Nije istina, lažeš. Mi SRBIJANCI smo u 19. veku sami, sopstvenim snagama, kroz narodne ustanke, ali i političku borbu koju je vodio mudri Miloš svojom SRBIJANSKOM pameću, stvorili našu državu prolivši more krvi u ratovima za nezavisnost.
A što se tiče podrške, da naravno, imali smo podršku velikih sila na Berlinskom kongresu koje su, uglavnom iz svojih interesa, pre svega radi sprečavanja ruskog uticaja na Balkanu, podržale nezavisnost Kneževine Srbije koja tada postaje suverena evropska kraljevina. Te sile su bile Velika Britanija, Austro-Ugarska, Francuska, Nemačka (Pruska), Italija i Osmansko Carstvo.
Berlinski kongres je održan kao revizija Sanstefanskog mira kojim je Rusija htela Bugarima, kao svojim miljenicima na Balkanu, preda naše SRBIJANSKE gradove Niš, Leskovac, Vranje, Pirot, Zaječar, Prokuplje, Knjaževac, Dimitrovgrad (tada Caribrod), Belu Palanku—i čitava jugoistočna Srbija pripali bi Bugarskoj sve do Aleksinca. Ovim su Rusi hteli da naprave pro-rusku Veliku Bugarsku, a koja bi pored nabrojanih SRBIJANSKIH gradova, obuhvatala i celu Staru Srbiju (Makedoniju) i deo današnje istočne Albanije.
Malo je naroda na svetu koji su u 19. veku, kada vladaju velika carstva, uspeli da se izbore za svoju nacionalnu državu koju im priznaju svetske sile.