gost 41715
Elita
- Poruka
- 17.690
Džon Pildžer, poznati istraživački novinar i dokumentarista, jedan je od jedine dvojice koji su dvaput osvojili najvišu britansku nagradu za novinare; njegovi dokumentarci su osvajali nagrade filmskih akademija, ne samo u Velikoj Britaniji, nego i u SAD. U anketi o 50 najvećih heroja našeg doba, Pildžer je bio četvrti odmah posle Aung San Su Kjia i Nelsona Mendele. ,,Džon Pildžer”, napisao je Harold Pinter, ,,sa besumučnom pažnjom otkriva činjenice, neprijatnu istinu. Skidam mu kapu”.
Saznajemo: neverovatni plan NATO-a za okupaciju Jugoslavije koji je predložen u Rambujeu
Džon Pildžer
Nju Stejtsmen
Objavljeno 17. maja 1999.
http://www.newstatesman.com/199905170014
Opravdanje za NATO agresiju na Srbiju, koja se sada pretvorila u otvoreni teror bombardovanjem civila, bilo je srpsko odbijanje ,,mirovnog sporazuma” za koji je februara dat nacrt u Rambujeu, u Francuskoj. Tačni uslovi nikad nisu objavljeni javnosti, usled čega su britanski mediji uglavnom verovali na reč Forin Ofisu da je Zapad imao za cilj da na Kosovu obezbedi mir i autonomiju.
Ovo je velika laž ,,krstašenja za civilizaciju” Tonija Blera. Svako ko pogleda dokument iz Rambujea više ni ne sumnja da su izgovori, koji su dati za kasnije bombardovanje, bili falsifikovani. Mirovni pregovori su bili izrežirani i Srbima je rečeno: predajte se i bićete okupirani ili se nemojte predati i bićete uništeni. Nemogući uslovi, objavljeni u potpunosti u ,,Le Mond Dimplomatik”, ali ne i u Britaniji, pokazuju da su NATO nije imao nameru da okupira samo Kosovo, već praktično čitavu Jugoslaviju.
Ništa nalik ovom ultimatum nije bilo postavljeno ni jednoj modernoj, suverenoj evropskoj državi. Od svih poređenja sa Hitlerom i nacistima, kojima je zabiberivana zapadna propaganda, jedan se nikad ne pominje – Hitlerov predlog britanskom premijeru, Nevilu Čemberlenu, iz 1938, da Nemačka okupira Čehoslovačku, jer su tamošnji etnički Nemci izloženi ,,mučenju”, ,,primorani da beže iz zemlje” i ,,sprečeni da ostvare svoje pravo na samoopredeljenje”. Hitler je, kao paravan za nemačku ekspanziju, spremio ,,humanitarnu intervenciju”, što nije bila ništa ubedljivije od NATO-a.
Recimo, sedmo poglavlje sporazuma u Rambujeu. Naslovljeno ,,Status multinacionalnih snaga za vojnu implementaciju”, kaže da NATO snage koje okupiraju Kosovo moraju da imaju potpunu i nezavisnu političku moć, ,,imuni na sve pravne pravne postupke, bilo građamske, administrativne ili krivične, u bilo kom slučaju i u svako doba, imuni na [sve zakone] koji se tiču krivičnih ili disciplinskih prekršaja koje bi pripadnici NATO-a mogli počiniti u Saveznoj Republici Jugoslaviji… Pripadnici NATO-a… zajedno sa svojim vozilima, plovilima, vazduhoplovima i opremom, imaće slobodan i nesputan prolaz i neometan pristup širom Savezne republike Jugoslavije, uključujući njen vazdušni prostor i teritorijalne vode”.
Nije zaboravljeno ni na propagandu. Jugoslovenska vlada ,,će, na običan zahtev, poveriti sve telekomunikacione usluge, uključujući emiterske usluge, za kojima se ukaže potreba [pri okupaciji], po mišljenju NATO-a. To će biti nesplatno.” A nema sumnje oko ideološke osnove za okupaciju. ,,NATO-u se odobrava upotreba aerodrome, puteva, železnice i luka bez plaćanja provizije, carine, putarine ili troškova. Ekonomija će funkcionisati u skladu sa principima slobodnog tržišta”.
Ni jedna vlada bilo gde ovo ne bi mogla da prihvati. To je bila namerna provokacija. 19. Marta Oslobodilačka vojska Kosova, koju su Medlen Olbrajt i Robin Kuk ranije odbacivali kao terorističku, potpisala je ,,sporazum”. Srbi su, naravno, odbili. I nije u pitanju bio samo Milošević. Dopisnik ,,Njujork Tajmsa” iz Beograda, izvestio je da je Skupština Jugoslavije ,,odbacila prisustvo NATO trupa na Kosovu, ali je prihvatila ideju o snagama Ujedinjenih nacija koje bi tamo nadgledale političko rešenje”. Vašington i Brisel su odbacili nešto što je izgledalo kao zdrava alternativa bombardovanju. Pet dana kasnije, NATO je izvršio agresiju. Srbe su dobro namagarčili.
