Dodirni ljubav,kroz osecanja ispunjena romantikom

1462920_579707595429106_1513936290_n.jpg

"I uvek ostaje ona osoba koje ćeš ostati željan celog života i onaj strah dok brojiš pobede i poraze. Nekim pričama o ljubavi, uvek fale poslednje stranice..."
 
PIŠI MI NEŠTO NEŽNO

Piše mi se nešto nežno, kao kad mi obrazom dotakneš usne
i šapneš: "Pričaj, umeš sa rečima...", pa te poslušam,
jer mi se čini da dišeš svaku moju reč
i da ćeš ostati bez daha, ako ćutim.
Na brzinu smislim bajku o nama, a ti pitaš: "Do kraja života?".
Naravno, kažem, dok mi grudima golicaš vrhove prstiju.
Piše mi se nešto nežno, kao kad mi šapneš odakle si,
al' nikom da ne kažem.
Zakunem se da ću tajnu odneti u grob, a ti se ljutiš što tako govorim
i tražiš da obećam da neću umreti prvi.
Piše mi se nešto nežno, kao kad ramenom dotakneš moj dlan,
pa želim da ti pregrizem bretele
i dozvolim tvojim mladežima da mi budu na vrh jezika,
kao ne mogu da se setim kako se zovu,
a ja sam im imena dao.
Čita mi se nešto nežno, kao kad čitam sa tvog dlana
da ćeš se udati za pesnika,
imati puno dece i u pedesetoj ostati udovica.
Skineš zamagljene naočare
i tada pročitam, mada razmazan,
zavet da ne smem umreti prvi.
Čita mi se nešto nežno, kao kad u tami čitam poeziju,
pisanu Brajevim pismom po tvojoj koži.
To te golica, a ja kažem: "Izdrži, sad će najlepši deo"...
Piše mi se nešto nežno, a ne umem bez tebe.
Razmazujem mastilo, gužvam hartiju
i svako slovo zvuči kao psovka,
jer ne znam koje nebo da molim
da ne prizna obećanje
da neću umreti prvi.

Goran Tadić
 
MADRIGAL ZA NJU

Dodji i donesi
U čaši med
i tajno seme.
Idi i ponesi
Radosni zled
I spaseno vreme.
Seti se kad klekne prezrela kost;
Izmedju groba i sunca stoji most.
Kada se budemo ponovo sreli
Videćeš prizor lica posle kiše
I samoćom ranjene usne.
Kada se budemo ponovo sreli
Dobićeš veliku jagodu koja diše
I ljubav čekanjem što gusne.
Al sada sedi mirna i bela,
Dok se mesec lomi, vernost ostaje cela.
Nas dvoje smo potpuno sami
Gazimo bosi preko zvonkih terasa
I smerove naše ne sluti niko.
Izjednačujemo se u materinskoj tami
Dvostruko čelo nad poljupcem belasa
I zagrljaj večan iz trbuha je niko.
Na tvome krilu više sam otkrio raja
No život što očekuje od svoga kraja.
Mora se voleti za skrivenim stolom
Koji je zastrt mirisom kože
Probudjene na prozoru htenja.
Mora se sporazumevati s bolom
Ako sukob razočaranih aveti može
Da pretvori čelo u neugasiva bdenja.
Ali pusti slobodno prste mlade
Neka u blatu nove oblike grade.

Miodrag Pavlović
 
Ako me ikada budes ostavila ostavi me na kisi da ne placem sam.

Ako negde postoji sjaj onda je on u tvojim ocima.

Ako negde postoji bol onda je to zivot bez tebe.

Ako je itko na ovom svetu voljen onda si, veruj mi, ti.

Ako netko uspe na suncu kockom leda ispisati tvoje ime,

onda cu mu priznati da te voli vise od mene.

Ako me volis, ne pricaj nikome.

Ako me zelis, ne daj me nikome.

Ako me ljubis, ljubi me nezno.

Ako ni jedno od toga nije, vrati mi srce, oprosteno ti je.

Ako ti gorko zaplace oko,

Ako te netko povredi duboko,

Ako ti ikad zadrhti dusa,

Ako nema tko da te slusa,

Ako ikad vrisnes u snu nazovi me i JA CU BITI TU.
 
Dodirni me kao meka pahulja, zagrli kao meka kosulja.

Izbrisi trag mojih nemira,da umrem bez tvog dodira.

Ipak, zahvalio bih ti sto si tako dobra prema meni

i sto si me naucila da cenim prave vrednosti!

Hvala ti sto trpis kad sam dosadan i tezak,

i sto za nase ljubav nikad neces reci da je greska!

Hvala ti na svemu sto si mi pruzila,

i nikad ne pitaj kako i zasto te volim,

jer si ti to zasluzila.
 
