DRUSTVO MRTVIH PESNIKA


Kakva cast! :)
Jekyll, nadam se da se pridruzujes! :wink:
Kad smo kod kapetana:

O KAPETANE! MOJ KAPETANE!

O kapetane! Moj kapetane! Strašna je plovidba svršila!
Pobijedismo! Najgora oluja nije nam broda skršila,
Luka je blizu, zvona čujem, klicanje ljudi i trk,
Dok oči prate čvrsti naš brod, što pristaje smion i mrk!
Ali o srce! Srce! Srce!
Na palubi je moj kapetan,
U svojoj rujnoj krvi leži,
Mrtav i ledan.

O kapetane! Moj kapetane! Ustaj! Čuj: zvona biju!
Ustaj! Za tebe trube ječe i zastave se viju,
Za tebe vijenci, cvijeće, i ljudi što se stizu
Na mol hrpimice. Slušaj! To tebi željno kliču.
O kapetane! Oče!
Ko u snu nekom gledam
U naručju mi ovdje ležiš
Mrtav i ledan.

Usne su mu blijede, mirne, kapetan samo šuti,
Bezvoljno bilo mu stoji, ruke mi ne ćuti.
Usidrio se brod naš, dovršen naš je put,
S plovidbe strašne vratismo se, cilj je postignut.
Kliknite obale! Zvonite zvona!
A ja- sjetan i bijedan
Palubom šetam, gdje leži kapetan,
Mrtav i ledan.



A moze i u originalu: :wink:

O Captain !My Captain! - Walt Whitman

O Captain! My Captain! Our fearful trip is done,
The ship has weather'd every rack, the prize we sought is won,
The port is near, the bells I hear, the people all exulting,
While follow eyes the steady keel, the vessel grim and daring;
But O heart! Heart! Heart!
O the bleeding drops of red,
Where on the deck the Captain lies,
Fallen cold and dead.

O Captain! My Captain! Rise up and hear the bells;
Rise up --- for you the flag is flung --- for you the bugle trills,
For you the bouquets and ribbon'd wreaths --- for you the shores a-crowding,
For you they call, the swaying mass, their eager faces turning,
Here Captain! Dear father!
The arm beneath your head!
It is some dream that on the deck,
You've fallen cold and dead.

My Captain does not answer, his lips are pale and still,
My father does not feel my arm, he has no pulse nor will,
The ship is anchor'd safe and sound, it's voyage closed and done,
From fearful trip the victor ship comes in with object won;
Exult O shores, and ring O bells!
But I with mournful tread,
Walk the deck my Captain lies,
Fallen cold and dead.



ps. Ovo je inace moj omiljeni pesnik! :)
Volim ga sto je sirov,
volim ga sto slavi zivot,
volim ga zbog poistovecivanja sa prirodom i svemirom,
volim ga sto slavi coveka,
volim ga sto je romantik,
volim ga sto je lud!!!!!!!!! :P
I sto kad ga citam,
ispuni me takvom strascu,
takvom voljom za zivotom,
MA TO JE CUDO JEDNO! :D

Evo ga, ljubi ga JA: :P
whitman.jpg




 
Uzori... Ajde da pricamo o uzorima... Mnogi ce me napasti zbog njega... Ducic... Ali on mi je bio jedan od prvih uzora... Ko josh? Jova Jovanovic Zmaj (kako je taj znao da pishe ljubavne stiohove, eh...), Dobrica Cesaric (sjajni hrvatski lirik), Djura Jaksic (pesnik boli), DIS (pesnik tuge)... Eh, klasicari... Da. Pa i ja sam pomalo klasik, cak i u mojoj 23 godini.. Ali, polako se izvlacim iz toga... Pisem... Pisem i danas.. Ali, sve vise se udaljavajuci od uzora... Nisam i verovatno i necu, mada ih volim, oponasati Miljkovica i Popu, zacetnike nase moderne poezije... Nego pustiti... Da letim... Pustam stihove da lebde nad mojim umom... I polako ih zapisuje...

