DRUSTVO MRTVIH PESNIKA

divlja-u-srcu:
Buntovnik_Bez_Razloga:

Da razmisljam kao ja i samo ja...otvorio bi vrata.
Radoznalost je jaca od mene i samo otvaranjem vrata,suocio bi se sa onim sto je iza njih i tako pobedio svoje strahove.I naravno,saznao bi sta je iza tih vrata u podu!!!

p.s. previse filozofiram :P 8)

Pa ti si vec otvorio Pandorinu kutiju! :lol:
A taman posla da ne otvoris ta mala vratanca! :P



Pa,naraVski da sam otvorio Pandorinu kutiju :P
Sapnucu ti jednom,sta ima unutra :wink:
A ta vratanca cu da otvorim kad god 'ocu! 8)
Niceg se ne bojim,bre! :P
 
Obicni pajacu!
pričaš o ljubavi
devojci čiju si u noći
samo senku upoznao

Ne zna te ona,
dah tvojih misli
njeno srce ne topi
njene usne poljubac ne traže

Budalo! Zar može ona
što si joj sjaj očiju
samo dvaput spazio
razumeti tebe,klonulu dušu

Žumori ti duša tugom,plače
zaljubljivati se znaš
preboleti ne znaš
a voleti želiš


I zato se molim za tebe,
da ti ne odbijaju
ruke čežnjive za njihovim kosama
i želju da budeš jedno sa njima .


Da se prati ritam.I ovo su bubnjevi.
 
Jel' pesmica tvoja, inspirion? :)

A slusajte sad ovo:

" Ljudi zive u svojim mislima kao larve. Tek poneki se razvije u leptira i napusti cauru."

M. Pavic

E, to vam je domaci zadatak od danas! :)
Ko se razvije u LEPTIRA i napusti CAURU, nek se javi, da nam kaze kako je uspeo!
Zayebano je to i tezak je zadatak!
Mnogo tezak! :wink:



 
divlja-u-srcu:
Da budem VLADAR zivota,a ne njegov ROB! 8)

4_17_10.gif


p.s.
Ja sam kao leptir sto ovim svetom luta
ja sam skitnica bez puta
:P :wink:
 
divlja-u-srcu:
Hose Arcadio:
Nevjerovatno!!! Ja sam planirao da na prvom casu, sa svim svojim ucenicima pogledam ovaj film, a onda da na sledecem razgovaramo o njemu. Mozda ce neki ostati osteceni za otkacenog profesora-sanjara, ukoliko dozivotno budem bio apsolvent.

Isti slucaj sa mnom! :lol:
Nego si mi sumnjiv, mozda samo kolege? :?


Dozivotni apsolvent Filozofskog fakulteta u Ist. Sarajevu (Odsjek: Opsta knjizevnjost)
 
Hose Arcadio:
divlja-u-srcu:
Hose Arcadio:
Nevjerovatno!!! Ja sam planirao da na prvom casu, sa svim svojim ucenicima pogledam ovaj film, a onda da na sledecem razgovaramo o njemu. Mozda ce neki ostati osteceni za otkacenog profesora-sanjara, ukoliko dozivotno budem bio apsolvent.

Isti slucaj sa mnom! :lol:
Nego si mi sumnjiv, mozda samo kolege? :?


Dozivotni apsolvent Filozofskog fakulteta u Ist. Sarajevu (Odsjek: Opsta knjizevnjost)

"Opsta knjizevnjost" - kuku meni!!!
 
Dum sinut fata vivite lieti!
Budite radosni kad god vam se za to pruza mogucnost, i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenuci ciste radosti vrede i znace vise nego citavi dani i meseci naseg zivota provedeni u mutnoj igri nasih sitnih i krupnih strasti i prohteva. (njihova propinjanja su cudljiva i nezdrava, njihova zadovoljenja nesigurna i kratkotrajna, sama sebi cilj i svrha!) A minut ciste radosti ostaje u nama zauvek, kao sjaj koji nista ne moze zamraciti.

Ivo Andric
 
Robert Herrick

To The Virgins To Make Much Of Time

Gather ye rose-buds while ye may,
Old Time is still a-flying:
And this same flower that smiles to-day,
To-morrow will be dying.

The glorious Lamp of Heaven, the Sun,
The higher he's a-getting
The sooner will his race be run,
And nearer he's to setting.

That age is best which is the first,
When youth and blood are warmer:
But being spent, the worse, and worst
Times, still succeed the former.

Then, be not coy, but use your time;
And while ye may, go marry:
For having lost but once your prime,
You may for ever tarry.

Za prevod se obratite kapetanu, mozda ga ona ima :P
 
Kapetan nema prevod :( , al' mozda vam je prevedem ako budem imala inspiracije :) , mada nije komplikovana za razumevanje :P !

Ali od Roberta Herrick-a imam kratku pesmicu o Julijinim grudima :wink: :

JULIJINIM GRUDIMA

Jeste li vidjeli kad (sa veseljem)
Crvenu ružu gdje viri iz bijele?
Il' možebit trešnju( božanskom se čini)
Unutar ljiljana? Baš u sredini?
Il' kada zrake primjetili one,
Što jagoda pušta, u vrhnje kad tone?
Il' vidjeti rumen rubina, iz čistoga
Glatkoga bisera bijelog, sa Istoka?
Baš slična je ovom i svemu tom skupa
Dražest joj prsiju svakoga pupa.


