Pa ja zapravo pišem iz ugla deteta, pa ZNAM ko je napisao sastav sam, a ko ga je pozajmio, ili kupio... prosto, kažu.
E sad, kažem, sva sreća pa nije bilo tog pismenog da nisam bila specijalno pohvaljena

tj. pisala sam ih teoretski bolje nego sve njihove mame..... (teoretski, jer ko zna koliko su to čitale...) ali evo ima drugi primer, o kome sam već pisala. "Drugar" kupi elaborat za 20 evra, ništa nije radio cele godine, svima to kaže

i dođe kod profesora, preda ga a da pri tom ZNA da ga niko nije završio..... i još, mrtav ladan, kaže kako smo mi lenji

i kako je on uspeo da završi na vreme..... meni je dan danas žao što ga nisam ocinkarila. Jer je jadan, a mi smo ispali još jadniji... i tako. A ja tada nisam imal 20 evra

a i da sam imala ne bih nikada potpisala tuđi rad.
Ja znam da si ti ozbiljna, odgovorna i vredna mlada žena.
Znam da ti je obrazovanje na prvom mestu
Znam i iz ranijih postova da si u tom fazonu...
Ali ako je neko drugačiji i ima drugačiji put do svojih ciljeva - ignoriši.
Generalno valjda, učiš i napreduješ zbog sebe a ne zbog drugih, tebi je najbitnije dokle ćeš dogurati - meni najviše smeta kod ljudi koji su u tom fazonu što ne znaju da cene sebe do te mere da ih se jednostavno ne tiče što je nešto što je nefer prošlo.... Kako bih ti rekla - poređenje sebe sa drugima koji su isti rezultat postigli sa mnogo manje truda... Neka su postigli, ko neda na mostu platiće na ćupriji... Možda samo trenutno izgleda tako da su ,,bolje prošli" a u stvari nisu...
I to ću naučiti svoju ćerku - ako hoće naravno, uvek može da dobije podršku i pomoć s moje strane ali s veeelikom istinom da to nije baš tako dobro za nju samu...
Prosto imam i sopstveni primer - Gle lekso, ja sam npr. uplatila vožnju. Odvozala sam sve časove, bila sam perfektna. Na polaganju sam videla kako je pandur pomogao nekom dečku da reši test... Toliko sam se smorila što sam to videla da sam više obraćala pažnju na to šta oni rade nego na svoj test. Naravno, pala sam taj put

Posle polaganja prilazim liku i pitam ga - burazeru, daj kaži kome i koliko, vodim te na kafu

I kaže ,,burazer" meni kome i koliko, ostavi mi broj posle kafe.. Da, da čujemo se, važi

I Maja lepo, spriemi toliko para i da.
Dobila sam vozačku ladno....
.... i nikada u životu nisam sela da vozim.
I to je za nauk - meni makar, a biće i njoj SAMO SVOJA POSLA GLEDAJ, zabole te baš šta drugi rade i kako rade... Ko zna šta je s tim likom i jel živ uopšte... Ja sam tu i od tad gledam na stvari iz drugog ugla.
Naravno, nikada joj ne bi zabranila tako nešto. Dok ne proba jednu i drugu stvar neće znati koja je bolja za nju. A to sve zavisi od onoga što dete želi da postigne.
Kako pomoći detetu da se snađe i odabere šta je najbolje za njega?
Otvoriti mu obe solucije... Pisanje domaćeg zadatka za dete, kad bolje pogledaš i nije toliko strašno. Neka zna da i to može.... dobiće 5, ma možda 5+++++++ i biće pohvaljen od strane profesora.... ali u očima druge dece on je lupio sebi etiketu tupsona kome mama piše rad i to je neopozivo makar se samo i jednom dogodilo... ALI s druge strane ako drugima mame pišu domaće zadatke koji su daleko ispred onoga što je dete u tom uzrastu u stanju da napiše i to prolazi NAPIŠI. Ako je javna tajna to što se u školi radi, moje ti zarad svog deteta da otkrivaš i isteruješ pravdu neku. Nek to uradi neko drugi ako mu se radi
Samo polako... svaka generacija je pametnija od prethodne