Драгољуб Дража Михаиловић

[Добровољац]

Питање за модераторе - да ли можете да отклоните багове који настају након постављања мојих одговора када се објави само половина онога што сам написао у једном посту?
На пример овде и овде.
Хвала унапред!

 

[Koča]

Pa kako to da sve vreme rata, svi silini cetnici, dobrovoljci, Nemci, Bugari i ostali fasisti i kvislinzi nisu mogli na kraj da izadju sa sacicom partizana?

Nekako to uopste ne stima, a tvorci najnovije istorije nikako da usklade novonastale "cinjenice" i niodakle pronadjene "dokaze" sa krajnjim rezultatom rata na Balkanu, prvo se prica da u Srbiji uopste nije bilo partizana a onda odjednom pobise sve zivo, nemojte da se vadite na crvenu armiju, jer cak ni ona nije mogla preko noci da stvori onolike partizane koji su po vasim pricama bili nesto izmedju aliena i predatora.

zalosno je koliko ti nemas pojma o cemu govoris...

pa upravo ti Bugari i fasisti koje spominjes su zajedno sa partizanima ''oslobadjali'' Jugoslaviju...

Заиста, те 1944. године дошли су многи српски непријатељи да ''ослобађају'' Србију. Дејвид Мартин је записао типичну изјаву једног Србина из тога доба: ''Ослобађају нас усташе, балисти, Италијани, Бугари... Укратко, ''ослобађају'' нас сви они који су нас годинама клали''.

Према мојим истраживањима, комунисти су 1944. године успели да сакупе 30-35.000 бораца у нападу на четнике у Србији (Битка за Србију), међу којима и око:
- 3.000 Бугара,
- 1.000 Македонаца,
- 500 Албанаца,
- 1.500 Црногораца,
- 3.000 муслимана,
- 1.000 Хрвата,
- 1.500 Италијана.

Ово је био уједно британски и комунистички план, истоветан немачком из 1941. напасти Србиују са свих страна, уз помоћ свих могућих...

http://www.pogledi.rs/diskusije/viewtopic.php?t=7794

o saradnji partizana sa ustasama, tj. konkretno dobrodoslici ustasama koji prelaze u partizane, danas znaju i vrapci na grani, ali da podsetimo

http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=12572261&postcount=159
__________________

Steta Heki sto ti svoje splacine ne mozes apsolutno nicim da argumentujes, pa ostajes samo jos jedan crveni pajac na forumu ....ti si kao sto smo konstatovali NESPOSOBAN za tako nesto...

 

[sabljar]

o saradnji partizana sa ustasama, tj. konkretno dobrodoslici ustasama koji prelaze u partizane, danas znaju i vrapci na grani, ali da podsetimo

http://forum.krstarica.com/showpost....&postcount=159

znaju cetojke vrapci, no nemacki i talijanski i NDH dokumenti su puni saradnje cetnika i ustasa , i nema dokumenata o saradnji partizana i ustasa. i zasto bi i bilo. NDH je streljala komuniste od prvog dana svog postanka, i komunisti nisu presli preko toga

iz ovog dokumenta je vidljivo da su komunisti vrsili napade na ustase, i da su ustase streljale komuniste. za razliku od njih cetnici su potpisivali citav niz sporazuma sa NDH, sve u duhu poznatog cetojke herojstva ( treba cekati, nije pravo vreme....srbijanski pobednici na tudjoj grbaci)

sto se tice kocinog istrazivanja ( razlika izmedju vocne brlje sa kukuruznim cepom, i sljivovice sa guslarom, puna metilena) o partizanskom prodoru u srbiju, vidljivo je da koca, kao i njegov kucni lar ili punat (kojem on drzi kandilo iznad kreveta, i sliku na pricni) , nije sluzio vojsku, pa i ne zna za pojam pripreme i koncentracije snaga;

Približavanje Crvene armije Balkanu dovodilo je u težak položaj Rumuniju i Bugarsku i ukazivalo na njihov brzi slom l ispadanje iz osovinskog bloka. Kapitulacijom njihovih armija stvorila bi se velika breša između nemačkih snaga u Grčkoj i onih u Panonskoj Niziji. Pred takvom perspektivom bilo je verovatno da će Nemci pravovremeno početi izvlačenje Grupe armija »E« iz Grčke i preduzeti obrazovanje novog fronta na jugoslovensko-rumunskoj i jugoslovensko-bugarskoj granici.U vezi s tim povećavala se i važnost komunikacija u dolinama Vardara i Morave, a naročito u Srbiji, gde se, na prostoru Niša i Beograda, nalaze glavni komunikaciski čvorovi. Sa političkog gledišta bilo je naročito potrebno da se pomogne nagli razvoj NOP-a u Srbiji i kvislinške snage definitivno razbiju i unište. One su bile znatne jačine, jer su uživale punu podršku okupatora i vršile prisilnu mobilizaciju ljudstva. Njihovim eliminisanjem ubrzalo bi se širenje ustanka i formiranje krupnijih srpskih jedinica. Proširenjem svojih slobodnih
teritorija, dejstvom na neprijateljske komunikacije i sadejstvom glavnini Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, nove divizije formirane u Srbiji znatno bi doprinele njenom potpunom oslobođenju.
Strategiski značaj Srbije bivao je sve veći i zbog toga što se na njenim istočnim granicama, eventualnim izbijanjem trupa Crvene armije, mogao uspostaviti jedinstveni saveznički front. Tako bi Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije mogla da obrazuje neprekidan strategiski front sa obezbeđenom pozadinom.
Povezivanjem Narodnooslobodilačke vojske sa Crvenom armijom i presecanjem komunikacija u dolini V. Morave, položaj snaga Grupe armija »E« bio bi jako ugrožen i
otežan. Oslobođenjem Srbije povećao bi se priliv novih rodoljubivih masa u redove Narodnooslobodilačke vojske i bila bi stvorena solidna operaciska osnovica za konačno proterivanje neprijateljskih snaga iz Jugoslavije. Najzad, oslobođenjem Srbije i Beograda propale bi i poslednje političke kombinacije reakcionarnih krugova na Zapadu sa kvislinškim nedicevsko-četničkim organizacijama, čije postojanje je išlo na ruku politici
podele Jugoslavije na interesne sfere među savezničkim silama.
U ovakvoj situaciji Vrhovni komandant NOV i POJ doneo je odluku da težište ratnih operacija prenese u istočne krajeve Jugoslavije, da energičnim dejstvom što više uspori izvlačenje nemačkih snaga iz Grčke i da im oteža obrazovanje novog fronta prema jugoslovensko-rumunskoj i jugoslovensko-bugarskoj granici. Zbog toga su glavne snage Narodnooslobodilačke vojske pravovremeno orijentisane za prodor u Srbiju. Tako su
2, 3 i 12 korpus i Operativna grupa divizija (ukupno 11 divizija) već u junu 1944 kontrolisali oblasti na levoj obali Lima i Drine, dok je 1 proleterski korpus u to vreme bio u pokretu iz zapadne Bosne ka Sandžaku.
S obzirom na ovakav razvoj strategiske situacije, Nemci su upravo očekivali partizansku ofanzivu i prenošenje težišta rata u Srbiji. Zbog toga su doneli odluku da preduzmu ofanzivne operacije protiv jedinica Narodnooslobodilačke vojske u Srbiji i protiv snaga Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije koje su se koncentrisale prema Srbiji, s ciljem da jednovremenim ofanzivnim akcijama, kako prema zapadu i jugozapadu, tako i u
unutrašnjosti Srbije, kompromituju namere Vrhovnog štaba NOV i POJ.
Zbog toga što snage određene za prodor u Srbiju nisu bile prikupljene i dovoljno naoružane, kao i zbog nedovoljnih podataka o neprijateljskim snagama u Srbiji, Vrhovni komandant NOV i POJ je smatrao da prvo treba na prilazima Srbiji (u Crnoj Gori i istočnoj Bosni) i u Srbiji (između reka Lima i Ibra) stvoriti operaciske osnovice, a potom, sa njih, iz više pravaca i u pogodnom momentu, izvršiti prodor u zapadnu Srbiju i Sumadiju. Jedan deo partizanskih snaga u Srbiji trebalo je da prodre iz Toplice i Jablanice u istočnu Srbiju, a jedan deo snaga da ovlada pl. Kopaonikom, radi prihvata Operativne grupe divizija.
Radi ostvarenja ove ideje izdate su direktive Glavnom štabu Srbije i štabovima 2 i 3 korpusa. Trinaestog maja Vrhovni komandant NOV i POJ je Operativnu grupu divizija
(2 proleterska, 5 krajiška i 17 istočnobosanska divizija) koja se imala prikupiti na slobodnoj teritoriji Crne Gore, u zaplavi Lima, stavio pod komandu komandanta 2 korpusa i naredio mu da 15 i 17 diviziju uputi na sektor Golija Pl, pl. Javor, a kada
ove divizije obezbede operacisku osnovicu za dejstvo ka dolini Z.. Morave, da 2 proletersku diviziju uputi u Toplicu radi podrške srpskim divizijama. Zbog brzog menjanja situacije data je komandantu 2 korpusa izvesna samostalnost i sloboda akcije, s
ograničenjem da se 2, 5 i 17 divizija ne uvlače u teže borbe i da se prethodno snabdeju naoružanjem i opremom. Sem toga, Vrhovni komandant je naredio da se na prostoriji južno od Pljevalja, pema Limu, prikupi 1 proleterski korpus (1 proleterska i 6 proleterska lička divizija »Nikola Tesla«, koje su bile u zapadnoj Bosni); u istočnoj Bosni, na prostoriji Zvornik, Višegrad— prema Drini — 12 udarni korpus (16 vojvođanska i
36 vojvođanska divizija), a u prostoru Zvornika 11 krajiška divizija iz centralne Bosne i 28 slavonska divizija iz Hrvatske. Prvi korpus imao je da izvrši prodor preko pl. Zlatibora ka gornjem i srednjem toku Kolubare; 12 korpus preko Drine u prostor pl. Medvednika i pl. Suvobora; 11 i 28 divizija na sektor Krupnja; Operativna grupa divizija preko r. Z. Morave u Sumadiju.
Početkom jula grupisanje snaga Narodnooslobodilačke vojske za prodor u Srbiju bilo je u završnoj fazi. Dotur naoružanja, municije i opreme Vrhovni štab NOV i POJ je vršio
vazdušnim putem, preko aerodroma kod s. Šekovići i kod s.Zabljak i Berana. Radi lakšeg grupisanja, a potom i prodora u Srbiju, naređeno je 2, 3 i 5 korpusu da dejstvom na neprijateljska uporišta i na komunikacije vezuju neprijateljske snage.