A ova druga u originalu mi se jos vise svidja :P :

Upon Julia's Breasts


Display thy breasts, my Julia, there let me
Behold that circummortal purity:
Between whose glories, there my lips I'll lay,
Ravished, in that fair Via Lactea.


ps. E,tako se divi zenskim grudima! :wink:




 
NATALIJA NIKOLAJEVNA GONCAROV
(udace se 18.februara 1831 za Aleksandra Sergejevica Puskina)

Jos jedna blaga lepotica!
Njena se majka razmece njom pred
Pesnikom sto recima planinari.
On ima samo majmunski kavez
Za reci, I tu otrovnu spretnost
Le pauvre, c’est deja trop.
Ta njena bela koza, kad bi samo
Mogao zastati gde I drugi, ali, ah,
Ta carska mekota pod njenom bluzom,
Bujna senovita raskos. Ko bi
Mogao traziti vise? Vise od dve?
Pocujte kako proslogodisnja smelost
Sada podbacuje. Njegove reci protiv
Iste te svile sto se isprecila
I njenih mekih guzova- razume se
Borba je neravnopravna. U njenoj glavi,
Ni glaska. No nekakvo oblicje,
Oblicja u oblicjima, njena skladna ramena,
Torzo u ogledalu upola se
Okrece, belicasto se mreska. Ta oblicja
Oponasaju I predskazuju njegove snove,
Koji nemaju drugih vodica. Pokusajte
Da osporite tako nesto. Njena bedra,
Koja se nude, vidite, na tom niskom divanu,
Gde se razlivaju. Beskrajna su
Kao Homer. Svetlost klizi po njima
Stisnutim amblemima, vedrim ucenicima,
Lepo je razvijati slike ali utapati se u njima
To nije sala. Onjegin je naravno
Imao isti problem… Ili kada je o tome rec
U svojoj bezmernoj prici,
Pjer Bezuhov: Elen, bez pameti,
Sta je on znao, ali, tu je taj njen dekolte
Kao olaksavajuca okolnost, saginje se ka njemu,
Za vecerom, nad stolom, DEESSIE! Sto
Preobrazava svet. A sada Natalija Nikolajevna
Nudi svoju rec kao majmuna, “Citavo njeno telo
Samo ovlas zasrto sivom haljinom.”
Na to, svi putevi odatle
Nestaju! Sve do smrti! Jer
Kakvo je to tu mesto, za jednog pesnika.
“Citavo njeno telo”- a I citavo
Glupo. Zapanjujuce. I nema rima
Osim njegovim. Odalisque.
Risque. Svi putevi ka tome
Raskosnom vlasnistvu, njegovom. To
Belo obilje. Njena bedra. Ona
“Ne voli poeziju.” Kad se ta bedra,
kad ih ona otvori. Ah. Crkva.
To ce da blagoslovi. Uskoro.
Ume li ona nesto da kaze?
 
divlja-u-srcu:

A slusajte sad ovo:

" Ljudi zive u svojim mislima kao larve. Tek poneki se razvije u leptira i napusti cauru."

M. Pavic

E, to vam je domaci zadatak od danas! :)
Ko se razvije u LEPTIRA i napusti CAURU, nek se javi, da nam kaze kako je uspeo!
Zayebano je to i tezak je zadatak!
Mnogo tezak! :wink:




To je ono sto ljude razdvaja na brojeve i one koji su zaista ziveli.Nije tesko,samo treba raditi na sebi.Otvarati sebi prostor.Stvarati mogucnosti.
 
maliPrinc:

Kakvo je to tu mesto, za jednog pesnika.
“Citavo njeno telo”- a i citavo
Glupo. Zapanjujuce. I nema rima
Osim njegovih. Odalisque.
Risque. Svi putevi ka tome
Raskosnom vlasnistvu, njegovom. To
Belo obilje. Njena bedra. Ona
“Ne voli poeziju.” Kad se ta bedra,
kad ih ona otvori. Ah. Crkva.
To ce da blagoslovi. Uskoro.
Ume li ona nesto da kaze?

DO YAYA! :D
 
Jos jedna prelepa pesma iz filma: :wink:

GLE, IDE LIJEPA KAO NOĆ

Gle, ide lijepa kao noć kraja
Zvjezdanog neba, vedrih klima,
Sve najljepše od mraka i sjaja
U liku svom i oku ima,
Umekšanom svijetlom raja,
Što od neba ga dan ne prima.

Tek sjena jača, manja zraka-
I slabi slast neiskazana
U valu njenih uvojaka,
Il' blaga svjetlost, licu dana,
Gdje kaže slatka misao svaka
Svu draž, čistoću svoga stana.

S tog obraza i čela nježna
-Što tiho je, a riječ ne gubi-
Smiješci zbore i boja nježna,
Da njenu prošlost blagost rubi,
Da ne zna duh njen zemnih čežnja,
A srce njeno čisto ljubi.

Lord Byron



(u originalu::P


She Walks In Beauty


She walks in beauty, like the night
Of cloudless climes and starry skies;
And all that's best of dark and bright
Meet in her aspect and her eyes:
Thus mellow'd to that tender light
Which heaven to gaudy day denies.

One shade the more, one ray the less,
Had half impair'd the nameless grace
Which waves in every raven tress,
Or softly lightens o'er her face;
Where thoughts serenely sweet express
How pure, how dear, their dwelling-place.

And on that cheek, and o'er that brow,
So soft, so calm, yet eloquent,
The smiles that win, the tints that glow,
But tell of days in goodness spent,
A mind at peace with all below,
A heart whose love is innocent!)

ps. A proglasise ga osnivacem pesnicke "satanske skole"! :roll:
Al' o tome sutra... :P
 

Back
Top