Efekat leptira: kako i naizgled jedna sitnica može uticati na naš životni put

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Sačekaš na pešačkom prelazu zeleno, kreneš i ubije te auto koji je proleteo kroz crveno- šta je tu tvoja krivica?
A sigurno jeste posledica "efekta leptira" (ko zna šta je sve prethodilo ovom poslednjem trenutku da se kockice baš tako slože, uglavnom poenta mi je da nisi ti kriva a dao sam očigledan primer).

To o čemu si napisao, nama se zamalo desilo.
Ćera je imala neki "čaroban štapić", obična grana koju je nosala neko vreme, na pešačkom prelazu joj ispadne, sekunda je bila dovoljna da ga podigne, ali ta ista sekunda nas je spasila da nas ne pokosi bahati vozač što je samo protutnjao, na leđima sam osetila vetar koji je napravio brzinom svojih kola.
 
To o čemu si napisao, nama se zamalo desilo.
Ćera je imala neki "čaroban štapić", obična grana koju je nosala neko vreme, na pešačkom prelazu joj ispadne, sekunda je bila dovoljna da ga podigne, ali ta ista sekunda nas je spasila da nas ne pokosi bahati vozač što je samo protutnjao, na leđima sam osetila vetar koji je napravio brzinom svojih kola.
Dobro je da je sve ok. Strašno.
 
Verujem u "efekat leptira" ali čak ni u filmu Ešton Kučer nije znao šta će biti u budućnosti ako uradi ovaj put nešto drugačije.

Možeš hiljadu puta da se vraćaš u isti dan i nikada nećeš znati unapred šta će biti.

O ovome često razmišljam kad se potegne ono hipotetičko pitanje o vraćanju u neko određeno vreme života. Mislim da sam u razmišljanjima uvek dolazila na isti odgovor - ne znam. Osim da se, kao u kraju filma, vratim na sopstveno začeće i poništim ga, a čak i taj deo je ostavio mesta razmišljanju.
 
verujem da je ipak do nas jer da o svemu dobro razmislimo pre nego sto bi uradili nesto sto moze da nam promeni život..sve bi bilo drugacije

Uzročno posledično... No ako se vratimo u rano detinjstvo, mladost...koliko je moguće biti svestan i svaki detalj analizirati i dobro razmisliti čak i pre želje, kamoli dela. Kad pomislim da sam nešto naučila, u potpunosti shvatila, nešto me demantuje, pa se vraćam i učim ispočetka.
 
Ne jednom mi se desilo da uradim nešto van moje uobičajene, ajde da kažemo, rutine, i da se kasnije ispostavi da je bilo daleko bolje što sam tako odabrala.

Ponekad razmišljamo, važemo pre donošenja neke odluke, ali to su životne odluke, tipa promena posla, promena prebivališta, a postoje i te neke sitnice kad u radnju umesto u 8h ujutro odeš u 11h i taj dan ti donese nešto novo drugačije
To jesu stvari na koje ne možeš direktno da utičeš
Jednostavno se dese

Ponekad razmišljam i o tim nekim odlukama koje mi jesu uticale na put, nekad pomislim ono šbbkbb, da sam onomad rekla ne, gde bih bila danas?, rekla sam da i ovde sam gde sam.....
Našu sadašnjost oblikuje sve naše odluke, sve slučajnosti, put kojim smo krenuli ići pravo, prečicom ili skrenuti desno umesto levo, nekad sami odlučujemo, a nekad odaberemo drugi put jer je ispred nas palo drvo i ne dozvoljava nam nastavak tog puta, tek kasnije kad se prisetimo shvatimo da je drvo tu bilo sa razlogom i ovde kad kažem drvo mislim bukvalno ne u prenosnom smislu kao to je obična prepreka.
Sad da li je do nas ili do leptira ostaje da sami zaključimo i verujemo u nas same, višu silu, sudbinu ili je možda od svega toga po malo uticalo na to gde smo sada.
 
O ovome često razmišljam kad se potegne ono hipotetičko pitanje o vraćanju u neko određeno vreme života. Mislim da sam u razmišljanjima uvek dolazila na isti odgovor - ne znam. Osim da se, kao u kraju filma, vratim na sopstveno začeće i poništim ga, a čak i taj deo je ostavio mesta razmišljanju.
Ja sam temu o tome hteo da otvorim .Zamišljam sve prijatelje i neprijatelje, na čije živote je moj život bitno uticao- a kamoli na one slučajne uticaje.
Mnogo je komplikovano, pa sam odustao.
Zanima me dosta toga u vezi "poništenja postojanja", o tome sam razmišljao i na onih 500 i nešto tema o samoubistvu. Bunar bez dna.
 

Back
Top