Kako Jehovini Svjedoci gledaju na zlostavljanje dijece ?
-------------------------------------------------------------------------------
Što ako kršteni odrastao kršćanin seksualno zlostavlja dijete ? Je li grešnik toliko zao da mu Jehova nikada neće oprostiti ?
To nije obavezno slučaj. Isus je rekao da se ’hula na svetoga Duha‘ ne može oprostiti. A Pavao je rekao da za one koji usprkos tome što poznaju istinu svojevoljno prakticiraju grijeh nema više žrtve za grijehe. No Biblija nigdje ne kaže da se nekom odraslom kršćaninu koji seksualno zloupotrebljava dijete — bilo da se radi o incestu bilo o nečem drugom — ne može oprostiti. Zaista, njegovi se grijesi mogu oprati ukoliko se iskreno od srca pokaje i obrati svoje vladanje. Međutim, on se možda još uvijek mora boriti s neispravnim tjelesnim nagonima koje je razvio. A mogu postojati i posljedice koje se ne mogu izbjeći. Ovisno o zakonu zemlje u kojoj živi, zlostavljač će vjerojatno morati odslužiti zatvorsku kaznu ili se suočiti s drugim mjerama koje poduzima država. Skupština ga neće zaštititi od toga. Štoviše, taj je čovjek otkrio ozbiljnu slabost koja će se odsada morati uzeti u obzir. Ako izgleda da se kaje, bit će ohrabren da duhovno napreduje, sudjeluje u službi propovijedanja, te da čak ima udjela u Teokratskoj školi propovijedanja i na Službenom sastanku u točkama kojima se ne poučava. Ipak, to ne znači da će on ispunjavati uvjete da služi na položaju odgovornosti u skupštini.
Koji su biblijski razlozi za to ?
Jedan od razloga jest to što starješina mora biti osoba koja se ”samosvladava“. Istina, nitko od nas nema savršeno samosvladavanje. No predani odrastao kršćanin koji upadne u grijeh seksualnog zloupotrebljavanja djece otkriva neprirodnu tjelesnu slabost. Iskustvo pokazuje da takva odrasla osoba može isto tako zlostavljati i drugu djecu. Istina, nije uvijek slučaj da osoba koja je seksualno zlostavljala dijete ponovi svoj grijeh, no mnogi to čine. A skupština ne može čitati srca da bi odredila tko je, a tko nije sklon tome da ponovo zlostavlja djecu. Stoga se Pavlov savjet Timoteju može s posebnom snagom primijeniti u slučaju krštene odrasle osobe koja je seksualno zlostavljala djecu: ”Ruku odmah ne meći ni na koga, niti pristaj u tudje grijehe“. Da bi se zaštitila naša djeca, muškarac poznat kao onaj koji je seksualno zlostavljao djecu ne ispunjava preduvjete za odgovorni položaj u skupštini. Štoviše, on ne može biti pionir niti služiti u bilo kojoj drugoj vrsti specijalne, punovremene službe.
Neki bi mogli pitati: ’Nisu li neki počinili i druge vrste grijeha i naizgled se pokajali, samo da bi kasnije ponovili svoj grijeh ?‘
Da, to se događa, no postoje drugi faktori koji se trebaju uzeti u obzir. Ako se, naprimjer, neki pojedinac pokušava na nemoralan način približiti drugoj odrasloj osobi, ta bi osoba trebala biti u stanju oduprijeti se njegovim ili njezinim pokušajima. Djecu je mnogo lakše prevariti, zbuniti ili zastrašiti. Biblija govori o tome da djetetu nedostaje mudrosti. Isus je koristio djecu kao primjer ponizne bezazlenosti. Bezazlenost djeteta uključuje i potpuni nedostatak iskustva. Djeca su većinom otvorena, žele udovoljiti te su stoga ranjiva da ih zloupotrijebi intrigantna odrasla osoba koju poznaju i kojoj vjeruju. Stoga skupština ima pred Jehovom odgovornost da zaštiti svoju djecu. Dobro odgojena djeca uče biti poslušna svojim roditeljima, starješinama i drugim odraslima te ih poštovati. Bila bi to šokantna perverzija ako bi jedna od osoba kojima je povjeren autoritet zloupotrijebila to bezazleno povjerenje djeteta kako bi nju ili njega zavela ili prisilila da se podloži spolnom činu. Oni koji su na takav način bili seksualno zlostavljani često se godinama bore kako bi nadvladali emocionalnu traumu koja je rezultat toga. Zato je osoba koja seksualno zlostavlja dijete predmet ozbiljnog skupštinskog ukora i ograničenja. Ono što je važno nije njegov položaj kao osobe kojoj je povjeren autoritet, već neokaljana čistoća skupštine. Ako se osoba koja je seksualno zlostavljala dijete iskreno pokaje, ona će priznati mudrost primjenjivanja biblijskih načela. Ako uistinu nauči gnušati se nad onim što je zlo, ona će prezirati ono što je učinila i boriti se kako bi izbjegavala ponavljanje svog grijeha. Nadalje, ona će sigurno zahvaliti Jehovi na veličini njegove ljubavi zbog koje jedan pokajnički grešnik, kao što je ta osoba, još uvijek može obožavati našeg svetog Boga i nadati se da će biti među ’pravednicima‘ koji će zauvijek nastavati na Zemlji.