Kad smo vec kod Ducica... Njegov povratak u Trebinje... Ostavio je traga u ovoj maloj poemici...

Ducicu

Place Trebinje,
od srece i ponosa
kao poema sto pominje
reci rodoljublja, slave i prkosa.

Vratio se pesnik,
cija je sva rec srpska
i svaki stih srpstvu spomenik
cija je hrabrost velika i drska.

Stojte himere i bauci,
sto vekov'ma vladate!
Stanite nesnosni zvuci
kubura i maceva sto fijucu i mlate!

Nek zavlada mir,
pesniku u cast.
Nek stane krvavi pir,
srpskog naroda propast.

Mirno pocivaj srpska duso,
i ja osecam ratove i ponos i pad,
i ja se grusam cega ti si se grus'o.
Mirno pocivaj, mi nastavljamo
gde ti si stao onomad...
 
Pablo Neruda
(1904-1973)

Divno je, ljubavi, znati da si ovde u noci,
nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena
dok rasplicem svoje brige
kao mreze zapletene.
Odsutno, tvoje srce plovi snovima,
ali telo ti dise tako napusteno,
trazeci me uzalud, dopunjujuci moj san
kao biljka sto se udvostrucuje u seni.
Uspravna, bit ces druga sto ce ziveti sutra,
ali od onih granica izgubljenih noci,
od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo
nesto ostaje i vodi nas svetlu zivota
kao da je pecat sene obiljezio
vatrom svoja tajnovita stvorenja.


p.s.Jedan od omiljenih pesnika,
svaki njegov stih zivi za sebe...
Volim ga i smatram najvecim romanticarem,
koji je verovao u svoje ideje i ideale.
Jedna od njegovih poznatijih zbirki pesama:
“Dvadeset ljubavnih i jedna očajna pesma”.
 
Jova Zmaj

Mesecina, - al' meseca nema;
Moja mila zelen venac snila,
Pa se malo u snu nasmejala, -
Od toga se ponoc zasijala.


Njega uglavnom pominju kao pisca velikog broja decjih pesama... Ali Zmaj je pisao i odlicne ljubavne poeme... Radosne, tuzne, slatke, gorke... Po meni: najzapostavljeniji od svih srpskih romanticara...

A da: pored toga je bio i odlican satiricar...
 
Iluzionisto ( moram da ti pronadjem adekvatan nadimak, ovo mi je predugacko za kucanje :? ), volimo mi Ducica! :) Niko nije savrsen! Ali njegove PLAVE LEGENDE su savrsene! :D Jesi li citao, ja sam vec davno postovala neke?!
A ko ne voli cika Zmaja? :shock:
"Tiho noci moje zlato spava...", pevao je meni moj tata! :lol: Kad sam bila mala, naravno!
A dobro je znati da i politicari imaju dusu :wink: !
"Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav."


Za nocas imam jednu fenomenalnu pricicu, pisana je za decu, ali je i za odrasle! Malo je zloslutna :? , a volela bih da mi odgovorite na pitanje kojim se zavrsava! Prica se zove:

VRATA NA PODU

Postojao je jedan decak koji nije znao da li zeli da se rodi. Ni njegova mama nije znala da li zeli da se on rodi. Ziveli su u brvnari od drveta na ostrvu koje je bilo na jezeru. Nije bilo nikoga u blizini. U brvnari su se nalazila vrata na podu. Decak se bojao onog sto je bilo ispod tih vrata. A i mama se bojala.
Jednom, pre mnogo vremena, druga deca posetila su brvnaru na Bozic. Deca su otvorila vrata i nestala u hodniku. Mama je pokusala da nadje decu, ali kad je otvorila vrata, cula je tako uzasan zvuk, od koje joj je kosa pobelela, kao kosa duha. Mama je takodje i videla neke stvari , stvari toliko uzasne, da ne mozes ni da ih zamislis. Zato se mama pitala da li zeli da rodi malog decaka. Narocito zbog stvari koje mogu biti ispod tih vrata. Onda je pomislila, “ Zasto da ne? Reci cu mud a ne otvara vrata na podu!”. Ali, decak jos uvek nije znao da li zeli da se rodi u svetu u kome su postojala vrata na podu. Ali, postojale su predivne stvari u sumi, na ostrvu i jezeru. “Zasto da ne rizikujem?, pomislio je.
I mali decak se rodio i bio je srecan. I njegova mama je bila srecna. Ipak, svakog dana mu je govorila,”Nemoj nikad, nikad, NIKAD, NIKAD da otvoris vrata na podu!”
Ali, naravno, on je bio samo mali decak.
Da ste vi taj decak, zar ne biste otvorili vrata na podu?

(maznula sam je iz istoimenog filma, odlicna drama, preporucujem! :) ) :wink:


 
divlja-u-srcu:
"Borite se da pronadjete svoj sopstveni glas!
Sto duze cekate, manje su sanse da ga pronadjete!
Vecina ljudi vodi tmuran zivot u depresiji!
Ne predajte se takvom zivotu!
Borite se!
Pogledajte svet oko sebe!
Borite se i nadjite NOVO TLO ZA SEBE!"


Rece profesor Kiting svojim ucenicima, popevsi se na sto! Tako cu i ja da se pentram po stolovima kad budem profesor knjizevnosti! :lol:
Kliknite za proširenje...

Nevjerovatno!!! Ja sam planirao da na prvom casu, sa svim svojim ucenicima pogledam ovaj film, a onda da na sledecem razgovaramo o njemu. Mozda ce neki ostati osteceni za otkacenog profesora-sanjara, ukoliko dozivotno budem bio apsolvent.
 
They're not that different from you, are they? Same haircuts. Full of hormones, just like you. Invincible, just like you feel. The world is their oyster. They believe they're destined for great things, just like many of you, their eyes are full of hope, just like you. Did they wait until it was too late to make from their lives even one iota of what they were capable? Because, you see gentlemen, these boys are now fertilizing daffodils. But if you listen real close, you can hear them whisper their legacy to you. Go on, lean in. Listen, you hear it? - - Carpe - - hear it? - - Carpe, carpe diem, seize the day boys, make your lives extraordinary.
 
Dobrisa Cesaric... Moja omiljena poema...

KRIK

Citavog dana bol mi buja,
Zamjetljiv tek u glasu tihom,
Al dodje noc, i razlije se -
I najedanput kriknem stihom.

Zavrisnuvsi svoj vrisak u svijet
Da uokolo trazi jeku,
Razdijelio sam svoje srce
Med bracu neznanu, daleku.

I krik moj luta, luta, luta,
A kada srodno srce prene,
Da l" ono sluti da je pusten
Iz noci mucne, probdivene?
 
inspirion:
EEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE

evo i mene.Novi drug clan.
Pozdrav za kapetana
Kliknite za proširenje...

Dobro dosao! :wink:

A sto ignorisete pitanje iz pricice? :?
Ja bih otvorila vrata na podu!
To bi bilo jace od mene.
Ako je tamo nesto mnogo strasno, to su onda sigurno moji najmracniji strahovi!
A kad su strahovi u pitanju-bolje se sa njima SUOCITI! :wink:

PAROLA ZA DANAS:

Da budem VLADAR zivota,
a ne njegov ROB! 8)
 
Evo me dolazim sa snaznom muzikom, sa
trubama mojim i bubnjevima,
Ne sviram marseve samo priznatim
pobednicima, ja sviram marseve
porazenim i pobijenim

Jesi li cuo da je dobro odneti pobedu?
Ja kazem da je dobro pasti na bojistu,
bitke se gube u istom duhu u kojem se i
dobijaju.

