za mržnju da drugog opažamo kao zlo koje nas napada...tu je u pitanju projekcija potisnutog dela sebe koje ne prihvatamo na onog konas ugrožava...egoizam je kad god opažamo druge i sebe kroz filter više i niže vrednosti kao bića van svakog konteksta poređenja..dva su različita mehanizma mada često idu zajedno jer egoista nema kočnice u vidu empatije i altruizma
Zlo je samo gorak plod, krajnji i završni oblik, manifestacija nečije volje.
Pre ploda, ide grančica, grana, stablo, korijen..
Dakle zlo nešto prethodno prouzrokuje.
Prouzrokovano je nekom aktivnošću.
Aktivnost je prouzrokovana voljnom radnjom.
Voljna radnja je prouzrokovana željom.
Želja kao mentalni fenomen prouzrokovana je iz više faktora, ali ako uzmemo tu psihološki faktor egoizma, kao jednog od uzroka, vidjećemo da je on jedan od korijena želja i po logičkom sistemu determinizma, prelazi u krajnji oblik zla te je stoga i on uzrok, odnosno jedan od uzroka, jer se i sam korijen grana i sastavljen je od drugih elemenata.

Moje pitanje je fokusirano na uzroke egoizma, odnosno koji su to primarni faktori koji stvaraju danas u jedinkama veliku dozu egoizma štetnu po društvo i okolinu?

Drugo, što se tiče mržnje i prezira, zlo može poteći i od jednog i od drugog.
Mržnja uglavnom dolazi odozdo, a prezir odozgo.
Po nekom mom zapažanju, rekao bih da je zlo ipak više manifestovano kroz prezir, kojem takodje prethodi opet egoizam.
Mržnja koja je definisana kao zlo, npr. od strane nekog koji je svojim prezirom i egoizmom izazvao nepravdu koja je pri tom u drugom stvorila mržnju i zlu reakciju protiv onoga koji prezire, je reakcija ipak uzrokovana egoizmom ovoga što prezire.
Dakle egoizam leži iza čitavog ovog kola, i iza prezira i mržnje koja je uglavnom reakcija na prezir.

Primjer, sociopata je zamrzio čitavo društvo, on nosi mržnju i spreman je učiniti zlo društvu, jer je kao što sam rekao čovjek društveno biće i žudi da bude prihvaćen u istom, a zdravo društvo je u harmoniji.. zatim on uzima pušku i ubija članove društva iz mržnje i revolta, ali to nije uzrok i posledica, to je tek neka sredina i završni oblik zla, uzrok je dublji, jer je egoizam manifestovao prezir, gramzivost, pohlepu, neravnomjernu raspodjelu i korišćenje moći, sile medju jedinkama koje su se tako našle u klimavom i nepravednom sistemu, koji čini to da se zdrava jedinka pretvori u onu kancerogenu pod jakim uticajem već prisutnog kancera, te i sama postane zlo po sistem koji se sam od sebe raspada.
 
Poslednja izmena:
Ne možemo da sporimo realnost da su postavljene norme celom svetu, kao što su postavljeni zakoni neke zajednice i da to nije utopija, već realnost.
Kao što ne možemo da sporimo da egoizm upravlja svetom. Nelegalno i nelegitimno, ali upravlja. Medjutim, zadnjih 20 godina, ljudi prosto traže zakonitost i ne veruju u nasilje koje vlada, to nije utopija, već realnost koja eksponencijalno pomera svest prema utopiji. Primer možemo videti u sasvim glupim zakonitostima koje osporavaju slobodu izbora, a široko su prihvaćene. To je lakmus civilizacije.
 
Nešto što zovemo utopija neće se nikad dogoditi, jer svest ide mnogo dalje od prostih uredjivanja sistema, ide u pravcu nestajanja sistema gde utopija više nije bitna....svest ide u pravcu isključivanja svesti, a to je direktno isključivanje egoizma....
 
Зло се рађа, а егоиста се постаје.
Jeste, i altruista se postaje, ali rekao bih redje..
Nego, uzrok zla koje se radja može biti i plod, nekog prethodnog konzumiranog zla, po principu onaj koji pojede otrovan plod biljke, biće otrovan.
Rekao bih da je globalno društvo danas, serviralo mnogo plodova zla kroz mejsntrim, počevši od raznoraznih medija, koje se nekontrolisano i neselektivno konzumira, te samim tim radja novo zlo koje se u krug vrti..
 
