Drustvenije osobe pametnije?

Dete koje ide u specijalnu skolu ima IQ 70 i nize, zavisi u oju podkategoriju deficita inteligencije potpada (jedna od njih su i idioti, ali se to sada vise ne zove tako). Kako IQ ide ka odel opadaju verbalne i ostale sposobnosti, o prostornom da ne govorim jer za prostor je potrebno apstraktno misljenje koga osobe sa IQ manjim od 70 ne mogu da razviju, jer osnaju na nivou konkretnih operacija.

Emotivna inteligencija se moze donekle nauciti jer ona zavisi i od zrelosti samih emocija. Osobe iz prethodnog pasusa ima nizi EQ od osoba sa prosecnim i visim IQom, jer osobe koje imaju IQ 80+ mogu da povezuju stvari u prostoru i vremenu i da izvuku zakljucke iz svojih postupaka (da uce na greskama). E sad, tu stupa na scenu EQ i od nje zavisi da li ce nesto nauciti. Osobe sa IQ manjim od 70 emotivno su nezrele i u svom razvoju (psihickom i emotivnom) ne dosegnu dalje od puberteta, a neki ne dosegnu ni dotle (bez obzira na kalendarski uzrast).

Izmedju IQ 70 i 80 je siva zona i od tih ljudi se moze nesto izvuci ako je sa njima u ranom periodu razvoja radjeno na atktiviranju "zardjalih" struktura mozga, izmedju ostalih i onih koji su zasluzni i za EQ.
Za prosečnu inteligenciju se uzima 100.
Kako iz tvog posta proizilazi da neko sa 90 IQ može da bude emocionalno inteligentan i sa "više kontakata" (jer ako može sa 80, još više može sa 90), onda po tebi dalje proizilazi da je taj svakako uspešniji od onog čičkovog profesora koji je "nesposoban za život" i po mogućnosti sa "manje kontakata" (s obzirom da si rekla da šanse uspešnosti rastu broju kontakata)?

Kao što rekoh već, u Srbiji je nažalost u većini slučajeva tako, jer srpski mentalitet neguje te veze i vezice.
U normalnom svetu ne.
 
Posao i druzenje je druga tema i tu se slazem.

Ja sam radila u skoli kao sto znas i nisam imala problem ni sa nastavnim osobljem ni sa ucenicima da ostavrim komunikaciju jer sam dobra u svom poslu. Ali ne dao bog da moram da odem u neko drustvbo gde nikoga ili samo nekoga znam. Mislim, profunkcionisem ja, ali mi treba vremena. I naravno zavisi o kakvom se skupu radi.

Pa lepo ja vidim da su ovde pomesane babe i zabe. A ja sam se od tog brbljanja u prazno pod parolom mora se, umorila. I onih dolazaka bez najave u bilo koje vreme. Drustvo sam svela na minimalan broj, na poslu moram da brbljam, al zato uzimam pare jel, i ne vidim povezanost moje uspesnosti sa mojom EQ. Nikako. Inace, i ja sam skolu batalila. Uzela sam posao prevodioca. I trudim se da sto vise posla odradim za kompom, prosto da bi se sto manje sretala sa ljudima.
 
Mislim da nisi razumela sta hocu da kazem. Ako ja sedim zatvorena u cetiri zida dzaba mi moja inteligencija. Da bi strucnost dosla do izrazaja mora neko da te angazuje da bi imala priliku da je pokazes. Ako sedis u sobi, cak i sa svim vezama ovog sveta, nema pomoci, koliko god da si strucan. Ima takvih primera milion.
Razumela sam da ističeš kontakte kao najveći uslov poslovne uspešnosti.
Iako u Srbiji to nažalost de facto jeste tako, tužno je da ljudi ne poseduju svest da je to nakaradno i naopako, i da je normalan poredak stvari da se poslovna uspešnost stiče znanjem i strukom.

Btw, ja ne znam niti jednu zaista stručnu osobu koja sedi u svoja 4 zida, osim onih koji su dobili otkaze na svom poslu jer su na njihovo mesto došli upravo ti, "komunikativni".
Međutim, ti ljudi čak ni ne sede u svoja 4 zida, već se bore kako mogu i umeju, ali im džaba sve kad, jel, nisu "kontaktno komunikativni".
 
Za prosečnu inteligenciju se uzima 100.
Kako iz tvog posta proizilazi da neko sa 90 IQ može da bude emocionalno inteligentan i sa "više kontakata" (jer ako može sa 80, još više može sa 90), onda po tebi dalje proizilazi da je taj svakako uspešniji od onog čičkovog profesora koji je "nesposoban za život" i po mogućnosti sa "manje kontakata" (s obzirom da si rekla da šanse uspešnosti rastu broju kontakata)?

Kao što rekoh već, u Srbiji je nažalost u većini slučajeva tako, jer srpski mentalitet neguje te veze i vezice.
U normalnom svetu ne.

Prosecna inteligencija prema Veksleru i Bine SImonu je IQ od 90 do 109.

- - - - - - - - - -


Jos ces i da me kaznis :zper:
 
Razumela sam da ističeš kontakte kao najveći uslov poslovne uspešnosti.
Iako u Srbiji to nažalost de facto jeste tako, tužno je da ljudi ne poseduju svest da je to nakaradno i naopako, i da je normalan poredak stvari da se poslovna uspešnost stiče znanjem i strukom.

Btw, ja ne znam niti jednu zaista stručnu osobu koja sedi u svoja 4 zida, osim onih koji su dobili otkaze na svom poslu jer su na njihovo mesto došli upravo ti, "komunikativni".
Međutim, ti ljudi čak ni ne sede u svoja 4 zida, već se bore kako mogu i umeju, ali im džaba sve kad, jel, nisu "kontaktno komunikativni".

Upravo vezano za ovo o cemu pricas u drugom pasusu dolazimo do emocijalne i socijalne inteligencije, kje su kod nekog manje, a kod nekog vise izrazene. I mislim da tip posla igra ulogu. Jedno je biti programer u firmi, a drugo hostesa u hotelu.
 
Upravo vezano za ovo o cemu pricas u drugom pasusu dolazimo do emocijalne i socijalne inteligencije, kje su kod nekog manje, a kod nekog vise izrazene. I mislim da tip posla igra ulogu. Jedno je biti programer u firmi, a drugo hostesa u hotelu.

I ko zna, mozda se toj hostesi svo to vozenje sa ljudima na poslu smuci da u zivotu nema ni jednog druga. I svi u njenoj okolini misle kako je izrazito nedrustvena. Sto i jeste. Ali ne zbog nedostatka inteligencije vec prirode posla. Tako da okreni obrni, papir ce uvek imati dve strane a kvadratni metar ce biti svejedno metar. Sad se pogubih i ja sta sam htela da kazem )))
 
I ko zna, mozda se toj hostesi svo to vozenje sa ljudima na poslu smuci da u zivotu nema ni jednog druga. I svi u njenoj okolini misle kako je izrazito nedrustvena. Sto i jeste. Ali ne zbog nedostatka inteligencije vec prirode posla. Tako da okreni obrni, papir ce uvek imati dve strane a kvadratni metar ce biti svejedno metar. Sad se pogubih i ja sta sam htela da kazem )))

to sigurno od silnog seksa, pregladnila si drago dete, pojedi nesto :)))))
 
Upravo vezano za ovo o cemu pricas u drugom pasusu dolazimo do emocijalne i socijalne inteligencije, kje su kod nekog manje, a kod nekog vise izrazene. I mislim da tip posla igra ulogu. Jedno je biti programer u firmi, a drugo hostesa u hotelu.
Vezare po svojoj prirodi uopšte ne moraju biti više emocionalno inteligentni, jer je emocionalna inteligencija po svojoj definiciji sposobnost prepoznavanja i razumevanja emocija, i svojih i tuđih - samo ljudima lepše zvuči da za vezare kažu da su "emocionalno inteligentni", plus ljudi imaju ogromne porive da inteligenciju, znanje i sposobnost unižavaju pričama o emocionalnoj inteligenciji.

Emocionalna inteligencija je prvenstveno važna za lične međuljudske odnose - emocionalno neinteligentni su nesposobni da zasnuju bliske emotivne odnose.
No, u eri raznih poslovnih treninga tipa "kako da se nametnete kao vođa na poslovnom sastanku" i "uz pomoć našeg kursa naučite kako da ubedite sagovornika da kupi baš vaš proizvod iako je on de facto s.ranje", razumem otkud tolika masovno prihvaćena pomama za nečim što se pogrešno naziva emocionalna inteligencija :confused:
 
Osećam poriv da pitam koliko ih znaš (i kako ih znaš) profesora fakulteta, uspešnih poslovnih ljudi, itd... ali ću se uzdržati.
Ali me i dalje zanima kako je to neko ko je dogurao do profesora, ili uspeha u biznisu, neuklopljen i retardiran ''za život''?
Osecam poriv da ti odgovorim :lol:
Dovoljno.
Lako, smatra da je znanje i vestina koju poseduje jedino ispravno pa time sebi zatvara vrata za druge oblike komunikacije
Da su sve inteligencije ravnopravne, ne bi postojale specijalne škole za decu sa ispodprosečnom inteligencijom koje ih uče isključivo nekim najjednostavnijim zanatima, ma koliko ta deca bila možda socijalizovana i socijalno verbalno muzički prostorno i ostalo inteligentna.

Što se smanjeno inteligentnih tiče (ok, da ne kažem idiota), oni mogu imati razvijenu emocionalnu inteligenciju, jer je emocionalna inteligencija veština koja se može naučiti.
No uprkos svojoj emocionalnoj inteligenciji, ne znači da će biti uspešniji u životu.
Zasto se danas ta deca prebacuju u redovna odelenja?
U normalnom svetu ljudi napreduju spram svoje stručnosti i znanja.
U srpskom svetu ljudi napreduju spram veza i kontakata, dok je sve ostalo u drugom planu.

No, ako je većini logično i normalno da se uspešnost postiže preko kontakata, onda mi nije jasno zašto ta ista većina pljuje na sav glas društvo i državu koji podržavaju da na najviše pozicije dolaze neznalice, nesposobnjakovići i glupanderi, čija je apriorna sposobnost samo činjenica da su sa kurtom i murtom pili i žderali jagnjetinu i sedeli za istim odborničkim stolom.
Mozes ti biti nuklearni fizicar vrhunski u svojoj oblasti ali nemati gde da primenis svoje znanje i sposobnosti.
Mislim da nisi razumela sta hocu da kazem. Ako ja sedim zatvorena u cetiri zida dzaba mi moja inteligencija. Da bi strucnost dosla do izrazaja mora neko da te angazuje da bi imala priliku da je pokazes. Ako sedis u sobi, cak i sa svim vezama ovog sveta, nema pomoci, koliko god da si strucan. Ima takvih primera milion.

Evo odgovora
 
Znam par takvih inteligentnih osoba, neki su verovatno na nivou genija, ali snalazenje sa ljudima i komunikacija, nula.
Opet, takvi su mi drazi za druzenje (pod uslovom da sa mnom nisu mutavi i da ne mogu ni da beknu), nego ovi koji se bolje snalaze u drustvu. Slican se slicnom raduje.
 

Back
Top