jedino mi je zao u zivotu,sto nisam mogao da se posvetim vise pozoristu.Volim bioskop i mnogo filmova sam odgledao,ali taj odnos glumaca i gledalaca,je neobjasnjiv.Toliko te ponese,da ti se cini,da sedis na bini sa njima.Ziveo sam u Zemunu u tinejdzerskim godinama i normalno drustvo je islo u bioskop,normalno i ja sa njima.jedino smo sa skolom isli u pozoriste.Bilo je raznih predstava,ali sam se jednom odusevio,kada smo otisli sa nastavnicom muzickog da gledamo balet'Labudovo jezero".Toliko me je bilo blam kada sam odlazio,da ti ne mogu opisati.medjutim,kada je pocela muzika,nesto me je nateralo da otvorim usi i da usmerim oci ka bini.Kada se zavrsilo,bilo mi je zao sto to nije trajalo jos.Kada sam pricao drugarima,kako sam se osecao usplahireno,smejali su mi se.medjutim,meni to nista nije znacilo.Stalno mi je zvucala u usima ta melodija,koja je bila divna.Posle sam odlazio na neke predstave pozorista,pa sam cak uspeo da ubedim i par drugara.Tu je moglo mnogo da se nauci o svemu.zato sam i napisao,sto nisam isao vise na te predstave.