Evo sada nagovaram mesecinu da u tvoju sobu zaviri i da te umesto mene probudi i zagrli.

Neka te cuva i neka ti prica, neka te ona ljubi kad ne mogu ja.

Kad bih ljubav svoju suzama morao dokazati, ja plakao bih dan i noc,

ali suze svoje nikad isplakao ne bih jer te volim kao bolesnik svoj poslednji dan.

Kad bih opet sreo tebe, ponovo bih sreo srecu, jer zenu slicnu tebi,

vise nikad sresti necu!!!

Nemoguce je mrzeti nekog kome si srce dao,tesko je krenuti napred kada si jednom stao,

tesko je proci kraj nekog ko ti je bio sve, tesko je voleti, a reci ne.....

Zeni kao ti jedina i nikada ne prezaljena, LJUBAVI.
 
KOMADIĆ SUNCA

Komadić sunca u bočici nosim ti,
nek se u tvojim očima rasvijetli.
Šareno dugino stakalce sam ti dao,
ako ti možda pogled nečiji učini nažao.
Komadić svjetla u bočici mirisni,
atom sunčanog jutra dražesni.
Kad ostaneš sama i noć se spusti,
ti malo njega iz bočice pusti.
Zrake će zaigrati posred stijene,
crtati kvadrate, bacati zlatno prstenje.
Komadić sunca u bočici zarobljeni
s tajnama o svakoj alkemijskoj mjeni.
Prašak da uzmeš kad želiš na spavanje poći
i ja ću ti noću opet u san doći.
Komadić svjetla ukradoh nebeskom svodu
tom za tvoje grudi, kao za broš s topazom.
Oboma nama da jasno svijetliti stane
kad više ni sunce nad zemljom ne grane.

Štefan Žari
 
Zracis ponosom...
Ne primjecujes nikoga,
toliko strastveno radis to sto radis.
Premjestas neke grane, beres neke gljive
i za cajeve neko bilje.
...
Divljina ti dobro stoji.
Snalazljivost ti dobro stoji.
Daleko si od civilizacije i i iskreno uzivas u tome.
...
Tvoje ruke su grube, ramena jaka, tvoj hod je spreman i hitar.
Onaj kratki pogled koji sam uspjela uhvatiti, bio je odlucan, dubok i pomalo ostar.
Onaj drugi, malo duzi pogled,
bijase malo blazi.
...
Sada me vec gledas tako blago da pozelim vrisnuti koliko te volim,
dragi ponosni, slobodni covjece!
 
Noc me dodirnula, tvojim pogledom, snenim, zanosnim....

Raznela me ,kao bomba ljubavi, tako da jos se trudim da sakupim dusu....

Sredicu se..nadam se...napravicu taj korak..prici...i poljubiti te usne od meda,

Koje peku, kada nisi tu i kada ljubim neke druge, gore od cemera...

Zato ne gresim...nedam da me DODIR NOCI prevari...zelim tebe i ljubim samo tvoje usne.


- - - - - - - - - -
 
Kada pocne da se pomalja, taj dugo ocekivani SUTON ZELJA,

znam, da dolazi osvit ostvarenja i radjanja cekanih strasti,

znam, da cu tog dana ostvariti tako neostvarenu zelju za tobom,

da te zagrlim, da te poljubim, znas...onako..malo bezobrazno,

znam, da ces mi se te noci, u najavi svitanja, predati bez i malo stida,

opustena, zanesena ljubavlju i strastima, koje nas tresu i vode,

vode nas ka novom danu, novim romanticnim osecanjima, vode nas ka novom,

SUTONU ZELJA...LJUBAVI MOJA NE NALJUBLJENA.
 
Poslednja izmena:
ILUZIJE

Sada te srećem
samo u snovima,
jer labirinti moga uma
još su jedina mjesta po kojima
zajedno sa mnom hodiš.

Ja često izgubim moj put
i lutam bez cilja
dok ponovo ne naletim na tragove tvojih
koraka,
skrivene već iza idućeg ćoška.

Grozničavo proganjam
tvoju sjenku
ali ona se već gubi
na jutarnjem suncu
i ja proklinjem novi dan
što me lišava tvoje prisutnosti.

Frans Van Mastrigt
 

Stihovi pesama predstavljaju predivnu igru recima, u svoj svojoj velicanstvenosti. Tako lepi stihovi, su za nekoga male za nekoga velike misli, koje su nekome obelezile mladost, zrelost ili zivot. A koliko je lepo dobiti pesmu tesko je objasniti, jer...... Neko se fokusirao samo na tebe, ne uzima nego daje, posvetio ti i odvojio deo zivota, ispunio ga najlepsim mislima i lepo ga zapakovao, vezao i masnicu. I nastala je pesma.
 

Back
Top