 

[sabljar]

Raspored i namere neprijatelja

Za ostvarenje svojih planova u Srbiji neprijatelj je imao sledeće snage:

N e m a č k e : 21 SS diviziju »Skenderbeg« — u rejonu Peći; 5 policiski motorizovani puk(Ovaj puk bio je moderno naoružan, imao je u svom sastavu četiri
bataljona i izvestan broj tenkova i pretstavljao je jaku borbenu jedinicu) — u Sandžaku; tri policiska dobrovoljačka puka (Prvi puk u rejonu Niša, Leskovca, Bora i Zaječara, sa štabom puka u Nišu; 2 puk u Beogradu, Valjevu i Požarevcu, sa štabom puka u Beogradu; 3 puk u Kraljevu, Kruševcu, Raškoj i Kosovskoj Mitrovici,
sa štabom puka u Kraljevu.); Legiju »Krempler«( Sastava: tri bataljona i muslimanska milicija, ukupne jačine oko 4.000 ljudi.)
— u Sandžaku; Puk »Brandenburg« — u rejonu Priboja i Novog Pazara; 696 motorizovani bataljon poljske žandarmerije — u rejonu Uzica; 5 puk za osiguranje železnica — duž glavnih železničkih pruga.

B u g a r s k e : 1 okupacioni korpus: 22 divizija — u Nišu, Zaječaru, Pirotu i Palanci; 24 divizija — u Uzicu, Požezi i okolini; 25 divizija — u Požarevcu i Petrovcu; 27 divizija — u Kuršumliji, Prokuplju, Lebanu i Leskovcu. Na teritoriji Srbije nalazili su se i delovi 1 armije (ukupne jačine oko jedne divizije) i 29 divizija 5 armije, čiji je štab bio u Vranju a slabiji delovi u Makedoniji.

K v i s l i n š k e : RZK(ruski zastitni korpus) od pet pukova za zaštitu komunikacija— u Beogradu, Negotinu, Aleksincu, Kosovskoj Mitrovici i na Dunavu; četnici DM: 4 grupa jurišnih korpusa, Rasinsko-toplička grupa, Južnomoravska grupa, Velikomoravska
grupa i izvestan broj zasebnih korpusa (ukupne jačine oko 25.000 ljudi, od kojih veći broj prisilno mobilisan); SDK od pet pukova, jačine oko 8.000 ljudi — u Valjevu, Sapcu, Kragujevcu, Nišu i Smederevu; SDS jačine 18.000 ljudi — u oblasnim, okružnim i sreskim mestima i na granicama Srbije.

Vrhovni komandant Jugoistoka, istovremeno i komandant Grupe armija »F«, uvideo je dvostruku opasnost koja preti nemačkim i kvislinškim snagama u Srbiji: širenje slobodne teritorije i dejstva Narodnooslobodilačke vojske u Srbiji na glavne komunikacije i objekte, s jedne strane, i prikupljanje snaga Narodnooslobodilačke vojske u Sandžaku i istočnoj Bosni za upad u Srbiju, s druge strane. Zbog toga je preduzeo mere sa normalizovanje stanja u Srbiji i izradio opšti plan za pariranje operativne aktivnosti srpskih divizija i snaga Narodno-oslobodilacke vojske prema srpskoj granici, u istočnoj Bosni,Sandzaku i Crnoj Gori. Prema tom opštem planu, Vojnoupravni komandant Srbije doneo je odluku da 10 jula preduzme ofanazivnu akciju prema pl. Jastrepcu, a zatim ka Toplici i dalje, prema situaciji, protiv snaga Narodnooslobodilačke vojske Srbije. Cilj ove akcije bio je da se srpske divizije razbiju i odbace sa njihove slobodne teritorije.
Istovremeno, komandant 5 SS armiskog brdskog korpusa je u duhu pomenutog opšteg plana odlučio da 18 jula, sa delom snaga iz Srbije a delom iz Sandžaka i Crne Gore, preduzme ofanzivnu akciju protiv jedinica Narodnooslobodilačke vojske na slobodnoj teritoriji Crne Gore, u rejonu Berana i Andrijevice, i na taj način spreči njihov prodor u Srbiju i spajanje sa srpskim snagama, kao i da 17 jula otpočne u istočnoj Bosni akciju protiv 3 i 12 korpusa, s ciljem da partizanskim snagama u istocnoj Bosni spreči prilaz Drini i odbaci ih na zapad.
U akciji protiv srpskih divizija na pl. Jastrepcu i u Toplici trebalo je da učestvuju: bugarska 27 divizija, glavnina četničkih snaga( da bi se čvršće povezao sa četnicima u Srbiji, Vojnoupravni komandant je još u maju 1944 obrazovao naročiti Štab za vezu sa četnicima DM pod nazivom »Centar za komandovanje i obaveštavanje«)
SDK i delovi policiskih pukova; u akciji protiv snaga Narodnooslobodilačke vojske u dolini Lima: 21 SS divizija »Skenderbeg«, 14 puk 7 SS divizije, Legija »Krempler
«, Puk »Brandenburg«, delovi 181 divizije i četnici; u istočnoj Bosni 7 SS divizija »Princ Eugen« (bez 14 puka), 13 SS divizija »Handžar« i ustaško-domobranske i četničke snage iz istočne Bosne.
Kao što se vidi, neprijatelj je pokušao da brani Srbiju ofanzivnim protivakcijama, usmeravajući ih na operaciske osnovice Narodnooslobodilačke vojske, u nastojanju da još u početku parališe svaku operativnu aktivnost partizanskih snaga prema Srbiji. Njegov krajnji cilj bio je da savlada partizanske snage u Srbiji i da spreči prodor u Srbiju partizanskim snagama iz istočne Bosne i Crne Gore.
Tako su Nemci, još za vreme prikupljanja snaga Narodnooslobodilačke
vojske, izvršili grupisanje svojih jedinica prema pl. Jastrepcu, Toplici i Jablanici, otpočeli prikupljanje snaga prema r. Limu, a u istočnoj Bosni ka aerodromu kod s. Šekovići.
Od 10 do 18 jula oni su otpočeli dejstva. Time su jednovremeno počele i teške borbe u koje su bile prvo uvučene 21, 24 i 25 srpska divizija, potom Operativna grupa divizija i delovi 3 divizije, a u istočnoj Bosni 3 i 12 korpus.
Borbe na pl. Jastrepcu, u Toplici i u Jablanici — Topličko-jablaničku operaciju — Nemci su počeli pod šifrom »Trumpf« (Trumpf), a završili je pod šifrom »Halali« (Halalli),
dok su borbe protiv Operativne grupe divizija — Andrijevičku operaciju — izveli pod šifrom »Draufgenger« (Draufganger).
Za vreme izvođenja navedenih operacija izvršen je i prodor Operativne grupe divizija u Srbiju, radi spajanja sa snagama Narodnooslobodilačke vojske u Srbiji.

................

 

[Koča]

crveni ustasa, poznati lazov i falsifikator cije se proizvoljne tvrdnje, nicim argumentovane, pobijaju brzinom svetlosti....

ukiseljeni, ti sta si imao da kazes, rekao si na ovoj temi...NISTA

Saradnja komunista sa ustašama

Ustasko-partizanska saradnja iz nemackih izvora

Dr Ivan Avakumovic, Mihailovic prema nemackim dokumentima, London 1969.

str. 44-46

Tokom februara, marta i aprila 1942, komunisti i ustase izveli su niz napada na Dangiceve cetnike* koji su polako gubili teren pred bolje snabdevenim i jacim neprijateljima. Otpor vecih razmera tek je skrhan kad je jedan odred 714. divizije nemacke vojske uhvatio Dangica (12-IV) i kada su ustase i titovci zajedno nastupili protiv cetnika u Istocnoj Bosni. Ta njihova saradnja Nemcima je bila poznata i zabelezena u nekoliko nemackih vojnih izvestaja 17. Neke od njih je potpisao general Bader, koji je i dalje komandovao nemackim, ustaskim i domobranskim jedinicama u Bosni.

U desetodnevnom izvestaju, koji je Bader podneo komandi Jugoistoka (20-III), on je skrenuo paznju da ''izmedju hrvatskih komunista, ustasa i iz Crne Gore, nastupajucih delova proleterske brigade izgleda da je postignut sporazum po kome se ove grupe ne bore jedne protiv drugih''. Jedanaest dana docnije, on je javio da se ''ustase, domaci partizani i na kraju nastupajuce bande iz Crne Gore bore ovde (u Istocnoj Bosni - I.A.) rame uz rame protiv borbenih srpskih snaga pod Dangicevom komandom.''

U aprilu 1942. polozaj cetnika u Istocnoj Bosni stalno se pogorsavao. Oni nisu mogli da se odrze u Drinjaci koju su ustase od njih uzeli 8. aprila. Zato je Bader mogao da javi (10-IV) da izgleda da je ''cetnicka grupa Dangic jako razbijena u borbama sa hrvatskom vojskom i ustasama u saradnji sa komunistima, tako da Dangic sada moze da postigne samo lokalne uspehe.''