Jeste, i altruista se postaje, ali rekao bih redje..
Nego, uzrok zla koje se radja može biti i plod, nekog prethodnog konzumiranog zla, po principu onaj koji pojede otrovan plod biljke, biće otrovan.
Не бих знао.
О извору зла су писане књиге, па опет, одговора ...нема.
Rekao bih da je globalno društvo danas, serviralo mnogo plodova zla kroz mejsntrim, počevši od raznoraznih medija, koje se nekontrolisano i neselektivno konzumira, te samim tim radja novo zlo koje se u krug vrti..
Обичан човек је узнемирено биће...лако плашљив...систем и институције му уливају спокој и смирење.
Ако тога нема,окреће се унутрашњем механизму самоодбране.
А ту има свачега...
 
Zlo je samo gorak plod, krajnji i završni oblik, manifestacija nečije volje.
Pre ploda, ide grančica, grana, stablo, korijen..
Dakle zlo nešto prethodno prouzrokuje.
Prouzrokovano je nekom aktivnošću.
Aktivnost je prouzrokovana voljnom radnjom.
Voljna radnja je prouzrokovana željom.
Želja kao mentalni fenomen prouzrokovana je iz više faktora, ali ako uzmemo tu psihološki faktor egoizma, kao jednog od uzroka, vidjećemo da je on jedan od korijena želja i po logičkom sistemu determinizma, prelazi u krajnji oblik zla te je stoga i on uzrok, odnosno jedan od uzroka, jer se i sam korijen grana i sastavljen je od drugih elemenata.

Moje pitanje je fokusirano na uzroke egoizma, odnosno koji su to primarni faktori koji stvaraju danas u jedinkama veliku dozu egoizma štetnu po društvo i okolinu?

Drugo, što se tiče mržnje i prezira, zlo može poteći i od jednog i od drugog.
Mržnja uglavnom dolazi odozdo, a prezir odozgo.
Po nekom mom zapažanju, rekao bih da je zlo ipak više manifestovano kroz prezir, kojem takodje prethodi opet egoizam.
Mržnja koja je definisana kao zlo, npr. od strane nekog koji je svojim prezirom i egoizmom izazvao nepravdu koja je pri tom u drugom stvorila mržnju i zlu reakciju protiv onoga koji prezire, je reakcija ipak uzrokovana egoizmom ovoga što prezire.
Dakle egoizam leži iza čitavog ovog kola, i iza prezira i mržnje koja je uglavnom reakcija na prezir.

Primjer, sociopata je zamrzio čitavo društvo, on nosi mržnju i spreman je učiniti zlo društvu, jer je kao što sam rekao čovjek društveno biće i žudi da bude prihvaćen u istom, a zdravo društvo je u harmoniji.. zatim on uzima pušku i ubija članove društva iz mržnje i revolta, ali to nije uzrok i posledica, to je tek neka sredina i završni oblik zla, uzrok je dublji, jer je egoizam manifestovao prezir, gramzivost, pohlepu, neravnomjernu raspodjelu i korišćenje moći, sile medju jedinkama koje su se tako našle u klimavom i nepravednom sistemu, koji čini to da se zdrava jedinka pretvori u onu kancerogenu pod jakim uticajem već prisutnog kancera, te i sama postane zlo po sistem koji se sam od sebe raspada.
koren egoizma je u socijalizaciji koja nas uči da trebamo da težimo tome da budemo više vrednosti od drugih...način na koji se kanališe viša vrednost može biti društveno poželjan pa mnogi svoj egoizam ostvaruju kroz težnju da budu bolji, moralniji, pametniji,jači, lepši, šarmantniji, zabavniji, bogatiji, vredniji, pošteniji, uspešniji... od drugih....egoizma se čovek može rešiti jedino tako što osvesti da smo van konteksta poređenja znači kao bića svi jednake vrednosti....društvo stvara egoizam da bi podsticalo za društvo poželjne oblike ponašanja a to mu se vraća kao bumerang jer egoizam kad se jednom stekne ispoljava se i kroz po društvo nepoželjne oblike ponašanja...

.kažeš prezir ide odozgo a mržnja odozdo...po tome prezir ide iz pozicije više vrednosti a mržnja iz pozicije niže vrednosti...kao što rekoh cela poenta egoizma je gledanje kroz naočare više i niže vrednosti sebe u odnosu na druge....jedini lek je prihvatiti da svi kao bića imamo istu vrednost....to može doći na primer kroz religijski stav da smo svi jednako vredna Božija deca samo svako ima svoje sebi specifične probleme zadate da se u ovom životu bori sa njima....
 