Postoji obilje dokaza da je o bombardovanju unapred odlučeno. 12. Avgusta 1998. Republikanski politički odbor američkog Senata je prokomentarisao: ,,Sada se uveliko planira NATO intervencija na Kosovu predvođena SAD-om. Izgleda da je jedini element koji nedostaje neki događaj – sa odgovarajuće upadljivom medijskom podrškom – koji bi intervenciju učinio politički prihvatljivom… Sve je očiglednije da Klinton čeka neki ,okidač’ na Kosovu”.
25. marta, dan nakon početka bombardovanja, Ministar odbrane, Džordž Robertson, opisao je cilj NATO-a, kao ,,jasno određen”. Kako je rekao, radilo se o tome ,,da se spreči preteće humanitarna katastrofa prekidanjem nasilnih napada koje jugoslovenske snage bezbednosti trenutno vrše protiv kosovskih Albanaca”. Izveštaj Ujedinjenih nacija je tvrdio suprotno, ocenivši da je odnos nasilja između Srba i Albanaca skoro isti. Čakštoviše, CIA je upozorila Klintona da će bombardovanje verovatno izazvati masovno etničko čišćenje.
Sedeći 30. aprila, među najvišim oficirima na [nosaču] ,,HMS Invinsibl”, Džordž Robertson je izjavio da NATO nikad nije očekivao da će sprečiti humanitarnu katastrofu. To je bilo suprotno njegovoj ,,jasno određenoj” najavi od pre pet nedelja. Mora da su, baš kao i Klinton, i on i Bler bili upozoreni na izbegličku katastrofu koju će izazvati njihovi postupci.
General Satiš Nambijar, Indijac, bio je na čelu Misije Ujedinjenih nacija u Jugoslaviji od 1992 do 1993. Nedavno je napisao: ,,Imao sam utisak da je Jugoslavija bila medijski stvorena tragedija… Jugoslovenska vlada je, na kraju krajeva, naglasila svoju spremnost da se povinuje skoro svim zahtevima ,sporazuma’ u Rambujeu oko aspekata kao što su prekid vatre i veća autonomija Albanaca. Međutim, nisu pristali da stacioniraju NATO snage na tlu Jugoslavije. Ovo je upravo isto što bi i Indija učinila u takvim okolnostima. Zapad je bio taj koji je išao dotle da pogorša čitavu situaciju čutavom ovom bezumnom operacijom bombardovanja koja smrdi na povređen ponos, osvetu i odmazdu. Čini se da ovo žestoko bombardovanje NATO-a nije ništa moralnije od postupaka srpskih snaga na Kosovu”.
Zahvaljujemo se vašingtonskom biltenu "Kaunterpanč"
Saznajemo: neverovatni plan NATO-a za okupaciju Jugoslavije koji je predložen u Rambujeu
Džon Pildžer
Nju Stejtsmen
Objavljeno 17. maja 1999.
http://www.newstatesman.com/199905170014
Opravdanje za NATO agresiju na Srbiju, koja se sada pretvorila u otvoreni teror bombardovanjem civila, bilo je srpsko odbijanje ,,mirovnog sporazuma” za koji je februara dat nacrt u Rambujeu, u Francuskoj. Tačni uslovi nikad nisu objavljeni javnosti, usled čega su britanski mediji uglavnom verovali na reč Forin Ofisu da je Zapad imao za cilj da na Kosovu obezbedi mir i autonomiju.
Ovo je velika laž ,,krstašenja za civilizaciju” Tonija Blera. Svako ko pogleda dokument iz Rambujea više ni ne sumnja da su izgovori, koji su dati za kasnije bombardovanje, bili falsifikovani. Mirovni pregovori su bili izrežirani i Srbima je rečeno: predajte se i bićete okupirani ili se nemojte predati i bićete uništeni. Nemogući uslovi, objavljeni u potpunosti u ,,Le Mond Dimplomatik”, ali ne i u Britaniji, pokazuju da su NATO nije imao nameru da okupira samo Kosovo, već praktično čitavu Jugoslaviju.
Ništa nalik ovom ultimatum nije bilo postavljeno ni jednoj modernoj, suverenoj evropskoj državi. Od svih poređenja sa Hitlerom i nacistima, kojima je zabiberivana zapadna propaganda, jedan se nikad ne pominje – Hitlerov predlog britanskom premijeru, Nevilu Čemberlenu, iz 1938, da Nemačka okupira Čehoslovačku, jer su tamošnji etnički Nemci izloženi ,,mučenju”, ,,primorani da beže iz zemlje” i ,,sprečeni da ostvare svoje pravo na samoopredeljenje”. Hitler je, kao paravan za nemačku ekspanziju, spremio ,,humanitarnu intervenciju”, što nije bila ništa ubedljivije od NATO-a.