Sesnaestog aprila izvestaj komande Srbije spominje da je u vise mahova javljeno da ''ustasi i partizani'' zajedno idu, ali da aktivnost ''Dangicevih formacija'' jos nije ''slomljena'', iako su cetnici prinudjeni da se povlace pred partizanima usled nestasice municije. Sutradan nemacki izvestaj je potvrdio vest da ''partizani i ustasi'' zajedno idu protiv Dangica. Dvadesetog aprila Bader je izvestio svog sefa u Solunu o uspesnom napredovanju ''hrvatskog potpukovnika Francetica'' protiv ''glavnine'' Dangicevih odreda i dodao: ''Stanje na srpsko-hrvatskoj granici i dalje nejasno i zategnuto jer se partizani ne bore protiv ustasa nego samo protiv Dangicevih pristalica. Po podnetim izvestajima treba da su se borili sa hrvatskim komunistima protiv Dangica''. Tridesetog aprila Bader je mogao da javi da su neuspesni napadi na Bratunac i Srebrenicu pokazali da ''ostaci'' Dangiceve ''grupe'' sada vise nisu u stanju da postignu ni lokalne uspehe**

Blagodareci ustasko-komunistickoj sprezi ustanak Srba je tada splasnuo u Istocnoj Bosni. Ono sto Pavelic nije mogao da postigne 1941. godine - ustasama je nekoliko meseci docnije uspelo uz pomoc nemacke vojske i Titovih ljudi. Izvestan broj Dangicevih boraca Nemci i oruzane snage NDH zarobili su u samoj Bosni ili prilikom prelaza preko Drine. Drugi su se provukli u neprohodne planine, odakle su nastavili borbu. Treci deo cetnika nalazio je resenja - u neverovanto zamrsenoj vojnoj i politickoj situaciji kada je mnogima u zbegovima i sumama bilo vrlo tesko da se snadju u lavirintu ustasa, Nemaca, partizana, muslimanskih milicija i legija - u primirjima sa lokalnim okupatorskim posadama. Strah od nemackih kaznenih ekspedicija i novih ustaskih pokolja nadovezao se na pometnju u ustanickim redovima posle izbijanja gradjanskog rata izmedju cetnika i partizana u Bosni. Kad su Srbi u Srednjoj i Istocnoj Bosni osetili sta komunisti rade i spremaju, organizovali su puceve u mnogim partizanskim oderdima. Na Ozrenu, Romaniji, kod Zenice, itd. srpski seljaci su oterali ili pobili komuniste koji su pokusali da im nametnu tudja shvatanja i nacin borbe ne samo protiv okupatora nego i protiv onih bosanskih Srba koji su naginjali Mihailovicu***

____________

Oznake za dokumenta

17 T-501-247-001030, 001067, 001120, 001155, 001157, 001163.

*Akcija titovaca protiv cetnika u kojoj su ucestvovale Prva i Druga proleterska brigada vodjene su u duhu naredbe nacelnika Vrhovnog staba partizanskih odreda od 8. februara 1942: ''Svi odredi treba da usaglase svoja dejstva, a to je: da se teritorija Istocne Bosne ocisti od cetnika i bude van cetnickog uticaja. To znaci: glavno dejstvo treba upraviti ka Drini, a ne ka Sarajevu i r.Bosni, kako je do sada bio slucaj'' (N.d., s. 169.) Sarajevo i dolina Bosne bili su u rukama okupatora i ustasa dok su se cetnicki odredi nalazili prema Drini.

**Po Svetozaru Vukmanovicu Tempu, cetnici su u jednoj borbi protiv ustasa kod Zljebova imali ''oko 100 mrtvih i ranjenih'' (''Zbornik'', IV-3, 1952).

***Po jednom istoricaru partizanskih odreda u Bosni ''cetnicke kolovodje'' ''uspjele su da razbiju iznutra vecinu partizanskih i dobrovoljackih jedinica u Istocnoj Bosni i da ih privedu na stranu cetnika'' (Sarajlic, n.d., s.139.)

 

[sabljar]

operacije u srbiji se dele na one pre dolaska crvene armije i zdruzene operacije sa istom, koje se zavrsavaju beogradskom operacijom, kada crvena armija nastavlja svoj prodor prema becu i budimpesti

Polovinom 1944 g. Narodnooslobodilačka vojska vezivala je na jugoslovenskom ratištu znatne nemačke, bugarske i madjarske snage — ukupno oko dvadeset tri divizije, ne računajući kvislinške formacije. Njihov raspored bio je sledeći:

U Makedoniji: bugarska 5 armija (tri divizije, dve granične brigade i dva konjička puka), znatne balističke snage1 i nešto četnika.

U Srbiji: bugarski 1 okupacioni korpus i delovi 1 i 5 armije (ukupno šest divizija), koji su vodili neprekidne borbe sa glavnim snagama Narodnooslobodilačke vojske u Srbiji; jedna legionarska i (od 3 avgusta) jedna nemačka divizija, jedan nemački puk, četiri policiska puka, jedan puk za osiguranje železnica, jedna nemačka legija i jedan motorizovani bataljon poljske žandarmerije, nekoliko samostalnih bataljona, nastavne jedinice, i kvislinške snage: Srpski dobrovoljački korpus (SDK), Srpska državna straža (SDS), četnici i Ruski zaštitni korpus (RZK). Zbog strategiske važnosti Srbije sve ove snage bile su u operativnom pogledu potčinjene Vojnoupravnom komandantu Srbije koji je istovremeno bio i Vojnoupravni komandant Jugoistoka. Najveći deo neprijateljskih snaga u Srbiji
bio je angažovan za obezbeđenje komunikacija, važnijih centara i privrednih rejona. U Bačkoj i Baranji nalazili su se jedna potpuna mađarska divizija, pojedini delovi iz druge tri divizije i korpusni delovi dva korpusa. U Banatu je bilo raspoređeno pet folksdojčerskih bataljona (DM —• Deutschemannschaft) pojačanog formaciskog sastava i izvesne manje policiske jedinice.

U Crnoj Gori: glavnina nemačke 181 i delovi 297 pešadiske divizije — iz 21 armiskog brdskog korpusa — sa ostacima četnika Draže Mihailovića (DM)), držala je nekoliko glavnih centara.

U Sloveniji: nemački 97 armiski korpus (jedna divizija, dva obalska artiljeriska puka, jedan italijanski fašistički puk, dva policiska puka i tri samostalna policiska bataljona) u Istri, Slovenačkom Primorju i Ljubljanskoj oblasti; delovi nemačke 18 korpusne oblasti (jedna divizija za naročitu upotrebu i šest
policiskih pukova) u Štajerskoj, Koruškoj i Kranjskoj, veći broj samostalnih dopunskih, stražarskih, nastavnih i drugih bataljona i nekoliko kvislinških grupa tzv. Bele i Plave garde.

U Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini nalazile su se sledeće nemačke snage:
— 5 SS armiski brdski korpus (četiri divizije), sa dve divizije u istočnoj Bosni, jednom u Hercegovini i jednom na obali južne Dalmacije i na južnodalmatiskim ostrvima, vodio je borbe protiv 3 i 12 korpusa i delova 2 korpusa NOVJ;
— 15 armiski brdski korpus (tri divizije, jedna motorizovana brigada, dva puka i jedan samostalni bataljon »Brandenburg«) u srednjoj i severnoj Dalmaciji, Hrvatskom Primorju, Gorskom Kotaru i delu zapadne Bosne vodio je borbe protiv delova 4, 11, 5 i 8 korpusa NOVJ na obali, ostrvima i duž komunikacija;
— 69 armiski korpus za naročitu upotrebu (jedna divizija i jedan lovački samostalni puk) u severnom delu Hrvatske, između reka Save i Drave i na području Banije. Pored toga je na ovom području bilo raspoređeno pet policiskih pukova i deset samostalnih policiskih bataljona, tri puka i više samostalnih
bataljona za osiguranje železničkih pruga. Ove snage bile su najvećim delom angažovane za odbranu značajnijih privrednih centara i komunikaciskih čvorova.
Sem navedenih, nemačkih snaga, bilo je na teritoriji Nezavisne države Hrvatske (NDH) i dvadeset tri domobranske i četrnaest ustaških brigada (zdrugova) i oko trinaest bataljona (bojni) železničke straže. Glavnina ovih snaga bila je raspoređena dolinom Save, po naseljenim mestima duž glavne magistrale
Zagreb—Beograd, i južno od Save po centrima i dolinama donjih tokova reka Une, Sane, Vrbasa i Bosne i u oblasti zapadno od r. Drine. Neznatne grupe četnika DM bile su po okupatorskim garnizonima. Njihova najveća grupacija bila je u prostoru Knina.

1944 godine cetnici su debelo bilo u ljubavi sa nemcima ( kao sto su i bili 1941....)

 

[sabljar]

Dr Ivan Avakumovic, Mihailovic prema nemackim dokumentima, London 1969.

mi govorimo o dokumentima, a ne o srbijanski knjigama koje slave cetnike,koje ti prodajes kao sveto pismo.....

AGREEMENTS CONCLUDED BY CHETNIK DETACHMENTS WITH PAVELIC'S FORCES IN BOSNIA IN 1942

Varcar Vakuf, April 27, 1942
On the Chetnik side: Uros Drenovic Commander of "Kocic" Chetnik Detachment and Tode Mitrovic Political Representative of Chetnik organizations.
On the part of the Independent State of Croatia: Colonel Emil Rataj, Marko Jungic District Commissioner and Konstantin Urumovic, Representative of District Court. (AVII 2/2, 234).

Banja Luka, May 15, 1942
On the Chetnik side: Captain Vukasin Marcetic, Commander of "Manjaca" Chetnik Regiment, Jovan Misic, Commander of First Battalion and Petar Savanovic Commander of 4th Company of 1st Battalion of "Manjaca" Chetnik Regiment.
On the part of the ISC: Dr. Petar Gvozdic, Grand Zupan (Administrative and Political Official in charge of a region or Zupa) of Sana and Luka Region, Colonel Brozovic Commander of Banja Luka Regiment and Ustashi Regional Leader Beljan. (AVII, 3/2, 234).

Village of Lipac, May 22, 1942
On the Chetnik side: On behalf of the "Ozren" Chetnik detachment: Commander Cvjetin Todic, Chief of Staff Cvjetin Djuric and Staff Counsellor Branko Stakic; on behalf of "Trebava" Chetnik Detachment Commander Savo Bozic, Chief of Staff Petar Arnautovic and Staff Counsellor Djoko Milosevic.
On the part of the ISC: Grand Zupan Dr. Milan Badovinac, Colonel Bogdan Majetic, Commander of IV Infantry Division and Ustashi Lieut. Colonel Ivan Sojat. (AVII, 1/13, 235).

Banja Luka, May 23, 1942
On the Chetnik side: Lazo Tesanovic Cornmander of "Obilic" Chetnik Battalion, Cvetko Aleksic Deputy Commander of "Mrkonjic" Chetnik Battalion, Gostimir Stankovic Commander of 2nd Company of "Mrkonjic" Battalion and ex-member of Parliament Maksim Tesic.
On the part of the ISC: Dr. P. Gvozdic Grand Zupan of Sana and Luka Region, Colonel Bro-zovic Commander of Banja Luka Regiment and Ustashi Regional Leader Mirko Beljan. (AVII, 5/4, 235).

Village of Lopare,May 30, 1942
On the Chetnik side: On behalf of the "Majevica" Chetnik Group: Voivoda Radivoje Kerovic, Vukasin Subotic, Chief of Staff, Djuro Bizic Commander of "Drina" Battalion, Aco Mendunic Commander of Brcko Battalion, Ilija Gajic Commander of Mountain Battalion, Lieutenant Ivan Petrovic and Aide de Camp Mirko Djukanovic.
On the part of the ISC: On behalf of the Commander of the 3rd Infantrv Division, Colonel Grgic. (AVII, 7/2, 233).




Banja Luka, June 9, 1942
On the Chetnik side: Rade Radic Commander of "Borja" Chetnik Detachment.
On the part of the ISC: Grand Zupan Dr. P. Gvozdic, Colonel Brozovic and Ustashi Regional Leader Mirko Beljan. (AVII, 5/8, 233).

Prnjavor, June 14, 1942
On the Chetnik side: On behalf of "Borja" Chetnik Detachment: Commander Rade Radic, Chief of Staff Jovo Kitic, Aide de Camp Mirko Jovanovic, Ljubomir Cakeljic, Teodor K. Arsenic and Milos Djujic.
On the part of the ISC: Lieut.Colonel Janko Jankovic Chief Regional Ustashi Leader, Captain D. Ceranic, Senior Lieutenant Coja Maks Juric and Ustashi District Leader Hrvoje Juric. (AVII, 2/8, 233).

Zenica June 14, 1942
On the Chetnik side: Golub Mitrovic Commander of Zenica Chetnik Detachment, Jovo Lakic Deputy Commander, Vojislav Balan Chief of Staff, Petar Malisa Assistant Chief of Staff and Jovan Ilicic Commander of 1st Chetnik Company.
On the part of the ISC: Grand Zupan Dr Milan Badovinac, Colonel Ante Prohaska and Ustashi Lieut. Colonel Ivan Sojat. (AVII, 1/6, 232).

Village of Lopare June 15, 1942
On the Chetnik side, on behalf of the "Majevica" Chetnik group: Voivoda Radivoje Kerovic, Vukasin Subotic, Rade Tomincevic, Lieutenant Jeremija Lazic, Mirko Djukanovic, Ilija Galic and Petar Kerovic.
On the part of the ISC: Grand Zupan Dr. Milan Badovinac, Colonel Emil Radl, Commander of 3rd Infantry Division, and Ustashi Lieut. Colonel Ivan Sojat. (AVII, 12/2, 233)

Village of Vraci , August 31, 1942
On the Chetnik side: Plenipotentiary of Main Headquarters of the Bosnian Chetnik Detachments Lieutenant Mihailo Stakic, Golub Mitrovic, Commander of Zenica Chetnik detachment, Tanasic Risto, Petar Malisa, Veljko Vukovic, Milos Vidacak and Dusan Trbic.
On the part of the ISC: Captain Ivan Sepl, Commander of Zenica Domobran Garrison Eugen Arid District Prefect, Senior Lieutenant Dzemal Hadzic and Mayor of Zenica Ismet Salcinovic. (AVII, 616 232).

Village of Crnjelovo, October 12, 1942
On the Chetnik side: Junior Lieutenant Radivoje Banjicic Commander of Bijeljina Chetnik Battalion.
On the part of the ISC: Lieutenant Colonel Cviljusac, Ustashi Captain Tavcar and Lieutenant Riondic. (AVII, 42/2, 233).

 

[Koča]

lazovu obrati paznju na prethodni post

Споразуми (четника и домобрана - прим. аут) се више не узимају озбиљно. Овде полако али сигурно поново почиње ратно стање између четника и хрватских домобрана. Између четника и усташа није никад ни престајало.3

3 Зборник докумената, том XII, књига 2, 788-789.

__________________-

Srbija zemlja neobjasnjiva : svedocanstva o lomovima i samosatiranju, Pero Simic

str.81

...Iako im nije bilo jasno da li su Pavelicevi vojnici ''odani Narodnooslobodilackoj borbi'' i da li im je uopste jasno ''sta je borba protiv fasizma'', Titovi oficiri su ih masovno primali u partizanske redove, a oni su menjajuci stranu pevali svom poglavniku: Pavelicu, a gdje ti je vojska, uzo Tito nije te ni pito.

str. 97,98,99

...Status oslobodioca Srbije Tito tad dodeljuje i jednoj jedinici okorelih hrvatskih nacista, ustasa, koje je njihov poglavnik Ante Pavelic 1941. poslao da za racun Hitlera jurisaju na SSSR, a Staljin ih posle zarobljavanja kod Staljingrada ponudio Titu da mu pomognu u osvajanju Srbije. I u jednom i u drugom slucaju, i kad su kidisali na Staljingrad, i kad su po Titovom odobrenju spartali po Srbiji, ovom prekaljenom ustaskom jedinicom komandovao je isti covek, pukovnik Marko Mesic. U oba slucaja i vecina ljudstva bila mu je istovetna, samo su im oznake i nazivi, ali i glavni pretpostavljeni bili razliciti. Na Istocnom frontu borili su se pod komandom Hitlerovog generala Fridriha fon Paulusa, nosili su ustaska znamenja i zvali se 369. ustaski puk, a u Srbiji su bili pod Titovom vrhovnom komandom, zvali su se prva ''Prva jugoslovenska brigada'' i na kapama, sve dok nisu zasli malo dublje u Srbiju, nosili ''znak slican ustaskom znaku''.

Borbeni put njihovog zapovednika, koji ih je vodio i na Rusiju i na Srbiju, bio je veoma bogat. Marko Mesic je bio oficir Kraljevine Jugoslavije, kojoj je on, cim je Hitler bombardovao Beograd, okrenuo ledja i stavio se na raspolaganje kvislinskoj NDH. Komandu nad 369. ustaskim pukom kroz koji je proslo oko 8.000 hrvatskih i muslimanskih nacista, koji su pre jurisa na SSSR zavrsili obuku u nacistickoj Nemackoj , preuzeo je pocetkom 1943. Desilo se to bas uoci bitke kod Staljingrada, jedne od najtezih na svim bojistima Drugog svetskog rata. Svoju vojsku osokolio je recima: ''U nas su uprte oci nase domovine, budite svjesni da ovdje izgradjujemo temelje domovine.'' Svojim ranjenim borcima, koje su nemacki nacisti avionima izvlacili iz staljingradske klanice, dovikivao je: ''Pozdravite domovinu i kazite da je 369. legija izvrsila svoju duznost prema Poglavniku, Fireru i prema Hrvatskoj.

...kome je Pavelic 1943. dodelio jedan od najvecih ordena NDH i promovisao ga u ''Velikog viteza hrvatskog zeljeznog trolista''....

Kada su ga Rusi zarobili Mesic se pokajao za ono sto je cinio na sovjetskom ratistu i Vladi SSSR predlozio da od njegovih prezivelih boraca i drugih Jugoslovena koji su se tamo zatekli formira brigadu koja ce poci u oslobadjanje Jugoslavije. Sovjeti konsultuju Tita, on tu ideju prihvata, slaze se da Mesic ostane komandant te jedinice i svom moskovskom politickom predstavniku Veljku Vlahovicu izdaje naredbu da ''Velikom vitezu'' preda jugoslovensku ratnu zastavu, da njemu i njegovim vojnicima poruci da tu ''slavnu zastavu drze cvrsto i visoko'' i da tako ''uvelicaju slavu Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije.''

Prilozi, str. 171

Pred Mesicev polazak u Srbiju Tito mu u Krajovi i srdacnoj atmosferi priredjuje rucak, a vec desetak dana kasnije, kada je njegov novi ratni saveznik duboko zagazio u Srbiju, ujesce se za jezik i pokajati. Tito ce se svom moskovskom vojnom predstavniku Velimiru Terzicu pozaliti kako u Mesicevoj brigadi ''ima mnogo ustaskih elemenata''. (na sta su skretali paznju partizanski komandanti iz Srbije.)

Prilozi, str.183

Ovde bih samo potsetio na jedan raniji post

http://forum.krstarica.com/showpost....90&postcount=2

Dejvid Martin je zapisao tipicnu izjavu jednog Srbina iz toga doba: ''Oslobadaju nas ustaše, balisti, Italijani, Bugari... Ukratko, ''oslobadaju'' nas svi oni koji su nas godinama klali''.
__________________

 

[Koča]

mi govorimo o dokumentima, a ne o srbijanski knjigama koje slave cetnike,koje ti prodajes kao sveto pismo.....

zamisli sad nadjemo tvoj post o Martovskim pregovorima gde se pozivas na Avakumovica....a nisi imao pojma ni sta covek pise...kao sto nisi imao pojma o knjizi Lekovica pa ispao onoliki pajac ...jer ti si crveni ustasa ukiseljeni, proslavljeni lazov i falsifikator koji je imao potrebu da otvara novi nalog...ali takva spodoba se odma prepozna...hehehehe

Naravno da govorimo o dokumentima...

Ivan Avakumovic, Mihailovic prema nemackim dokumentima, London 1969


BIBLIOGRAFIJA

Za ovaj rad pisac je uglavnom koristio neobjavljenu gradju iz arhiva nemacke vojske, nacisticke policije, i nemackog ministarstva spoljnlh poslova, koje su Zapadni saveznici zaplenill po zavrsetku Drugog svetskog rata. Dobar deo te gradje pristupacan je istoricarima od dana kada je Americko istorijsko udruzenje mikrofilmovalo cltave serije nemackih dokumenata. Ta mikrofilmovana gradja nalazi se u Drzavnom arhivu u Vasingtonu, gde je registrovana pod slovom "T". Za istoriju Mihailovicevog pokreta najvaznlji su dnevnici i dnevni izvestaji nemacke komande Srbije koji postoje za mesec maj-decembar 1941, januar-juni i avgust 1942, januar-decembar 1943, i februar-maj 1944. Isto tako koriscene su i sacuvane arhive nemacke komande Jugoistoka, i veci broj Izvestaja Hitlerovih predstavnlka u NDH o prilikama u Pavelicevoj drzavi od aprila 1941. do kraja 1944. Jedna manja zbirka policijsklh dokumenata ("Himmler Files") nalazi se u 'Hoover Institution, Stanford University, Stanford', Kalifornija. Treca zbirka mikrofilma politicke, vojne, obavestajne i policljske prirode bila je snimljena od strane Zapadnih saveznika za jednu delegaciju iz Jugoslavije. Izvestaji iz te zbirke zabelezeni su u ovoj knjizi pod slovom "H" pod kojim su bili registrovani od strane Zapada pre nego sto su bill predati jugoslovenskoj delegaciji. Od objavljene nemacke ratne gradje pisac je koristio dokumenta koja su Amerikanci upotrebill kao dokazni materijal na sudjenju marsalima Listu i fon Vajksu i drugim nemackim visim oficirima koji su za vreme rata bill sa sluzbom na Balkanu. Vojno-istorijski institut u Beogradu izdao je poslednjih dvadeset godina preko sto tomova "Zbornika dokumenata i podataka o narodnooslobodilackom ratu naroda Jugoslavije" u kojima je stampan, pored ostaloga, i veci broj nemackih, italijanskih, ustasko-domobranskih i drugih vojnih dokumenata. Pada u oci da su urednici "Zbornika'' cesto izostavljavali iz nemackih i ustasko-domobranskih dokumenata one delove koji se odnose na razne vidove Mihailoviceve borbe u pojedmim delovima okupirane Jugoslavije, a narocito u NDH, i protivmere okupatora i njegovih saradnika protiv jedinica Jugoslovenske vojske u Otadzbini i Mihailovicevih ljudl po gradovima i selima. Isto tako danasnji vlastodrsci bili su vrlo skrti i kad se radilo o objavljivanju gradje o vezama, pregovorima i saradnji izmedju izvesnih uglednih komunista sa okupatorom i ustasama, kao i o odnosima izmedju vodja KPJ sa centralom Komunisticke internacionale u Sovjetskom Savezu.

Oznake za dokumenta

17 T-501-247-001030, 001067, 001120, 001155, 001157, 001163.

Naravno da su postojali sporazumi Srba sa vlastima NDH (koje nemaju apsolutno nikakvu vezu sa nekom nadasve komicnom pricom o saradnji sa ustasama...LOL....To je takav bezobrazluk da zasluzujes momentalni ban...kome ti mislis da prodajes tu pricu ovde?), koje su koliko se moglo smanjivale ustaski genocid nad Srbima...jos ces to, ti crveni ustasa da nam interpretiras...Samo sto ovo sto ti vadis su obicne splacine koje nicim ne mozes da dokazes, veciti propagandi tekst sa crveno ustaskih sajtova...

са домобранима, као и са представницима локалних хрватских власти (жупницима), четници, од кад су их комунисти пролећа 1942. године напали у леђа, напустивши заједнички одбрамбени фронт против Хрвата - потписали низ споразума. Међутим, ти споразуми никада нису обухватали усташе, што комунистички историчари по правили прећуткују.

Примера ради, у извештају од 13. октобра 1942. године, генерал Фортнер, командант 718. немачке посадне дивизије, о четницима у "Независној Држави Хрватској" пише:
Четници уопште нису за озбиљне противнике узимали хрватске домобране, него су их делимично чак и трпели на својој територији. Насупрот томе, настављали су свим средствима огорчену борбу против усташа...

 

[sabljar]

koji post cetojka?

sa potpisom jevte sasica?

Da bi ljudi u Srbiji, a i Srbi uopste shvatili da cetnicki pokret zapravo nije bio "herojski", da bi se prozrela sva dvolicnosst, prevrtljivost, licemerje i izdajnicko delovanje cetnika Draze Mihailovica nije lose citati i proucavati i cetnicke izvore. Jer zapravo u knjigama raznih neo-cetnickih istoricara i ljubitelja cetnistva oni i sami nesvesno cak otkrivaju i zapravo potvrdjuju izdajnicki rad i delovanje tzv JVuO odnosno cetnicko-ravnogorskog pokreta i Draze Mihailovica. Dakle, ako za trenutak potpuno ostavimo po strani partizanske(komunisticke) ili nemacke ili britanske izvore...iz samih cetnickih izvora se moze zapravo potvrditi izdajnicki rad cetnickog pokreta. Ma koliko god cetnicki istoricarito zamazivali raznim "uzvisenim nacionalnim razlozima" i pokusavali da prikazu kao "mudru strategiju".
Tako npr u knjizi Miloslava Samardzica(vodeceg cetnickog "istoricara i publiciste" u Srbiji danas) dakle u jednoj od njegovih knjiga "Draza Mihailovic i Opsta istorija cetnickog pokreta"(knjiga prva, izdanje 2005 god) na str 120-127 obradjeno je poglavlje pod nazivom "Odnosi sa Hrvatima" u kojem se zapravo priznaju i na sve moguce nacine opravdavaju cetnicko-ustaski sporazumi u toku 1942. Tako npr na str 124 se kaze sledece: "Na Konferenciji cetnickih komandanata iz Zapadne i Centralne Bosne odrzanoj 1 i 2 jula 1942 u Grabskoj ispod Trebave odluceno je da se priznaju i opunomoce svi ugovori zakljuceni do tada izmedju vojno-cetnickih jedinica i predstavnika NDH. Isto tako cetnickim odredima koji to jos nisu ucinili preporuceno je da to sto pre ucine. Takodje je konstatovano da za ovu odluku postoji i potpuna precutna, mada iz razumljivih razloga ne i napismena saglasnost Vrhovne Komande i Draze Mihailovica licno. Deklaracija Konferencije vojno-cetnickih odreda Zapadne i Cetralne Bosne sadrzi 4 osnovna zakljucka:

- priznaju se svi ugovori zakljuceni izmedju vojno-cetnickih odreda i predstavnika NDH. Takodje daje se i izjava lojalnosti prema NDH.

-situacija na terenu, ugrozenost srpskog stanovnistva i neprestano sirenje partizanskog pokreta zahtevaju da se sa predstavnicima NDH zakljuce sporazumi o nenapadanju i sporazumi o zajednickom vojnom sadejstvu.

-sporazumi o nenapadanju podrazumevace potpuni prestanak sukoba izmedju vojno cetnickih odreda i vojnih jedinica NDH, kao i formiranje odvojenih teritorijalnih zona. Isto tako ovi sporazumi podrazumevaju i medjusobnu isporuku oruzja, municije i sanitetskog materijala tamo gde to bude neophodno.

-sporazumi o vojnom sadejstvu podrazumevaju zajednicke akcije protiv komunistickih partizanskih jedinica na terenu, kao i odvojenih akcija protiv komunistickih jedinica, po zonama."

Ovaj sporazum izmedju vojno-cetnickih jedinica u Bosni pridodat je i opunomocen uz jos neke ranije kao i kasnije sporazume slicne sadrzine(u Mostaru, Kulen Vakufu, Prnjavoru, Banjaluci). Tako npr u delu teksta sporazume potpisanog u Banjaluci 13.05.1942 postoji i poseban deo teksta(aneks) koji je potpisan od strane predstavnika NDH(domobranski potpukovnik Mate Bucar i ustaski bojnik Frano Sudar) gde se npr kaze sledece:

" -Sa 15-im svibnjom o.g. imaju se prekinuti sva neprijateljstva prema pripadnicima cetnickih postrojbi na oznacenom podrucju, tako i prema srpsko-pravoslavnom pucanastvu iz podrucja pod cetnickim nadzorom.

-Zabranjuje se svako cak i najmanje oruzano djelovanje domobransko-ustaskih postrojbi ovog podrucja prema cetnickim postrojbama na ovom podrucju. Ovo se takodjer poglavito odnosi na na podrucja Kijevo, Stratinska i Skrljovita, Vrhpolje i Prhovo.

-Neprijatelstva i prema ovome sporazumu zajednicka dogovorena vojna djelovanja nasih i cetnickih
postrojbi imaju se nastaviti prema partizanima(komunistima) koji imaju crvene zvijezde na kapama(znakovlje raspoznavanja), te takodjer prema svima onima koji partizane(komuniste) podupiru u njihovim banditskim namjerama."

 

[sabljar]

zamisli sad nadjemo tvoj post o Martovskim pregovorima gde se pozivas na Avakumovica....a nisi imao pojma ni sta covek pise...kao sto nisi imao pojma o knjizi Lekovica pa ispao onoliki pajac ...jer ti si crveni ustasa ukiseljeni, proslavljeni lazov i falsifikator koji je imao potrebu da otvara novi nalog...ali takva spodoba se odma prepozna...hehehehe

Naravno da govorimo o dokumentima...

Oznake za dokumenta

17 T-501-247-001030, 001067, 001120, 001155, 001157, 001163.

stvarno, ajde pokazi mi ......

 

[sabljar]

ČETNICI I USTAŠE
Ustaše i četnici bili su nepomirljivi politički i vojnički protivnici. Zato su im i krajnji ciljevi bili istovjetni. Ustaše su željeli uništenje četnika, a četnici uništenje ustaša. Kao i prema četničkom pokretu, vlasti NDH imale su gotovo isti negativan odnos i prema partizanskom pokretu. Kako se partizanski pokret predvođen komunistima nije mogao uništiti niti zaustaviti, ubrzo je za vlasti NDH on postao neprijatelj br. 1., a zbog znanih okolnosti kolaboracija s njime nije bila moguća. Zbog toga su vlasti NDH držale da je u takvoj situaciji bolje četnike imati uza se nego protiv sebe. Valja pripomenuti i kako se ujesen 1941. gotovo cijela jugozapadna Bosna ili gotovo polovica BiH našla pod nadzorom pobunjenika - partizana i četnika, koje oružane snage NDH nisu mogle svladati. To su iskoristili Talijani za reokupaciju Drage i Treće zone u NDH, što je izvršeno u rujnu i tijekom listopada 1941. U tim zonama Talijani su gotovo u cijelosti preuzeli vlast i iskazali se zaštitnicima četnika, nastojeći preko njih ne samo vršiti pritisak na NDH već ostvariti i svoje ekspanzionističke težnje, uključujući i okupaciju cijele NDH. Istodobno su se iz tih područja morale gotovo u cijelosti povući postrojbe NDH (ostale su samo neznatne oružničke i domobranske snage pod talijanskim nadzorom), a ustaške organizacije raspustiti, čime je više od trećine područja NDH ostalo izvan stvarnog dosega vlasti NDH u Zagrebu. Nijemci su istodobno u svojoj zoni u NDH, na koju se sve više širio ustanički pokret i ugrožavao njihove interese, poticali državno vodstvo NDH na promjenu politike prema Srbima i sporazume s četnicima. S druge strane partizanski je pokret, šireći se i uključujući u svoje redove, uz Srbe, sve više Hrvata i Muslimana te pripadnike nacionalnih manjina, ugrožavao četnike sve više. To je od proljeća 1942., uz političko, dovelo i do međusobnog oružanog sučeljavanja, kako na području jugozapadne Bosne, tako i u ostalim dijelovima BiH. Iako su četnici bili svjesni da suradnja s NDH ne može biti trajna ipak su se za nju odlučili jer je ona u nekim područjima bila preduvjet njihova opstanka, te uspješne daljnje djelatnosti. Uz to, četnici su u suradnji s vlastima NDH gledali i trenutačnu korist npr. u opskrbi hranom, naoružanjem, novcem, liječenjem, u trgovini, stoje dovelo do uspostavljanja veza, pregovora, sporazuma i međusobne suradnje između državnih vlasti NDH i četnika, a na temeljima zajedničke borbe protiv partizana-komunista već od kraja 1941., a posebno od proljeća godine 1942.
Na talijanski poticaj, već od kraja 1941. uspostavljaju se veze između četnika i predstavnika vlasti NDH na području jugozapadne Bosne. Tako je skupina četnika iz Vrtoča i okolnih mjesta 10. XI. 1941. vodila u Bihaću pregovore i sklopila ugovor o suradnji s predstavnicima vlasti NDH, prvi takve vrste u jugozapadnoj Bosni.(145) Sličan proces istodobno se odvijao i na širem području od Glamoča do Banje Luke, gdje su veze između četnika i vlasti uspostavljene na poticaj Nijemaca.(146) U proljeće 1942. veze su uspostavljene gotovo na svim područjima BiH gdje su postojale četničke postrojbe. Nakon što su se uz Talijane i Nijemci suglasili da se sa četnicima pregovara, to je učinila i vlada NDH svojom izjavom od 31. ožujka godine 1942. Od tada gotovo svi četnički zapovjednici postrojba u jugozapadnoj Bosni te od rijeke Drine do rijeke Une sastajali su se, pregovarali i potpisivali sporazume s predstavnicima vlasti NDH o suradnji. Prvi takav sporazum potisao je u Varcar Vakufu (Mrkonjić Gradu)
145 Regionalni muzej Pounja, Bihać, Mikrofilm 155/ sn. 284 i 294. U tom telegramu iz Bihaća od 12. XI. 1941. obavještavaju se vlasti NDH u