Stainadleru, ako ne znaš šta reč i pojam "egoizam" podrazumeva, a uveren sam da ne znaš, tada ne možeš da tvrdiš da je egoizam "izvor društvenog zla". To je isto kao kad materijalisti tvrde da je materija uzrok svega, a ne znaju šta je materija. Ili kda vernici tvrde da je Bog uzrok svega, a ne znaju šta je bog. Ili kad psiholozi i psihijatri tvrde da "volja" pokreće telo, a niko od njih pojma nema šta je volja.

To podrazumeva, da bi mogli da tvrdimo da je "egoizam uzrok društvenog zla" prvo moramo da otkrijemo šta je UZROK EGOIZMA, pa kad otkrijemo taj uzrok, onda nećemo da tvrdimo da je egoizam uzrok društvenog zla, već ono koje uzrokuje egoizam. I ako želimo da egoizma više ne bude, moramo da radimo na tome da uzroka egoizma više ne bude.

Možda će nekome da izgleda napadno i bezobrazno što ja svaku temu na ovom forumu preokrećem na temu problema postojanja Svesti. Ali to je zato što, ako želimo da razumemo bilo koji fenomen, pa i egoizam, to nije moguće ako ne razumemo šta je Svest i kao ona funkconiše, s obzirom da sem Svesti ničeg drugog nema. Što važi i za egoizam kao jedan od faktora Svesti. Naravno, NERAZVIJENE SVESTI. Što podrazumeva da ne možemo razumeti šta je egoizam, dok god ne budemo razumeli šta je netazvijena svest. Odnosno, šta je UZROK čovekove nerazvijene svesti.

A šta je uzrok čovekove nerazvijene svesti?

Uzrok je jedna velika svetska laž i prevara, a to znači, INFORMACIJA, jer svaka laž i prevara se uvek manifestuje kao INFORMACIJA.,S obzirom da se Svest u svom delovanju uvek opravlja prema informacijama koje u sebi nosi o tome kako ona treba da deluje da bi izbegla zlo, a ostvarila dobro. Pa kad se desi da Svest umesto željenog dobra ostvari zlo, to isključivo podrazumeva da informacija po kojoj je delovala da ostvari dobro, nije dobra. A ta informacija po kojoj Svest čovečanstva već hiljadama godina, umesto dobra ostvaruje zlo, glasi, DA JE PRIRODNA SELEKCIJA I PRAVO JAČEGA PRIRODAN I NAJBOLJI NAČIN SAMOODRŽANJA, Po ovoj velikoj svetskoj laži i pprevari građeni su svi dosadašnji svetski društveni i ekonomski poreci - robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, fašizam i komunizam i ova teorija prirodne selekcije i prava jačega je glavni UZROK vekovnog ljudskog egoizma. A to podrazumeva, ako želimo da se oslobodimo ljudskog egoizma, a time ujedno i svakog društvenog zla, u prvom redu moramo pod hitno naučno da oborimo teoriju prirodne selekcije i prava jačega. A time ujedno i sve svetske društvene i ekonomske zakone i moralne sisteme koji su napravljeni po ovoj teoriji, koji prisiljavaju ljude da steknu navu da budu egoisti, ako žele da dobro žive ili pak da samo prežive.
 
Stainadleru, ako ne znaš šta reč i pojam "egoizam" podrazumeva, a uveren sam da ne znaš, tada ne možeš da tvrdiš da je egoizam "izvor društvenog zla". To je isto kao kad materijalisti tvrde da je materija uzrok svega, a ne znaju šta je materija. Ili kda vernici tvrde da je Bog uzrok svega, a ne znaju šta je bog. Ili kad psiholozi i psihijatri tvrde da "volja" pokreće telo, a niko od njih pojma nema šta je volja.

To podrazumeva, da bi mogli da tvrdimo da je "egoizam uzrok društvenog zla" prvo moramo da otkrijemo šta je UZROK EGOIZMA, pa kad otkrijemo taj uzrok, onda nećemo da tvrdimo da je egoizam uzrok društvenog zla, već ono koje uzrokuje egoizam. I ako želimo da egoizma više ne bude, moramo da radimo na tome da uzroka egoizma više ne bude.

Možda će nekome da izgleda napadno i bezobrazno što ja svaku temu na ovom forumu preokrećem na temu problema postojanja Svesti. Ali to je zato što, ako želimo da razumemo bilo koji fenomen, pa i egoizam, to nije moguće ako ne razumemo šta je Svest i kao ona funkconiše, s obzirom da sem Svesti ničeg drugog nema. Što važi i za egoizam kao jedan od faktora Svesti. Naravno, NERAZVIJENE SVESTI. Što podrazumeva da ne možemo razumeti šta je egoizam, dok god ne budemo razumeli šta je netazvijena svest. Odnosno, šta je UZROK čovekove nerazvijene svesti.

A šta je uzrok čovekove nerazvijene svesti?

Uzrok je jedna velika svetska laž i prevara, a to znači, INFORMACIJA, jer svaka laž i prevara se uvek manifestuje kao INFORMACIJA.,S obzirom da se Svest u svom delovanju uvek opravlja prema informacijama koje u sebi nosi o tome kako ona treba da deluje da bi izbegla zlo, a ostvarila dobro. Pa kad se desi da Svest umesto željenog dobra ostvari zlo, to isključivo podrazumeva da informacija po kojoj je delovala da ostvari dobro, nije dobra. A ta informacija po kojoj Svest čovečanstva već hiljadama godina, umesto dobra ostvaruje zlo, glasi, DA JE PRIRODNA SELEKCIJA I PRAVO JAČEGA PRIRODAN I NAJBOLJI NAČIN SAMOODRŽANJA, Po ovoj velikoj svetskoj laži i pprevari građeni su svi dosadašnji svetski društveni i ekonomski poreci - robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam, fašizam i komunizam i ova teorija prirodne selekcije i prava jačega je glavni UZROK vekovnog ljudskog egoizma. A to podrazumeva, ako želimo da se oslobodimo ljudskog egoizma, a time ujedno i svakog društvenog zla, u prvom redu moramo pod hitno naučno da oborimo teoriju prirodne selekcije i prava jačega. A time ujedno i sve svetske društvene i ekonomske zakone i moralne sisteme koji su napravljeni po ovoj teoriji, koji prisiljavaju ljude da steknu navu da budu egoisti, ako žele da dobro žive ili pak da samo prežive.
Možemo gledati donekle i tako da je uzrok u faktorima koji će stvoriti egoizam u nečijoj svijesti.
Može se reći i da su odredjene servirane informacije faktori koje nečija svijest konzumira te od te konzumacije postaje egoistična.
Razlika je u tome, što su ti faktori pasivni, u obliku neke informacije koja će se uzeti u obzir ili ne, biti konzumirana ili ne, a egoizam je aktivno i uobličeno stanje svijesti te je po tome on prvi aktivan uzrok dalje manifestacije zla.

Ljubo, što se tiče zakona i prava jačeg, to nije faktor koji dovodi do egoizma, to je jednostavno logički zaključak činjeničnog stanja, te ga ne mora niko biti ni svjestan.
Isto je kao i sa zakonima fizike npr. ne moramo biti svjesni tih zakona, svjesni ili nesvjesni istih, mi funkcionišemo po njima htjeli ili ne htjeli, dakle ako skočim sa zgrade, padam pod silom gravitacije itd. Isto je i sa tvojom tvrdnjom da ovaj zakon jačeg treba oboriti, odbaciti, to je nemoguće i apsurdno je zahtjevati tako nešto.
 
koren egoizma je u socijalizaciji koja nas uči da trebamo da težimo tome da budemo više vrednosti od drugih...način na koji se kanališe viša vrednost može biti društveno poželjan pa mnogi svoj egoizam ostvaruju kroz težnju da budu bolji, moralniji, pametniji,jači, lepši, šarmantniji, zabavniji, bogatiji, vredniji, pošteniji, uspešniji... od drugih....egoizma se čovek može rešiti jedino tako što osvesti da smo van konteksta poređenja znači kao bića svi jednake vrednosti....društvo stvara egoizam da bi podsticalo za društvo poželjne oblike ponašanja a to mu se vraća kao bumerang jer egoizam kad se jednom stekne ispoljava se i kroz po društvo nepoželjne oblike ponašanja...