Ja bubnjam i stupam za mrtve,
na piskove svoje duvam sto glasnije i
veselije mogu.

Ura za one koji nisu uspeli!!!
I za one ciji bojni brodovi potonuse u
more!
I za one sto i sami potonuse u more!
I za sve generale sto izgubise bitke, i za
sve junake nadjacane!
I za sve neznane junake, ravne najvecim
junacima znanim!
 
Vidim ja da moram da budem mirodjija :?
pa...evo odgovora...
Ovako:
Da sam ja taj mali decak,koji u samom startu,nije zeleo ni da se rodi,a ni njegova mama nije zelela da se on rodi,jer nije zelela da upoznaje strah i zlo na ovom svetu,verovatno ne bi otvorio vrata.
Da razmisljam kao ja i samo ja...otvorio bi vrata.
Radoznalost je jaca od mene i samo otvaranjem vrata,suocio bi se sa onim sto je iza njih i tako pobedio svoje strahove.I naravno,saznao bi sta je iza tih vrata u podu!!!

p.s. previse filozofiram :P 8)
 
iluzionista:
Jova Zmaj

Mesecina, - al' meseca nema;
Moja mila zelen venac snila,
Pa se malo u snu nasmejala, -
Od toga se ponoc zasijala.


Njega uglavnom pominju kao pisca velikog broja decjih pesama... Ali Zmaj je pisao i odlicne ljubavne poeme... Radosne, tuzne, slatke, gorke... Po meni: najzapostavljeniji od svih srpskih romanticara...
Kliknite za proširenje...

"Moj dragane, gde si noćas bio,
Il' si pio il' si dangubio?"
Ja sam pio, nisam dangubio;
Popio sam toke sa prsiju,
Sve u zdravlje tih crnih očiju.
Crne oči, a i vino crno,-
Nije čudo ako sam posrno.
 
maliPrinc:
Dragi moj prijatelju! :)
Da te nauci Divlja kako se postuju ovakvi stihovi! :P
MORA SVE DA TUTNJIIIIIIIIIIII, breeeee! :wink:



Evo me dolazim sa snaznom muzikom, sa
trubama mojim i bubnjevima,
Ne sviram marseve samo priznatim
pobednicima, ja sviram marseve
porazenim i pobijenim

Jesi li cuo da je dobro odneti pobedu?
Ja kazem da je dobro pasti na bojistu,
bitke se gube u istom duhu u kojem se i
dobijaju.

Ja bubnjam i stupam za mrtve,
na piskove svoje duvam sto glasnije i
veselije mogu.

Ura za one koji nisu uspeli!!!
I za one ciji bojni brodovi potonuse u
more!
I za one sto i sami potonuse u more!
I za sve generale sto izgubise bitke, i za
sve junake nadjacane!
I za sve neznane junake, ravne najvecim
junacima znanim!


ps. E, SAD SE CUJU I TRUBE I BUBNJEVI! :wink:
A ovi neznani junaci, PA TO SMO MI! 8)


Kliknite za proširenje...
 
Buntovnik_Bez_Razloga:

Da razmisljam kao ja i samo ja...otvorio bi vrata.
Radoznalost je jaca od mene i samo otvaranjem vrata,suocio bi se sa onim sto je iza njih i tako pobedio svoje strahove.I naravno,saznao bi sta je iza tih vrata u podu!!!

p.s. previse filozofiram :P 8)
Kliknite za proširenje...

Pa ti si vec otvorio Pandorinu kutiju! :lol:
A taman posla da ne otvoris ta mala vratanca! :P


 
zaebi slova, Divljice. :P Crno je zloslutna boja. :roll: :P E, bas su te izignorisali sa onim vratima. :lol: Ajde da ti odgovorim: Pa, naravno da bi... Zasto? Zato sto kad nekome nesto ne objasnis, tu se javlja znatizelja. :lol: Ali ako objasnis, ona ne postoji i manja je verovatnoca. :P
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top