Zagrebu o tijeku razgovora i zaključenom sporazumu. U njemu se navodi i sljedeće: "Predstavnici pobunjenika iz Vrtoča i Lipe te okolnih sela došli su u Bihać pod vodstvom 'okružnog zapovjednika' iz si. Vrtoče, koji je ranije bio djelatni oružnički narednik. Pregovore su vodili sa našim građanskim vlastima i nekim izaslanicima iz Zagreba....(Isti) su se sporazumili u slijedećem: l./ Pobunjenici će se vratiti kući i vratit će 90 posto oružja, a ostalo zadržavaju radi obrane od komunista. 2.1 Pobunjenici pristaju da se Hrvati postave za povjerenike po općinama, no s time da odbornici budu pravoslavni. 3./Naše oružništvo doći će u njihova sela... Navodno za tri dana doći će pobunjenički major Rašeta iz Lapca u Bihać radi pregovora pod istim uvjetima. Navodno Srbi žele da se obračunaju sa komunistima, koji su ih opljačkali...".
146 N. Kisić-Kolanović, Vojskovođa ipolitika..., n. dj. str. 413
27. IV. 1942. Uroš Drenović, zapovjednik četničkog odreda "Kočić" i Tode Mitrović, politički predstavnik četničkih organizacija.(147) Do kraja 1942. više od 50 četničkih zapovjednika i političkih predstavnika s područja njemačke interesne zone u BiH u ime svojih postrojba i četnika s područja na kojem su djelovali i koje su nadzirali, te "Glavnog štaba Bosanskih četničkih odreda" potpisalo je sporazume s predstavnicima vlasti NDH.(l48)
Sporazumi su pretpostavljali određene ustupke.(149) Četnici su priznali suverenitet NDH i izrazili spremnost da se na područjima pod njihovim nadzorom uz njihovu suglasnost uspostavi redovna civilna vlast i uprava NDH. Time su vlasti NDH dale četnicima određenu samoupravnu vlast na područjima pod njihovim nadzorom, te su zapravo priznale njihovu postojeću vlast. Bitan rezultat tih sporazuma i ugovora bio je prekid neprijateljstava između oružanih postrojba NDH i četnika. Time su njihove postrojbe, koje su do tada bile okrenute jedne protiv drugih bile oslobođene tih djelovanja, te su od tada zajednički istupale (najčešće pod nadzorom i okriljem Nijemaca) protiv partizanskoga pokreta i njegove oružane sile. Nijemci su mogli svoje postrojbe upotrijebiti na drugim bojištima, gdje su im bile potrebnije. Sklapanjem sporazuma na navedenim područjima izbjegnute su masovne represalije nad pučanstvom, vratio se relativan mir, stvorena mogućnost gotovo normalnog privređivanja, razmjene dobara i obnove domova, što se većini tamošnjega srpskog pučanstva činilo kao najsigurniji put do osiguranja i zaštite egzistencije. To su posebno isticali i četnički zapovjednici objašnjavajući narodu potrebu ovih sporazuma s vlastima NDH. Naglašavali su kako su oni, četnici, ti koji žele mir i napredak srpskom narodu, dok su partizani oni koji izazivanjem nereda prisiljavanju Nijemce na odmazde nad srpskim narodom. Zatim su naglašavali privremeni karakter tih sporazuma, kojima će izigrati vlasti NDH, i da sporazumi (posebno oni u kojima je predviđena srpska autonomija) predstavljaju prvu etapu u stvaranju "velike Srbije". Zato su četnici poduzimali sve (od političkih do vojnih aktivnosti) kako bi dalje destabilizirali NDH i pojedina područja BiH, kao dio buduće velike Srbije, očistili od Hrvata i Muslimana te nacionalnih manjina. Sve je to pridonijelo u znatnoj mjeri pasivizaciji tamošnjega srpskog pučanstva (što je bio cilj Nijemaca), te omogućilo daljnji ustroj četničke vlasti, porast broja četnika, ustroj brigada i zborova i osnivanje zajedničkog zapovjedništva za BiH. Nije potrebno ni isticati koliko je to sve omogućilo bogaćenje četničkih zapovjedništava i zapovjednika, ali i međusobna neprijateljstva.
147 Zbornik, tom XIV., knj. l., str. 216-218. Tu je objavljen integralni tekst sporazuma. U njemu je istakntuo da će oružane snage NDH i četnici, uz sporazumno zapovijedanje njihovih zapovjednika, "poništavati komunističke bande", te da se svim pravoslavnim stanovnicima jamče vjerska ravnopravnost i jednakost pred zakonom. Drenović je dao i zasebnu izjavu u kojoj priznaje NDH i obvezuje se da će se sa svojim ljudstvom staviti na raspolaganje domobranima. Izvod iz izjave danje u bilješci.
148 U knjizi: Tajna i javna suradnja četnika i okupatora 1941-1944. (n. dj., str. 57-60.) navedena su imena i prezimena 49 četničkih zapovjednika i predstavnika kao i imena i prezimena predstavnika vlasti NDH koji su od 27. IV. do 12. X. 1942. potpisali sporazume.
149 G. Raičević, n. dj., str. 108-116. Uz regeste zapisnika sa sastanaka, sporazume i izjave tu su i brojne regeste zapovijedi domobranskih i

 

[sabljar]

četničkih zapovjednika za zajedničku borbu četnika i oružanih postrojba NDH protiv partizana, zahtjevi za pomoć, dodjela četnicima obuće i odjeće, duhana, hrane, oružja i streljiva, sanitetskog materijala, zatim zbrinjavanje ranjenih i bolesnih četnika u bolnice na liječenje te podjela hrane i pripomoći obiteljima četnika. Iz tih dokumenata jasno su iskazani ustupci obiju strana.
Oni su i za zarobljene partizane tražili otkupninu od vlasti NDH.(150) S druge strane vlasti NDH držale su da četnici pristupaju pregovorima uglavnom zbog straha od partizanskih postrojba i da će suradnja s njima trajati samo dok partizani ne budu uništeni. Do tada ih je bolje imati uza se i pod nadzorom. Tada će se četnici moći razoružati i kao oružana snaga i moguća opasnost ukloniti s područja NDH. Treba istaknuti da se u proljeće 1942. vlada NDH uspjela ponovno domoći odgovornosti u Drugoj i Trećoj zoni, u kojima su u rujnu i listopadu 1941. vlast preuzele talijanske okupacijske vojne postrojbe. Time su vlasti NDH došle u situaciju da se pod talijanskim pritiskom moraju pozitivno odrediti i prema četničkim postrojbama i organizaciji na tim područjima, koje su dotada surađivale s talijanskim postrojbama. Prevladalo je opredjeljenje da s njima treba uspostaviti jednake savezničke odnose kao i s Talijanima.(151) Prema tzv. Zagrebačkom sporazumu između vlade NDH i vlade Kraljevine Italije od 19. lipnja 1942. NDH je dobila pravo da u Trećoj zoni uspostavi građansku i vojnu vlast, a u Drugoj zoni samo građansku vlast uz pojedina ograničenja. Tako je NDH morala poštivati sve postojeće obveze koje su talijanska vojna zapovjedništva preuzeli na tim područjima u ime talijanske vlade, uključujući i priznavanje "Dragovoljne protukomunističke milicije" (MVAC), tj. četnika, koji su bili talijanski suradnici. Osim toga preuzeta je obveza da se neće provoditi nikakve represalije niti nasilja nad srpskim pučanstvom tih područja te da će se u tim područjima na najdjelotvorniji način osigurati javni red i mir. Četnici su morali priznati suverenitet, zakone i organe vlasti NDH. Prema sporazumu, vlasti NDH mogle su osnivati "protukomunističke družine" u Trećoj, u sporazumu s Talijanima, i u Drugoj zoni, a bile su obvezne uložiti sve snage za uništenje partizanskih postrojba i NOP-a na tome području. Tako su vlasti NDH došle u priliku da uspostave suradnički odnos s četnicima u talijanskim okupacijskim zonama u jugozapadnoj Bosni i drugim područjima BiH, sličan onom koji su već imale u njemačkom području. No, pri provođenju Zagrebačkog sporazuma, u kojem je bilo više nejasnoća, javio se niz problema. Svaka strana tumačila je taj sporazum onako kako je to njoj odgovaralo. Zato je 26. lipnja 1942. Glavni stan Poglavnika izdao upute za pregovore s četnicima. U njima se ističe potreba suradnje s četnicima dok postoji opasnost od partizanskih snaga, te da četnici mogu zadržati naoružanje za borbu protiv partizana, ali samo pod nadzorom vlasti NDH. Prema uputama, suradničkim četničkim postrojbama izdavalo bi se radi borbe s partizanima, naoružanje i streljivo, davale nagrade, ranjenicima osiguralo liječenje u bolnicama NDH, a četničke obitelji opskrbljivalo bi se živežnim namirnicama.(152) Ubrzo se u službenim priopćenjima počelo te četničke
150 Petar Kačavenda, Prilog pitanju odnosa Komande bosanskih četnika i Vrhovne komande Draže Mihailovića (1942.), Prilozi, br. 8., Institut za istoriju radničkog pokreta, Sarajevo, 1972., str. 261-263. Kačavenda navodi dio izvješća satnika Ante Žičarića, zapovjednika ustaške bojne Glavnom stožeru ustaške vojnice od 28. svibnja 1942. o razgovoru s četničkim zapovjednikom Urošem Drenovićem i Todom Mitrovićem, političkim predstavnikom četničkih organizacija s područja odreda "Kočić". Oni prema Žilicu "za uhvaćene vođe partizana traže od nas otkupninu, a i novac za pripomoć".
151 HDA, A NDH, inv. br. 37285. Zapovijed Glavnog stožera Domobranstva od 2. lipnja 1942. godine. Već 29. svibnja 1942. u naputku Ministarstva domobranstva domobranskom zapovjedništvu u Mostaru istaknuto je da se prema četnicima treba postupati ravnopravno jer su se oni u srednjoj i zapadnoj Bosni tjednima borili i bore se protiv partizana pod rukovodstvom domobransko-ustaških stožera.

