DRAGUTIN TADIJANOVIĆ

PetarSamotnjak

Starosedelac
Poruka
177.843
Dragutin Tadijanović, znan i kao Margan Tadeon (Rastušje, kod Sl. Broda, 4. studenog 1905. - Zagreb, 27. lipnja 2007.), bio je hrvatski pjesnik, ravnatelj Instituta za književnost JAZU-a, predsjednik Društva književnika Hrvatske, predložen za Nobelovu nagradu, počasni građanin grada Zagreba.


Jutarnja Zvezda Pozlaćen Orah


Jutarnja zvijezda o nebo pribodena:
Pozlaćen orah viseć na božićnom drvcu.

Rasklopila je snene oči zora:
Djevojčica razmažena, ljutita,
što su je tako rano bukom izbudili
još neispavanu.

Uzduž potoka jabuke u cvjetanju mirišu;
Na govedima klepke sve su glasnije.

Iz bliske niske šikare
dopire pjesma ptičija
do uha mome ocu...
Al on je ne sluša.

Otac moj oruć viče na konje za plugom
pa nije ni primijetio
kako se sjena konja prostrla do nakraj oranice,
i konjska se leđa snažno isparuju,
i kako se k nebu iz brazda para uzdiže
kao tamjan iz dragocjenih kadionica.
 
Nosim sve torbe a nisam magarac


Ja se ne volim ni s kim tući
i nikad neću da dotaknem
kad me nagovaraju i kažu:
Ne smiješ dodirnuti njegovo uho.

Kad nas učitelj pusti iz škole
najprije idemo svi u redu,
a poslije, čim nas ne vidi više,
tuku se s onima iz drugog sela.

Ja ne volim o tome ni govoriti.
Meni je najdraže kad idemo kući
a netko vikne: Tko će bit magarac?
Ja onda kažem: Metnite na me torbe!

I svi na moja ramena povješaju.
A meni nije teško, jer znam da nosim
i Jelinu torbu. Mogao bih za nju
da nosim, sigurno, trideset i tri torbe.

Al nikom ne bih priznao da sve nosim
zbog Jele!... Koji možda o meni misli da sam
magarac pravi, znam: vara se, i ne zna...
Magarac, to svi već znaju, imade dugačke uši.

Dragutin Tadijanović
 

Back
Top