Džipovi, ali pravi!

Što da ne. Gledao sam nekoliko puta na DSF-u ovakve avanture. Te mašine posle par takvih akcija crknu, i to je nešto što se u tom sportu podrazumeva i s čime se unapred računa. A jedno ovakvo penjanje proguta barem 20 litara visokooktanskog goriva (naravno, sa dodatkom nitra). Takođe je to još jedan dokaz da dobre gume odrađuju pola terenske vožnje. Ta vozila su veoma široka, niska i lagana. Točkovi su mali, gume široke sa velikim kramponima i velikim brojem okretaja. Tu se uvek bira peskovito tlo, da bi ti kramponi odradili svoje. Ja u tom nazovi sportu ne vidim ništa interesantno, ali to je već stvar ukusa, a o njima ne vredi raspravljati, zar ne...S obzirom da se ovaj sport koliko ja znam ne upražnjava u Evropi (osim možda u skandinavskim zemljama, nisam siguran), još jedna je potvrda da Amerikanci imaju totalno drugačiji vid zabave. Ne samo po pitanju automobilizma, nego uopšte. Ekstremi su, jer su razmaženi, pa im uobičajeni vid zabave ne pruža odgovarajuću satisfakciju. Otprilike kao rimljani - perverzni... Ono što je za njih dobra avantura, za Evropu je glupost - i obrnuto.
 

Back
Top