152 HDA, ANDH, dok. inv. br. 17819.
postrojbe nazivati "Dobrovoljne antikomunističke milicije - četnici", dakle isto onako kako su se nazivali na području koje je Italija anektirala i okupirala.(153) No, vlasti NDH došle su u priliku uspostave suradnje tek s nekolicinom četničkih postrojba u jugozapadnoj Bosni zbog velikih partizanskih pothvata i njihovu zauzimanju većeg dijela prostora Druge i Treće zone koje su, nakon povlačenja talijanskih postrojba trebale zaposjesti postrojbe NDH. To je bio poznati pohod skupine četiriju proleterskih partizanskih brigada od područja Zelengore prema Bosanskoj krajini koji je počeo 24. lipnja i završio 4. studenog 1942. zauzimanjem Bihaća, koji je tada postao sjedište NOP-a Jugoslavije. Tada su, uz pothvate partizanskih postrojba Bosanske krajine i susjednih područja u Hrvatskoj, partizani zauzeli i stavili pod svoj nadzor područje od Velike Kladuše i Bosanskog Novog do rijeke Bosne i Neretve, izuzevši nekoliko većih vojnih uporišta (Sanski Most, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Bosansko Grahovo, Posušje, Ljubuški i Čapljina). Tako su se četnici iz jugozapadnog područja BiH, koji su bili u sastavu Dinarske četničke divizije, pred naletom partizana morali povući zajedno s Talijanima. Već 25. V. 1942. četnici su se pred partizanima povukli iz Bosanskog Petrovca u Drvar, a l. srpnja iz Drvara u Bosansko Grahovo i Knin, gdje su ostali do kapitulacije Italije.(154) Još prije povlačenja iz Bosanskog Petrovca, a zbog ugroženosti od partizana, Mane Rokvić, u ime tamošnjih četnika, je u Kninu 16. svibnja 1942. ponudio suradnju vlastima NDH.(155) No, do suradnje i sporazuma između tih četnika i vlasti NDH došlo je mjesec dana poslije.(156) O postignutom sporazumu i suradnji s četnicima, o zajedničkoj borbi protiv partizana izvijestio je iz Knina 17. lipnja 1942. veliki župan David Sinčić. Sinčić je četnicima odmah dao potporu "u hrani i novcu" i zatražio da im domobranska vojna zapovjedništva dodjele pomoć u streljivu "za borbu protiv komunista". Sinčić je o sporazumu potpunije izvijestio više vlasti NDH u Zagrebu 18. lipnja. On ističe: "Na ovom području postignuta je suglasnost, sporazum i suradnja između hrvatskih državnih vlasti i predstavnika četnika s područja zapadne Bosne, Dalmacije i južne Like", te nastavlja daje "ta suradnja utanačena osobito s četničkim vođama: Manom Rokvićem (Drvar, B. Petrovac), Branom Bogunovićem (B. Grahovo), Stevom Rađenovićem (Srb) i popom Momčilom Đujićem (Stanica)". Sinčić naglašava daje s punomoćima svih spomenutih četničkih zapovjednika došao k njemu Mane Rokvić "da završi pregovore četničke organizacije s hrvatskom državnom vlašću". Sinčić se složio s četničkim prijedlozima i tražio od vlasti u Zagrebu da ih i one prihvate. Četnici su zatražili "pomoć u hrani, oružju i streljivu", na što su im predstavnici vlasti NDH u Kninu, prema mogućnostima, dodijelili stanovitu količinu hrane te "20.000 metaka, 100 pušaka i 10 dobrovoljaca - puškomitraljezaca". Četnici iz B. Grahova su se, odmah nakon ovog sporazuma s hrvatskim vlastima i dobivenom pomoći, uključili u borbu protiv partizana oko B.
153 HDA, Fond: Oružništvo NDH, kut. 2. Zapovijed Vrhovnoga oružničkog zapovjedništva od 16. srpnja 1942. da se svi četnički odredi u službenom priopćavanju moraju nazivati "Dobrovoljna antikomunistička milicija - četnici".
154 Uz četnike i talijanske postrojbe iz Bosanskog Petrovca povukle su se i oružane postrojbe NDH te oko 5.000 civila od kojih više od 90 posto muslimana, a ostalo su bili katolici i mala skupina pravoslavnih. Ubrzo su gotovo svi muslimani i katolici prebačeni u područje NDH sjeverno od Save. AOS SRJ, A NDH, kut. 172-a, reg. br. 27/5-1.
155 NOB u Dalmaciji 1941-1945., knjiga 2., n. dj., str. 991-994.


..

..................

 

[sabljar]

156 G. Raičević, n. dj., str. 108.
Grahova (Peulje, Cmi Lug, Grkovci), ali i u nastupu kod Tičeva, dok su iz smjera Jajca prema Glamoču zajednički nastupali u borbi protiv partizana Drenovićevi četnici i domobrani.(157) No, Talijani nisu htjeli ispustiti nadzor nad ovim četničkim postrojbama, koji su imali temeljem postojećih sporazuma. Talijani ne samo da su zadržali četničke postrojbe već su im omogućili rast, ustroj njihove vlasti, preustroj postrojba te opskrbu novcem, hranom, oružjem, streljivom i opremom. Predajući vlast četnicima u nizu mjesta ili ih uključujući u pothvate protiv partizana na tome području, Talijani su četnicima omogućili da počine niz stravičnih zločina nad Hrvatima. Vlastima NDH nije preostalo ništa drugo nego da neuspješno prosvjeduju. Iako su Hitler i dio njemačkoga političkog i vojnog vodstva negativno gledali na suradnju i zajedničke pothvate talijanskih i četničkih postrojba na području NDH, Nijemci su ipak rijetko intervenirali.(158) Talijani su reagirali tek na neke oštrije njemačke intervencije, obuzdavajući četnike i zabranjujući neke njihove planove, ali ih nikada nisu kažnjavali za počinjene zločine. Dapače, niz je primjera da su ih nagrađivali, posebno za ubijene ili uhićene pripadnike partizanskoga antifašističkog pokreta. Suradnja četnika jugozapadne Bosne s Nijemcima od kapitulacije Italije (rujan 1943.) pa do kraja rata odvijala se preko njemačkih zapovjednika divizija i zborova na tome području, a pod njihovim okriljem i četnička suradnja s oružanim postrojbama i vlastima NDH (Bihać-Knin). Četničko-ustaški sporazumi predstavljali su vrlo značajnu pojavu tijekom rata na području jugozapadne Bosne i ostalih dijelova BiH, te na području Hrvatske. Poticaji za njih dolazili su kako od vlasti NDH tako i sa četničke strane, ali i od Talijana i Nijemaca. Može se sa sigurnošću reći da je jačanje partizanskoga pokreta u BiH bio presudan čimbenik koji je uvjetovao sklapanje i ostvarenje sporazuma između vlasti NDH i četnika na tome području NDH. Tako je ta suradnja bila motivirana i diktirana ponajprije objektivnim položajem oružanih postrojba NDH i četnika na fronti nasuprot partizanima. Ona je bila taktičkoga karaktera, predviđena samo za razdoblje rata ili do uništenja partizana. Partizani, predvođeni komunistima, i za vlasti NDH i za četnike postojali su u proljeće 1942. neprijatelj br. 1. Uništenje partizana i za vlasti NDH i za četnike bio je preduvjet njihova daljnjeg opstanka. Upravo taj obostrani interes i težnja za uništenjem komunističkih partizana poticali su i vlasti NDH i četnike da se zajednički suprotstave oružanim postrojbama NOP-a i njihovim organizacijama i aktivistima na terenu.(159) Nakon međusobnih sporazuma to se
157 NOB u Dalmaciji 1941-1945., knjiga 2., n. dj., str. 1019-1024.
158 Kako je Hitler gledao na suradnju Talijana i vlasti NDH s četničkim pokretom, pokazuje i njegova primjedba što ju je izrekao u svom Glavnom stanu "Werwolf' (Vukodlak) nedaleko od Vinice u Ukrajini prigodom razgovora s Antom Pavelićem 23. rujna 1942. godine. Kad gaje Pavelić upoznao sa stanjem na području NDH i s činjenicom da se zajedno s talijanskim jedinicama bore i četničke snage, Hitler je primijetio da je to opasno, jer da "te srpske patriote na kraju krajeva, zastupaju velikosrpske ideje. Time se odgaja zmija koja, iako je sada mala, može jednog dana da postane opasna." h ratnog dnevnika Vrhovne komande Vermahta, VIG, Beograd, 1987., br. 2-3., str. 213.
159 O sporazumima Vrhovni štab NOV i PO u letku četnicima 30. siječnja 1943. pisao je: "ČETNICI!... Pitajte ih (svoje vođe - Z.D.) zašto su sklopili savez s ustašama. Neće vam odgovoriti. Varaće vas. Ali mi ćemo vam kazati. Vaše četničke vode, izdajice srpskog naroda, krvnici svih naroda Jugoslavije, služe svoju službu okupatoru. Okupator traži četničko-ustaški savez. On se nada da će tako moći suzbiti naro-dnooslobodilačku borbu. Okupator traži, izdajnici slušaju!... Zbog toga je naredio četnicima, što su ovi jedva dočekali, da kolju i ubijaju Hrvate i Muslimane." V. Dedijer - A. Miletić, Genocid nad Muslimanima 1941-l945, Zbornik dokumenata i svjedočenja, Sarajevo, 1990., str. 308-311.

