- Poruka
- 6.825
Nekoliko je neobičnih fenomena u našem Sunčevom sistemu: asteoridni pojas između Marsa i Jupitera, pojava kometa i anomalijska orbita Plutona. Moguća objašnjenja srećemo kod Zecharia Sitchin-a u njegovoj knjizi "Dvanaesta Planeta" u kojoj on, na osnovu impozantnog broja dokumenata iz drevnog Sumera, tvrdi sledeće:
- sastavni deo našeg Sunčevog sistema je i planeta Marduk, koja se kreće po 3.600 godina dugoj putanji;
- raniji ulasci ove planete doveli su do stvaranja asterodinog pojasa, uticali na pojavu kometa i čudnu putanju Plutona.
"...Akadijanski pečat iz trećeg milenijuma p.n.e, danas u berlinskom muzeju, prikazuje grupu od jedanaest nebeskih tela kako se kreću oko Sunca. Očito je reč o našem Sunčevom sistemu onakvom kakav je bio poznat Sumerima; sistemu koji je sadrzao dvanaest nebeskih tela..."
(Dakle, Sunce, Mesec, Zemlja i osam ostalih planeta, i dvanaesta, između Marsa i Jupitera.)
"... Antički dokumenti pokazuju planetu nama nepoznatu - znatno veću od Zemlje, ali manju od Jupitera. Na ovim prikazima sve su planete u današnjim orbitama osim Plutona, koji je između Saturna i Urana... Četiri i po hiljade godina stari dokumenti insistiraju da postoji planeta između Marsa i Jupitera. To je, kako ćemo pokazati, planeta Marduk, domovina Nefilim-a..."
"...Sunce i njegovih devet planeta su u prošlosti doživeli invaziju velike planete Marduk, nalik kometi, iz spoljnog svemira. Prvo se susrela sa Neptunom; prošla Uran i Saturn; pri prolazu pored Jupitera skrenula je prema centru Sunčevog sistema. Za sobom je "vukla" sedam satelita. Ulazeći u unutrašnjost solarnog sistema našla se na kursu sudara sa sledećom planetom: Tiamat..."
(Prema Sitchinu, u toj dalekoj prošlosti, Zemlja nije još postojala u današnjoj orbiti. Planeta Tiamat je bila između Marsa i Jupitera.)
"...Dve planete se ipak nisu sudarile, što je od kardinalne astronomske važnosti. Ali zato su Mardukovi sateliti svom žestinom udarili u površinu Tiamat-a i ostavili pravu pustoš. Šitavi delovi planete su odlomljeni, a sam Tiamat je izbačen iz svoje orbite..."
"...Komete se smatraju "pobunjenim članovima" našeg Sunčevog sistema, jer ne poštuju "standardna" pravila kretanja. Dok su orbite planeta oko Sunca gotovo kružne, s izuzetkom Plutona, orbite kometa su neverovatno izdužene. Pojedine komete nestanu iz našeg viedkruga stotinama pa čak i hiljadama godina. I dok sve planete kruže u smeru obrnutom kazaljki na satu, kod kometa je slučaj suprotan. Astronomi ne znaju odgovor na pitanje koja sila ili koji događaj izaziva ove neobične orbite. Naš odgovor je: Marduk. Planeta Marduk je uletela u Sunčev sistem iz suprotnog pravca, odlomila od Tiamata ogromne gromade od kojih su nastale komete, a onda ih povukla svojom gravitacionom silom..."
"... Marduk je udarom na Tiamat podelio ovu planetu na dva dela: onaj veći, kome je bilo suđeno da postane Zemlja, našom planetom, bacajući ga u novu orbitu blizu Suncu. Udarajući u drugi, manji deo, Marduk ih je smrvio u manje nebeske kamene gromade koji su i dalje ostali u dotadašnjoj orbiti. Tom svemirskom "bitkom" su formirani Zemlja i asteroidni pojas između Marsa i Jupitera..."
(Sitchin ovu kosmicku "bitku" potkrepljuje nizom drevnih tekstova koji opisuju nastanak Zemlje, tzv. "Mesopotamski Ep o Kreaciji", i koji se do tada nisu tumačili drugacije nego kao mitovima iz prošlosti. Izgleda da je Sitcin pronašao ključ za čitanje Sumerskih opisa zbivanja na nebu.
- sastavni deo našeg Sunčevog sistema je i planeta Marduk, koja se kreće po 3.600 godina dugoj putanji;
- raniji ulasci ove planete doveli su do stvaranja asterodinog pojasa, uticali na pojavu kometa i čudnu putanju Plutona.
"...Akadijanski pečat iz trećeg milenijuma p.n.e, danas u berlinskom muzeju, prikazuje grupu od jedanaest nebeskih tela kako se kreću oko Sunca. Očito je reč o našem Sunčevom sistemu onakvom kakav je bio poznat Sumerima; sistemu koji je sadrzao dvanaest nebeskih tela..."
(Dakle, Sunce, Mesec, Zemlja i osam ostalih planeta, i dvanaesta, između Marsa i Jupitera.)
"... Antički dokumenti pokazuju planetu nama nepoznatu - znatno veću od Zemlje, ali manju od Jupitera. Na ovim prikazima sve su planete u današnjim orbitama osim Plutona, koji je između Saturna i Urana... Četiri i po hiljade godina stari dokumenti insistiraju da postoji planeta između Marsa i Jupitera. To je, kako ćemo pokazati, planeta Marduk, domovina Nefilim-a..."
"...Sunce i njegovih devet planeta su u prošlosti doživeli invaziju velike planete Marduk, nalik kometi, iz spoljnog svemira. Prvo se susrela sa Neptunom; prošla Uran i Saturn; pri prolazu pored Jupitera skrenula je prema centru Sunčevog sistema. Za sobom je "vukla" sedam satelita. Ulazeći u unutrašnjost solarnog sistema našla se na kursu sudara sa sledećom planetom: Tiamat..."
(Prema Sitchinu, u toj dalekoj prošlosti, Zemlja nije još postojala u današnjoj orbiti. Planeta Tiamat je bila između Marsa i Jupitera.)
"...Dve planete se ipak nisu sudarile, što je od kardinalne astronomske važnosti. Ali zato su Mardukovi sateliti svom žestinom udarili u površinu Tiamat-a i ostavili pravu pustoš. Šitavi delovi planete su odlomljeni, a sam Tiamat je izbačen iz svoje orbite..."
"...Komete se smatraju "pobunjenim članovima" našeg Sunčevog sistema, jer ne poštuju "standardna" pravila kretanja. Dok su orbite planeta oko Sunca gotovo kružne, s izuzetkom Plutona, orbite kometa su neverovatno izdužene. Pojedine komete nestanu iz našeg viedkruga stotinama pa čak i hiljadama godina. I dok sve planete kruže u smeru obrnutom kazaljki na satu, kod kometa je slučaj suprotan. Astronomi ne znaju odgovor na pitanje koja sila ili koji događaj izaziva ove neobične orbite. Naš odgovor je: Marduk. Planeta Marduk je uletela u Sunčev sistem iz suprotnog pravca, odlomila od Tiamata ogromne gromade od kojih su nastale komete, a onda ih povukla svojom gravitacionom silom..."
"... Marduk je udarom na Tiamat podelio ovu planetu na dva dela: onaj veći, kome je bilo suđeno da postane Zemlja, našom planetom, bacajući ga u novu orbitu blizu Suncu. Udarajući u drugi, manji deo, Marduk ih je smrvio u manje nebeske kamene gromade koji su i dalje ostali u dotadašnjoj orbiti. Tom svemirskom "bitkom" su formirani Zemlja i asteroidni pojas između Marsa i Jupitera..."
(Sitchin ovu kosmicku "bitku" potkrepljuje nizom drevnih tekstova koji opisuju nastanak Zemlje, tzv. "Mesopotamski Ep o Kreaciji", i koji se do tada nisu tumačili drugacije nego kao mitovima iz prošlosti. Izgleda da je Sitcin pronašao ključ za čitanje Sumerskih opisa zbivanja na nebu.

?? da li je moguče tako nešto?