Recimo, sedmo poglavlje sporazuma u Rambujeu. Naslovljeno ,,Status multinacionalnih snaga za vojnu implementaciju”, kaže da NATO snage koje okupiraju Kosovo moraju da imaju potpunu i nezavisnu političku moć, ,,imuni na sve pravne pravne postupke, bilo građamske, administrativne ili krivične, u bilo kom slučaju i u svako doba, imuni na [sve zakone] koji se tiču krivičnih ili disciplinskih prekršaja koje bi pripadnici NATO-a mogli počiniti u Saveznoj Republici Jugoslaviji… Pripadnici NATO-a… zajedno sa svojim vozilima, plovilima, vazduhoplovima i opremom, imaće slobodan i nesputan prolaz i neometan pristup širom Savezne republike Jugoslavije, uključujući njen vazdušni prostor i teritorijalne vode”.
Nije zaboravljeno ni na propagandu. Jugoslovenska vlada ,,će, na običan zahtev, poveriti sve telekomunikacione usluge, uključujući emiterske usluge, za kojima se ukaže potreba [pri okupaciji], po mišljenju NATO-a. To će biti nesplatno.” A nema sumnje oko ideološke osnove za okupaciju. ,,NATO-u se odobrava upotreba aerodrome, puteva, železnice i luka bez plaćanja provizije, carine, putarine ili troškova. Ekonomija će funkcionisati u skladu sa principima slobodnog tržišta”.
Ni jedna vlada bilo gde ovo ne bi mogla da prihvati. To je bila namerna provokacija. 19. Marta Oslobodilačka vojska Kosova, koju su Medlen Olbrajt i Robin Kuk ranije odbacivali kao terorističku, potpisala je ,,sporazum”. Srbi su, naravno, odbili. I nije u pitanju bio samo Milošević. Dopisnik ,,Njujork Tajmsa” iz Beograda, izvestio je da je Skupština Jugoslavije ,,odbacila prisustvo NATO trupa na Kosovu, ali je prihvatila ideju o snagama Ujedinjenih nacija koje bi tamo nadgledale političko rešenje”. Vašington i Brisel su odbacili nešto što je izgledalo kao zdrava alternativa bombardovanju. Pet dana kasnije, NATO je izvršio agresiju. Srbe su dobro namagarčili.
Postoji obilje dokaza da je o bombardovanju unapred odlučeno. 12. Avgusta 1998. Republikanski politički odbor američkog Senata je prokomentarisao: ,,Sada se uveliko planira NATO intervencija na Kosovu predvođena SAD-om. Izgleda da je jedini element koji nedostaje neki događaj – sa odgovarajuće upadljivom medijskom podrškom – koji bi intervenciju učinio politički prihvatljivom… Sve je očiglednije da Klinton čeka neki ,okidač’ na Kosovu”.
25. marta, dan nakon početka bombardovanja, Ministar odbrane, Džordž Robertson, opisao je cilj NATO-a, kao ,,jasno određen”. Kako je rekao, radilo se o tome ,,da se spreči preteće humanitarna katastrofa prekidanjem nasilnih napada koje jugoslovenske snage bezbednosti trenutno vrše protiv kosovskih Albanaca”. Izveštaj Ujedinjenih nacija je tvrdio suprotno, ocenivši da je odnos nasilja između Srba i Albanaca skoro isti. Čakštoviše, CIA je upozorila Klintona da će bombardovanje verovatno izazvati masovno etničko čišćenje.
Sedeći 30. aprila, među najvišim oficirima na [nosaču] ,,HMS Invinsibl”, Džordž Robertson je izjavio da NATO nikad nije očekivao da će sprečiti humanitarnu katastrofu. To je bilo suprotno njegovoj ,,jasno određenoj” najavi od pre pet nedelja. Mora da su, baš kao i Klinton, i on i Bler bili upozoreni na izbegličku katastrofu koju će izazvati njihovi postupci.
General Satiš Nambijar, Indijac, bio je na čelu Misije Ujedinjenih nacija u Jugoslaviji od 1992 do 1993. Nedavno je napisao: ,,Imao sam utisak da je Jugoslavija bila medijski stvorena tragedija… Jugoslovenska vlada je, na kraju krajeva, naglasila svoju spremnost da se povinuje skoro svim zahtevima ,sporazuma’ u Rambujeu oko aspekata kao što su prekid vatre i veća autonomija Albanaca. Međutim, nisu pristali da stacioniraju NATO snage na tlu Jugoslavije. Ovo je upravo isto što bi i Indija učinila u takvim okolnostima. Zapad je bio taj koji je išao dotle da pogorša čitavu situaciju čutavom ovom bezumnom operacijom bombardovanja koja smrdi na povređen ponos, osvetu i odmazdu. Čini se da ovo žestoko bombardovanje NATO-a nije ništa moralnije od postupaka srpskih snaga na Kosovu”.
Zahvaljujemo se vašingtonskom biltenu "Kaunterpanč"
Poslednja izmena: