ДРУГА РУНДА ;Тијанић & LDP

Premijer: Zaštiti Tijanića
28. april 2008. | 15:29 -> 19:53 | Izvor: B92, Beta
Beograd -- Posle jučerašnjeg najnovijeg fizičkog sukoba generalnog direktora RTS-a Aleksandra Tijanića sa članom LDP-a, premijer Koštunica traži zaštitu Tijanića.


Dok premijer i lider DSS-a Vojislav Koštunica Tijanića u ovom slučaju vidi samo kao novinara čiju zaštitu traži, iz NUNS-a kažu da je Tijanić ne samo novinar, već i direktor Javnog servisa. “Da je anđeo na nebu i da nije ništa kriv, njegovo ponašanje mora da vodi toleranciji i smirivanju strasti”, kaže Nadežda Gaće

Nakon što je pre mesec dana Aleksandar Tijanić ošamario u hodniku Prvog opštinskog suda simpatizera LDPa Miloša Lukovića do novog incidenta je došlo juče na Autokomandi.

Član izbornog štaba LDP-a na Voždovcu, Robert Tomaš, optužio je Tijanića da ga je udario nekoliko puta pesnicom u glavu.

Zamoljen da prokomentariše ovakvo ponašanje direktora RTS , Vojislav Koštunica je ocenio da je Tijanić žrtva napada kao novinar:

"Ja mogu da uočim jednu drugu stvar da se novinari u obavljanju svoje profesije po pravilu štite, a da je gospodin Tijanić u nekoliko navrata bio izložen napadima, i to različitim napadima, to je ono što mogu da kažem. Isto onako kao što svakog svog kolegu štitie u obavljanju svoje profesije i znate koliko sam se u toj stvari sam se držao uzdržano i smatrao sam da su mediji potpuno slobodni. Ni na koji način se ne može dovoditi u pitanj njihova samostalnost i sloboda. Meni je neobjapšnjivo jednostavno da pojedine političke stranke vrše u ovom slučaju atak na čoveka koji je isto poslenik novinarske profesije . On jeste direktor RTS-a, ali je u isto vreme i novinar", rekao je Koštunica.

U Nezavisnom udruženju novinara (NUNS) navode da je mesto Direktora RTSa ipak i politička funkcija:

"Gospodin Aleksandar Tijanić je direktor javnog servisa. Dakle, on kroji javno mnjenje i to nije samo novinarska pozicija, to je pre svega politička fuunkcija. Strašno bih volela da gospodin Vojislav Koštunica razmišlja i o drugim novinarima. Nisam primetila da se ijednog trenutka zabrinuo za njihovu situaciju. Očigledno se ovde radi o odbrani političkog istomišljenika", kaže predsednica NUNS-a Nadežda Gaće.

Stav Liberalno-demokratske partije je da Tijanić ne voli tu stranku zato što stalno podseća javnost na to ko je on zapravo

"LDP podseća ko je Tijanić - od toga da je bio JUL-ovski ministar u vladi Mirka Marjanovića, bio je vođa svečanog dočeka Legije one noći kada se predao u MUP-u. Tijanić je od javnog servisa napravio partijski servis DSS-a. Razumem da Koštunica mora da brani svog partijskog komesara", smatra član predsedništva LDP-a Zoran Ostojić.

Sam Tijanić je za B92 rekao da smatra da ga je vrh LDP-a označio za najvećeg političkog protivnika i da su zato učestale provokacije protiv njega, zbog čega će biti prinuđen da angažuje telohranitelje.

SDU: Šta je potrebno da se Tijanić smeni?

Socijaldemokratska unija (SDU) osudila je generalnog direktora RTS-a Aleksandra Tijanića za incident u kome je učestvovao i aktivista Liberalno-demokratske partije i postavila pitanje šta je potrebno kako bi se on smenio sa mesta direktora Javnog servisa.

Kako se navodi u saopštenju SDU, "Tijanić je nakon incidenta sa članom izbornog štaba LDP-a za Voždovac Robertom Tomašem primenio najklasičniji primer zloupotrebe i manipulacije Javnog servisa koji je zakonom zabranjen".

SDU postavlja pitanje "šta je potrebno da uradi Tijanić, inače bivši savetnik za medije Vojislava Koštunice da bi demokratska javnost reagovala i zatražila njegovu smenu sa mesta direktora RTS-a".

U Srbiji je Tijanic zasticen kao beli medved.
 
29.jpg
 
"Pre dvadeset godina Milošević je postao mnogima mio, pošto je izrekao čuvenu rečenicu da „niko ne sme da nas bije”. Ali, mnogi je ovde koriste kad im je zgodno.

