- Poruka
- 80
Vršeći neku (fizičku) radnju imamo o d n o s...relaciju sa predmetima...tjelima, a ne nešto što se radi uvjek na isti način, jer su stvari u dva vremena obično, ili uvjek, drukčije postavljene; znači: način vršenja iste radnje nekad je različit. Reći ćemo da tada "ekonomišemo"
Često sam se pitao zar to što duša ne pokreće ruku, nogu ili oko n e p o s r e d n o...direktno, znači da ima mozga ─ a duše ne ─ zato što bi, ─ po pretpostavci koju sam imao ─ to značilo da kad bi imalo nje ona ne bi imala potrebu za mozgom, pa on, kao višak u stvarnosti (tzv. kartezijanskoj,: duh i tijelo), ne bi ni postojao └1┐
Kasnije sam shvatio da tjelo ima neke moći koje duša nema, a to je moć ekonmisanja:..."ako...onda"
A ostao pri shvatanju da duša ima neke moći koje tjelo nema. To je jer što sam počeo da vjerujem ovo: postoji duh, kao nešto što prevazilazi...transcendentira i dušu i tijelo; da, duša bira "kako u kojoj situaciji", ali duh "kako, nevezano za situaciju...konstantna akcija", te djeluju odjednom time što duh ovome "kako" određuje s a d r ž a j
Dakle, spoj duše i tjela može da se vrši u mozgu, a da ne bude čudno što se ne vriši direktno na organ...jer mozgu će duša reći, mijenjajući nešto u njemu, materijalno ― ali ne ekonomišući sa tim ― reći će: "izvrši volju duha", ali, pošto ona ne ekonomiše materijalnim, toga radi sad mozak, kao neko ko to radi, ima smisla da postoji iako ima duše
1 ─ Jer jedini način da se očuva vjera u neludilo je to da se vjeruje da u stvarnosti nema ničega suvišnog, jer svaka suvišnost znači ludilo, a onda slijedi da bi stvarnost bila luda, pa tim: pošto je sve to što radimo ustvari naš o d n o s prema stvarnosti, slijedilo bi iz toga da i mi moramo biti ludi. └1.1┐
1.1 U neke stvari se, pošto spoznaš da su ti nespoznatljive, ima pravo i treba dobar ako si vjerovati da su onakve želiš - da odgovaraju Dobru.
Vaša mišljenja o spoju duše i tjela su jednako tema kao moja, i laganije će se pretraživati tema ako kad ne odgovarate, nego iznosite svoje stvari, stavite naslov u dogovorenoj boji, npr. crvenoj.
Često sam se pitao zar to što duša ne pokreće ruku, nogu ili oko n e p o s r e d n o...direktno, znači da ima mozga ─ a duše ne ─ zato što bi, ─ po pretpostavci koju sam imao ─ to značilo da kad bi imalo nje ona ne bi imala potrebu za mozgom, pa on, kao višak u stvarnosti (tzv. kartezijanskoj,: duh i tijelo), ne bi ni postojao └1┐
Kasnije sam shvatio da tjelo ima neke moći koje duša nema, a to je moć ekonmisanja:..."ako...onda"
A ostao pri shvatanju da duša ima neke moći koje tjelo nema. To je jer što sam počeo da vjerujem ovo: postoji duh, kao nešto što prevazilazi...transcendentira i dušu i tijelo; da, duša bira "kako u kojoj situaciji", ali duh "kako, nevezano za situaciju...konstantna akcija", te djeluju odjednom time što duh ovome "kako" određuje s a d r ž a j
Npr. u svim situacijama treba biti dobar./dobar i odan lijepom. Duša će odrediti k a k o ovo naređenje...imperativ da se izvrši. Duh manipuliše...determiniše u nekoj mjeri tjelo kao i dušu.
Dakle, spoj duše i tjela može da se vrši u mozgu, a da ne bude čudno što se ne vriši direktno na organ...jer mozgu će duša reći, mijenjajući nešto u njemu, materijalno ― ali ne ekonomišući sa tim ― reći će: "izvrši volju duha", ali, pošto ona ne ekonomiše materijalnim, toga radi sad mozak, kao neko ko to radi, ima smisla da postoji iako ima duše
1 ─ Jer jedini način da se očuva vjera u neludilo je to da se vjeruje da u stvarnosti nema ničega suvišnog, jer svaka suvišnost znači ludilo, a onda slijedi da bi stvarnost bila luda, pa tim: pošto je sve to što radimo ustvari naš o d n o s prema stvarnosti, slijedilo bi iz toga da i mi moramo biti ludi. └1.1┐
1.1 U neke stvari se, pošto spoznaš da su ti nespoznatljive, ima pravo i treba dobar ako si vjerovati da su onakve želiš - da odgovaraju Dobru.
Vaša mišljenja o spoju duše i tjela su jednako tema kao moja, i laganije će se pretraživati tema ako kad ne odgovarate, nego iznosite svoje stvari, stavite naslov u dogovorenoj boji, npr. crvenoj.
Poslednja izmena:
