Dugovi roditelja

Nije tema o coveku koji placa kucu koju su mu gradili roditelji, nego uopste o zaduzivanju roditelja i prebacivanju njihovih dugova, kasnije na decu...
Ne moze da se govori o zaduzivanju roditelja uopsteno, zato sto je ogromna razlika da li iza nekoga ostaju samo dugovi ili i luksuzna kuca.

Mozda je kuca nesto sto dolazi u obzir, jer i to dete zivi u toj kuci...
Ne znam odakle nekome ideja da su roditelji duzni da mu ostave kucu u kojoj ce ziveti, kao i to da ne moze ziveti i na nekom drugom mestu. Svasta!
 
Naravno da ne... Kazem samo da ovakvih primera ima bas dosta. Samo se pitam da li roditelji razmisljaju pre nego sto pocnu bilo sta....
Zasto bih ja recimo morao, za ne znam koliko godina, umesto da trosim na nesto sto meni odgovara, kucim se tamo gde ja hocu i sta vec jos... vracao dugove svojih roditelja...
Ako mi vec nisu obezbedili, nisu morali ni da me zarobe...
Bolje da su me pustili od nule da krenem, nego iz minusa... A sve to iz najbolje namere...

Primer koji si ti naveo nije minus.
Minus bi bio da su ostavili kockarske dugove, da vraća pare koje su potrošene na nešto od čega on nema ništa, da vraća pare koje su bačene u vetar.

Pritom, kažeš da je i on ulagao u tu kuću. Zašto je ulagao?
Zašto tada nije rekao "zaebite me ove kuće, neću ceo život da je gradim, ja hoću nešto drugo!"?
Pa zašto nije za njihova života to drugo stekao sam, od svojih para, onako kako on misli da mu je pametno, pošto mu je ova kuća robija?
Ili mu i nije bila tolika robija dok su i starci ulagali, pa je imao veliki krov nad glavom, pa je mogao da se ženi i pravi decu ne razmišljajući gde će da ih smesti, ne plaćajući kiriju i ne gurajući se u 40 kvadrata?
Znaš šta, zavalila bih ja tom komšiji takvu zaušku da bi se pušio.

A ti nauči iz njegovog primera, pa reci mami i tati odmah da se ne cimaju uopšte, jer te dugovi ne zanimaju.
 
Dao si nam nedovoljno informacija o tom prijatelju, a verovatno očekuješ mišljenje koje bi mu olakšalo život. Dati su predlozi napamet jer se ne zna ni gde je kuća, ni koliko velika, ni kolika je rata, ni kolika plata, ni koliko je star tvoj prijatelj. Predlozi su da proda kuću na toj lokaciji i kupi istu ili manju ali na daljoj lokaciji, da izda podstanarima, pa da kuća isplaćuje samu sebe. I koliko godina već isplaćuje, a na koliko godina je uzet kredit? Puno pitanja, malo odgovora, a velika muka. A opet bolje da otplaćuje svoj stan nego da da je podstanar.
 
A po pitanju roditeljskog zaduživanja jedan od primera je kada se roditelji u ime izgradnje kuće odriču svega i deci uskraćuju normalan život da bi imali najlepšu i najveću kuću u kraju ili selu, a deca ostaju željna svega u životu i grcaju čitav život jer je ipak ovo Srbija - zemlja u tranziciji i teško je u njoj samostalno steći egzistenciju i formirati porodicu bez pomoći sa strane.
 
A po pitanju roditeljskog zaduživanja jedan od primera je kada se roditelji u ime izgradnje kuće odriču svega i deci uskraćuju normalan život da bi imali najlepšu i najveću kuću u kraju ili selu, a deca ostaju željna svega u životu i grcaju čitav život
On nije bio dete dok se ulagalo u tu kucu. Imao je izbora, ali sada okrivljuje druge za nesto na sta je isam pristao.
 
Nego, ne kapiram, šta je trebalo da roditelji urade?
Ok, trebalo je da plate dug, kad su ga već napravili, jel', ili da ga ne prave ako 100% nisu sigurni da će ih za života otplatiti, zvoc-zvoc-zvoc, ali kad je već ispalo tako kako je, šta je trebalo daurade?
Da pre smrti prodaju kuću, isplate dug i kažu "ajd ti sinko stvaraj od nule kako znaš i umeš, pa budi pametniji od nas"?

Pa da. Vi ste se svi, kao roditelji, narogušili zbog sinovljeve nezahvalnosti. A ja lepo mogu da zamislim roditelje megalomane, koji su, recimo, u trenutku kada se o kuci odlučivalo, rekli imamo pare i mi ćemo ovako, i da taj sin stvarno nije mogao da utiče na njih, a pošto je
1) plan bio njihov
2) novac bio njihov
3) kuća bila njihova
nije se nešto mnogo ni svadjao, jer u krajnjoj liniji - njiova stvar. Dok je sa njima živeo, davao im je novac (tj. učestvovao je u zajedničkom budžetu), ali je možda imao neke svoje planove... koje zbog projekta koji su roditelji započeli, a nisu završili, sada ne može da ostvari.
Mislim, ko zna kako je sve to bilo, nemamo dovoljno podataka, ali svi ste se naljutili kao da se samo namera računa... a evo meni bi bilo draže da mi roditelji ne daju ništa, nego da me obavežu nečim do čega mi stvarno nije stalo. Ili je vama tako teško da poverujete da neko ne želi kuću? :)
 
Dao si nam nedovoljno informacija o tom prijatelju, a verovatno očekuješ mišljenje koje bi mu olakšalo život. Dati su predlozi napamet jer se ne zna ni gde je kuća, ni koliko velika, ni kolika je rata, ni kolika plata, ni koliko je star tvoj prijatelj. Predlozi su da proda kuću na toj lokaciji i kupi istu ili manju ali na daljoj lokaciji, da izda podstanarima, pa da kuća isplaćuje samu sebe. I koliko godina već isplaćuje, a na koliko godina je uzet kredit? Puno pitanja, malo odgovora, a velika muka. A opet bolje da otplaćuje svoj stan nego da da je podstanar.

Nije ni potrebno da dam vise podataka, jer nisam temu otvorio da bi se pricalo o coveku koji placa kucu koju ne zeli, a koje ne moze da se odrekne jer je vec dosta ulozio u nju i tesko mu je da tek odjednom presece, jer ne zna sta dalje....
Postavio sam temu jer postoje roditelji koji nesvesno ostavljaju svojoj deci svoje dugove, misleci da im obezbedjuju bolji zivot....
 
Pa nije njima bila namera da mru.....preteko ih život. Da su poživeli vratili bi dugove.
Život je to.......što on izrežira to ne može niko. Niko njega ne krivi.....ali nema logike da krivi roditelje jer nisu uspeli da vrate dugove za kuću zato što im život to nije dozvolio. Koja je vajda od toga?
Shvatam kakav je problem započeti nešto što ne možeš da završiš. Ali on kaže da je kuća opremljena, da u njoj živi sa porodicom....bar imaju komforan krov nad glavom....pa valjda se i to računa majku mu
Nije nikakav problem da krene od nule kad već ima toliku želju....nek proda kuću, vrati dugove (valjda će za toliko da zavrne)......i kad mu ne ostane više ništa svi vataju niski start pa u proleterijat.
Ili neka gleda da radi više, dva posla, i žena takodje da vrati postepeno dugove i da nastave život u toj kući, tj. te dve kuće i na tom placu što mu ostaviše roditelji....a on će svojoj deci
 
Nije ni potrebno da dam vise podataka, jer nisam temu otvorio da bi se pricalo o coveku koji placa kucu koju ne zeli, a koje ne moze da se odrekne jer je vec dosta ulozio u nju i tesko mu je da tek odjednom presece, jer ne zna sta dalje....
Postavio sam temu jer postoje roditelji koji nesvesno ostavljaju svojoj deci svoje dugove, misleci da im obezbedjuju bolji zivot....

Prvo, nisi definisao "dugove" već si dao primer svog prijatelja te smo se mi vezali za tu priču.
Dugovi koje roditelji ostavljaju mogu biti razni....krediti za kuće, kola, hipoteke, kockarski, drogeraški, zelenaški, minusi ta debitnim i kreditnim karticama, zapušteni placevi i mrtva imanja Bogu iza nogu......nije isto ako neko ostavlja svojoj deci kredit za zajedničku kuću ili kockarski dug
 
a evo meni bi bilo draže da mi roditelji ne daju ništa, nego da me obavežu nečim do čega mi stvarno nije stalo. Ili je vama tako teško da poverujete da neko ne želi kuću? :)
On ZELI tu kucu, u tome je problem.
Kada bi se odrekao kuce problem sa dugovima bi nestao.
Mozda nisi obratila paznju, ali evo kako stoji stvar sa zakonskim obavezama.
Po zakonu, on fakat nasleđuje i imovinu i dugove, ali zadugove odgovara samo do vrednosti nasleđene imovine, ne i svojom ličnom imovinom. Tako da je njemu u suštini - ni iz džepa, ni u džep.
 
Da li imamo pravo da se ljutimo na roditelje koji nam ne ostave nista iako su zeleli?

Covek o kome pricamo nije nista stekao da ostavi svojoj deci. Imamo za to razumevanja, jer zeli, a ne uspeva.

Njegovi roditelji njemu nisu ostavili nista (ako se odrekne i kuce i dugova), sa kojim pravom on njima zamera to sto su napravili losu procenu? I oni su zeleli, a nisu uspeli.

U cemu je razlika?
 
Ovako,
Roditelji zidaju, ulažu, zadužuju se misleći da će deci na taj način da omoguće bolji život ili bar mesto za život da se ne potucaju kojekuda.
Deca to ne žele.....žele da odu, ne žele da ostanu tu....nek idu i nek stvaraju sami. I odu. E, onda roditelje život pretekne, ne vrate dugove pa deca moraju vraćati. Jednostavno, prodaju nekretninu i vrate novac. Ovo ima ekonomsku izbalansiranost pod pretpostavkom da je novac uložen u kuću a ne profućkan na letovanja i odmore.Šta je tu problem?

Mnogo je veći problem kada roditelji ostave dugove kockarske, zelenaške a ne ostave nikakav kapital čijom bi se prodajom namirili dugovi. E, to dete je u problemu jer iz siopstvenih sredstava mora da vraća dug.
 
Da li imamo pravo da se ljutimo na roditelje koji nam ne ostave nista iako su zeleli?

Covek o kome pricamo nije nista stekao da ostavi svojoj deci. Imamo za to razumevanja, jer zeli, a ne uspeva.

Njegovi roditelji njemu nisu ostavili nista (ako se odrekne i kuce i dugova), sa kojim pravom on njima zamera to sto su napravili losu procenu? I oni su zeleli, a nisu uspeli.

U cemu je razlika?

u tome što su oni presekli i rekli hoćemo ovo i krenuli ka tom cilju....a on sada nema snage da uhvati isti takav nož u ruke i sam preseče.....
 
Da li imamo pravo da se ljutimo na roditelje koji nam ne ostave nista iako su zeleli?

Covek o kome pricamo nije nista stekao da ostavi svojoj deci. Imamo za to razumevanja, jer zeli, a ne uspeva.

Njegovi roditelji njemu nisu ostavili nista (ako se odrekne i kuce i dugova), sa kojim pravom on njima zamera to sto su napravili losu procenu? I oni su zeleli, a nisu uspeli.

U cemu je razlika?

Razlika je u tome sto njega i njegovu decu posmatramo iz svoje perspektive ili perspektive roditelja i saosecamo se tj razumemo.

Njegove roditelje posmatramo iz perspektive sebicnog deteta i automatski osudjujemo
 
Onaj ko stvara nije sebičan.....onaj ko ostavlja deci stvoreno nije sebičan....jer im je ostavio kapital koji oni mogu koristiti ili unovčiti.....
Onaj ko ima novac a potroši ga u kladionici, kafani, na lična zadovoljstva a deca mu idu gola i bosa ....e, taj je sebičan
 

Back
Top