...........

 

[sabljar]

vidi ovo, lepota .....

Saradnja ustasa i cetnika
General Djukic se sredinom aprila 1945. nasao sa Mihailovicem na planini Motajici. U
svojim secanjima objavljelnim u Buenos Ajresu 1955, pod naslovom "Iz sume u
emigraciju - Drazine poruke Pavelicu", Djukic pise da mu je "Draza saljuci ga kod
Pavelica" rekao kako mu je namera da sa cetnicima ide u Sloveniju, u siri reon Novog
Mesta, te da je za to potrebno da se kod vlasti NDH izmoli da odobre "prelazak nasih
ljudi preko hrvatske drzave". Zatim, da trazi "od Zagreba pomoc u hrani, municiji i
lekovima", i resi jos neka pitanja. Djukic navodi da mu je "djeneral Draza" poverio da
ispita "mogucnost saradnje vojnih jedinica, Pavelicevih i nasih", dakle saradnje ustasa i
cetnika. Sa Djukicem je u Zagreb putovao i inzenjer Vladimir Predavac, sin Josipa
Predavca, potpredsednika HSS.
S njima je u Slavonski Brod putovao i kapetan Nesko Nedic, oficijelni komandant
Valjevskog cetnickog korpusa, inace Mihailovicev izaslanik za pregovore sa Nemcima. U
Slavonskom Brodu prihvatio ih je ustaski veliki zupan Sobalic. Nedic se, po zavrsenom
poslu, vratio u stab Draze Mihailovica, a Djukica i Predavca Sobalic je u svom
sluzbenom automobilu odvezao u Zagreb, gde su stigli 17. aprila. Djukica su docekali
ustaski generali Ante Maskov i Jozo Rukavina. Ubrzo su se Djukicu pridruzili advokat dr
Ranko Brasic, stalni Mihailovicev predstavnik kod Pavelica i major Zika Andric, "neka
vrsta Drazinog vojnog atasea kod ustasa" (Karapandzic, 438). Istog dana je u staroj
banskoj palati u Gornjem gradu odrzan sastanak izmedju predstavnika cetnika, to jest
Djukica i Predavca i ustaskih funkcionera Pavelica i Andrije Artukovica. Sutradan je u
Pavelicevom dvorcu u Tuskancu odrzan drugi sastanak.
Tom prilikom uz Djukica su bili Predavac, Brasic i Andric, a sa Pavelicem ustaski
generali Djordje Gruic i Vjekoslav Maks Luburic, svojevremeni komandant ustaskog
logora Jasenovac - najveceg stratista Srba. Treci sastanak Djukica sa Pavelicem odrzan je
tek 22. aprila. Pauza je nastala zbog toga sto je Maks Luburic otputovao u Bosnu, gde su
ustase izvodile masakr nad cetnicima Pavla Djurisica.
Rezultat pregovora Mihailovicevog izaslanika divizijskog generala Djukica sa
poglavnikom Pavelicem bio je da je najveci krvnik srpskog naroda cetnicima obecao i
ucinio sve sto je Djukic trazio. Kako pise Djukic u svojim secanjima, Pavelic je "prema
nasem trazenju poslao kamione sa lekovima i municijom, a sem toga izdao je potrebna
naredjenja nadleznim organima da se Drazina grupa propusti kroz Hrvatsku u pravcu
Slovenije".
O misiji generala Djukica, ustaski vodja Pavelic ("Hrvatska drzava zivi", Buenos Ajres,
1949), izmedju ostalog pise: "General Djukic mi je odmah razlozio zelju generala
Mihailovica da njegovo ljudstvo moze nesmetano proci kroz Hrvatsku na putu u Italiju".
Pavelic, dalje, kaze: "Ja sam njihov prolaz odmah nacelno odobrio, a zatim sam celu stvar
predao zapovednistvu treceg ustaskog zbora". Britanski tajni agent major Stefan Klisold,
koji je ratno vreme proveo u Zagrebu (u svojoj knjizi Whirvilnd, 1949), sa cudjenjem i
zaprepascenjem pise o Mihailovicevoj odluci da posalje Djukica da pravi racun sa
Pavelicem. "Da li je to slucajnost da se sampion srpstva, koji je jednom pripisivao
Hrvatima sve nesrece koje su zadesile njegov narod, sad udvara arhiubicama Srba za
pomoc i zajednicku akciju protiv svojih sunarodnika", istice Klisold.
Medjutim, dogadjaji su se odvijali svojim tokom, svako je spasavao svoju glavu pa su,
tako, najvecu korist od pregovora sa Pavelicem imali Svetomir Djukic, Ranko Brasic i
Zika Andric. Oni su, pomognuti od ustasa i zajedno sa njima, nesmetano izbegli u
inostranstvo.

................

 

[sabljar]

da li treba da ti stavim poznate slike cetnika i ustasa....cuveni koljac uros drenovic.....

 

[Koča]

Stvarno mislis da neko ovde cita tvoj propagandni tekst koji nicim ne mozes da argumentujes...za koji nemas apsolutno nikakve dokaze...

prazna naglabanja koja si vec masu puta postavljao....Zar tebi samom nista ne govori to sto imas potrebu da ih opet postavljas i to pod novim nalogom....hehehhehe

...kakav porazavajuci rezultat celokupne diskusije koja ovde traje vec neko vreme, s tim sto si ti odstranjen zbog dokazanog falsifikovanja...

_____________________

Vidis kako sam u sekundi dokazao tvoje lazi, kao da npr postoje dokumenta o saradnji partizana i ustasa...i ti nemas nikakav odgovor na to vec potrebu da spamujes temu standardnim splacinama koje apsolutno niko ne cita ovde...

Naravno postavi sliku o kojoj smo pricali vec masu puta...POSTAVI! dobices odgovor al i dalje neces biti sposoban da ga das kada je u pitanju ustasko partizanska saradnja i to iz nemackih izvora

pa ti nisi sposoban ni da navedes izvor splacina koje citiras, kamoli nesto vise...heheheh

 

[sabljar]

zlato, ja sam odstranjen zato sto si ti dobar prijatelj sa nekim od (bivsih )moderatora, koji dele tvoju triperoznu utopiju

i ja nisam nikakav falsifikator. pavle djurisiv je bio poptpukovnik ljoticevog zbora, komandant crnogorskog SDK i nosilac gvozdenog krsta (uz nedicevu pomoc...). isto kao i mihailovic, koji je objedinio komandu SDS, SDK i cetnika, 1944 godine, kada vise nije bio ministar nicega, i kada mu je komanda ukinuta , kao i JVuO. nedic ga je placao celo vreme rata

 

[Koča]

Komunjare jednostavno znaju da im je dosao kraj, da dobijaju svoje zasluzeno mesto na smetlistu istorije, i ovo su njihovi poslednji trzaji....

Kud cete bolji dokaz njihovog konacnog poraza od zvanicne istorije jedne zemlje...od udzbenika iz kojih uce nasa deca...

Partizani i Nemci

Partizani i Nemci vodili su prve pregovore u avgustu 1942. godine u Zagrebu. Posle toga obustavljene su partizanske sabotaze na pruzi Zagreb-Beograd. Najvazniji dogadjaj u kontaktima partizana i Nemaca dogodio se marta 1943. godine, za vreme bitke na Neretvi (''Martovski pregovori''). Ovi pregovori umnogome objasnjavaju i zasto su Nemci obustavili ofanzivu na partizane bas kod Neretve. Na sastanku sa Nemcima u Gornjem Vakufu, pocetkom marta, visoka partizanska delegacija (Koca Popovic, Milovan Djilas i Vladimi Velebit) predlagala je obustavu neprijateljstva ''u obostranom inetresu''. Aobostrani interes i partizana i Nemaca u tom trenutku bio je da ne dodje do iskrcavanja Engleza na jadransku obalu.

Delegacija je zahtevala obustavu neprijateljstva kako bi partizani svoj glavni udar usmerili na cetnike. Najznacajnija karakteristika ovih pregovora bio je stav partizanske delegacije da ce ratovati protiv zapadnih saveznika zbog uskoklasnih interesa: pobede u gradjanskom ratu.

Pregovori partizana i Nemaca nastavljeni su u Sarajevu i Zagrebu. Partizanska delegacija putovala je sa urednim ustaskim propusnicama i u nemackoj pratnji. Te pregovore prekinuo je fon Ribentrop sa obrazlozenjem da ''nema pregovora sa pobunjenicima''. Ali, nemacko-partizanski ''kontakti'' (oko 40 sastanaka, uglavnom u Zagrebu) nastavljeni su i kasnije: sve do kraja rata redovno su razmenjivani zarobljenici. Partizanski pregovaraci bili su iz Glavnog staba Hrvatske, a svi izvestaji podnoseni su Vladimiru Bakaricu, politickom komesaru Glavnog staba Narodno-oslobodilacke vojske i partizanskih odreda Hrvatske.

IZ UDZBENIKA ISTORIJE ZA 8. RAZRED OSNOVNE SKOLE

 

[sabljar]

cetojke priznale NDH.......

 

[sabljar]

s kim se to slikao cuveni vojvoda?

 

[sabljar]

vidi pavla u punoj cetnickoj uniformi usred beograda, i to sa nemcima....

 

[Koča]

jel ti sad nama otkrivas toplu vodu....

lazovcino i falsifikatoru sto se ne osvrnes na moja prozivanja ...na linkove koje sam postavio pajacu....

Ti ne znas ni o cemu govoris...kao sto nisi znao kada si spominjao Avakumovica i Lekovica...

ПАВЛЕ ЂУРИШИЋ МЕЊА СТРАНУ

al to nema veze sa tvojim komicnim falsifikovanjem, tehnoloskmi nepismeni covece

Vidis da nisi sposoban ni da se osvrnes na moje opravdano nazivanje tebe lazovom i falsifikatorom i dokazes suprotno

 

[Koča]

vidi pavla u punoj cetnickoj uniformi usred beograda, i to sa nemcima....

Ne to je Tito pustio bradu....

Sigurno imas sliku vece rezolucije i boljeg kvaliteta ili su sve tako umanjene i pohabane

__________________-

Recimo slike ovakvog kvaliteta

 

[Koča]

cetojke priznale NDH.......

Titova politika..



pa gde zivis ti momce......stvarno mislis ovo nekom da prodajes ovde......uozbilji se