.kažeš prezir ide odozgo a mržnja odozdo...po tome prezir ide iz pozicije više vrednosti a mržnja iz pozicije niže vrednosti...kao što rekoh cela poenta egoizma je gledanje kroz naočare više i niže vrednosti sebe u odnosu na druge....jedini lek je prihvatiti da svi kao bića imamo istu vrednost....to može doći na primer kroz religijski stav da smo svi jednako vredna Božija deca samo svako ima svoje sebi specifične probleme zadate da se u ovom životu bori sa njima....
Složio bih se da je socijalizacija faktor koji utiče na stvaranje egoizma, ali sama socijalizacija se dijeli i grana dalje, primarna, sekundarna itd. ljudi se kao mladi pod uticajem okoline bliže a i šire formiraju karakterno.
Socijalizacija u isto vrijeme jeste, a i nije odgovor jer je širok pojam, rekao bih da ipak moramo kopati dalje i nalaziti precizno podfaktore od kojih se socijalizacija sastoji.
Npr. mediji igraju važnu ulogu u socijalizaciji društva, te su oni moćan izvor emitovanih sadržaja koji zapravo imaju uticaj da promijene i reprogramiraju svijest jedinke samim tim, svijest konzumacijom tih sadržaja može postati i egoistična. Neki oblik cenzure medija možda bi predstavljao donekle rješenje koje će spriječiti da maliciozan sadržaj utiče negativno na pojedinca, a samim time i na društvo.

Mi nismo jednaki hteli mi to ili ne, mi smo uvijek što se nečega tiče striktno sortirani u nekom preciznom rangu, počevši od banalnih stvari, tipa, težina, visina, do nekih drugih, stepen znanja iz odredjene oblasti, lične sposobnosti, lični doprinos itd.
Ne bih rekao da je to uzrok egoizma, to je činjenično stanje, kao što je i zakon jačeg činjenično stanje, neko jak i moćan, može biti altruista i da pomaže drugima, što neki ljudi bogati i moćni rade.
Nije problem u rangu vrijednosti i moći, već to što moćni imaju mogućnost da pokreću stvari, za razliku od nemoćnih, da drže konce i upravljaju po pravu i zakonu jačega, dakle oni mogu biti i dobri i loši, jaki i moćni ljudi mogu biti i egoisti i altruisti.
 
Postoje prirodno zli ljudi koji daju taj početni impuls na koji se nadovežu ostali: nedorasli, naivni, impulsivni, sebični...i dok se dozovu pameti naprave opšti haos gde se ne zna od čega je sve počelo.
Ne bih se složio da postoje prirodno zli ljudi. Ljudi se ipak formiraju tokom odrastanja pod uticajem dostupnih okolnih faktora.
Npr. orao odrastao u kokošinjcu nikada neće poleteti, on će poprimiti sve osobine kokošaka, dakle pod uticajem okoline.
 
Ne bih se složio da postoje prirodno zli ljudi. Ljudi se ipak formiraju tokom odrastanja pod uticajem dostupnih okolnih faktora.
Npr. orao odrastao u kokošinjcu nikada neće poleteti, on će poprimiti sve osobine kokošaka, dakle pod uticajem okoline.
Naravno da postoje. To je jedan od glavnih pogrešnih postavki hrišćanstva.
Ne zli u smislu da će pobiti pola sela (mada posredno ili neposredno i to urade u određenim okolnostima), nego manipulativni, bez savesti, empatije itd. I da - takvi su od malena. Oni su ti koji postavljaju standarde hvalisanjem, grabljanjem, takmičenjem, samopromocijom. A ostali, slabi karakterom se povode za njima. Kada takvi dođu u poziciju moći onda naprave toksičnu atmosferu dokle god je njihova sfera uticaja.
Baš čitam Kontrapunkt od Hakslija i odlično je opisao (kroz Lizu i Spandrela) zle ljude: njihov prezir prema "slabima" (čitaj ljudima sa empatijom), samoljubivost, bezosećajnost, egocentrizam, manipulativnost.
 
Možemo gledati donekle i tako da je uzrok u faktorima koji će stvoriti egoizam u nečijoj svijesti.
Informacija, tj. znanje o tome kako se najlakše izbegava zlo, a ostvaruje dobro, koju neka svest u sebi nosi, uvek je uzrok onoga što čovek misli, jer ne može se misliti ono što se ne zna. A misao je uvek uzrok želje da se deluje onako kako se zna i misli. Prema tome, ako je neko egoista, uzrok je uvek njegovo ubeđenje, tj. znanje kako treba da živi i odnosi se prema drugim ljudima da bi najlakše izbegao zlo, a ostvario dobro. A imajući na umu da ljudi kao pojedinci sva svoja znanja i ubeđenja nasleđuju vaspitanjem od starijih generacija, koje se svim geneeracijama servira preko društvenih i ekonomskih zakona i moralnih sistema i da su svi dosadašnji društveni i ekonomski zakoni i moralni sistemi egoistični, jer svi baziraju na principu prava jačega i prirodne selekcije, to podrazumeva da je cela naša civilizacija, od samog svog početka, pa sve do dana danaašnjeg EGOISTIČNA.
Razlika je u tome, što su ti faktori pasivni, u obliku neke informacije koja će se uzeti u obzir ili ne, biti konzumirana ili ne, a egoizam je aktivno i uobličeno stanje svijesti te je po tome on prvi aktivan uzrok dalje manifestacije zla.
Svejedno i kada je reč o egoizmu kao aktivnom i uobličenom stanju svesti, opet je uzrok INFORMACIJA koju svest u sebi nosi o tome kako treba da živi i odnosi se prema svojoj sredini da bi najlakše izbegla zlo, a ostvarila dobro, U temelju svih stvari i događaja u Svemiru, uvek stoji INFORMACIJA. Fizičarii biolozi tvrde - i u pravu su - da postoji samo energija i informacija.
Ljubo, što se tiče zakona i prava jačeg, to nije faktor koji dovodi do egoizma, to je jednostavno logički zaključak činjeničnog stanja, te ga ne mora niko biti ni svjestan.
Na niskom stupnju razvoja svesti, podrazumeva se da niko nije svestan principa prirodne selekcije i prava jačega. Upravo zato cela naša civilizacija i jeste egoistična, jer se još uvek nalazi na niskom stupnju razvoja svesti. Jer još uvek nije prešla na organizaciju života i rada po principu i znanju koji nije egoističan, tj. po pricipu i znanju "ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" ili principu "svi za jednoga - jadan za sve", po kojem su u Svemiru sve materijalne forme sagrađene.
Isto je kao i sa zakonima fizike npr. ne moramo biti svjesni tih zakona, svjesni ili nesvjesni istih, mi funkcionišemo po njima htjeli ili ne htjeli, dakle ako skočim sa zgrade, padam pod silom gravitacije itd. Isto je i sa tvojom tvrdnjom da ovaj zakon jačeg treba oboriti, odbaciti, to je nemoguće i apsurdno je zahtjevati tako nešto.
Ne postoje nikakvi "fizički zakoni", već samo ZAKONI SVESTI, zato što sem Svesti ničeg drugog nema, Energija od koje je ceo fizički svemir sagrađen, je napregnuta i pokrenuta Svest. I sve ono što zovemo imenom "fizički zakoni" to su samo INFORMACIJE po kojima se napregnuta i pokrenuta Svest upravlja prilikom gradnje svih različitih materijalnih oblika u Svemiru, tj. prilikom svih svojih fizičkim manifestacija. Tako na primer, gravtacija kao fizička sila koja nešto privlaći, uopšte ne postoji, već samo kao informacija da materijalizovana Svest, prilikom gradnje nekog materijalnog tela, nebito da li neorganskog ili organskog, mora da poštije pravila kretanja i rada koja u nekom materijalnom telu važe, kako bi svi subjekti koji neko telo grade, mogli zajednički i organizovano najlakše da izbegnu zlo a ostvare dobro. Dakle, kada podignemo neko telo iznad tla Zemlje, pa ga pustimo, njega ništa ne privlaći ka Zemlji, već se ono samo, po informaciji da tako treba, privlači ka Zemlji. Na primer, imamo na Istoku one koji meditacijom uspeju da nagovore svoje materijalno telo da ne teži ka Zemlji i tajo uspeju da se odignu od tla Zemlje i malo levitiraju.

Sve ovo podrazumeva, ako želimo da naša civilizacija ne bude egoistična i tako izbegnemo sva zla koja su posledica egoizma, treba samo da promenimo naše društvene i ekonomske zakone i moralne sisteme koji baziraju na principu prava jačega i prirodne selekcije i napravimo nove zakone i moralne sisteme po principu "ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" i egoizma i zla više neće da bude.
 
Egoizam je nešto što se danas neguje više nego ikad. Pa, kad realno pogledaš, ove društvene mreže su produžena ruka za bustovanje egoizma i samoljublja.
Koncept društvenih mreža, tipa fejzbuk a naročito instagram zapravo u praksi vrše samopredstavljanje jedinke u najboljem mogućem, idealnom ili pak u lažnom svjetlu, egoistična samoreklama u svrhu zadovoljenja sopstvenih egocentričnih potreba. Nije sve tako crno, ali uglavnom je tako, u većini slučajeva.
Mislim da je zamka i krajnji rezultat egocentrične ekspresije na ovakvim mrežama to da će se većina na kraju osjećati loše, prvo što je mreža koncipirana da te odvoji i izoluje od društva, dakle to možemo pomalo paradoksalno nazvati i antisocijalnom mrežom, drugo, ako se neko predstavlja u nekom pretjerano idealnom i lažnom svjetlu, unutra duboko sebe ne može slagati te se neće osjećati dobro, a drugo kod ostalih posmatrača će više izazvati ljubomore nego ljubavi prema odredjenoj samoekspresiji.
Zaključio bih na kraju da društvene mreže takvog tipa zapravo daju vjetar u ledja subjektivnoj svijesti da postane više egoistična.
 
