Kad građanin izgubi na primer ličnu kartu ili pasoš ili neku drugu ispravu koju izdaje država,država je vrlo voljno da mu izda drugu.Motiv ili pobudu države nije potrebno posebno obrazlagati jer je svima jasno da je reč o novcu.Svaka država je inače razbojnik i koristi svaki povod da otme što više novca.To međutim nije tema ove teme .Zanimljovost odnosa između države i građanina pri izdavanju isprava jeste u tome što država ne samo naplaćuje svoju "uslugu" nego i nepotrebno maltrerira građanina.Naime za izdavanje isprave od strane države najčešće ili u preko 90 % slučajeva nije dovoljno da građanin dođe do šaltera države i kaže dobar dan,ja sam taj i taj,dajte mi taj i taj dokument i koliko to košta ?.Ne,država se pobrinula da izdavanje jednog dokumenta,jedne isprave uslovi prethodnim podnošenjem većeg broja drugih isprava koje se naravno sve naplaćuju a koje građanin po pravilu ne poseduje.Trik je u tome što i te druge isprave takođe izdaje država i niko više.A te druge isprave ne izdaje isti organ države nego je za svaku vrstu isprave nadležan drugi organ.Država dakle upućuje građanina koji se obratio državi da se obrati toj istoj državi.Svi podaci koji su potrebni za izdavanje isprave već se nalaze u posedu države.I umesto da državni organi ,još u vreme kad je kompjuterska tehnologija omogućila brzo i lako komuniciranje,međusobno razmenjuju potrebne podatke,građanin je prinuđen da ide od jedne do druge institucije,čeka u redovima pred šalterima i naravno papreno plati "uslugu" državi.