Vest za novine nije da je neki čovek psovao i vređao drugog čoveka – vest za novine je da je opsovani i izvređani odgovorio pesnicama. U tom „malom-velikom skandalu” koji je osvanuo na svim naslovnim stranama, leži taj zec opšte hipokrizije. Jer je pesnica jača od reči? Fizički bol naspram duševnog bola? Zašto je bol onoga ko je psovao, veći od bola onoga ko je tukao? Zašto je u pravu onaj ko iz čista mira psuje i vređa, a nije u pravu onaj ko na takvu barapsku provokaciju odgovori barapskom merom – batinama? Najtužnije je što niko nije rekao da su obojica sramota za ono što predstavljaju.

Neki pristrasni kritičari pomenutog skandala u kome su učestvovali jedan lokalni funkcioner LDP-a i direktor Javnog servisa, spomenuli su da direktor RTS-a nije samo novinar, već je i politička ličnost. Nema zbora da on jeste politička ličnost, ali i u toj „kritici” leži najblaže rečeno dvoličnost srpske javne scene. Jer je i vinovnik ovog sukoba politička ličnost – doduše daleko manjeg gabarita. Kako je onda moguće da onaj koji izazove sukob, postane žrtva u očima javnosti, a da onaj ko se brani (bez obzira na to što mislim sve najgore o pesnicama kao argumentima u bilo kakvoj raspravi) bude stavljen na stub srama? Kako je to politički položaj, i politička pripadnost, jednome olakšanje, a drugome otežavajuća okolnost? Zašto se jedno ulično psovanje, vređanje i pesničenje pretvorilo u političku priču? Da li zato što to nekom odgovara? Da nisu možda funkcioneri i volonteri LDP-a dobili neku vrstu partijskog zadatka da svuda i na svakom mestu provociraju i psuju direktora Javnog servisa, računajući na njegovu tajsonsku reakciju, a time i na naslovne strane novina? Moguće je i to, pošto je predizborna kampanja u jeku.

Neki ljudi na tuđ prostakluk i mržnju uopšte ne odgovore. Naprave se da ne čuju, i oni su za neke gospoda, a za neke kukavice. Drugi odgovore istom merom, i to su prostaci. Treći idu po sudovima, oni su idealisti. Neki pribegnu udarcima. To su ljudi kratkog fitilja i siledžije. Ali kako okarakterisati onoga koji prvi počne , ničim izazvan, između dva zalogaja pljeskavice, pred publikom? Kavgadžija je mala reč. Možda je najtačnija reč provokator, izazivač. I taj koji prvi psuje, vređa i preti, ima još i ideju da traži samilost javnosti predstavljajući se kao žrtva; i podršku i dobije! To postoji samo u Srbiji! Radi se o dvostrukim standardima, iako se delimično može razumeti usplahirena reakcija javnosti na učestale Tajsonove bokserske egzibicije po javnim mestima.

Za pristojne ljude cela ova priča mora biti strašna – da lokalni funkcioner najproevropskije stranke psuje i vređa političkog protivnika, i da direktor Javnog servisa svoju čast brani boksujući po javnim mestima! Glib, brate, što bi rekli uličari.

Ovo, međutim, uopšte nije priča o ovoj dvojici uličnih psovača i tabadžija. Ovo je priča o relativnosti naše javne scene. O dvostrukim standardima, kojih se hvatamo kako nam kad odgovara. Ovo je priča o tome kako postoje svete krave, i kako postoje svi ostali! Što je dozvoljeno Jupiteru, nije dozvoljeno volu? O tome kako i nasilje delimo na „naše i njihovo”, i kako je njihovo uvek strašnije od našeg. I kako taj ekskluzivizam kad smo „mi i naši” u pitanju, postoji na čitavom političkom spektru. O tome kako su „njihove” uvrede i pretnje uvek strašnije od „naših”, što samo govori da smo odavno pristali na ideju da su uvrede u redu, da se može javno i slobodno vređati drugi u TV emisijama, u novinama, na ulici, da se može i pljunuti, pogotovo ako nam je nesimpatičan, ili nam je politički protivnik. Da je dozvoljeno da se pominju majke, žene i deca. Davno, u jednoj tv emisiji jedan učesnik je ženu svog sagovornika, nazvao kurvom. Posle je dobio batine. Javnost je bila, s pravom, zgrožena batinama, ali ne i izrečenim uvredama, upravo zato jer je onaj koji je vređan bio politički „nesimpatičan”.

Oni koji ne vide ništa loše u pesnicama svojih političkih partnera, a zgražaju se nad psovkama protivnika, kao i oni koji ne vide ništa loše u psovkama svojih članova, a zgražaju se nad tuđim pesnicama, implicite učestvuju u ovom i u svakom sledećem nasilju. I psovka je agresija prema drugom.
"

Mirjana Bobić-Mojsilović
Bobic-mojsilovic1.jpg

http://www.politika.co.yu/rubrike/Pogledi-sa-strane/Tajson.lt.html
 

Back
Top