- Poruka
- 112.662
@SW, u pitanju je tibetanska poslovica

Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
@SW, u pitanju je tibetanska poslovica![]()
obožavam apokrife''Mada imaš oči kojima vidiš druge ljude, treba ti ogledalo da bi video sebe!''
а то огледало су други, јер ми се огледамо у туђим очима
у хришћанској теологији човек се пре свега одређује као личност. међутим, личност не постоји сама за себе и сама по себи. без другога (другог лица / друге личности) ни ми се не потврђујемо као личности, тј. не постојимо као личности. дакле, личности се остварују само у међусобном односу, тј. у заједници. зато без тог другог нема ни нас самих. то се не тиче само човека, него и Бога, који је за хришћане Свето Тројство - Један Бог у Три Личности (Заједница/Сабор Тројице). у супротном, бог не би био Бог, него безлична сила.
---------
ево још неких занимљивих слика везаних за тему:
у ранохришћанским апокрифима који се односе на живот Адама и Еве (касније унети у једно од најчитанијих дела средњег века- Legenda aurea Jacobusa de Voraginea) помиње се и предање о Дрвету Крста (Lignum crucis). по причама које бележе стари апокрифи, Адамов син Сит, идући на исток стопама својих родитеља, долази до Еденског врта, чији улаз чува Херувим са огњеним мачем. Сит плаче за изгубљеним Рајем, а Херувим (Арханђел Михаило) му даје три семенке са дрвета живота и каже Ситу да их стави у гроб свога оца Адама кад он умре. (по другој верзији те три семенке су једино што је преостало од дрвета познања добра и зла, које се осушило након што су Адам и Ева појели његов плод. Сит их је ставио у Адамова уста кад га је сахранио.) тако је из Адамовог гроба (тј. из старог Адама) никло дрво Часног Крста, на коме ће бити распет Христос (Нови Адам). дакле, опет врло снажна симболика.
''Mada imaš oči kojima vidiš druge ljude, treba ti ogledalo da bi video sebe!''
а то огледало су други, јер ми се огледамо у туђим очима
у хришћанској теологији човек се пре свега одређује као личност. међутим, личност не постоји сама за себе и сама по себи. без другога (другог лица / друге личности) ни ми се не потврђујемо као личности, тј. не постојимо као личности. дакле, личности се остварују само у међусобном односу, тј. у заједници. зато без тог другог нема ни нас самих. то се не тиче само човека, него и Бога, који је за хришћане Свето Тројство - Један Бог у Три Личности (Заједница/Сабор Тројице). у супротном, бог не би био Бог, него безлична сила.
.
Ličnost je ustvari obličije živog Boga u čoveku zar ne?
Ličnost je ustvari obličije živog Boga u čoveku zar ne?
Ne, to je suština.
Ličnost je veštački nastala tvorevina (dakle, lažna) kroz identifikaciju čoveka sa životom.
Suština je ono sa čim se rađamo, dok je ličnost ono što kroz život postajemo.
Ne, to je suština.
Ličnost je veštački nastala tvorevina (dakle, lažna) kroz identifikaciju čoveka sa životom.
Suština je ono sa čim se rađamo, dok je ličnost ono što kroz život postajemo.
да, али у хришћанству (кападокијска школа) не прави се разлика између суштине и личности. божанска суштина је личност Оца.
Ličnost je ono sa čim se rađamo,jedinstveno i neponovljivo ja a postepeno se otkriva kroz odnos,relaciju sa svetom i naročitom drugim ličnostima.Ličnost je nosilac suštine(prirode) a ne obratno.
Rađaš se kao tabula raza - um ti je potpuno prazan. Do negde 4. godine te na životu održava suština koja ima tesnu povezanost sa majkom još iz vremena dok je bila fetus.Ličnost je ono sa čim se rađamo,jedinstveno i neponovljivo ja a postepeno se otkriva kroz odnos,relaciju sa svetom i naročitom drugim ličnostima.Ličnost je nosilac suštine(prirode) a ne obratno.
Rađaš se kao tabula raza - um ti je potpuno prazan. Do negde 4. godine te na životu održava suština koja ima tesnu povezanost sa majkom još iz vremena dok je bila fetus.
Identifikacija sa svojim Ja, kroz ime koje su ti dali roditelji, počinje i identifikacija sa životom, odnosno počinje da se razvija ličnost.
Sve što u životu vežeš za to svoje Ja, kroz učenje i druge vidove identfikacije, utiče na kreiranje tvoje ličnosti, tvog lažnog Ja.
Problem je što sa razvojem ličnosti prestaje razvoj suštine jer lažna Ja postaju dominantna u čoveku i kao takvi blokiraju razvoj suštine.
Najčešće nam suštna ostaje na nivou deteta od 3-4 godine. Isus i kaže: da bi ušli u kraljevstvo nebesko moramo se vratiti na nivo deteta. U prevodu, moramo probuditi suštinu u nama.
Moje duhovno učenje se i zasniva na ponovnom razvoju suštine, tako što nastojim da dominantna Ja moje ličnosti dovedem u pasivan položaj kako bi prekinuo blokadu kojim oni blokiraju rast suštine. Što si u tom učenju svesniji sebe, to je dominacja lažne ličnosti slabija.
Dakle, rad je usmeren na sebe: na laganje sebe, na sve negativne emocije koje nam identifikacija sa životom donosi, na razvoju volje koja će me voditi do zadanog cilja itd.
дакле, треба поништити себе као личност да би се развила некаква суштина у нама. како племенито учење.
Ne možeš ti ništa poništiti, ličnost je tu, ona se već razvila. Moraš je učiniti pasivnom jer njena aktivnost blokira razvoj suštine.
Identifikacija sa životom i stvarima iz života je čini aktivnom jer ti nesvesno to radiš.
To mora prestati. Moraš svoju svesnost o sebi da digneš na veći nivo. Moraš se probuditi iz sna u koji te je život odveo.
како год, ти настојиш рећи да то што се личност развила није добро. боље да се никад не развије, јер личност нам помрачује суштину.
међутим, у хришћанству личност је афирмативан принцип. јер волимо другога не због његове (видљиве или помрачене) суштине, него онаквог какав јесте.
Ne, ličnost se mora razviti inače čovek ostaje glup. Ali ličnost ne treba da bude prepreka u razvoju suštine, nego da služi u razvoju suštine.
Ono što treba da se uradi je da se ličnost učini pasivnom kako bi se suština razvila.
Najprostije rečeno: znanje ne sme da bude ispred razumevanja, nego da služi razumevanju. Možeš ti naučiti nešto napamet, a da to uopšte ne razumeš, ali često ti to nije prepreka da iskažeš to svoje napamet naučeno znanje. Biblijski fariseji su imali izraženu tu odliku.
да, али заборављаш један врло важан детаљ - личност није саткана само од разума (знање/разумевање) него и од осећања. ако потиснемо и ум и емоције шта смо постали? биљка.
овај разговор је врло занимљив, али мислим да смо се удаљили од теме.
Drvo zivota je simbol i sinonim dugo/vecnosti.
Kada je covek upoznao ukus dualnosti dobra i zla 'umro' je u vecnosti i rodio se u prolaznom materijalnom svetu.