Naravno da postoje. To je jedan od glavnih pogrešnih postavki hrišćanstva.
Ne zli u smislu da će pobiti pola sela (mada posredno ili neposredno i to urade u određenim okolnostima), nego manipulativni, bez savesti, empatije itd. I da - takvi su od malena. Oni su ti koji postavljaju standarde hvalisanjem, grabljanjem, takmičenjem, samopromocijom. A ostali, slabi karakterom se povode za njima. Kada takvi dođu u poziciju moći onda naprave toksičnu atmosferu dokle god je njihova sfera uticaja.
Baš čitam Kontrapunkt od Hakslija i odlično je opisao (kroz Lizu i Spandrela) zle ljude: njihov prezir prema "slabima" (čitaj ljudima sa empatijom), samoljubivost, bezosećajnost, egocentrizam, manipulativnost.
Lule pozajmićeš mi tu knjigu.. :]
Ne odbacujem 100% teoriju da se ljudi radjaju sa nekim predispozicijama zla, npr. kao psihopate zbog nekih stanica u mozgu koje se možda nisu dovoljno razvile, pa samim tim po rodjednju a ni kasnije prirodno nemaju empatiju.
Ali, ipak, većinu slučajeva bih ipak pripisao faktorima i uticaju bliže sredine.
 
Informacija, tj. znanje o tome kako se najlakše izbegava zlo, a ostvaruje dobro, koju neka svest u sebi nosi, uvek je uzrok onoga što čovek misli, jer ne može se misliti ono što se ne zna. A misao je uvek uzrok želje da se deluje onako kako se zna i misli. Prema tome, ako je neko egoista, uzrok je uvek njegovo ubeđenje, tj. znanje kako treba da živi i odnosi se prema drugim ljudima da bi najlakše izbegao zlo, a ostvario dobro. A imajući na umu da ljudi kao pojedinci sva svoja znanja i ubeđenja nasleđuju vaspitanjem od starijih generacija, koje se svim geneeracijama servira preko društvenih i ekonomskih zakona i moralnih sistema i da su svi dosadašnji društveni i ekonomski zakoni i moralni sistemi egoistični, jer svi baziraju na principu prava jačega i prirodne selekcije, to podrazumeva da je cela naša civilizacija, od samog svog početka, pa sve do dana danaašnjeg EGOISTIČNA.

Svejedno i kada je reč o egoizmu kao aktivnom i uobličenom stanju svesti, opet je uzrok INFORMACIJA koju svest u sebi nosi o tome kako treba da živi i odnosi se prema svojoj sredini da bi najlakše izbegla zlo, a ostvarila dobro, U temelju svih stvari i događaja u Svemiru, uvek stoji INFORMACIJA. Fizičarii biolozi tvrde - i u pravu su - da postoji samo energija i informacija.

Na niskom stupnju razvoja svesti, podrazumeva se da niko nije svestan principa prirodne selekcije i prava jačega. Upravo zato cela naša civilizacija i jeste egoistična, jer se još uvek nalazi na niskom stupnju razvoja svesti. Jer još uvek nije prešla na organizaciju života i rada po principu i znanju koji nije egoističan, tj. po pricipu i znanju "ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" ili principu "svi za jednoga - jadan za sve", po kojem su u Svemiru sve materijalne forme sagrađene.

