Dodir noći .....

  • Začetnik teme Začetnik teme Nott
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
... Noć je podložna demonima sumnje, brige, klonulosti, negodovanju i očajanju ...
u tišini i besposlenom trenutku opuštenosti. Ali Čovek je biće ... stvoreno da samo sebe prevaziđe ! ...
Niče

1939545_591929397556573_1928227455_n.jpg
 
SJAJ U NOĆI


Sjajni fitilj je postao svetionik
Njegove prizme nam govore
Ponekad ličimo na njegove zrake
Ponekad ličimo na njegov udaljeni glas
Stojimo uspravno u njegovom treperenju
Nama upravlja njegovo telo
Njegova svetlost u noći nas jača
Srce nam kuca njegovim bilom
Misli u prolazu su brodovi
A more nam je tik do nogu
Niko od nas nikad ne ostaje na sopstvenom tragu
Svako kreće i odlazi ka skloništima svoje vizije
Zemlja koja ih krije nalazi nam se u utrobi
Želje nam se skupljaju u čopor
Kose im se mešaju
Usne im se ljube
Stežu nas njihove ruke
A na svojim grudima nas satire sfinga
U sjajnoj tišini svetionika u noći.


Andrea Embiriko
 
Zamršeno klupko - život! Ništa nije izvesno.
Kažu da su planovi, snovi razboritih ljudi, ali nema sigurnih planova uprkos razboritosti ... ne znaš šta je iza okuke, kakvo jutro će osvanuti.Kako da shvatimo svemir, kako da shvatimo svet, kada nismo u stanju da shvatimo ni sami sebe ?!
Ipak, vidiš, to VREME STRASTI jedino je što u našim životima zaista vredi. Bar za kratko popenješ se na vrhove, koračaš po oblacima, dotičeš noću mesec i zvezde i u samom si vrlu života. Ali, to penušanje, ta tačka ključanja, taj krajnji uzlet ... nikada ne mogu dugo da traju !
Nada Marinković

290458ca09b93c43eb0837c7c8954748.jpg
 
VEČERAS NEĆU BEZ LJUBAVI ZASPATI



Večeras ne smijem zaspati bez ljubavi,
ostavila si ptice i njihov glas u meni,
a prije polaska obećala mi u vazi lišće.
Izbrojio sam šume svih kontinenata,
bit će najljepši park na našoj postelji,
i pozdravit ću sve to ubrano lišće,
kad šuštanjem donese bjelinu tijela.

Večeras ne želim zaspati bez ljubavi,
topli je miris tvoga željenoga bića
ovio moj san vitkim bijelim rukama.
Umivam se dodirima njihove mekoće,
a ti s pticama preko na susjednom nebu,
čas očima sokove lišća nemirno sanjaš,
čas srebrnim perjem moju želju grliš.

Večeras neću zaspati bez ljubavi,
osjećam kako me kroz lišće dozivaš,
i moj pogled zaustavljaš na svom nebu.
Ponovno te srećem i ponovno imam,
usnama ljubim obrise tvoga srca,
a kiša sa tvojih krila pada na uske ulice
i donosi smirenje nad krošnje grada.

Zbog toga ne mogu zaspati bez ljubavi,
ne umijem, mila moja, bez tebe snivati,
jer tamo u gnijezdu neobične noći,
gdje tvoji poljupci dubinom postoje,
u šuštanju lišća rađaš ptice za mene
i njihovu ljubav u moju dušu slažeš.
Večeras neću bez ljubavi zaspati.

Zal Kopp
 
***

Putuje sjenka
da nadje mjesto za sebe.
Zalud.
Nema distance.
Jedan podij za sve živote,
mizanscen za svakog glumca
maska za svako lice
kostim skrojen za svaku igru.
Kada se pogase svjetla,
zavjese spuste,
horovi ućute i zaspu šaptači,
ostaćeš mali sanjar
usamljen, stvarni ti
kojeg centrifuga uvijek vraća nazad,
na podij,
nazad iz čeznje
da nadje svoje, samo svoje mesto
negdje, bilo gdje, pored života.

Jovica Letić
 
DOĐI NOĆAS KADA ZASPIM


Dođi noćas kada zaspim sa lepezom od nevena
da mi budeš plava vatra koja svjetli u tunelu
i da svu noć lutaš lavirintom mojih vena
s mjesečinom koju mjesec raspiruje po mom tijelu.

Ponor pliva crnom rijekom koritom od noćnih rima
sve pobjeglo iz svitanja srebrnim se snom okiva
ako noćas još u tebi nešto moje budno ima
dolepršaj kao leptir da mi snenom budeš živa.

Ko mastilom srca piše u vječnom je raskoraku
ni na nebu ni na zemlji nevidljiv a ipak strši
sve mu bježi za okean a čini se ko za dlaku
dođi noćas kada zaspim da se nebo ne rasprši.

Kao artist čiji trapez mora pući pod težinom
izgubljen u svijetu kojem već odavno ne znam ime
razapet u carstvu snova i pričešćen crnim vinom
dođi noćas kada zaspim al' te molim ne budi me.

Miladin Berić
 
2u762p0.jpg



Ne zaboravi

Nema tako teška i vrela dana,

Da se večer ne bi smilovala

I tihom ga nježnošću svladana

Noć majčinski ne bi uspavala.



Ah, miruj srce moje, istinski,

Sad i tebe vrele čežnje muče,

Blizu je noć, ona će majčinski

U svoje te primiti naručje.



Ležaj meki i kovčeg drveni,

Namjerniku za njegov nemir,

Tuđom će rukom biti spremljeni

I tu ćeš, konačno, naći svoj mir.



Ne zaboravi, divlje srce moje,

Da u svemu nježnu radost ćutiš,

Da voliš i gorke boli svoje

Prije neg' zauvijek ušutiš.
 
BROŠ

Otkad noći mjerim
jedino
šapatom odlazećih koraka
što u meni
kradom stepuju mjesečevu romansu
sve češće
ugledam
u plavom osmijehu ponoćne duge
jasan trag svitanja
koji ostavlja nemir
kad na trenutak dodirne nevidljivo
u njenom snu.

Miladin Berić
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top