- Poruka
- 17.962
Naše društvo je postalo društvo gutača afera. Desi se nešto loše, skandalozno i šokantno, desi se i prođe. Masa se malo zatalasa, a onda neka druga nedolična priča poklopi prethodnu. Niko ni za šta ne odgovara, nikada ne saznamo epiloge tih afera. Život ide dalje. Pokvarenjaci svake fele nastavljaju da rade svoj posao isto kao što su ga radili i ranije jer znaju da im se neće desiti ništa osim trenutne sramote, a oni koji svoj posao stvarno rade, tonu u životnu sramotu i nemoć pokušavajući da se operu od smrada, pokušavajući da se pravdaju, pokušavajući da dokažu kako nisu svi isti, radeći još više i predanije.
Tako je u zdravstvu, tako je u školi, tako je u sudstvu, tako je u policiji, tako je, nažalost, svuda.
Mi smo društvo bez pravog sistema, suštinskog i logičnog, produktivnog i humanog. Mi smo društvo gde sistem rađa strah, gde je svaka kritika neprihvatljiva, gde se ne radi na unapređenju, već se glasniku seče glava. Uplašeni smo i zgađeni, zasićeni smo porazima, siromašni smo, a siromaštvo proizvodi korupciju, ćutanje, okretanje glave i beznađe.
Ćutanje je hrana za ove pojave.
''U svakoj službi kod nas, na svakoj njivi, postoje ljudi stručni i pošteni, oni koji znaju šta i kako treba raditi, koji imaju viziju šta i kako treba promeniti i unaprediti. Često ih slušam na televiziji, često čitam njihova promišljanja, sugestije i savete. Duboko sam ubeđena da je takvih većina. Svedočim o tome na mestu gde ja radim, svedočim po hodnicima bolnica, ambulanti, ispred šaltera…svuda. Samo ne treba ćutati. Treba dozvoliti da bude osuđen, uhapšen, prokazan svako ko nije dostojan mesta gde se nalazi. Da li je to lako? Nije. Ali je pošteno. I lekovito.Zato, hajde da se osvestimo, da odustanemo od lažne solidarnosti, da se oslobodimo straha. Pa kad progovori neko hrabar iz struke, da ga podržimo, da ih ne predamo na milost i nemilost linču bahatosti. Hajde da svako počisti korov iz svog dvorišta, da zaštitimo svoju struku i profesionalizam. Ako ne budemo od toga bolji, bar ćemo biti pošteniji. Angažovaćemo pravdu za čast.''
Deo posta je citat Biljane Vasić, profesorke srpskog jezika i književnosti iz Šapca .
Tako je u zdravstvu, tako je u školi, tako je u sudstvu, tako je u policiji, tako je, nažalost, svuda.
Mi smo društvo bez pravog sistema, suštinskog i logičnog, produktivnog i humanog. Mi smo društvo gde sistem rađa strah, gde je svaka kritika neprihvatljiva, gde se ne radi na unapređenju, već se glasniku seče glava. Uplašeni smo i zgađeni, zasićeni smo porazima, siromašni smo, a siromaštvo proizvodi korupciju, ćutanje, okretanje glave i beznađe.
Ćutanje je hrana za ove pojave.
''U svakoj službi kod nas, na svakoj njivi, postoje ljudi stručni i pošteni, oni koji znaju šta i kako treba raditi, koji imaju viziju šta i kako treba promeniti i unaprediti. Često ih slušam na televiziji, često čitam njihova promišljanja, sugestije i savete. Duboko sam ubeđena da je takvih većina. Svedočim o tome na mestu gde ja radim, svedočim po hodnicima bolnica, ambulanti, ispred šaltera…svuda. Samo ne treba ćutati. Treba dozvoliti da bude osuđen, uhapšen, prokazan svako ko nije dostojan mesta gde se nalazi. Da li je to lako? Nije. Ali je pošteno. I lekovito.Zato, hajde da se osvestimo, da odustanemo od lažne solidarnosti, da se oslobodimo straha. Pa kad progovori neko hrabar iz struke, da ga podržimo, da ih ne predamo na milost i nemilost linču bahatosti. Hajde da svako počisti korov iz svog dvorišta, da zaštitimo svoju struku i profesionalizam. Ako ne budemo od toga bolji, bar ćemo biti pošteniji. Angažovaćemo pravdu za čast.''
Deo posta je citat Biljane Vasić, profesorke srpskog jezika i književnosti iz Šapca .