Ne postoje nikakvi "fizički zakoni", već samo ZAKONI SVESTI, zato što sem Svesti ničeg drugog nema, Energija od koje je ceo fizički svemir sagrađen, je napregnuta i pokrenuta Svest. I sve ono što zovemo imenom "fizički zakoni" to su samo INFORMACIJE po kojima se napregnuta i pokrenuta Svest upravlja prilikom gradnje svih različitih materijalnih oblika u Svemiru, tj. prilikom svih svojih fizičkim manifestacija. Tako na primer, gravtacija kao fizička sila koja nešto privlaći, uopšte ne postoji, već samo kao informacija da materijalizovana Svest, prilikom gradnje nekog materijalnog tela, nebito da li neorganskog ili organskog, mora da poštije pravila kretanja i rada koja u nekom materijalnom telu važe, kako bi svi subjekti koji neko telo grade, mogli zajednički i organizovano najlakše da izbegnu zlo a ostvare dobro. Dakle, kada podignemo neko telo iznad tla Zemlje, pa ga pustimo, njega ništa ne privlaći ka Zemlji, već se ono samo, po informaciji da tako treba, privlači ka Zemlji. Na primer, imamo na Istoku one koji meditacijom uspeju da nagovore svoje materijalno telo da ne teži ka Zemlji i tajo uspeju da se odignu od tla Zemlje i malo levitiraju.

Sve ovo podrazumeva, ako želimo da naša civilizacija ne bude egoistična i tako izbegnemo sva zla koja su posledica egoizma, treba samo da promenimo naše društvene i ekonomske zakone i moralne sisteme koji baziraju na principu prava jačega i prirodne selekcije i napravimo nove zakone i moralne sisteme po principu "ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" i egoizma i zla više neće da bude.
Nije uvijek misao uzrok želje, jer na same misli utiče i nešto drugo, dokaz za to ti je osjećaj gladi ili neki nagon, npr. seksualni koji utiču na formiranje želje.
Drugo, ako ti neko stavi ruku u vatru ti ćeš automatski i refleksno stvoriti želju da je izvadiš iz vatre.
Refleksna reakcija na bol stvara želju i impuls druge radnje koja nije proizvod misli.
Dakle, na želju utiču i drugi faktori.

Ljubo što se tiče zakona jačeg, rekao sam ti, to je tako kako jeste, stvar po sebi i zakon koji ne možemo isključiti, ali ti uzimaš automatski zakon jačega kao nešto loše i negativno, ja sam ti pre odgovorio na drugoj temi o tome, a ovo je ključna stvar sada, pa ću ponoviti još jednom DOBRI LJUDI TREBAJU DA SE DOMOGNU MOĆI, DA ONI ODREDJUJU I USPOSTAVLJAJU SVOJ ZAKON DOBRA, JER PO ZAKONU JAČEGA AKO SE LOŠI LJUDI DOMOGNU MOĆI, ONDA DOBRI NEMAJU ŠANSU DA USPOSTAVE SVOJ, NITI RED NITI HARMONIJU TE STRADAJU PO PRINCIPU ZAKONA JAČEG UKOLIKO SU SE LOŠI DOMOGLI MOĆi. DAKLE SUŠTINSKI ZAKLJUČAK JE DA JE ZAKON JAČEG I MOĆNIJEG NEUTRALAN, A NE DOBAR ILI LOŠ!
Tako da zadnje što si naveo, to da civilizacija treba usvojiti nove moralne norme po principu "ljubi bližnjega svoga, kao samoga sebe", će biti uspostavljena upravo i tek onda kada se to bude moglo, dakle moć je ključna riječ, a moći će kada se dokopaju mogućnosti ili moći, ili možeš uspostaviti ili ne možeš uspostaviti te norme, a to ide po prethodno navedenom redosledu.
 
Lule pozajmićeš mi tu knjigu.. :]
Pozajmiću ti ih sto. Psihologija bolje razume te stvari nego filozofija koja uprosečuje ljude i svodi ih na nekog apstraktnog čoveka.
Ne odbacujem 100% teoriju da se ljudi radjaju sa nekim predispozicijama zla, npr. kao psihopate zbog nekih stanica u mozgu koje se možda nisu dovoljno razvile, pa samim tim po rodjednju a ni kasnije prirodno nemaju empatiju.
Ali, ipak, većinu slučajeva bih ipak pripisao faktorima i uticaju bliže sredine.
Baš i ciljam na tu vrstu zla koju kreiraju narcisi i psihopate, tj. ne zanemarujem njihov značaj srazmerno njihovom broju, već više verujem u ono "Što jedna budala zamrsi...".
Hoću da kažem da dobri ljudi, u širem smislu dobri, ne "sveci" ili naivčine, nego prosto ok ljudi, ne bi doveli svet dovde, tj. i one greške koje bi njihovi preci napravili- shvatili bi i ne bi ponavljali. Međutim, pripadnici "mračne trijade (ovo nije moja kovanica, da mi se ne pripisuju nekakve t.z.)" stalno rifrešuju zlo.
 

Back
Top