Domaci i deca

Свако дете је прича за себе.
Са мном није нико учио, нисам ни ја са својим дететом.
Помогла сам му око сата. Било му је чудно како после 12 опет иде 1 а може бити и 13. Толико сам му објаснија.
И док је био мали, можда око 4 године када смо играли ”на слово на слово” прво слово је повезиовао са првим слогом, за мама ”ма” уместо ”м”. Па смо се то играли док није сконтао.
Остало нисам знала ни шта учи ни када има контролни...
Био је добар ђак у основној, грдно се покајао што је уписао приватну средњу, и за сада факс иде како треба. Видећемо... Руку на срце, нисам осетила његово школовање.
Мада никада ни нисам била од оних родитеља којима је битан успех. Можда је баш зато што није имао притисак то глатко пролазио. Увек ми је важније било практично знање из живота. Да буде самосталан, да уме да се снађе, да може сам... Изеш петицу ако ће бити гладан поред пуног фрижидера или плакати што је изашао на станици пре одредишта.
 
Šalu na stranu, deci treba pomoć da nauče kako se uči, neretko i da shvate nešto što nisu razumeli na času, nekad im fali fina motorika da nauče kako se crta ragbi lopta ili oko ili badem, nekad im treba dodatna podrška, nekad se uče stvari kojima nisu dorasli. Ja sam starijem detetu pomagala sa sastavima do petog razreda, prosto, trebala mu je ta vrsta pomoći. Nekad sam docrtala nešto na njegovom crtežu, nekad dopisala zaboravljene crtice na slovima... Danas je u srednjoj, i dalje sa svim peticama i nemam pojma šta tačno uči jer odavno ne učestvujem u tome.

Mislim da je u uvodnom postu opisana drugacija situacija od tona teme.

Uvodni post kaze da deci nije jasno nakon rada u skoli pa majka objasnjava kod kuce jos dva sata. Detetu ni nakon tolikog truda nisu stvari jasne pa majka prakticno uradi zadatak. Dete je prvi razred.

Ja bih se zabrinula, iskreno. Ne radi se o ambiciji roditelja, to je sasvim pogresna premisa.
Program za tako malu decu je prilicno jednostavan, sabiranje i oduzimanje do 20, prava i kriva, skup itd.
Ukoliko nakon tolikog rada dete ne shvata princip ni koristeci prstice ili racunaljku...ne znam, meni bi svetlela lampica jer lici na problem u ucenju.
 
Nisam sigurna da bi bilo ko pri zdravoj svesti pustio niz vodu tako malo dete...

Kasnije na temi je izasla situacija sa mamom koja radi zadatke dok se dete igra.
Ma, naravno da nece da je pzsta niz vodu, vec se radi o tome da, kad vidi da detetu nikako ne ide resavanje, uradi zadatak umesto nje. Ja sam joj rekla da to ne sme da radi, ona me ubedjuje kako im je bukvalno uciteljica rekla da urade zadatak, ako deca ne umeju i da cu videti i sama kada sledeće godine moje dete krene u skolu. U sta bas i ne verujem :D videla sam da nema dalje svrhe pricati o tome, pa sam otcorila temu da vidim jesam li ja belsava i jel se skočovanje bas toliko promenilo. Po njenim rexima gradivo je pretesko, deca su preopterecena i nema sanse da nauce za vecu ocenu
 
Svako dete je prica za sebe.
Meni redovno salju ispustenu decu da ih ucim stvari koje su roditelji trebalo da ih nauce.
Dakle da ih nauce, a ne da nauce umesto njih.
Skoro sam ovde pricao o devojcici od 12 godina koja ne zna da su 2 po 50 centi isto sto i jedan evro. Jer majka kaze "pu, pare, to prljavo, to deca ne smeju u ruke". Kasnije sam otkrio da ne zna da gleda na analogno sat - samo na digitalni.

A pre par godina mi je dosla majka da poradim sa njenim detetom jer je dobilo dvojku na testu iz matematike (to je ovde kao cetvorka u Srbiji), a inace je na svim prethodnim testovima dobijao 1 (to je pandam srpskoj petici).

U oba ekstremna slucaja su roditelji debili. Prvi jer se uopste ne bave detetom, a drugi jer majka perfekcionista ne tolerise da dete nema sve odlicne ocene.
Prvi slucaj jos resavam (i resavacu ga godinama, jer je dete mnogo ispusteno), a drugi sam odbio jer je dete odlican djak i nema apsolutno nikakve potrebe da se radi sa njim.

I jos mnogo slucajeva sam imao u zivotu. I sta je zajednicko kod svih slucajeva je da je uvek bio problem u roditeljima a ne u deci.
 

Back
Top